REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-139/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, Laginjina 11A, OIB 52966791065, protiv protustranaka 1. mlt. ČV iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa posebna skrbnica Tatjana Kurević, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnice Rijeka, i 2. OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Klobučar, odvjetnica u Rijeci, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi protustranke OV izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob- 878/2023-17 od 4. rujna 2025., 12. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke OV, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-878/2023-17 od 4. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, u pobijanom dijelu, riješeno je da se protustranka OV lišava prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. sina ČV.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija protustranka OV zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno ustanovljenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da prvostupanjsko rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni navedeni u rješenju protivni su sami sebi, stanju spisa, zapisnika, a posebno zakonskim odredbama, objektivnim materijalnim dokazima iz kojih sve razloga se isto rješenje kontrolom razloga na kojima se pokušava utemeljiti ne može valjano preispitati, u čemu žalitelj nalazi ostvarenje žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku. Sud nije proveo sve dokaze koje su bili potrebni da bi se činjenično stanje ispravno utvrdilo, a koje postupanje suda je protivno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je ovakva odluka prvostupanjskog suda u potpunosti na štetu prava i interesa protustranke mlt. ČV, kao i na štetu majke, ovdje protustranke OV, koja je bila teškog zdravstvenog stanja zbog kojeg je dijete po rođenju povjerila u dom gdje ga je redovito posjećivala. Kad je mlt. dijete smješten u udomiteljsku obitelj u [adresa] za protustranku OV je odlazak u posjet djetetu postao skoro nemoguć zbog udaljenosti i nedostatka sredstava. Netočno je da majka nije stvorila uvjete za povratak mlt. ČV u primarnu obitelj obzirom isto ne proizlazi iz provedenih dokaza. Isto tako, svatko je nedužan dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja pa se za potrebe ovog postupka ni nije smjela koristiti bilo kakva postupovna dokumentacija koja se odnosi na kazneni postupak protiv žaliteljice. Niti činjenica što je žaliteljica boravila u istražnom zatvoru ne smije utjecati na donošenje odluke budući protiv iste nije potvrđena optužnica te se ne može prejudicirati odluka koja će eventualno uslijediti u predmetnom kaznenom postupku. Dodaje da je zaposlena, ima riješeno stambeno pitanje i brine o drugo dvoje djece, pa nema potrebe za lišenjem roditeljske skrbi u odnosu na mlt. ČV, kojega je potrebno vratiti u primarnu obitelj. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje, a podredno ukinuti i vratiti na ponovno postupanje.

3. Posebna skrbnica protustranke mlt ČV i predlagatelj u svojim odgovorima na žalbu predlažu odbiti istu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba žaliteljice nije osnovana.

5. Postupajući u ovom izvanparničnom predmetu po prijedlogu predlagatelja, prvostupanjski je sud u odnosu na mlt. ČV odlučio da se njegova majka, protustranka OV, liši prava na roditeljsku skrb.

6. Prvostupanjski je sud svoju odluku donio temeljeći istu na odredbama članka 170. i članka 171. stavka 1. točke 1. Obiteljskog zakona.

6.1. Prvostupanjska je odluka pravilna i zakonita.

7. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), a ne postoji ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upire žaliteljica, jer pobijano rješenje nema proturječnosti ni nejasnoća, kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja isto ispitati, a nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju ukazuje žaliteljica, jer je prvostupanjski sud rješenje donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza.

8. Nadalje, činjenično stanje pravilno je utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

9. Temeljem odredbe članka 170. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ) sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kada utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost ili prava. Odredbom članka 171. ObZ-a propisane su posebne pretpostavke za određivanje ove mjere te je navedeno da se može roditelj lišiti prava na roditeljsku skrb ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji, ako na temelju izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Hrvatski zavod za socijalni rad ili sud, ako na temelju izvješća i procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljalo ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj, te ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta.

10. U postupku kod prvostupanjskog suda utvrđeno je da protustranka OV već duži niz godina (gotovo od samog rođenja protustranke mlt. ČV) grubo zanemaruje gotovo sve segmente roditeljske skrbi u odnosu na njega. Naime, protustranka OV se je već 22. siječnja 2020., neposredno nakon rođenja protustranke mlt. ČV, **.**.2019. obratila predlagatelju navodeći da se ne može brinuti o njemu zbog svog zdravstvenog stanja, u koje vrijeme je živjela kod sestrične ĐV zajedno s GV i CV, nakon čega je uz njezinu suglasnost 22. siječnja 2020. protustranka mlt. ČV smješten u [Dječji dom]. Žaliteljica je boravila u istražnom zatvoru od 4. listopada 2023. do 19. siječnja 2024. radi mogućeg počinjenja 14 kaznenih djela protiv spolne slobode - prostitucije iz članka 157. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje: KZ/11) u vezi s člankom 51. KZ/11, koji je postupak još uvijek u tijeku pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Kov- 80/2024, a i ranije je boravila u istražnom zatvoru kada je bila trudna s mlt. sinom HV, i to u vezi kaznenog djela iznude. Iz zapisnika predlagatelja od 7. studenoga 2023. proizlazi da je protustranka OV obaviještena da nije stvorila uvjete za preuzimanje brige o mlt. sinu kao i da bi njegov povratak u obitelj predstavljao rizik za njegov razvoj, da je mlt. ČV zdravo i zadovoljno dijete koje je gotovo od rođenja smješten u udomiteljsku obitelj LV, u kojoj uredno napreduje i s kojim je članovima obitelji emocionalno povezan, dok je u tom razdoblju protustranku OV vidio samo dva puta te je se praktički ni ne sjeća. Također je utvrđeno da je protustranka OV dopustila upis očinstva BV u odnosu na mlt. ČV, iako je znala da isti nije njegov otac, a ista niti ne zna tko je biološki otac mlt. ČV. Nije bilo sporno da ni na koji način od njegovog rođenja ne doprinosi za njegovo uzdržavanje.

11. Lišenje roditeljske skrbi, kao krajnja mjera u zaštiti prava i dobrobiti djeteta, izriče se kao nužnost i potreba zaštite njegovih najboljih interesa. Njen smisao je potpuno onemogućavanje roditelju u njegovoj skrbi za dijete zbog štetnih posljedica.

12. S obzirom na smisao mjere koja se u predmetnom slučaju traži u odnosu na protustranku OV, ocjena je i ovog suda, kao suda drugog stupnja, da postoje zakonski razlozi za donošenje ove mjere. Protustranka OV svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Valja navesti da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za određivanje ove mjere iz članka 170. i članka 171. stavka 1. točke 1. ObZ-a.

13. Iz svih utvrđenih činjenica proizlazi da je protustranka OV grubo kršila roditeljsku dužnost jer je po rođenju protustranke mlt. ČV OV istog ostavila na skrb Dječjem domu, a nakon što je dijete smješteno u udomiteljsku obitelj posjetila ga je samo dvaput, s time da i tada nije nastojala ostvariti emocionalnu vezu s njim, koje niti ne zna da mu je ona majka. Žalbeni navodi protustranke OV da nije donesena pravomoćna presuda za kazneno djelo prostitucije je osnovan, međutim sama činjenica da se taj postupak vodi, da je ista bila i ranije osuđivana i u istražnom zatvoru te da su i njena sestra i njena majka iskazale da one brinu o drugo dvoje starije djece protustranke OV dok ona hoda po parkovima ukazuju da njezino ponašanje nije primjereno za odgoj maloljetnog djeteta, kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.

14. Kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih fizičke osobe, javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta moraju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 12/1993. i 20/1997.) te istovjetnoj odredbi članka 24. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Pritom valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije o pravima djeteta (članak 9), koja u načelu zabranjuju odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u izuzetnim slučajevima, no uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.

15. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997. i 4/2002.), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, broj 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama poslovni broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, broj: 108/14) broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., („Narodne novine“ broj 34/2014.) zauzeo shvaćanje: „da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta.“

16. Ovaj sud je naročito uzeo u obzir da mlt. ČV voli živjeti s udomiteljima s kojima bi i dalje htio biti, u kojoj obitelji je još jedna djevojčica s kojom se dobro slaže, pohađati vrtić i radionice „Odgoj s glazbom“ i Tinker labs, radionicu za radoznale, veseo je, njegovan i u cijelosti prihvaćen, pa kako je sukladno naprijed navedenom, da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta, u najboljem je interesu djeteta da ostane u obitelji udomitelja.

17. Žalbene navode o zdravstvenom stanju protustranke OV zbog kojih nije mogla brinuti o djetetu, ista nije dokazala u prvostupanjskom postupku, a u vezi velike udaljenosti od [adresa] do [adresa] valja reći da je ista pozivana od strane predlagatelja u vezi neodržavanja osobnih odnosa s mlt. ČV, ali se pozivima nije odazvala, tako da nadležne institucije nisu ni bile upoznate da bi postojali novčani problemi u vezi s troškovima puta, koje troškove protustranka OV nije tražila.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu protustranke OV te sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli-Pola 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

Nataša Babić