Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-386/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene II zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-552/2023 od 11. lipnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2025., u prisutnosti državnog odvjetnika, a u odsutnosti optužene II i branitelja optuženice Ivana Skoblara, odvjetnika iz Zadra,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene II kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optužena II proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članka 227. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22- dalje u tekstu KZ/11).

1.1. Na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11 optužena II osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženoj II izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženica u roku od 2 (dvije) godine, od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22,36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Zadru broj 2 K-552/23- 2 od 6. prosinca 2023.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom

1. i 6. ZKP, optužena II dužna je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.271,48 EUR (tisuću dvjesto sedamdeset jedan euro i četrdeset osam centi) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv pobijane presude žali se optužena II po branitelju Ivanu Skoblaru, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede zakona o kaznenom postupku, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, optužena II te branitelj optužene Ivan Skoblar, odvjetnik iz Zadra.

5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nisu pristupili uredno obaviještena optužena II i njezin branitelj Ivan Skoblar, odvjetnik iz Zadra, dok je na sjednicu vijeća pristupio zamjenik županijskog državnog odvjetnika Dražen Križevac, te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno obaviještene optužene II i njezinog branitelja.

5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe optužene.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optužena II pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da je pobijana presuda nejasna zbog čega se ne može ispitati. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra nejasnim na temelju kojih je okolnosti prvostupanjski sud utvrdio da je optužena bila dužna odustati od skretanja u lijevo, pričekati da se kombi vozilo ispred nje udalji na potrebnu udaljenost kako bi imala potrebnu preglednost, na koji način bi izbjegla prometnu nesreću. Žalbom upire da optužena u obrani ne navodi ništa o kretanju kombi vozila već oštećeni CI.

7.1. Suprotno žalbenim navodima optužene II pobijana presuda ne trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju upire žalbom niti koju drugu na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud pozorno je cijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, prihvaćajući iskaz oštećenog CI, pri čemu ni optužena II ne osporava da su se ispred nje kretala druga vozila te nalaz i mišljenje vještaka za promet na temelju čega je dao jasne, argumentirane razloge o odlučnim i drugim važnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Optužena II žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što upire na iskaz oštećenog koji je različito iskazivao o udaljenosti na kojoj je uočio vozilo kojim je upravljala optužena (tri do četiri metra) za razliku od vještaka za prometna vještačenja.

8.1. Neosnovano u žalbi upire optužena II da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, nakon pozorne ocjene obrane optužene II koja osporava učin kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te navodi kako je svjesna da je oštećenom oduzela prednost prolaska, no započela je radnju skretanja u lijevo prije nego li je uočila kretnje oštećenog a kada ga je uočila već je radnju počela izvršavati, pravilno je prvostupanjski sud povezujući obranu optužene II sa iskazom oštećenog CI, nalazom i mišljenjem prometnog vještaka te nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka utvrdio da je optužena II izazvala prometnu nesreću u cestovnom prometu za koju je proglašena krivom iz članka 227. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog prometnog vještačenja, medicinskog vještačenja, iskaza oštećenog te materijalne dokumentacije u spisu utvrdio i zaključio da je optužena II u vrijeme i mjesto inkriminacije kako je opisano u izreci presude iako svjesna da je kao vozač osobnog vozila "Saab" registracijske oznake [registarska oznaka] prije započinjanja radnje skretanja u lijevo dužna se sa sigurnošću uvjeriti da navedenu radnju može izvesti, a da pri tome ne ugrožava druge sudionike u prometu, nije propustila motociklistu oštećenog CI koji se kretao njoj iz suprotnog smjera zadržavajući pravac kretanja, zbog kombi vozila ispred sebe nije imala adekvatnu preglednost u odnosu na vozila koja joj dolaze iz suprotnog smjera zadržavajući pravocrtno kretanje, oduzela prednost prolaska motociklistu oštećenom UI koji je unatoč poduzetim radnjama kočenja i skretanja udario prednjim dijelom motocikla u prednji desni ugao njezinog vozila, te se motociklist prevrnuo na lijevu bočnu stranu, klizao po kolniku uslijed čega je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu opisanu u izreci prvostupanjske presude. Naime, s obzirom da optužena II u obrani navodi da su ispred nje bila dva vozila, povezujući obranu sa iskazom oštećenog CI koji se kreće kao vozač motocikla u suprotnom smjeru od optuženice jasno je da je imao bolju preglednosti u odnosu na optuženicu koja je bila dužna odustati od poduzimanja radnje skretanja u lijevo, pričekati da se kombi vozilo koje se nalazi ispred nje udalji na potrebnu udaljenost a kako bi imala adekvatnu preglednost radi pravovremenog uočavanja vozila koja joj nailaze iz suprotnog smjera i zadržavaju pravocrtan smjer kretnja. Zbog takvog propusta optužena II povrijedila je imperativnu blanketnu odredbu članka 57.stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji nalaže vozaču koji skreće ulijevo dužnost propuštanja vozila koji dolaze iz suprotnog smjera, zadržavaju smjer kretanja ili skreću u desno osim ako prometnim znakom nije drukčije određeno. Nastavno navedenom, prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu time što je umjesto blanketne odredbe članka 57. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama naveo članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz razloga jer je u činjeničnom opisu optužnice između ostalog navedeno "iako svjesna da se kao vozač prije započinjanja radnje skretanja ulijevo dužna uvjeriti da to može učiniti bez druge sudionike u prometu... započela radnju skretanja ulijevo u [adresa], iako zbog kombi vozila koje se kretalo ispred nje nije imala adekvatnu preglednost na stanje prometa iz suprotnog smjera…nije pravodobno uočila motocikl registarske oznake [registarska oznaka]… kojim je upravljao CI zadržavajući smjer kretanja ravno, pa je time istome oduzela prednost prolaska…" Stoga su promašeni navodi žalbe da je na takav način prvostupanjski sud prekoračio optužbu s obzirom na izmijenjeni činjenični opis optužnice. Stoga je pravilno prvostupanjski sud analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti suprotno žalbenim navodima optužene II na zakon način utvrdio da je optužena II počinila kazneno djelo opisano u izreci presude te da su se u radnjama optužene stekli elementi bića kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u vezi sa stavak 1. KZ/11 za koje je proglašena krivom a koje je optužena II počinila sa svjesnim nehajem kao oblikom krivnje jer je bila svjesna da kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama može izazvati opasnost za život ili tijelo ljudi, no lakomisleno je smatrala da se navedeno neće dogoditi.

9. Optužena II žali se zbog toga što smatra da je za konkretnu prometnu nesreću prekršajno kažnjena te da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Dakle, navedenim žalbenim navodom upire na povredu Kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. ZKP/08.

9.1. Neosnovano upire u žalbi optužena II da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon shodno članku 469. točka 3. ZKP/08 kada je proglasio krivom za učin kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 s obzirom da je pravomoćno prekršajno kažnjena za isti događaj. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju pregledanog spisa Općinskog suda u Zadru broj Pp-1544/2022 utvrdio da je optužena u prekršajnom postupku proglašena krivom i kažnjena zbog prekršaja iz članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na novčanu kaznu od 900,00 kuna, kojim obveznim prekršajnim nalogom je utvrđeno da nije bilo ozlijeđenih. Nasuprot tome, predmet inkriminacije u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Zadru odnosi se na postupanje optužene II izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu zbog povrede blanketnih odredbi Zakona o sigurnosti na cestama zbog čega je prouzročena prometna nesreća u cestovnom prometu kojom prilikom je oštećeni zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Stoga usporedbom činjeničnih opisa prekršaja i kaznenog djela vidljivo je da osim što se radi o istom događaju , između istih sudionika u prometu, druge okolnosti koje čine obilježja kažnjivih radnji su različite te se u počinjenom prekršaju ne iscrpljuje nepravo za koje je optužena II u kaznenom postupku jer je kaznenim djelom prouzročena teška tjelesna ozljeda.

10. Optužena II žali se zbog odluke o kazni a koju žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže. Međutim s obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi shodno članku 478.ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u navedenom djelu.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na optuženu II potpuno i pravilno utvrdio olakotne okolnosti uz odsutnost otegotnih koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je ostala na mjestu događaja sve dok se nije uvjerila da je oštećeni CI dobro, raspitivala se za stanje oštećenog. Polazeći od oblika krivnje (svjesni nehaj), društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje je proglašena krivom u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo pravilno je prvostupanjski sud optuženu II osudio na kaznu zatvora od šest mjeseci te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optužena II u vrijeme provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženu II, te će se navedenom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženu , kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, te pravednosti kažnjavanja.

11. Žalbom upire da odluka o troškovima kaznenog postupka nije na zakonu osnovana.

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud optuženu II obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka o čemu je dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, optužena II je zaposlena, ostvaruje redovita primanja te njihovim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optužene II kao i osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

12. Slijedom navedenog, žalba optuženice nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 12. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač