Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: P-378/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja PP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima PPĆ i AP iz OD Porobija&Špoljarić, odvjetnicima iz Varaždina protiv tuženika BP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravkom u [adresa], zastupanog po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku iz Zagreba, radi osporavanja valjanosti oporuke, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 28. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PP koji glasi:

"Utvrđuje se da su vlastoručna oporuka ostavitelja pok. ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sastavljena dana 09.05.2012. godine u Lepoglavi kojom je nasljednikom imenovan tužitelj ŽP PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i vlastoručna oporuka pok. ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sastavljena dana 09.05.2012. godine u Lepoglavi kojom je nasljednikom imenovan tuženik ŽP BP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pravno nevaljane iz razloga što je pok. VP bio nesposoban za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuka i što je bio u zabludi u vrijeme sastavljanja oporuka."

II Nalaže se tužitelju PP da tuženiku BP naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PP podnio je ovome sudu tužbu protiv tuženika BP, radi osporavanja valjanosti oporuka. U tužbi je naveo kako je odredbom članka 62. Zakona o parničnom postupku propisano je da, ako ostavinski postupak nije pravomoćno završen, za suđenje u sporovima iz nasljedno pravnog odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu, a pored suda opće mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak. Ostavinski postupak iz kojeg je proizašao spor koji je predmetom ovog parničnog postupka vodi se kod javnog bilježnika Davora Škugora iz [adresa], što znači da se vodi na području Općinskog suda u Sisku, a isto tako je i prebivalište tuženika na području Općinskog suda u Sisku (Grad Petrinja). Slijedom navedenoga za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno je nadležan Općinski sud u Sisku. Rješenjem Općinskog suda u Sisku broj 13 O-777/2012-12 od 17.03.2023. godine određeno je između ostaloga: da se tužitelj upućuje u parnicu protiv tuženika, radi osporavanja valjanosti obje vlastoručne oporuke ostavitelja pok. ŽP načinjene dana 09.05.2012. godine, te da je tužitelj dužan pokrenuti parnicu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja i o tome obavijestiti sud na spis predmeta O-777/2012. Tužitelju je narečeno rješenje dostavljeno dana 04.08.2023. godine, slijedom čega se tužba u ovome parničnome predmetu podnosi u otvorenome roku. Kod Općinskog suda u Sisku u tijeku je ostavinski postupak iza pok. VP koji je sastavio dana 09.05.2012. godine dvije vlastoručne oporuke, i to: oporuku kojom je nasljednikom imenovao tuženika, te oporuku kojom je nasljednikom imenovao tužitelja, time da je svakoj od parničnih stranaka namijenio odnosno odredio da naslijede različite nekretnine. Navedene oporuke su proglašene od strane javnog bilježnika Višnja Antoš Kovačićek dana 08.11.2013. godine, no tužitelj je osporio valjanost istih, a zbog čega je i upućen da pokrene ovaj parnični postupak. Tužitelj je osporio valjanost obiju oporuka iz razloga što u vrijeme, a kada je prema nadnevcima na objema oporuka bilo vršeno sastavljanje oporuke, pok. VP nedvojbeno bio nesposoban