Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-469/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. AK zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019 – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 2. svibnja 2025., poslovni broj K-404/2020-53, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. AK, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Osijeku proglašen je krivim opt. UK zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano po čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 opt. UK osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 56. KZ/11 opt. AK izrečena je uvjetna osuda tako što se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko opt. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, opt. UK dužan je oštećeniku, Republici Hrvatskoj na ime imovinsko pravnog zahtjeva platiti iznos od 46.183,08 EUR u roku od godinu dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. i 7.ZKP-a opt. UK je dužan platiti na ime troškova kaznenog postupka iznos od ukupno 742,00 eura i to na ime troška vještaka 580,00 eur, na ime troška svjedoka iznos od 12,00 eur-a i 150,00 eur-a na ime paušalne svote a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. UK osobno i putem braniteljice Ane Šutalo, odvj. iz Valpova zbog povrede postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1. i 11. i st. 3. ZKP/08 uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i postupak obustavi, odnosno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba nije osnovana.

6. U svojoj žalbi opt. UK ističe da iz uvoda pobijane presude slijedi da je sutkinja Ivana Huška Premužak uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Sancin dana 2. svibnja 2025. nakon rasprave ponovno objavila pobijanu presudu, iako notorno ni u kojem svojstvu nije sudjelovala u ovom postupku sve dok joj naredbom predsjednice suda nije naloženo preuzimanje referade pa je time počinjena bitna povreda iz čl. 148. st. 1. toč. 1. i st. 3. ZKP/08 jer je sud bio nepropisno sastavljen obzirom da sutkinja Ivana Hruška Premužak nije presudu izrekla te ju nije bila ovlaštena ni objaviti poglavito nakon što je presuda već javno objavljena.

7. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je sutkinja Ivana Hruška Premužak objavila pobijanu presudu jer iz zapisnika o objavi od 2. svibnja 2025. proizlazi da je presudu donijela i objavila sutkinja Jadranka Seletković uz sudjelovanje sudskog zapisničara Ivane Sancin.

8. Da bi dodatno provjerio ovaj žalbeni navod, ovaj sud je od Općinskog suda u Osijeku temeljem čl. 474. st. 2. ZKP/08 zatražio dodatno očitovanje koje je dostavljeno ovom sudu 10. prosinca 2025., a iz kojeg proizlazi da je u sustavu e-spis u kaznenom predmetu Općinskog suda u Osijeku broj K-404/2020 koji se vodi protiv opt. AK, provedena sudska radnja – ročište za objavu odluke dana 2. svibnja 2025. odnosno da je navedena presuda tog dana objavljena, a na objavi je bila prisutna Ivana Sancin i da istu nije naknadno objavio sudac koji nije donio pobijanu presudu.

9. Točno je da je predsjednica Općinskog suda u Osijeku svojom naredbom broj 48– Su-495/2025-10 od 4. rujna 2025. odredila da je sutkinja Ivana Hruška Premužak dužna u predmetu u kojem je odluka objavljena, koji se vodi pod oznakom K-404/2020 izraditi i potpisati odluku u roku od 30 (trideset) dana, a sve sukladno čl. 61. Sudskog poslovnika.

10. Kako je sutkinja Jadranka Seletković koja je bila zadužena za vođenje navedenog kaznenog predmeta protiv opt. AK, nakon što je objavila presudu, udaljena od dužnosti, bilo je potrebno odrediti drugog suca koji će izraditi i potpisati pisani otpravak presude kako je to i uradila predsjednica Općinskog suda u Osijeku, a sutkinja Ivana Hruška Premužak je postupila po navedenoj naredbi i izradila pisani otpravak presude i isti dostavila strankama, a da pritom nije ponovno objavljivala pobijanu presudu kako to u svojoj žalbi ističe optuženi.

11. Prema tome, nisu točni navodi žalitelja da je sud bio nepropisno sastavljen, već je sutkinja koja je postupala u navedenom predmetu donijela i objavila presudu, a kako je ista nakon toga udaljena od dužnosti odlukom predsjednika suda za pismenu izradu i otpravak presude određen je drugi sudac koji je postupio po takvoj naredbi pa je na opisani način postupljeno po odredbama Sudskog poslovnika za slučaj kada jedan sudac objavi presudu te iz različitih razloga nije u mogućnosti više izraditi pisani otpravak navedene presude zbog čega se za izradu pisanog otpravka presude određuje drugi sudac, a kako je i postupljeno u konkretnom predmetu.

12. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je izreka presude nerazumljiva, a izvedeni dokazi se tumače površno i arbitrarno i to u zaključcima o činjenicama od kojih zavisi odluka o krivnji i kazni.

13. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao je detaljne i okolnosne razloge o svim bitnim činjenicama te je ispravno ocijenio i sve izvedene dokaze te nakon toga donio ispravan zaključak o krivnji optuženika, a da pritom nije počinio bitnu povredu kako to u žalbi navodi optuženi.

14. Isto tako nije u pravu žalitelj kada navodi da je sud pogrešno ocijenio dokaze provedene u dokaznom postupku te iz tako pogrešno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak kako o krivnji optuženika tako i o izrečenoj kaznenopravnoj sankciji.

15. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je sud olako uzeo obranu optuženika gdje je isti prilikom prvog ispitivanja izjavio da priznaje počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, da je bio pripadnik Narodne zaštite, da nije nikad primio plaću od vojske te da je u to doba bio privatnik – vulkanizer, ali i da mu je poznato da je Ministarstvo obrane donijelo rješenje o ukidanju njegova statusa branitelja iz Domovinskog rata na koje rješenje se on nije žalio. Osim toga, optuženi je u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja iskazao spremnost da vrati imovinsku korist koju je nezakonito stekao, da je svjestan da je pogriješio te da mu je žao zbog toga te da nema nikakav dokaz o svom sudjelovanju u 107. brigadi hrvatske vojske Valpovo jer je takva obrana optuženika cjelovita i okolnosna te je osim toga potvrđena i drugim dokazima izvedenim tijekom postupka.

16. Tako iz iskaza svjedoka HK proizlazi da je isti bio profesor tjelesnog odgoja u osnovnoj školi u Valpovu te opt. AK poznaje kao učenika te je 1991. bio zapovjednik čete Narodne zaštite i zna da je UK bio pripadnik iste od samog osnutka Narodne zaštite i to pripadnik voda veze, a nema saznanja da bi optuženi bio pripadnik hrvatske vojske.

17. Nadalje, iz iskaza svjedoka MK proizlazi da poznaje opt. AK dugi niz godina te se sjeća da je optuženi bio pripadnik Narodne zaštite, ali je i dodatno provjerio taj podatak jer su vodili evidenciju o svim pripadnicima te je utvrdio da je optuženik bio pripadnik Narodne zaštite od 13. srpnja 1991. pa do 29. veljače 1992.

18. Prvostupanjski sud je ispravno ocijenio materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to izvješće Ministarstva obrane pukovnije bojne policije od 4. listopada 2016. gdje je provjerom statusa HRVI utvrđeno da se opt. UK nalazi u dva opisa pripadnika Narodne zaštite i nije prešao u postrojbu OSRH odnosno nije bio pripadnik 107. brigade HV Valpovo, već se cijelo vrijeme nalazio u Narodnoj zaštiti. Činjenica što u spisu postoji potvrda da je opt. UK bio pripadnik 107. brigade HV Valpovo, nije odlučna činjenica obzirom da istu potvrdu nije izdala matična postrojba u realnom vremenu, već pravni sljednik, koja potvrda se dovodi u sumnju ne samo iz prethodno navedenih razloga, već i iz činjenica da svjedoci MK i HK navode da je optuženi cijelo vrijeme bio u Narodnoj zaštiti gdje je i njegova pripadnost zabilježena u službenim evidencijama.

19. Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je opt. UK bio svjestan da nije bio pripadnik hrvatske vojske, već Narodne zaštite, a što osobito proizlazi iz činjenice da iz očitovanja Ministarstva obrane proizlazi da nisu pronašli podatke o uplaćenim plaćama za opt. AK kao ni podatak da je isti bio pripadnik 107. brigade Valpovo, ali i da je Uprava za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Osijek donio rješenje 24. ožujka 2017. kojim je utvrđeno brisanje opt. AK iz službenih evidencija o sudjelovanju u Domovinskom ratu kao pripadnika 107. brigade Valpovo, a protiv istog rješenja optuženi nije izjavio žalbu.

20. Zbog svega navedenog ispravno je prvostupanjski sud utvrdio sve bitne činjenice važne za donošenje odluke oko krivnje optuženika, a svoje zaključke o utvrđenim činjenicama detaljno je i argumentirano obrazložio i isto obrazloženje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima optuženika.

21. Pored toga prvostupanjski sud pažljivo je cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja da kaznena sankcija po vrsti i mjeri bude teža ili lakša o čemu je dao valjane i dostatne razloge te je optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te je ispravno zaključio da će se navedenom kaznenom sankcijom u cijelosti postići svrha kažnjavanja te izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te da će se istom utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

22. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud obvezao optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka, a da je isti bez imovine i prihoda te se ne može zaposliti, treba reći da u slučaju da optuženi ne bude u mogućnosti podmiriti troškove postupka u cijelosti ili djelomično, može podnijeti zahtjev prvostupanjskom sudu za oslobođenje plaćanja istih, o čemu će prvostupanjski sud nakon što dodatno provjeri sve bitne činjenice naknadno donijeti odluku.

23. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 12. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač