1

P-280/2019-78

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU
Ul. biskupa a. Kažotića 13
10 370 Dugo Selo

Poslovni broj P-280/2019-78

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A.O., OIB ..., iz Z., zastupane po punomoćniku K.M. odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. Z.H.-B., OIB ..., 2. D.H., OIB ..., 3. S.H.-Š., OIB ..., svi iz Z., zastupani po punomoćniku J.Đ., odvjetniku iz Z. radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, 7. rujna 2023., zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 19. listopada 2023. objavio je i presudio je

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje da površina cijelog vrta prema oporuci od ... ostavitelja pok. I.H., sina A., iz Z., rođenog ... a umrlog ..., iznosi 433 m2, odnosno 32/100 dijela cijele nekretnine upisane u zk. ul. ..., k.o. G.V. zk.č.br. ... – oranica i dvorište S. u K., pov. 300 čhv a u katastru kč.br. ..., k.o. M., upisane u Pl ..., pov 1342 m2, što u odnosu na ½ (jednu polovinu) dijela predmetne nekretnine predstavlja 216,5 m2, odnosno 32/100 dijela polovine nekretnine, a 16/100 dijela cijele nekretnine.

II Utvrđuje se da su tužene Z.H.-B., OIB ..., D.H., OIB ... i S.H.-Š., OIB ..., svi iz Z., kao nasljednice iza pok. I.H., sina A. iz Z., rođenog ... a umrlog ..., u cijelosti namirene u nužnom dijelu.