za rasuđivanje. Naime, u vrijeme sastavljanja oporuke pok. VP je imao dijagnosticiran karcinom koji je već tada toliko bio uznapredovao do stadija da je trpio teške i nesnosne bolove, a radi smirenja i ublažavanja kojih je uzimao brojne lijekove, te je uslijed uznapredovalog karcinoma (samo) tjedan dana nakon sastavljanja oporuke i preminuo je u bolnici Merkur u Zagrebu. Da je pok. VP bio nesposoban za rasuđivanje proizlazi ne samo iz medicinske dokumentacije, nego i iz samog sadržaja oporuke koja je sastavljena u korist tužitelja, a što proizlazi iz slijedećih činjenica: u točci 1 se navodi da tužitelju se ostavlja čestica 1244/1, a koja čestica nikada nije pripadala pok. VP, a isto se odnosi i na čestice navedene pod točkom 3 i ponovljeno točke 20 oporuke, pod točkom 4, pod točkom 10, pod točkom 21, pod točkom 22, pod točkom 23, pod točkom 2 koja se ponavlja u točci 9 oporuke, pod točkom 13 koja se ponavlja u točci 18, te pod točkom 17 koja se ponavlja u točci 19, se ostavlja tužitelju nekretnina kao da je u samovlasništvu pok. VP dok je ista u njegovom suvlasništvu i to 5/6 dijela, u točci 24 i 25 ostavljaju se tužitelju čestice koje su neupotrebljive jer se nalaze u minskom polju, a što i više nego dovoljno ukazuje na činjenicu da pok. VP nije bio sposoban za rasuđivanje jer je očigledno, iako je očigledno imao pred sobom dokumentaciju o vlasništvu nekretnina i to kako izvatke iz zemljišne knjige te posjedovne listove (nitko to ne zna napamet, posebno ne u stadiju njegove bolesti), pobrkao dokumentaciju i nije niti shvaćao te razumio sadržaj iste. Također da pok. VP nije bio sposoban za rasuđivanje proizlazi i iz činjenice da ostavlja tuženiku objekte odnosno udio u kući, štali, radioni i gospodarskim zgradama, iako pok. VP nije bio vlasnik istih, a znao je da niti tuženik nije iste gradio te mu niti ne pripadaju. I naposljetku ostale nekretnine koje je pok. VP namijenio tužitelju nisu u samovlasništvu pok. VP, nego su u suvlasništvu s njegovom suprugom, a što je pok. VP nedvojbeno znao za svog života. Dakle, i više je nego jasno te očigledno da tuženik isto mora priznati, a to je da pok. VP nije u vrijeme sastavljanja oporuka bio sposoban za rasuđivanje. Osim što nedvojbeno pok. VP nije bio sposoban za rasuđivanje, isti je bio i u zabludi glede nekretnina koje je ostavljao parničnim strankama, obzirom da je (začudno) učinjena zbrka glede nekretnina ostavljenih tužitelju, dok takve zbrke ne postoje glede nekretnina koje je ostavio tuženiku, pa je jasno da je tuženik namjerno doveo pok. VP u takvu zabludu. Naime, obje parnične stranke su bile prisutne kada je pok. VP izjavio da će ostavinu podijeliti na način da tužitelj naslijedi nekretnine koje je pok. VP naslijedio od svojih roditelja, a da će se nekretnine odnosno suvlasnički dio u bračnoj stečevini podijeliti na jednake dijelove između parničnih stranaka jer time se dijeli ostavina na jednake dijelove, budući da bi tuženiku po smrti majke pripale nekretnine koje je ona naslijedila iza svojih roditelja. No, očigledno je tuženik utjecao na pok. VP na način da ga je doveo u zabludu brkanjem brojeva čestica i stvaranjem takvog privida da su oporuke iste duljine, pa da se time imovina dijeli na jednake dijelove na parnične stranke. Slijedom svega navedenoga predlaže se po provedenom parničnom postupku donese odluka kojom će se udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja uz naknadu parničnog troška.

2. U svom odgovoru na tužbu, tuženik BP u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi tužitelja u cijelosti su neosnovani. Naime, činjenica da je oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuka imao dijagnosticiran karcinom i uzimao lijekove ne znači da je isti bio nesposoban za rasuđivanje, niti navedeno proizlazi iz medicinske dokumentacije oporučitelja. U trenutku sastavljanja oporuka oporučitelj je bio sposoban za rasuđivanje, a što mogu potvrditi i niže navedeni svjedoci koji su bili prisutni kada je oporučitelj sastavljao predmetne oporuke. Prilikom sastavljanja oporuke bio je prisutan i sam tužitelj i isti je pristao na takva oporučna raspolaganja. Također, iz otpusnih pisama iz veljače i ožujka 2012. vidljivo je da je prilikom otpuštanja iz bolnice oporučitelj bio urednog stanja svijesti, odnosno oporučitelj je znao svoju dijagnozu, tijek liječenja i propisanu terapiju te kada što treba uzeti, a istu terapiju je samostalno uzimao. Slijedom toga, oporučitelj je bio svjestan i svoje imovine i načina kako s njom upravljati te kome je ostaviti. Osim toga, oporučitelj je umro **.**.2012., dakle više od mjesec dana nakon sastavljanja oporuke, a ne tjedan dana kako pogrešno navodi tužitelj. Nadalje, većina nekretnina kojima je oporučitelj raspolagao je u suvlasništvu oporučitelja te je isti sa svojim suvlasničkim dijelom mogao slobodno raspolagati. Dakle stranke bi u nasljedni dio dobile suvlasnički dio oporučitelja bez obzira što isti nije izričito naveden, odnosno takva okolnost, u svakom slučaju, ne dokazuje da je oporučitelj bio nesposoban za rasuđivanje. Činjenica da se neko zemljište nalazi na području minskog polja ne znači da se tom česticom ne može raspolagati i da ne može biti predmet oporuke, takve čestice i dalje predstavljaju imovinu pokojnog koju bi sud, i bez oporuke, raspodijelio među nasljednicima. Tužitelj je kontradiktoran u svojim navodima jer ističe kako je oporučitelj bio nesposoban za rasuđivanje, ali ujedno ističe da je znao da ima nekretnine u suvlasništvu sa svojom suprugom. U odnosu na navod tužitelja da je tuženik namjerno doveo oporučitelja u zabludu, tuženik navodi kako je navod tužitelja također netočan, neosnovan i paušalno iznesen. Naime, kada se zbroje površine čestica na kojima je oporučitelj upisan kao suvlasnik ispada da su obje stranke oporukama dobile podjednake dijelove (svaki skoro 8000 m2), dok je tužitelj osim toga dobio oporučno više nekretnina od tuženika, a kojih je oporučitelj izvanknjižni vlasnik i posjednik. Jasno je da je kod čestica pod t. 1. i 4. oporuke riječ o greškama u pisanju jer opisi i površine odgovaraju onima u zemljišnoj knjizi, a osim toga nije istina da čestice pod t. 2. i 3. oporuke nisu u suvlasništvu oporučitelja. Isto tako, većina nekretnina koje je tuženik dobio od oporučitelja također su u suvlasništvu oporučitelja, odnosno isti nije njihov vlasnik u cijelosti, kako pogrešno navodi tužitelj. Oporučiteljeva volja i prava namjera bila je rasporediti čestice na način da stranke ne budu međaši, odnosno susjedi, te su obje stranke na to pristale. Bitno je naglasiti kako stranke nisu u dobrim odnosima već 10- ak godina te da tužitelj neumorno pokušava iz osobnih razloga njihov odnos dodatno narušiti, a jedan od načina je i pokretanjem ovog postupka. Važno je još istaknuti da je oporučitelj čestice raspoređivao primarno prateći katastarski plan, raspoređujući svoje knjižno i izvanknjižno vlasništvo na stranke. Tuženik ističe i prigovor zastare s obzirom da je protekao subjektivni rok od godine dana od kada je tužitelj saznao za eventualno postojanje uzroka nevaljanosti oporuka. Ako je tužitelj sumnjao u oporučiteljevu sposobnost za rasuđivanje zbog bolesti, odnosno da je u zabludi, isti je trebao po proglašenju oporuka (oporuke su proglašene 8. studenog 2013.) istaknuti odgovarajući prigovor, a ne tek 5. siječnja 2023. izjaviti kako ostavitelj nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako tužitelj tvrdi da je razlog ostaviteljeve nesposobnosti za rasuđivanje njegova dijagnoza karcinoma, onda je on za taj razlog znao u trenutku proglašenja oporuke. U odnosu na navodnu usmenu izjavu (oporuku) ostavitelja kojom dijeli svoju imovinu, tuženik navodi da takva oporuka i da je postojala nije sastavljena u propisanom obliku pa je ista nevaljana. Zakon o nasljeđivanju propisuje način i uvjete sastavljanja usmene oporuke, pa tuženik ističe kako je ovakav navod tužitelja bespredmetan i neosnovan. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u med. dokumentaciju (str. 8- 34 spisa), potvrdu o proglašenju oporuke (str. 35 spisa), oporuku (str. 36-37 spisa), potvrdu o proglašenju oporuke (str. 38 spisa), oporuku (str. 39-40 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 52-58 spisa), smrtni list (str. 59 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 60-61 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 66-71 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 72-94 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 95-96 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 97-105 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 111-131 spisa), saslušani su tuženik te svjedoci ŠP, ŠP, (str. 135-137 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Nede Esapović Greš (str. 147-168 spisa), u ovosudni spis predmet O-777/2012 te su saslušani tužitelj i svjedok HP (str. 176 do 178 spisa).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5. Uvidom u sporne oporuke pok. VP utvrđeno je kako je dana **.**.2012. VP raspolagao svojim nekretninama na način da je sačinio dvije vlastoručne oporuke u kojima je naveo:

