Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-368/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici PR, dipl. iur., protiv prvotuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. iz Zagreba i drugotuženika MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika prvotuženika i punomoćnice drugotuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, u odnosu na oba tuženika, koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i drugotuženiku MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, solidarno isplate iznos od 6.870,53 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju solidarno naknade prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da prvotuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 € (slovima: tisućušestoeura), u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da drugotuženiku MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 € (slovima: tisućutristosedamdesetpeteura), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 6. studenog 2024. protiv prvotuženika Craotia osiguranje d.d. Zagreb i drugotuženika MR, radi naplate regresne tražbine u iznosu od 6.870,53 €.

1.1.U tužbi navodi da se dana 8. rujna 2016. na otvorenom dijelu Županijske ceste između Jeduševca i Koprivničkih Bregi dogodila prometna nesreća koju je skrivio drugotuženik MR upravljajući osobnim automobilom marke "Fiat Punto", registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod prvotuženika, kojom prilikom je teške tjelesne zadobio osiguranik tužitelja RR, kao putnik u navedenom vozilu. Do nesreće je došlo kada je drugotuženik kao vozač osobnog automobila u alkoholiziranom stanju pri koncentraciji 1,54 g/kg alkohola u krvi, zbog čega je bio nesposoban za upravljanje motornim vozilom, vozeći neprilagođenom brzinom u noćnim uvjetima vožnje, u oštrom zavoju, izgubio nadzor nad vozilom, što je imalo za posljedicu da je prednjim dijelom vozila udario u betonsko-zemljani most, uslijed čega je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma sedmog vratnog kralješka s oštećenjem kralježničke moždine i posljedičnom oduzetošću svih udova.

1.2. Upravnim Rješenjem tužitelja osiguraniku UR zbog ozljede izvan rada priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastalog kao direktna posljedica povreda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći. Štetu koja je tužitelju nastala isplatom navedenih mirovinskih davanja prvotuženik je podmirio do zaključno 31. listopada 2021.

1.3. S obzirom da se osiguraniku tužitelja UR invalidska mirovina isplaćuje i nadalje, za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024., istome je na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 9.815,04 €. U ranijem postupku utvrđen je doprinos oštećenog osiguranika u nastanku štetnih posljedica u omjeru od 30%, te stoga tužitelj traži naknadu štete u visini od 70% isplaćene invalidske mirovine, što iznosi 6.870,53 €.

1.4. Tužitelj se prvotuženiku obratio sa Odštetnim zahtjevom dana 5. travnja 2024., no tuženik je odbio naknaditi štetu dopisom od 22. travnja 2024.

1.5. U ovom predmetu radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema prvotuženiku kao osiguratelju i drugotuženiku kao štetniku, sukladno čl. 161., 162. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22). Tužitelj nije direktno pretrpio štetu u predmetnoj prometnoj nesreći, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja koja u ovom postupku (regresno) potražuje od prvotuženika i drugotuženika, s obzirom da šteta do dana podnošenja ove tužbe nije podmirena. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženicima naložiti da solidarno isplate iznos od 6.870,53 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik Croatia osiguranje je naveo da prvenstveno ističe prigovor stvarne i mjesne nadležnosti predmetnog suda. Naime, prvotuženik ukazuje da je u smislu čl. 34.b st.1. toč. 1. ZPP-a za sporove između pravnih osoba stvarno nadležan Trgovački sud, a potom u smislu čl. 47. i čl. 48. st. 1. ZPP-a u sporovima između pravnih osoba opće mjesno je nadležan sud na čijem području se nalazi njegovo registrirano sjedište. U smislu iznesenog prvo tuženik smatra da je za postupanje u odnosu na istog nadležan Trgovački sud u Zagrebu, a ne Općinski sud u Koprivnici.

2.1. U ovom predmetu tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete nastalu uslijed isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja UR za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024. u ukupnom iznosu od 6.870,53 € (ukupno na ime invalidske mirovine isplaćeno 9.815,04 € umanjeno za omjer suodgovornosti osiguranika tužitelja od 30%), vezano za prometnu nezgodu od 8. rujna 2016., u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede, uslijed skrivljenog postupanja osiguranika drugo tuženika MR. Dakle, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev obračunavši doprinos osiguranika tužitelja UR nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% te je ujedno priložio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Koprivnici od 7. lipnja 2027., poslovni broj K- 46/2017.

2.2. Utuženo potraživanje u ovo sudskom postupku tužitelj zasniva na primjeni odredbi članka 161.-164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Prvotuženik u cijelosti osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

2.3. Što se tiče primjene zakona, prvotuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Ukazuje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika, ovdje prvotuženika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina (ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode). U pogledu iznesenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske već je zauzeo pravno shvaćanje u odlukama Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. Uostalom, navedeno pravno shvaćanje prihvatio je i Visoki Trgovački sud RH na sjednici trgovačkih i ostalih sporova od 9. lipnja 2022.

2.4. Pojašnjenja radi, prvotuženik navodi da je njegova obveza kao osiguravatelja regulirana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od auto odgovornosti, slijedom čega prvotuženik može odgovarati samo u okviru odredbi citiranog zakona i njime preuzetih obveza. Prema tome, u pravnom odnosu između tužitelja i prvotuženika primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona.

2.5. Postojanje stvarne štete, odnosno, razmjernog iznosa koju bi prvotuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju treba se prosuđivati sukladno mjerodavnom čl. 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Odredbom članka 27. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno, članova njezine obitelji, pri čemu se razmjeni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

2.6. Tuženik predlaže da vještak utvrdi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, uzevši u obzir omjer suodgovornosti osiguranika tužitelja od 30%, sve sukladno čl. 27. ZOOP-a. U smislu navedenog, prvotuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik MR naveo je da mu nisu poznate činjenice koliko je dugo trajalo liječenje osiguranika tužitelja niti kakva je prava iz mirovinskog osiguranja po toj osnovi isti stekao. Drugotuženiku nisu poznata niti utvrđenja tužitelja u kojem omjeru su posljedice prometne nezgode utjecale na nastanak opće nesposobnosti za rad, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti. Drugotuženik nema saznanja niti o isplati invalidske mirovine osiguraniku, kao niti u kojem iznosu se tužitelj regresirao od prvotuženika kao osiguratelja drugotuženika, kao štetnika.

3.1. Nije sporno da je drugotuženik skrivio prometnu nezgodu uslijed alkoholiziranosti, međutim za štetu nanesenu osiguraniku odgovoran je prvotuženik, kao njegov osiguratelj. Drugotuženik je na ime isplate regresa osiguranju izvršio sva dužna plaćanja koja je bio u obvezi prema prvotuženiku. Činjenica da je tužitelj od prvotuženika tražio regresnu isplatu s osnova invalidske mirovine za predmetno razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024., a da mu je isti to odbio, nikako ne može ići na teret i odgovornost drugotuženika.

3.2. Odredbom čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo tražiti naknadu štete u smislu čl. 161. istog Zakona, i od prvotuženika, kao osiguratelja vlasnika motornog vozila, a od vlasnika vozila direktno može tražiti naknadu samo ukoliko motorno vozilo nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti. Solidarna odgovornost osiguratelja, ovdje prvotuženika, i osiguranika (štetnika), ovdje drugotuženika, u konkretnom slučaju nije propisana ni jednom odredbom Zakona o mirovinskom osiguranju, niti Zakona o obveznim odnosima pa joj se II. tuženik protivi u cijelosti. Zbog navedenog, drugotuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3.3. Drugotuženik posebno napominje da temeljem aktualne sudske prakse i odredbe čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu, nema osnove za regres s osnova isplate invalidske mirovine budući da se ne radi o ozljedi nastaloj na radu, već u prometnoj nezgodi.

3.4. Visoki trgovački sud je u svojoj Presudi broj Pž-3459/2020 od 27. prosinca 2021. godine, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. O tome govore i druge aktualne sudske odluke prvog stupnja i drugog stupnja.

3.5. Slijedom svega navedenog, drugotuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti.

4. Pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P-368/2024-7 od dana 7. ožujka 2025. odbijen je prigovor prvotuženika stvarne i mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Potvrde MUP-a, PP Koprivnica od 9. lipnja 2020., Presude ovog suda broj K- 46/2017-4 od 7. lipnja 2017., Rješenja HZMO od 24. svibnja 2019., Obavijesti o likvidaciji i nagodbi (list 28), odgovora UR tužitelju od 5. travnja 2024. s povratnicama, Obavijesti o neosnovanom odštetnom zahtjevu, procjene štete, obračuna mirovina, isplaćene mirovine (listovi 34-52), mirovinskog spisa za UR, nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Slađane Srnec, očitovanje vještaka od 25. listopada 2025., te usmenog nalaza vještaka s ročišta od 13. studenog 2025.

6. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika u cijelosti neosnovan.

7. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama toga suda (Rev-5292/2019- 2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2020-2 od 23. ožujka 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022.).

9. Prvotuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

10. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Slijedom navedenoga, u konkretnoj situaciji zaključak je suda da bi tužitelj imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine koju prima osiguranik tužitelja RR samo ukoliko bi se utvrdilo da je invalidska mirovine koju prima veća od iznosa invalidske mirovine koja bi se isplaćivala na temelju invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

12. Čitanjem Rješenja HZMO, Područni ured u Koprivnici od 24. svibnja 2019. (list 13-15 spisa) utvrđeno je da se osiguraniku UR, rođenom **.**.1991., kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, određuje invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 9. travnja 2019. u svoti od 737,07 kn mjesečno, u koju je uračunat dodatak na mirovinu. Umjesto ove mirovine određuje se počevši od 9. travnja 2019. najniža mirovina u svoti od 1.544,16 kn mjesečno isplata mirovine pripada korisniku počevši od 16. svibnja 2019., od prvog idućeg dana od dana pravomoćnosti rješenja o priznatom pravu i prestanku radnog odnosa i isplaćivati će ju Zavod iz sredstava Državnog proračuna RH, mjesečno unatrag.

13. Prvotuženik je predložio provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a, te je sud donio rješenje broj P-368/2024- 16 dana 22. srpnja 2025. kojim je naložio stalnom sudskom vještaku Slađani Srnec da vještačenjem primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a utvrdi štetu i to na način da utvrdi postoje li i u kojem iznosu razlika između mirovina koja je utvrđena UR Rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024.

14. U pisanom nalazu i mišljenju od 22. kolovoza 2025. knjigovodstveno-financijski vještak Slađan Srnec je navela da je tužitelj osiguraniku UR za obračunsko razdoblje, kako je to određeno rješenjem o vještačenju, isplatio mirovinska primanja, invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 9.815,04 €. Sukladno Odštetnom zahtjevu od 5. travnja 2024. regresna tražbina tužitelja prema tuženiku na ime povrata 30% isplaćenih mirovinskih primanja iznosi 4.685,97 €, a s obzirom da je invalidskog osiguranika UR nastupila zbog posljedica prometne nesreće i da mu je rješenjem HZMO priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti okarakterizirano kao ozljeda na radu razlike u izračunu nema i ne može biti.

15. Na pisani nalaz i mišljenje vještaka prigovor je stavio tužitelj navodeći da je vještak pogrešno protumačio invalidnost osiguranika UR jer iz Rješenja HZMO, Područnog ureda u [adresa] proizlazi da je istome nastupio potpuni gubitak sposobnosti zbog povrede izvan rada. Tužitelj ne osporava pisani nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem navodi da je UR za vrijeme od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024. na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 9.815,04 €. Prigovara se i da je potpuno nejasno kako hipotetski određeni iznos između dvije mirovine može predstavljati štetu za tužitelja.

16. Povodom prigovora tužitelja na pisani nalaz i mišljenje vještaka vještak Slađana Srnec se očitovala pisanim podneskom od 22. rujna 2025. u kojem je navela da je točno da je Rješenjem HZMO, Područna služba u [adresa] od **.**.2019. UR priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uslijed ozljede izvan rada. Nadalje, vještak navodi da je utvrdila da je svota invalidske mirovine prema Rješenju HZMO iznosila 580,37 kn mjesečno, no primijenjena je najniža mirovina izračunata prema čl. 90. ZOMO u iznosu od 1.544,16 kn mjesečno. Za slučaj invalidske mirovine nastale zbog ozljede na radu, zakonski parametri nalažu da se uzima najmanje 40 godina staža, uz polazni faktor 1,0. Na temelju toga izračunati osobni bodovi iznosili bi 14,252, što daje svotu od 945,62 kn mjesečno. I u tom slučaju primijenila bi se najniža mirovina u iznosu od 1.544,16 kn mjesečno. Dakle, bez obzira na osnov (ozljeda na radu ili izvan rada), konačna svota bila bi jednaka – najniža mirovina od 1.544,16 kn. Slijedom toga, vještak je naveo da razlike u izračunu nema niti je moglo biti. Nalaz i mišljenje od 22. kolovoza 2025. izrađeni su sukladno nalogu Suda, a predmet vještačenja bio je utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024. Vezano uz prigovor o tražbini tužitelja, vještak je utvrdio da je tužitelj osiguraniku UR, za obračunsko razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024., isplatio mirovinskih primanja – invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 9.815,04 €, i to za razdoblje 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2021., iznos od 455,72 €, za razdoblje 1. siječnja 2022. do 31.12.2022., iznos od 2.881,88 €, za razdoblje 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., iznos od 3.356,64 €, za razdoblje 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., iznos od 3.120,80 € (tab. 1). Sukladno Odštetnom zahtjevu od 5. travnja 2024., koji je obuhvaćao razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2023., regresna tražbina tužitelja prema tuženiku, na ime povrata 70% isplaćenih mirovinskih primanja, iznosila je 4.685,97 €. U Nalazu je omaškom navedeno 30% umjesto 70%, dok je iznos točan. Tražbina tužitelja za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024. iznosi 6.870,53 € (9.815,04 × 70%).

17. Tužitelj je i nadalje ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, navodeći da je obračun o iznosu mirovine osiguranika tužitelja po vještaku pogrešno izračunat. Prvo i drugo tuženici nalazu i mišljenju vještaka i pisanom očitovanju vještaka nisu prigovarali.

18. U pisanom očitovanju na prigovor tužitelja od 26. listopada 2025. vještak je naveo da je u nalazu i mišljenju od 22. kolovoza 2025. već navedeno, za slučaj invalidske mirovine nastale zbog ozljede na radu primjenjuju se parametri prikazani u Tabeli 1 ove dopune i to tako da se mirovinski staž računa najmanje 40 godina, dok polazni faktor za određivanje invalidske mirovine iznosi 1,0. Prema navedenim parametrima izračunata invalidska mirovina u slučaju ozljede na radu utvrđuje se kao umnožak najniže mirovine za jednu godinu staža i ukupnog broja godina mirovinskog staža (40), uz primjenu mirovinskog faktora (1,0) i polaznog faktora (1,0). Prema podacima i parametrima prikazanim u nalazu proizlazi da je tužitelj osiguraniku UR za obračunsko razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024. isplatio invalidsku mirovinu u slučaju ozljede izvan rada u ukupnom iznosu od 9.815,04 €. Tražbina tužitelja na ime povrata 70% isplaćenih mirovinskih primanja za navedeno razdoblje iznosi 6.870,53 € (9.815,04 x 70%). Simulirana mirovina za osiguranika tužitelja UR obračunata prema propisima koji se odnose za slučaj povrede na radu, sukladno odredbama važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju za isto obračunsko razdoblje iznosi 16.365,40 €. Tražbina tužitelja na ime povrata 70% isplaćenih mirovinskih primanja u slučaju ozljede na radu iznosila bi 11.455,78 € (16.365,40 x 70%). Razlika između visine mirovine obračunate prema propisima koje se odnose na slučaj povrede na radu i visine stvarno isplaćene invalidske mirovine u slučaju ozljede izvan rada iznosi 6.550,36 € (16.365,40 – 9.815,04). Razlika u tražbini na ime povrata 70%, iznosi 4.585,25 € (11.455,78 – 6.870,53). Na temelju provedenih izračuna proizlazi da bi, u slučaju kada bi invalidnost osiguranika UR bila kvalificirana kao ozljeda na radu, ukupna razlika u visini mirovinskih primanja iznosila bi 6.550,36 €, odnosno 4.585,25 € na iznos od 70% tražbine. U stvarnom slučaju, u kojem je invalidnost utvrđena kao posljedica ozljede izvan rada, takva razlika ne postoji, već proizlazi isključivo iz hipotetske primjene čl. 90. st. 3. ZOMO.

19. Tuženici su stavili primjedbe na pisano očitovanje vještaka od 26. listopada 2025., te je vještak saslušana na ročištu 13. studenog 2025., gdje je navela da isplaćena mirovina osiguraniku tužitelja u punom iznosu za traženi period iznosila 9.815,04 €, dok je puna pretpostavljena mirovina zbog ozljede na radu iznosi za traženi period 16.365,40 €. Srazmjerno tražbina tužitelja na ime povrata 70% isplaćene mirovine iznosi 6.870,53 €, dok srazmjerni iznos simulirane mirovine u slučaju povrede na radu u postotku od 70% iznosi 11.455,78 €.

20. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je vještak u svojim očitovanjima, te usmeno saslušana na ročištu 13. studenog 2025. otklonila sve prigovore stranaka na pisani nalaz i mišljenje, te na ranija pisana očitovanja, a ista je izradila u skladu s pravilima struke i prema zadatku suda.

21. Na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka, a koji je izrađen sukladno odredbama čl. 27. st. 3. ZOOP-a, proizlazi da su u periodu od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024. iznosi invalidskih mirovina koje je primao osiguranik tužitelja RR prema rješenju tužitelja, manji od iznosa invalidskih mirovina koje bi primao kroz navedeno vrijeme, da je u mirovini zbog povreda na radu. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj nema pravo na naknadu stvarne štete od prvotuženika jer bi na to imao pravo samo ukoliko bi se utvrdilo da su iznosi invalidskih mirovina koje je primao zbog povrede u prometnoj nezgodi kroz utuženo vrijeme, veći od iznosa invalidske mirovine koja bi mu se isplaćivala da je u istoj zbog ozljede na radu. Stoga je u odnosu na prvotuženika tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

22. U ovoj pravnoj stvari pravna ocjena spora provodi se primjenom čl. 27. ZOOP-a, prema kojem je društvo za osiguranje u obvezi naknaditi stvarnu štetu tužitelju u okviru odgovornosti svoga osiguranika. Prema navodima odgovora na tužbu drugotuženika proizlazi da je on u vrijeme štetnog događaja upravljao osiguranim automobilom kod prvotuženika, a što nije sporno, te mu je na ime isplate regresa izvršio stvarna dužna plaćanja koja je bio u obvezi prema prvotuženiku. Stoga je zaključak suda da ne proizlazi obveza drugotuženika da tužitelju istovremeno solidarno naknadi štetu sa osiguravateljem vozila kojim je počinjena prometna nesreća. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u odnosu na drugotuženika.

23. Zbog obrazloženih razloga sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na oba tuženika, slijedom čega je odlučeno na način naveden u točki I. izreke presude.

24. Tužitelj nije tražio naknadu parničnog troška, dok su prvo i drugo tuženici tražili naknadu parničkog troška prema priloženim troškovnicima.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka, koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna protivnoj stranci naknaditi parnične troškove postupka i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuju naknada samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

26. Prvotuženiku je priznat trošak koji se odnosi na zastupanje prvotuženika po punomoćniku odvjetniku prilikom poduzimanja slijedećih radnji: zastupanje na ročištima 20. svibnja 2025. i 13. studenog 2025., svako u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podnesaka od 29. rujna 2025., 10. rujna 2025. i 10. studenog 2025., svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8.1. OT), PDV u iznosu od 200,00 €, kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 € ili sveukupno 1.600,00 €.

27. Drugotuženiku je priznat trošak koji se odnosi na zastupanje drugotuženika po punomoćnici odvjetnici prilikom poduzimanja slijedećih radnji: zastupanje na ročištima 20. svibnja 2025. i 13. studenog 2025., svako u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. OT), za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, za sastav podnesaka od 12. rujna 2025. i 28. listopada 2025., svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8.1. OT), pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 €, PDV u iznosu od 275,00 € ili sveukupno 1.375,00 €.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.

Koprivnica, 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, n/r punomoćnice PR, dipl. iur.

2. Odvjetnik Alen Čičak, Radnička cesta 37/b, Zagreb (Odvjetničko društvo Župić & Partneri)

3. Odvjetnica Sonja Dušić-Poljak, Koprivnica