III Nalaže se tuženicama da tužiteljici solidarno nadoknade troškove postupka u iznosu od 3.171,27eur/ 23.893,93 kn1 , sa zakonskom zateznom kamatom od 19. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1.Tužiteljica A.O. u tužbi od 9.12.2016. navodi kako je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-3101/2016 od 25. listopada 2016. prekinut ostavinski postupak iza pok. I.H. te istim tužiteljica upućena u parnicu radi utvrđenja veličine nekretnine označene u oporuci ostavitelja kao "vrt", te radi utvrđenja činjenice da su Z.H.-B., OIB ..., D.H., OIB ... i S.H.-Š., OIB ... namirene u cijelosti u svom nužnom dijelu. Navodi da su i tužiteljica i tužene nasljednice pok. I.H. umrlog ... . a iz razloga što su ga naslijedili supruga M.H. (koja je u međuvremenu umrla a nju je naslijedila ovdje tužiteljica A.O.) i sin M.H. a koji je u međuvremenu umro te su ga naslijedile tužene (supruga i dvije kćeri). Dalje navodi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. 1. 2008. Poslovni broj P-11564/01 utvrđeno da je pola (1/2) predmetne nekretnine upisane u zk ul. ... k.o. G.V. pripalo pok. supruzi ostavitelja M.H. na ime bračne stečevine, a rješenjem o naknadno pronađenoj imovini iza pok. M.H. poslovnog broja O-7852/2000 UPP-OS-190/2005 utvrđeno je da je navedena bračna stečevina M.H., kao naknadno pronađena imovina pripala A.O. ovdje tužiteljici. Oporukom je pokojni I.H. svu svoju imovinu ostavio supruzi M.H. osim vrta koji se nalazi pored kuće kojeg je ostavio sinu M.H.. Obiteljska kuća – nekretnina koja je ostavinska imovina je u zemljišnim knjigama upisana s površinom od 300 čhv odnosno 1079 m2 dok je u katastru upisana sa površinom 1349 m2 odnosno postoji evidentna razlika od 269 m2 između gruntovnih i katastarskih podataka. Tužiteljica smatra da ostavitelj nije mogao raspolagati sa ½ predmetne nekretnine jer je ista njena bračna stečevina pa da je oporučna odredba koja se odnosi na vrt koji nasljeđuje sin M. valjana samo u pola dijela, pa tužene dakle nasljeđuju samo pola vrta kraj kuće. Rješenjem ostavinskog suda tužiteljica u ovom postupku treba dokazati da su tužene u cijelosti namirene u nužnom dijelu time što su naslijedile pola vrta kraj kuće, te imovinom koju je M.H. dobio za života ostavitelja. Sin ostavitelja M.H. je za života od ostavitelja primio temeljem Ugovora o darovanju od ..., vinograd upisan u zk.ul. ..., k.o. G.V., kč.br. ... -vinograd krč u završju od 172 čhv koji je isti i prodao. U ostavinskom postupku procijenjena je nekretnina upisana u zk.ul. ... k.o. G.V. po sud. vještaku prema nalazu iz siječnja 1999. u iznosu od 795.143,94 kune (pola = 397.571,94 kn) od čega zemljište 539.490,00 kn (pola = 269.745,00 kn) a objekti 255.653,94 kn ( pola = 127.826,94 kn). U vještačenju nije navedeno što predstavlja "vrt" jer to nije bio zadatak vještaku niti je procjenjivana vrijednost darovanog vinograda. U ostavinskom postupku tužene su tražile da im pripadne 728 m2 cijele nekretnine jer je toliko kvadrata u katastru označeno kao oranica (a za što one smatraju da je vrt). Tužiteljica to smatra neosnovanim jer je nesporno da su gospodarski objekti izgrađeni za vrijeme života pok. I.H. i njegove supruge M. te se "vrt" nalazio južno od toga i obrađivao se pa smatra da ostavitelj sinu M. nije ostavio dio čestice zvan "oranica" jer takva oranica nije niti postojala 1982. godine. Također, s obzirom na utvrđenje iz presude P-11564/01 pola cijele nekretnine pa tako i pola "vrta" naznačene u oporuci ostavitelja, pripada prednici tužiteljice pa je ostavitelj mogao raspolagati samo s ½ vrta. Tužiteljica smatra, temeljem nalaza vještaka iz ostavinskog spisa da bi vrt iznosio oko 41,11 % cijele nekretnine odnosno oko 444 m2 pa prema procijeni vještaka polovica vrta bi vrijedila 111.000,00 kuna (222m2 x 500 kn). Kada se ta vrijednost stavi u omjer s vrijednošću ½ čestice (što prema mišljenju tužiteljice predstavlja ostavinsku imovinu) proizlazi da polovica vrta vrijedi 28 % vrijednosti nekretnine. Kako navedena čestica nije jedina ostavinska imovina već se ostavinska imovina sastoji i od novčanih sredstava kod banke1, depozita od 37.335,00 kn, te od dvaju grobnih mjesta kojih je ostavitelj bio sukorisnik u ½ dijela a čiju vrijednost tužiteljica procjenjuje na 30.000,00 kn, tužiteljica smatra da okvirna vrijednost cijele ostavine iznosi ukupno 464.906,97 kn (vrijednost polovice nekretnine 397.571,97 kn, sredstva kod banke1 37.335,00 kuna i vrijednost grobnih mjesta 30.000,00 kn). Kako nužni dio prednika tuženih iznosi 25 % u odnosu vrijednosti ostavine a samo vrijednost ½ vrta koji bi naslijedio iznosi 111.000,00 kn to predstavlja 24 posto vrijednosti ostavine. Predmet ostavine bili su i računi kod banke2 na kojima nije bilo sredstava. Kako je prednik tuženih od ostavitelja dobio na dar već navedeni vinograd smatra da vrijednost tog vinograda svakako pokriva eventualnu razliku do nužnog dijela. Stoga tužbenim zahtjevom uređenim podneskom od 3.6.2020. ( L. 177) traži da se utvrdi da površina cijelog vrta navedenog u oporuci ostavitelja od ... iznosi 433 m2 odnosno 32/100 dijela cijele nekretnine upisane u zk.ul. ... k.o. G.V. zk. čestica br. ... , au katastru k.č.br. , k.o. M. upisane u Pl. ... , što u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine predstavlja 216,5 m2, odnosno 32/1000 djela polovine nekretnine, a 16/100 djela cijele nekretnine. Traži i da se utvrdi da su tužene cijelosti namirene u nužnom dijelu, te da se naloži tuženima da tužiteljici solidarno nadoknade parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. U odgovoru na tužbu od 18.1.2017. dopunjen na zapisniku 28.2.2017., 1.-3. tužene ne spore da je tužiteljica upućena u parnicu radi utvrđenja veličine nekretnine označene u oporuci ostavitelja kao "vrt" i radi utvrđenja da su tužene namirene u cijelosti u svom nužnom dijelu. Osporava da ostavitelj prilikom oporučnog raspolaganja nije znao da vrt koji ostavlja sinu ima površinu 728 m2 jer je oporuka sačinjena samo 2 mjeseca prije smrti ostavitelja te je stanje nekretnina u stvarnom te formalno pravnom posjedovnom smislu bilo onakvo kako je bilo navedeno u posjedovnom listu. Nakon smrti ostavitelja njegova supruga sada pokojna M.H. kao i njezina kćerka, ovdje tužiteljica uzurpirale su i smanjile površinu vrta. Navodi da je pokojni ostavitelj 26.3.1982. prodao M.Ž. i D. svoje nekretnine "P.K." za tadašnjih 125.000,00 dem dakle tri mjeseca pred smrt pa smatra da navedena iznos predstavlja ostavinsku imovinu. Ostavinski sud je u odnosu na nužni dio trebao utvrditi što čini imovinu ostavitelja i što je koji od nasljednika primio za života ostavitelja. Ne spori da je ostavitelj za života sinu M.H. darovao vinograd ali da njegova vrijednost niti u vrijeme darovanja niti danas nije veća od ondašnjih 5.000,00 dem. Navodi da je ostavitelj naveo sinu M. da ima i ušteđevinu od 30.000,00 ondašnjih dem, da je posudio suprugu tužiteljice 10.000,00 dem i tužiteljici 25.000,00 dem kojemu isti nisu vratili. Također da je na tužiteljicu za života prenio pravo korištenja ½ groba na groblju u G. V.. Tvrdi i da su nakon smrti ostavitelja ostale pokretnine, građevinske cijevne skele od 20 m2, građa za skelu i oplatu 12 m3, miješalica za beton, jedna benzinska jedna na struju, željezna mortarka, gudački bas te druge pokretnine koje je tužiteljica s majkom zadržala. Stoga predlaže tužbu i tužbenih zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica osporava navode tuženih da su ona i njena prednica smanjile površinu vrta, jer je vrt od 1966.godine do danas na istom mjestu, južno od gospodarske zgrade, sve do južnog ruba parcele. osporava da bi tužiteljica odnosno njena prednica smanjila površinu "vrta" i da bi ona vila jednaka površini oranice od728 m2 kako je navedeno u katastru. Ta površina je smanjivana za života ostavitelja, najprije od V.i.o. kada je zatvaran potok uz sporni vrt, a kasnije i dodatno gradnjom podzemnog kolektora odvodnih oda i pristupnog puta nad njim, koji je sagrađen između navedenog potoka i vrta. i to za onaj dio koji je bio upisan u posjed ostavitelja, ali nikada nije bio njegovo vlasništvo (stoga je veća površina katastarskog posjeda od ZK vlasništva). Nema saznanja za koliko je prodana nekretnina "P.K.", ali da se radilo o nacionaliziranom poljoprivrednom zemljištu u naravi livadi od 1.500,00 m2 na koje nije bila dozvoljena gradnja pa su nevjerojatni tvrdnje tuženih da je darovani vinograd od cca 620 m2 vrijedio 5.000,00 dem a navedena livada najmanje 125.000,00 dem. Iza ostavitelja nisu ostala nikakva druga sredstva osim onih navedenih na računima pa bi iznos na računu banke1 od 37.335,00 kuna mogao biti iznos koji je ostao od prodaje te nekretnine. Ukazuje i na to da se ovaj spor ne vodi o obimu ostavinske imovine jer je ona već utvrđena u ostavinskom postupku. Ipak osporava navode tuženih da je ostala štednja ostavitelja od 30.000,00 dem, te da je ostavitelj za života posuđivao odnosno davao novce tužiteljici i njenom suprugu. Pokretnine koje tužene navode nisu bile u vlasništvu ostavitelja jer su skele i miješalice za beton bile u vlasništvu njegovog rođaka pokojnog Š.T., a jedna miješalica supruga tužiteljice. Tužiteljica nije imala nikakve uporabne niti imovinske koristi od starih zidarskih žica i dasaka koje su propale u 35 godina, a spomenuti kontrabas je ostavitelj prodao za života. Smatra indikativnim što svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu tužene potkrepljuju upravo oporukom ostavitelja koje su u ostavinskom postupku osporile. Naime M.H. je oporuku osporavao u parnici koju je izgubio, a sada mu ista glavni dokaz.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broja O-3101/16 (ranije O-3649/82, O-2217/07, O-6766/12, O-5562/16, O-3101/16), i u istom priležeće rješenje od 25. listopada 2016., zk izvadak za kč.br. ... (list 7), Pl ... k.o. M. (list 8), Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-11564/01 od 17. siječnja 2008. (list 9), rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok H.M. O-7852/2000, UPP-OS-190/2005 od 9. 2. 2009. (list 10), oporuka H.I. 25.4.1982. (list 11), darovni ugovor od ... i aneks istog (list 11 do 14), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ing.arh. D.G. od siječnja 1999. (list 15 do 20), izvješće banke1, banke2, agencije (list 20-22) izvješće Z.h. o grobnim mjestima (list 23) rješenje suca za prekršaje od 5.11.1966. (list 34), posjedovni list ... k.o. M. od 15.10.1982. i 4.10.1994. (list 44 do 46), presliku zahtjeva građevinskoj inspekciji od 25.5.2001. (list 47), rješenje uprave za inspekcijske poslove od 20.6.2001. (list 48-49), zaključak o dozvoli izvršenja od 29.4.2003. (list 50-51), rješenje OGS u Zagrebu Z-38129/09 (list 54), rješenje ŽS u Zagrebu broj Gž-1747/10 od 29. listopada 2013. (list 54-56), presuda Općinskog suda u Zagrebu P-2673/90 od 21. 3. 1992 (list 57-59), izjava od 29.3.1970. i potvrda JP G.g. od 10.10.1994. (list 60-61), zapisnik od 26.3.1982. (list 62), fotografije (list 63), presuda Općinskog suda u Zagrebu K-159/01 od 19. rujna 2003. (list 66-68), zapisnici i izjave (list 76-79), pročitan je zapisnik o saslušanju 1. i 3. tuženih S.H.Š. i Z.H.B. (list 75-76), pročitano je izvješće banke2 od 5.3.2019. (list 89), saslušan je svjedok M.M. i Lj.M. (list 91-92), proveden je očevid sa vještakom geodetom I.Č. te izvršen uvid u nalaz i mišljenje od 4. ožujka 2020. (list 128-164), saslušani su svjedoci M.D., M.J., Lj.M., M.M., B.P., Š.M., Š.D. (list 121-125) te dopunski saslušana 3.tužena S.H.Š. (list 125), pročitano je očitovanje geodetskog vještaka na prigovore tuženih (list 186-187) te je saslušan vještak I.Č. (list 195), izvršen je uvid u očitovanje Z.h. 17.12.2021. o prosječnoj vrijednosti grobnog mjesta i grobnica na groblju G.V. (list 210), provedeno je vještačenje na okolnost vrijednosti darovane nekretnine za života ostavitelja po sudskom vještaku dipl.ing.agr. M.F. i izvršen uvid u nalaz vještaka od 31.3.2022. (list 222-226), uvid u uvjerenje banke3 o 1. veljače 2023. (list 254).

5. Nije izvršen uvid u dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja podneskom od 9.3.2018., jer je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, nije izvršen uvid u izjavu D.M. od 5.6.2012. jer je ista predana nakon zaključenja prethodnog postupka. Nije saslušana kao svjedok D.M. jer je ista preminula.
6. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno sukladno čl. 8 ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude i tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen je kao osnovan u cijelosti.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje koliko iznosi površina opisana u oporuci ostavitelja kao "vrt", te utvrđenje da su tužene u cijelosti namirene u nužnom dijelu onim što im je pripalo (odnosno njihovom predniku) po oporuci ostavitelja i darovanjem za života.

8. Među strankama je nesporno a što je i utvrđeno uvidom u ostavinski spis iza pok. H.I. posl.broja O-3101/2016:

- da je tužiteljica A.O. rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: br. O-3101/16 od 25.10.2016. upućena u parnicu radi utvrđenja veličine nekretnine označene u oporuci ostavitelja kao "vrt" te radi utvrđenja činjenice da su Z.H.-B., OIB ..., D.H., OIB ... i S.H.-Š., OIB ... namirene u cijelosti u svom nužnom dijelu,
- da je prednik stranaka pok I.H. umro .... a pisanom oporukom pred svjedocima od .... svojoj supruzi M.H. ostavio čitavu nepokretnu imovinu koja se sastoji od obiteljske kuće, dvorišta, gospodarske zgrade, sav gospodarski inventar i ostali inventar koji se zatekne u kući ili dvorištu a pored toga i svoju pokretnu imovinu i gotovinu, dok je sinu H.M. ostavio vrt koji se nalazi kraj kuće,

- da su zakonskim nasljednicima pok. H.I. utvrđeni nasljednici prvog nasljednog reda supruga M.H. i sin M.H. ( rodoslovlje na listu 214 ostavinskog spisa iz kojeg je utvrđeno da je ostavitelj prvi put bio u braku s A.H. u kom braku je rođen sin M. i koji je brak prestao smrću supruge, te da je u trenutku smrti bio u drugom braku s M.H.)

- da je sin ostavitelja H.M. osporio oporuku ostavitelja te rješenjem ostavinskog suda od 2.7.1982. upućen u parnicu protiv M.H. koji spor je pravomoćno izgubio presudom Općinskog suda u Zagrebu P-2673/90 od 21.4.1992. potvrđenom presudom Općinskog suda u Zagrebu Gž-866/93-2 od 8. lipnja 1993.,
- da je tijekom ostavinskog postupka .... umro sin ostavitelja M.H. te su kao zakonske nasljednice iza njega utvrđene supruga D.H. te kćeri S.H.Š. i Z.H.B. svaka u 1/3 dijela, što je utvrđeno i uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu O-6198/97 od 24. ožujka 1998.( list 125 ostavinskog spisa),

- da je tijekom postupka umrla supruga ostavitelja M.H. a njena zakonska nasljednica je kći A.O., u cijelosti što utvrđeno uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu O-7852/00 od 18.12. 2000.( list 139 i 184 ostavinskog spisa),

- da su se u ostavinskom postupku na ročištu 11. srpnja 2001. sve stranke u ovom postupku prihvatile nasljedstva i priznale oporuku ostavitelja, te da je O.A. tražila da se iz ostavinske mase izdvoji ½ dijela iste s osnova bračne stečevine njene pokojne majke H.M. i ostavitelja, te ustvrdila da je H.M. namiren darovanjem za svog života nekretnine upisan u Pl -... k.o. G.V. kč.br. ... vinograd u cijelosti, ovdje tužene osporile su da je njihov prednik darovanjem predmetnog vinograda namiren u nužnom dijelu,

- da je rješenjem ostavinskog suda O-3649/82 od 25. srpnja 2001. prekinut i ovdje tužene D.H., S.H.Š. i Z.H.B. upućene pokrenuti parnicu protiv O.A. radi utvrđenja da pokojnoj supruzi ostavitelja H.M. ne pripada pravo na bračnu stečevinu u ½ dijela na cjelokupnoj ostavinskoj imovini, jer je sva imovina stečena za vrijeme trajanja braka ostavitelja sa prvom suprugom H.A.. Istim rješenjem O.A. upućena je u parnicu protiv ovdje tuženih radi utvrđenja da pokojnom sinu ostavitelja H.M. ne pripada pravo na nužni dio jer je u svom nužnom dijelu namiren jer mu je ostavitelj za života darovao nekretninu Pl -... k.o. G.V. kč.br. ... vinograd u cijelosti, a oporukom ostavio vrt,

- da je presudom OGS u Zagrebu P-11564/01 od 17.1.2008. po tužbi ovdje tuženica utvrđeno da pokojnoj M.H. pripada pravo na bračnu stečevinu u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. ..., k.o. G.V. zk.č.br. ... – oranica i dvorište S. u K., pov. 300 čhv a u katastru kč.br. ..., dvorište, kuća broj ... i oranica ukupne površine 1342 m2, k.o. M., upisane u Pl ...,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu P-12363/01-15 od 6. listopada 2006. utvrđeno da je povučena tužba A.O. protiv ovdje tužene (u postupku koja je ista pokrenula radi utvrđenja da je pokojni H.M. namiren u nužnom dijelu),
- da je pokojni H.I. Darovnim ugovorom od ... i očitovanjem od 26. 3.

1982., sinu M.H. darovao vinograd kč.br. ... upisan u zk.ul. ... k.o.
G.V. od ... čhv ,

- da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Zagrebu O-7852/2000 od 9.2.2009. tužiteljica O.A. naslijedila pravo temeljem presude OGS u Zagrebu P-11564/01 od 17.1.2008, bračnu stečevinu u ½ djela nekretnine upisane u zk. ul. ..., k.o. G.V. zk.č.br. ... – oranica i dvorište S. u K., pov. 300 čhv a u katastru kč.br. ..., dvorište, kuća broj ... i oranica ukupne površine 1342 m2, k.o. M..., upisane u Pl ....

 

9. Sporno je koliko iznosi veličina nekretnine -površina opisana u oporuci ostavitelja kao "vrt", te utvrđenje da li su tužene (odnosno njihov prednik) u cijelosti namirene u nužnom dijelu time što mu je darovan vinograd za života ostavitelja i štomu po oporuci pripada vrt.

 

10. Ostavinski sud je po uputi Županijskog suda u Zagrebu posl broj Gž-1449/12-2 list 249 ostavinskog spisa) trebao prije upućivanja tužiteljice u parnicu utvrditi što je ostavinska imovina pa je ona i navedena u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: br. O-3101/16 od 25.10.2016. kojim je tužiteljica upućena na ovu parnicu. Tako je utvrđeno da ostavinsku imovinu sačinjavaju novčana sredstva kod banke2. u neutvrđenom iznosu, novčana sredstva kod banke1, pravo sukorištenja grobnog mjesta upisanog u grobni očevidnik groblja G.V. za grobno mjesto odjel RKT polje 10a, razred I, grob ... i pravo sukorištenja grobnogmjesta upisanog u grobni očevidnik groblja G.V. za grobno mjesto odjel RKT polje 10a, razred I, grob 17/2, te nekretnine upisane u z.k.ul. ... k.o. G.V. na ime ostavitelja u cijelosti (sukladno z.k. izvatku) odnosno u ½ dijela (sukladno pravomoćnoj presudi ovog suda pod brojem P- 11564/01, obzirom je druga polovica vlasništvo M.H. temeljem bračne stečevine).

 

11.Uvidom u navedeni ostavinski spis utvrđeno je da se agencija podneskom od 25.3.2013. očitovala da u dostupnim bazama podataka nisu pronašli račune pok. H.I. Banka1 se dopisom od 28.3.2013. očitovala da ostavitelj na dan 28.3.2013. ima kod banke1 kunski depozit broj ... sa saldom 37.335,48 kn. Z.H. se podneskom od 21.3.2013. očitovao da je ostavitelj pok. H.I. upisan kao sukorisnik grobova ... i ..., na grobnom polju 10A, razred I, koji grobovi čine cjelinu. Banka2 se podneskom od 10.5.2013.očitovala da po računu kunske štednje broj ... nema prometa u zadnjih 11 g. koliko je banka dužna čuvati traženu dokumentaciju, a na ponovno traženje sud podneskom od 15.3.2015. da pregledom abecednog registra banke2 nisu našli račune koji se vode na pok. H.I..

12. I ovaj sud je uvidom u izvješće banke2 od 5.3.2019. utvrdio da ista u evidenciji nije našla podatak o broju računa ostavitelja ..., te da za period do 1.10.2008. za sve klijente koji su prije toga imali otvorene račune nisu u mogućnosti udovoljiti traženju jer je rok čuvanja navedenih podataka 11 godina. Dakle nije utvrđeno da je ostavitelj u času smrti imao ikakva sredstava kod banke2, i bilo kakav račun.

13. Sud smatra utvrđenim da prednici tužiteljice pokojnoj M.H. temeljem
presude OGS u Zagrebu P-11564/01 od 17.1.2008. pripada pravo na bračnu stečevinu u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. ..., k.o. G.V. zk.č.br. ... – oranica i dvorište S. u K., pov. 300 čhv a u katastru kč.br. ..., dvorište, kuća broj ... i oranica ukupne površine 1342 m2, k.o. M., upisane u Pl ..., dakle da ½ te nekretnine nije ostavinska imovina. Dakle, ostavitelj nije niti mogao oporukom raspoređivati cijelom predmetnom nekretninom.

14. Valja napomenuti da je ostavitelj preminuo ... te se sukladno čl.253.
Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15,
dalje u tekstu: ZN/03) prava stranka u vezi s nasljeđivanjem prosuđuju po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva dakle po Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“52/71, 47/87 i 56/00 - dalje ZN/71) a sukladno st.2. ZN procesne odredbe primjenjuju se po danas važećem ZN/03.

15. Prema odredbi čl. 33. st. 1. podstavci 1-3. ZN/71, vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio utvrđuje se tako da se prvo popišu i procijene sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sva njegova potraživanja osim nenaplativih. Od te vrijednosti odbiju se dugovi ostavitelja i troškovi pokopa, a tako dobivenom ostatku dodaje se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio nekom zakonskom nasljedniku. Prema čl.35 ZN/71 pri procjenjivanju dara uzima se vrijednost darovane stvari u času smrti ostavitelja, a prema njenom stanju u vrijeme darovanja.

16. Sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZN/71 nužni dio pok. prednika tuženika M.H., budući se radi o potomku ostavitelja, iznosi jednu polovinu od
njegovog zakonskog nasljednog dijela, dakle jednu četvrtinu.

17. Iz nalaza i mišljenje građevinskog vještaka ing.arh. D.G. od siječnja 1999. iz ostavinskog spisa utvrđeno je da je vrijednost nekretnine prema zemljišnim knjigama upisane u zk.ul. ... z.k.č.br. ... k.o. G.V., odnosno prema katastarskom operatu (PL) kč.br.... k.o. M. iznosi 795.143,94 kuna od čega je vrijednost zemljišta 539.490,00 kn a objekata 255.653,94 kn. Vještak nije utvrđivao površinu u oporuci označenu kao "vrt" jer se površina zemljišta po stanju u zemljišnim knjigama i posjedovnom listu razlikuju. Na navedeni nalaz stranke nisu imale prigovora u ostavinskom postupku, a sud ga je koristio kao dokaz i u ovom postupku jer su se tome tužene protivile tek na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Također, ovaj sud smatra da je vrijednost nekretnine u vrijeme ostaviteljeve smrti 1982. bila manja od one kako je procijenjene 1999., jer je opće poznato da je vrijednost nekretnina od 1982. do 1999. rasla pa je takav način utvrđenja pogodniji za nužnog nasljednika.

18. Na okolnost utvrđenja kolika je površina "vrta" navedenog u oporuci saslušane su stranke i svjedoci te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetu, dipl.ing. geod. I.Č..

19. Suzana H.Š., 3- tužena je iskazala da je u vrijeme smrti ostavitelja
imala 13-14 godina, te je vrijeme kada je djed umro na nekretnini već postojala kuća i dvije male gospodarske zgrade tj. šupice. Te gospodarske zgrade su srušene do temelja i umjesto njih je izgrađen jedan novi kompleks i postavljena je ograda otprilike 1,5 m od novoizgrađenog kompleksa čime se s novom izgradnjom i s ogradom ušlo u površinu vrta oko 3 m po cijeloj dužini čime je površina vrta smanjena za oko 200 do 300 m2. Vrt u vrijeme djedovog života nije bio ograđen. Iskazala je da je ostavitelj pok. sinu M. darovao vinograd. Nakon djedove smrti su saznali da je 3 mjeseca prije svoje smrti prodao zemlju pod K. i to od kupca zemlje D.M.. Smatra da njih pravomoćna presuda o bračnoj stečevini ne obvezuje jer to nigdje ne piše u presudi i oni je nikada nisu priznali. Iskazala je i da je ostavitelj tužiteljici darovao grob te njoj i njenom mužu posudio novac za fasadu, brod i auto i da mu taj novac nisu vratili. Ne zna o kojem se iznosu radi. Ne zna da bi njen otac dobio kakav grob od djeda, ali zna da je otac posjedovao grob na Mirogoju gdje je pokopana moja baka A.. Na očevidu je iskazala da je ostavitelj vrtom smatrao dio iza nekad postojeće štale jer su i djed i otac bili građevinari pa su granice građevine govorili od zida. Od nekada postojeće zgrade sadašnji objekt je prema vrtu proširen za 1,5 metar.
20. 1-tužena Z.H.B. je iskazala da je u vrijeme kada je djed umro imala 12 godina. Suglasila se iskazom 3. tužene. Za djedovog života nije bilo ograde iza gospodarskih zgrada a tijekom 1990-tih D.Š. je srušio ove gospodarske zgrade i napravio novu zgradu koja je proširena na jednu i na drugu stranu i vrt je sada ograđen sa svih strana. Može potvrditi ono što je njena sestra rekla o vinogradu koji je djed darovao njenom ocu. Da je ostavitelj prije smrti prodao nekretninu "pod K." zna, jer je sestru i nju o tome obavijestila D.M.. Ta nekretnina je prodana 3 mjeseca prije djedove smrti a radilo se o površini oko 400 do 500 hvati i to je prodano za veliki novac, veći nego onaj naveden u zapisniku. Smatra da povijesne izvatke iz banke nisu dobili jer je majka D.Š. (tužiteljica) radila u banci. Između vrijednosti vinograda koji je darovan njenom ocu i nekretnine pod K. ogromna je razlika, vinograd je u zelenoj zoni, a pod K. je građevinska zona. Poznato joj je da je pok. djed tužiteljici i njenom mužu posudio novac za fasadu i krov za kuću u ulici S. kao i da im je posudio novac za brod i auto jer se djed u bolnici o tome žalio ocu. Zna i da je u kući djeda ostao materijal i sredstva za djedov rad kao zidara i sve je to nestalo. Također je nestao djedov kontrabas. Sud je iskaze saslušanih tuženica cijenio kao iskaze osoba zainteresiranih za ishod postupka, te je uzeo u obzir da su one u vrijeme smrti ostavitelja bile djeca od 12-14 godina, te kao takve njihove iskaze valja i cijeniti. Nije im povjerovao da je novoizgrađeni kompleks građevine proširen prema jugu tj. da je bio dalje od ranije postojeće građevine jer je to utvrđeno geodetskim vještačenjem i uvidom u materijalne dokaze u spisu priložene vještvu. Njihovi iskazi o posudbi novca tužiteljici i njenom suprugu su općeniti i neodređeni, te je jasno da su prepričale ono što su u obitelji čule ali bez konkretnih
detalja.

21. Iz iskaza svjedoka M.M., stare 75 godina, sestrične tužiteljice, proizlazi da je živjela sa ostaviteljem i njegovom suprugom M. u predmetnoj kući pa zna kakvo je bilo stanje i položaj gospodarskih zgrada i prije nego je unuk tužiteljice iste srušio i dogradio nove. Novom dogradnjom unuk tužiteljice nije ulazio u površinu tzv. vrta jer je gradio prema unutrašnjosti odnosno dvorištu kuće. Dio zemljišta koji su
oni nazivali vrtom bio je iza kuće i gospodarskih zgrada, a u naravi je bio povrtnjak. Zna da je od dijela te čestice, kad se zatvarao potok i radila cesta, oduzet dio zemljišta. Sve to zna jer i ona imala česticu preko puta potoka. Vrt se prostirao od ruba gospodarske zgrade do kraja čestice, a kad se spominje dvorište misli se prostor ispred kuće. Na očevidu je pokazala da je vrt počinjao otprilike od dijela gdje je sada zid postojeće dvorišne zgrade prema jugu. Sud j njenom iskazu poklonio vjeru jer je starija osoba koje ima neposrednih saznanja o izgledu građevina na spornoj čestici kako u prvobitno postojećem stanju tako i nakon dogradnje.

22. Svjedok Lj.M., stara 81 godinu, iskazala je da je u kući nasuprot ostaviteljeve živjela od 1958. do prije 12 godina. Pokojni ostavitelj i njegova supruga bili su krsni kumovi njenom sinu. Zna da je unuk ostavitelja na mjestu starih gospodarskih zgrada koje su se srušile izgradio nove ali na istom mjestu, jer je on zgradu proširio prema dvorištu. Vrt je sada površine kakve je bio i nekada. Poznato joj je da se površina vrta možda mijenjala jer se zatrpavao potok i radila kanalizacija pa je dio površine vrta za to korišten. Uvijek se u obitelji spominjući vrt mislilo na dio čestice iza gospodarskih zgrada koji se koristio kao povrtnjak. I sada posjećuje tužiteljicu, a vrt je isti kakav je bio. Na očevidu navedeni svjedok je kazao da su gospodarske zgrade prema zapadu nadograđene. Ostavitelj je vrtom nazivao prostor iza gospodarskih zgrada prema jugu, ali 2 metra od gospodarskih zgrada jer je između postojala ograda od kolaca. Površina zapadno od gospodarskih zgrada se koristila kao dvorište a ne kao vrt. Njenom iskazu je sud poklonio vjeru jer ga u bitnom potvrđuje i nalaz vještaka geodeta s suglasan je i iskazom svjedoka M.M..

23. Na očevidu 21. veljače 2020. svjedok M.D. je iskazao da u ulici živi od rođenja te je poznavao pokojnog ostavitelja i zna koju zemlju je nazivao vrtom. Vrt je činila površina od dijela dvorišne zgrade prema jugu i uz njega se protezala staza koja je danas kolni put. Pokazao je gabarite kakva je bila površina vrta u vrijeme smrti ostavitelja. Sada postojeći put je od V., a postoji oko 10 godina.

24. Svjedok M.J. iskazao je da je 1982. doselio i sagradio kuću iza kuće ostavitelja. Može samo potvrditi da je dio koji je dograđivao išao u dvorište jer je on temelje dograđenog djela radio prije nekih 20 g., a ne zna što je pokojni obrađivao kao vrt jer je doselio poslije njegove smrti. Prema njemu dograđena je građevina proširena samo u smjeru istok- zapad a ne i prema jugu. Iskazu tog svjedoka sud je poklonio vjeru jer kako je kazao novu građevinu je prema jugu gradio u gabaritima stare a to proizlazi i iz nalaza vještaka.

25. Svjedok B.P., stara 75 godina, nećaka ostavitelja na očevidu je iskazala da je nekada postojala štala a vrt je počinjao iza nje, a postojala je i ograda od štale do potoka koja je bila prirodna granica čestice. Sada postojeća dvorišna zgrada je proširena u odnosu na prethodnu prema nekad postojećem vrtu a i prema dvorištu.. Vrt se smatrao dio u cijeloj dužini čestice koji je počinjao odmah iza štale, te je tu bio povrtnjak, cvijetnjak i voćnjak u produžetku. Ostavitelj joj je u bolnici pričao da sinu misli ostaviti vrt uz vinograd koji mu je dao za života. D. je to gradio 2000., a postojeća metalna ograda je izgrađena kada s H.v. zatvarale postojeći potok.

26. Svjedok M.Š., kćer tužiteljice, stara 69 g., iskazala da je često dolazila u kuću ostavitelja, te su kao obitelj vrtom zvali dio zemljišta koji se obrađivao kao povrtnjak. Vrt je počinjao 1,5 m iza zida štale, a gdje sada završava zid gospodarskog objekta. Za života ostavitelja iza štale su se držale stvari potrebne za zidara, skele, cigle jer je ostavitelj bio zidar. Njen sin D. kada je gradio novu dvorišnu zgradu nije se širio prema površini nazivanom vrt već prema dvorištu. Dvorište i vrt se bili razdvojeni improviziranom ogradom, kao nekada na selu da kokice ne odlaze na vrt, nekadašnja štala bila je uža nego sada postojeća zgrada. U vrtu je bilo posađeno šest šljiva uz potok koje su porušene kada je V. zatvarala potok.

27. Na očevidu svjedok D.Š., unuk tužiteljice iskazao je da je do 2000.g stanje na čestici bilo kao u vrijeme smrti ostavitelja. Tada je on porušio stare objekte prema vrtu i na istom objektu izgradio nove, ali nije ulazio prema strani u vrtu jer je već tada znao da je to sporno. Ne može precizno reći što je ostavitelj smatrao vrtom ali smatra da je to bila površina 2-2,5 metra dalje od sada postojećeg zida građevine koju je sada on izgradio. Njegovom iskazu kao i svjedoka M.Š, sud je poklonio vjeru jer ga potvrđuje nalaz vještaka.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodete I.Č. od 04. ožujka 2020. proizlazi da je predmetna kč.br. ... k.o. M. ograđena sa sjeverne i istočne strane. Ograda postavljena sa zapadne strane ne predstavlja granicu čestice-među, a zapadno od nje nalazi se kolni zemljani put koji je dio predmetne katastarske čestice. Ispod tog zemljanog puta se nalazi prema iskazima svjedoka kanal koji su uredila i zatvorile H.v., a koji je u prošlosti bio otvoren. Postojeća gospodarska zgrada je u smjeru Istok-Zapad dulja za 1,5 metar u odnosu na gospodarske zgrade ucrtane ne katastarskom planu. Na udaljenosti od 2,5 metara južno od gospodarske zgrade i njom paralelno postavljena je žičana ograda. Južno od ograde nalazi se neobrađivana oranica. granica između dvorišta i oranice upisanih u posjedovni list na terenu nije materijalizirana, niti je označena na katastarskom planu. Vještak je identificirao predmetnu česticu te naveo da se k.č.br. ... u k.o. M. sastoji od cijele zk.č.br. ... i dijela ... k.o. G.V.. Iste je prikazao identifikacijom na listu .... Također je utvrdio da je površina predmetne k.č.br. ... prema posjedovnom listu 1349 m2 a stvarnu površinu nije moguće utvrditi bez utvrđivanja međa u prisutnosti nositelja prava na predmetnoj i susjednim katastarskim česticama. Ograđeni dio k.č.br. ... (bez kolnog puta) ima površinu 1162 m2 s time da je južna granica čestice preuzeta s digitalnog katastarskog plana. U zemljišnoj knjizi nisu evidentirane zgrade. Analizom arhive geodetskih elaborata i skica utvrđeno je da su na predmetnoj katastarskoj čestici 1966. godine, novom katastarskom izmjenom evidentirane kuća i gospodarska zgrada (odmaknuta od kuće prema jugu). Druga gospodarska zgrada evidentirana je na katastarskom planu geodetskim elaboratom 366/1973. Postojeća gospodarska zgrada je nadograđena na prijašnje, ucrtane gospodarske zgrade. U pogledu vanjskih gabarita, postojeća zgrada i šira i dulja od evidentiranih na katastarskom planu međutim južni zid postojeće zgrade koindicira sa zidom zgrada evidentiranih na katastarskom planu ali je dulji za približno 1.5 m (smjer istok zapad). Vještak je iznio površinu vrta i sačinio skicu površinu vrta prema iskazu svakog od saslušanih svjedoka na očevidu tako što je snimio granicu između dvorišta i vrta prema iskazima svjedoka i treće tužene. Tako je prema iskazu svjedoka M.D. površina vrta 579 m2, M.J. 462 m2, Lj.M. 407 m2, M.M. 462 m2, B.P. 532 m2, M.Š. 467 m2, D.Š. 467 m2, treće tužene 532 m2.

29. Tužitelj takovom nalazu nije prigovorio te istaknuo da se iz nalaza vještaka
vidi da se gospodarske zgrade nisu mijenjale u smjeru juga. Smatra da još ostaje sporno dali je vrt bio do same gospodarske zgrade ili do ograde koja je bila još malo udaljena od zgrade u smjeru juga. Stoga smatra da treba anulirati iskaze svjedoka M.D., B.P. i treće tužene koji su tvrdili da je vrt išao i na površinu ispred dijela današnje gospodarske zgrade. Smatra da su površine kako su iskazali ostali svjedoci više-manje slične a razlika u površini je samo do toga što su svjedoci M.J. i M.M. iskazali da je vrt išao do same zgrade dok su ostali izjavili da je išao do ograde uz južni zid zgrade. Predlaže da se od ovih svjedoka uzme srednja površina vrta što bi iznosilo 433 m2.

30. Tužene su prigovorile nalazu vještaka u smislu da je vještak konstatirao da ograda postavljena sa zapadne strane ne predstavlja granicu čestice (među) te da se zapadno od ograde nalazi kolni put koji je dio predmetne čestice. Također da je vještak naznačio da ograđeni katastarske čestice, bez kolnog puta na skici označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H ima površinu 1162 m2 te da tako nedostaje površina 187 m2 jer je površina k.č.br. .... u posjedovnom listu 1349 m2. Smatra da se stoga površina od 187 m2 odražava i na površinu vrta. Stoga smatra da nalaz nije potpun jer mu nedostaje utvrđenje površine vrta. Za računanje površine vrta vještak je na istočnoj i zapadnoj strani preuzeo granice koje su na terenu materijalizirane žičanom ogradom. Dakle ističe da je žičana ograda postavljena od strane tužiteljice, a zemljani kolni put na zapadnoj strani čestice je napravljen naknadno od strane V. a prije je bio samo pješačka staza dok se danas tim putem mogu kretati svako vozilo. Smatra da sve navedeno dokazuje da je površina vrta mijenjana nakon smrti ostavitelja te kao jedinu mjerodavnu valja uzeti onu koja je evidentirana u katastru od 728 m2.
31. Na prigovor tuženih vještak se očitovao pisano (list 186 spisa) navodeći da međe predmetne čestice nisu bile predmet vještačenja, a da se stvarnu (točno) površinu predmetne katastarske čestice može odrediti po utvrđivanju stvarnog položaja međe. Stoga predmetnoj čestici ne nedostaje 187 m2 već se ta površina nalazi izvan postojećih ograda odnosno odnosi se na neograđeni dio predmetne čestice, u naravi kolni put. Zadatak vještaka nije bilo utvrditi što je vrt iz oporuke već izračunati površinu vrta kako je pokazivao svaki pojedini svjedok. Tamo gdje svjedoci nisu pokazivali do kuda se na jug proteže vrt preuzeta je granica katastarske čestice s katastarskog plana. Ni jedan svjedok nije ukazivao da se vrt prostirao zapadno ili istočno od postojeće žičane ograde stoga je za granicu vrta na istočnu i zapadnoj strani postavljena žičana ograda. Također da je gospodarska zgrada na katastarskom planu ucrtana i promjena učinjena temeljem elaborata 366/1973 koji nije pronađen u arhivi ali to ne dovodi u pitanje vjerodostojnost te promjene.

32. Usmeno saslušan na prigovore vještak I.Č. je iskazala da na
katastarskom planu nije ucrtana granica između dvorišta i oranice zato što to nije bila zakonska obveza katastra te na terenu ne postoji granica. Pojasnila je da se prije dvorište upisivalo maksimalno 500 m2 jer je jedino taj dio bio neoporeziv a površina oranice 728 m2 određena je novom katastarskom izmjerom 1966. kada je određena površine cijele katastarske čestice, kuće, jedne pomoćne zgrade i od ukupne površine je oduzeta površina zgrada + 500 m tog dvorišta. Iskazala je da faktična površina oranice 1966 nije bila 728 m što se vidi na slici 1 nalaza (list 135), jer su tih 728 m2 dobili matematički. Nakon što je vještaku predočena slika 1 iskazala je da je na istoj a posebno na slici 3 vidljivo da je granica čestice udaljena od postojeće ograde odnosno u površinu čestice je uračunata gudura koja je bila izvan ograde i koja je činila tu česticu. Svjedoci na terenu su joj pokazivali površinu koja se koristila kao vrt a što je bilo predmet vještačenja. Iskazala je da se gospodarska zgrada širila prema unutrašnjosti dvorišta što je vidljivo u skici izmjere plava linija (list 144 spisa), a ne prema strani gdje je vrt. Isto je vidljivo i na skici povijesno stanje (list 148). Ona je kao površinu čestice uzimala katastarsku površinu čestice a ne stvarno stanje.

33. Punomoćnik tuženih je ustrajao kod prigovora na nalaz vještaka jer je sam vještak iskazao da stvarnu površinu nije moguće utvrditi bez utvrđivanja međa dok je

punomoćnik tužiteljice naveo da je vještak utvrdio stvarnu površinu vrta te je na terenu utvrdio da je površina u stvarnosti manja nego ona u katastru.

34. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka jer je sačinjen detaljno i stručno i u skladu sa zadatkom suda, te je vještak argumentirano otklonio prigovore tuženika.

35. Predmet spora je bilo utvrditi površinu vrta, dakle površinu koja je za života ostavitelja korištena kao povrtnjak, cvjetnjak i voćnjak u produžetku. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sud smatra da je utvrđeno da se i za života ostavitelja površina vrta nije prostirala sve do zapadne granice predmetne čestice, jer je prije na tom zapadnom dijelu postojao potok i kolni put, a prema nalazu vještaka i usmenom očitovanju vještaka je utvrđeno da je na rubu cestice sa zapadne strane postojala gudura i ograda čestice nije išla zapadnom granicom čestice. Dakle, kako je i ranije postojao i potok i kolni put uz česticu, životno je i logično da se taj dio čestice nije koristio kao vrt i povrtnjak.

36. S druge strane, svjedoci su pokazivali različito od kuda se prostirao vrt prema jugu, ali kako je većina pa tako i svjedoci M.J. (koji je gradio novu zgradu na temeljima postojeće), Lj.M., M.M., D.Š. i M.Š. su iskazivali da se povrtnjak nalazio južno od postojeće građevine do kraja čestice, s time da su neki tvrdili da se vrtom smatralo zemljište od građevine a neki da je to bilo 1,1-5 m od građevine, sud je iskazima tih svjedoka poklonio vjeru. Nije životno i logično da se vrtom smatralo zemljište u dvorištu, prije gospodarskih zgrada kako je iskazao svjedok M.D., B.P. i 3- tužena, uzimajući u obzir i oporuku ostavitelja kojom je supruzi ostavio i gospodarske zgrade, pa sud smatra da je namjera ostavitelja bila podjela čestice tako da bi supruzi pripao dio sa izgrađenim građevinama a sinu dio iza njih u naravi vrt. Kako je utvrđeno uvidom u nalaz vještaka da je čestica i ranije za života ostavitelja bila ograđena, logično je da se površina izvan ograde nije mogla smatrati vrtom. Stoga je sud za srednju vrijednost vrta uzeo površinu
– srednju vrijednost od one kako su iskazivali svjedoci čijim iskazima je poklonio vjeru M.J., Lj.M., M.M., D.Š. i M.Š. (462m2 + 462m2 + 407m2 + 427m2 + 407m2 = 2165m2 : 5 = 433m2) odnosno površinu vrta od 433 m2. Tužene nasljeđuju ½ površine vrta dakle površinu od 215,50 m2. Površina vrta u odnosu na cijelu nekretninu iznosi 433/1349=0,32 odnosno 32/100 djela nekretnine, odnosno ½ vrta a s obzirom da je tužiteljičinoj prednici presudom utvrđeno da ½ nekretnine je njena bračna stečevina, dakle 16/100 djela cijele nekretnine. Kada se ta površina iskaže u novčanoj vrijednosti proizlazi da vrijednost ½ vrta koji po oporuci pripada tuženima iznosi 127.233,03 kn (32% vrijednosti sve s obzirom da je vrijednost polovice nekretnine 397.571,97 kn (ono što ulazi u ostavinu).

37.Nesporno je da je ostavitelj pok sinu M.H. za života 1.3.1982. oko mjesec dana prije smrti darovao vinograd. Bila je sporna vrijednost tog vinograda, te je provedeno vještačenje na okolnost vrijednosti darovane nekretnine u vrijeme darovanja po sudskom vještaku dipl.ing.agr. M.F.. Iz nalaza vještaka od 31.3.2022. (list 222-226) proizlazi da je predmetna kč.br. ... vinograd K.u Z. od 172 čhv upisana u zk.ul.br. ... k.o. G.V., vrijeme darovanja ožujak/1982 prema službenim podacima Geoportala G.Z. planirane je namjene od 1971. dijelom u zoni šume, zaštićeno zelenilo i parkovi i gradski parkovi. Vještak je vrijednost nekretnine procijenio na 18.065,16 dinara.

38.Tužiteljica na nalaz nije imala prigovora posebno ističući da su tužene u odgovoru na tužbu priznale da je vinograd vrijedio 5.000,00 dem. Tužene na isto nisu imale prigovora ali su smatrale potrebnim utvrditi koliko je iznos od 18.065,16 dinara iznosio dem dana 18. 3. 1982., te su se stranke usuglasile da se od banke3 podatak o vrijednosti jugoslavenskog dinara na dan 18.3.1982. u korelaciji sa njemačkom markom, te da se potom taj iznos dem preračuna po službenom tečaju konverzije dem u eure. Prema pribavljenim podacima HNB (uvjerenje banka3 od 1. veljače 2023. -list 254) srednji tečaj za devize za 100 dem iskazane u jugoslavenskim dinarima iznosio je 18.3.1982., 100 dem jeste 1.920,6198 dem. Prema tome vinograd je vrijedio 18.065,16 : 1.920,6198 = 9,41 X 100 = 941 dem. Prema fiksnom tečaju konverzije 941 dem iznosi 481,13 eura / 3.625,07 kuna, dakle vrijednost darovanog vinograda iznosi 481,13 eura / 3.625,07 kuna1.

39.Kako je u postupku utvrđeno da ostavinsku imovinu sačinjava i pravo sukorištenja grobova ... i ..., na grobnom polju 10A, razred I, G.V., koji grobovi čine cjelinu ( prema izvješću Z.h. o grobnim mjestima-list 23), suglasnim prijedlogom stranka zatraženo je očitovanje Z.h. o prosječnoj vrijednosti grobnog mjesta i grobnica na groblju G.V.. Uvidom u očitovanje od Z.h. d.o.o. od 23.12.2021. (list 210) utvrđeno je da je jednokratna naknada za dodjelu grobnog mjesta na korištenje na predmetnoj lokaciji iznosi 663,61eura/5.000,00kn za jedno grobno mjesto. Cijena jednog uređenog grobnog mjesta po cjeniku G.g. iznosi za zemljani grob sa nadgrobnim uređajem od granita Imapala 4.724,40 eura/35.596,00kn1 bez PDV-a i za grobnicu sa 6 grobnih mjesta sa nadgrobnim uređajem od granita Impala iznosi 11.168,36eura/84.148,00kn1 bez PDV-a.

40. Punomoćnik tužitelja nije prigovorio vrijednosti prava korištenja jednog grobnog mjesta te je podneskom od 28.4.2023. predočio svoj obračun u kojem je vrijednost jednog grobnog mjesta uzeo 663,61eura/5.000,00kn, a kako je ostavitelj bio sukorisnik 2 grobna mjesta, da je vrijednost istih 663,61eura/5.000,00kn (2 x 2.500,00kn). Tužene su podneskom od 10.5.2023. istakle da smatraju da cijena korištenja grobnog mjesta nije 5.000,00kn već je 4.724,40 eura/35.596,00kn1, a smatra da danas ta cijena na tržištu nije niža od 7.299,75 eura/55.000,00kn1. Nisu predložile da se vrijednost utvrđuje vještačenjem.

41.Tužitelj se podneskom od 24.8.2023. očitovao na navod tuženih o cijeni grobnih mjesta te ga osporio navodeći da je da je u vrijeme smrti pok. I.H. grob bio samo zemljani. Nakon njegove smrti je uređen te je u vrijeme smrti ost, supruge M.H. uređen na način da je kameni grob od vapnenca natkriven jednom mramornom pločom. Ipak ističe da ako se uzme i da je grob bio od granita čija je vrijednost 4.724,40 eura/35.596,00kn1 (koliko tvrde tužene) odnosno ½ je 2.362,2eura/17.798,00kn1. Dakle sud je kao utvrđenu vrijednost prava korištenja 1 grobnog mjesta utvrdio kao 4.724,40 eura/35.596,00kn1, a s obzirom da je ostavinska imovina pravo sukorištenja 2 grobna mjesta ( dakle 2 x ½), vrijednost grobnih mjesta koja ulaze u ostavinu utvrđena je s 4.724,40 eura/35.596,00kn1.

42. Tužene su i u ostavinskom postupku i u ovom postupku tvrdile da je ostavitelj za života 26.3.1982. prodao trećim osobama M.Ž. i D. svoje nekretnine "P.K." za tadašnjih 500.000,00 din odnosno 125.000,00 dem. Navedene tvrdnje tužene u ovom postupku nisu dokazale. Ipak valja reći da kada se iznos od 500.000,00 din stavi u, prema pribavljenim podacima banke3 (uvjerenje banka3 od 1. veljače 2023. -list 254) srednji tečaj za devize za 100 dem (iskazane u jugoslavenskim dinarima iznosio je 18.3.1982., 100 dem jeste 1.920,6198 dem), iznos od 500.000,00 din : 1.920,6198 = 260,33 X 100 = vrijedio je 26.033,00 dem, a ne 150.000,00Dem koliko su tvrdile tužene. Tužene nisu dokazale da li je i koliko je novca od te prodaje ostalo, a nisu dokazale niti da iznos koji je ostao na računu ostavitelja kod banke1 nije novac ostao od te prodaje.

43. Tužene su tvrdile i da je iza ostavitelja ostalo potraživanje jer da je posudio suprugu tužiteljice 10.000,00 dem i tužiteljici 25.000,00 dem koje mu isti nisu vratili. Nikakve materijalne dokaze o istom nisu dostavili niti su precizirale kada su te posudbe izvršene. Stoga na te okolnosti nisu niti provedeni dokazi.

44.Dakle, utvrđeno je da je iza ostavitelja ostala imovina ukupne vrijednosti od 470.242,93 kn i to:

- vrijednost 1/2 nekretnine upisane u zk.ul. ... z.k.č.br. ... k.o. G.V., od 397.571,97 kn,

- vrijednost sukorištenja 2 grobna mjesta od ukupno 4.724,40 eura/35.596,00kn1,

- kod banke1 kunski depozit broj ... sa saldom 37.335,48 kn.

45.Tuženima kao slijednicama pok. sina ostavitelja pripalo bi na ime nužnog djela ¼ te vrijednosti odnosno iznos od 117.560,73kn. Kako je utvrđeno da je po oporuci njihovom predniku pripalo 32/100 djela nekretnine koja ulazi u ostavinu upisane u zk.ul. ... z.k.č.br. ... čija vrijednost iznosi 127.2323.03 kn i vinograd u vrijednosti 3.625,07 kn, ukupno 130.848,10kn, proizlazi da su tužene darovanim za živote i naslijeđenim temeljem oporuke namirene u nužnom dijelu.

46.Stoga, slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen u cijelosti kako u pogledu toga da je površina cijelog vrta prema oporuci od 25.4.1982. ostavitelja iznosi 433 m2, odnosno 32/100 dijela cijele nekretnine upisane u zk. ul. ..., k.o. G.V. zk.č.br. ..., odnosno što u odnosu na ½ (jednu polovinu) dijela predmetne nekretnine predstavlja 216,5 m2, odnosno 32/100 dijela polovine nekretnine, a 16/100 dijela cijele nekretnine ( točka I izreke), tako i u pogledu da su tužene namirene u nužnom djelu (točka II izreke ove presude).

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (10.000,00kn) u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje i važećom odvjetničkom tarifom (čl. 155. ZPP-a). Tuženici trebaju naknaditi tužiteljici zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: Tarifa) i to za sastav tužbu u iznosu od 75.b (149,31eura/1.125,00 kn) po Tbr.7/1, za sastav 4 obrazložena podneska od 17.2.2012., 17.5.2017., 9.3.2018. i 1.6.2020., 75b svaki po Tbr.8/1, za sastav podneska od 9.9.2022. po 18,75 b svaki po Tbr.8/3, za zastupanje na ročištima 13.9.2017., 7.12.2017., 24.4.2019., 21.2.2020., 10.12.2021., 26.1.2023., 7.9.2023. po 75 b za svako ročište po Tbr.9/1, za zastupanje na ročištu 28.2.2017., 3.5.2017.,10.5.2023. po 18,75 b za svako ročište po Tbr.9/5,odnosno ukupno na ime zastupanja 899 b x 1,99eura/15 kn1= 1.789,01 eura/13.479,30kn1 uz PDV 25% u iznosu od 447,25 eura/ 3.369,81 kuna1, što ukupno iznosi 2.236,26 eura/16.849,10kuna1. Time nije prekoračen zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka jer je na ime zastupanja tražla trošak s PDV-om od 4.814,25eura/26.875,00kn1. Tužiteljici je priznat i trošak geodetskog vještačenja i izlaska sudske komisije od ukupno 589,93 eura/4.444,80kn1, pristup geodetskog vještaka sudu od 26,54/200,00kn1, te trošak agronomskog vještačenja od 265,45eura/2.000,00kn1. Priznat joj je i zatraženi trošak pristojbe na tužbu od 53,09 eura/400,00kn1. Dakle ukupni trošak od 3.171,27eur/ 23.893,93 kn1, te je odlučeno kao pod točkom III ove presude. Nije joj priznat zatraženi trošak sastava podneska od 9.4.2019 jer podneska tog datuma nema. Nije joj priznat sastav obrazloženih podnesaka od 19.9.2022, 28.4.2023. i 24.8.2023 jer u tijeku I% postupka mogu biti priznata samo 4 obrazložena podneska.

 

48.S obzirom da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plateža, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/19 , 73/17, 131/20, 114/22, dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 19. listopada 2023. do isplate, jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 3. ZIDZOO.

 

49.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu 19. listopada 2023.

Sudac

Ranka Memišević, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude, o istoj odlučuje županijski sud .

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Rok za žalbu za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu počinje teći prvog sljedećeg dana nakon objave presude.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. pun. tužitelja odvj. K.M.

2. pun. tuženika odvj. J.Đ.