"Ja VP iz [adresa], rođen u [adresa] (JMBG [jedinstveni matični broj građana], OIB [osobni identifikacijski broj]) pri svojoj punoj zdravoj svijesti, ostavljam niže navedenu imovinu svom sinu PP iz [adresa] (JMBG [jedinstveni matični broj građana], OIB [osobni identifikacijski broj])…"

" Ja VP iz [adresa], rođen u [adresa] (JMBG [jedinstveni matični broj građana], OIB [osobni identifikacijski broj]) pri svojoj punoj zdravoj svijesti, ostavljam niže navedenu imovinu svom sinu BP iz [adresa] (JMBG [jedinstveni matični broj građana], OIB [osobni identifikacijski broj])…"

6. Obje ove oporuke proglašene su od strane javnog bilježnika Višnje Antoš Kovačićek iz [adresa] kao povjerenika Općinskog suda u Sisku, na zapisniku o proglašenju oporuke, na ročištu za ostavinsku raspravu pod posl. brojem O-777/2012, UPP/OS.133/12 u nazočnosti svjedoka oporuke UP i ČP.

7. Tužitelj PP u svom je iskazu naveo kako su prije živjeli u selu [adresa], tata, on i brat BP i majka P. BP je bio u zatvoru i nije mogao ništa privređivati, a potom je otišao u Njemačku i Švicarsku. Oni su osnovali poduzeće i dobro su poslovali 1990. godine, a kada se vratio BP on se pridružio. Sva imovina je u rukama HP, pa je na takav način izigrao sve članove obitelji, tako što je on pisao spornu oporuku. Otac nije mogao razlučiti o kojim se parcelama radi koje su navedene u oporuci, a HP je napisao oporuku koji je tada imao završenu gimnaziju. Ni brat nije znao za sastavljanje oporuke, u što vjerujem. Međusobno su načelno dogovorili kome će pripasti koje nekretnine, pa su tako dogovorili da će nekretnine u vlasništvu oca pripasti njemu, a nekretnine u vlasništvu majke tuženiku, a što je otprilike u polovici vrijednosti. Tada su zajedno i radili posao i ne zna zašto je rečeno da nisu bili dobri. 1991. godine su izbjegli iz sela [adresa] u [adresa] gdje su osnovali tvornicu u kojoj su radili i u kojoj je bilo zaposleno oko 50-ak radnika, sve do 2015. godine kada je HP počeo dolaziti u firmu bez ikakvog pravnog osnova pa je stoga podnio i kaznene prijave protiv njih. Nije točno da je on dobio više nekretnina jer je po brojevima čestica samo navedeno kako bi se vidjelo da se radi o više nekretnina, tako da su miješane katastarske i gruntovne čestice za iste parcele. Vidio je oporuku kod javnog bilježnika, a kada je pitao kakva je to oporuka, rečeno mu je da ju samo potpiše, a doma će je čitati. Dakle, svjesno su ga doveli pred gotov čin. Nitko mu ništa nije rekao da se piše ikakva oporuka. Niti je prisustvovao pisanju ikakve oporuke. Geodet je i znao bi da se nešto krivo piše. BP je također geodet i on bi znao da se ne mogu miješati katastarski i gruntovni brojevi čestica. BP je osuđen za davanje lažne izjave na koju je odluku moguće izjaviti žalbu. U vrijeme sastavljanja oporuke nije mu se činilo da istu ne bi napisao njegov otac jer misli da to jest njegov rukopis, samo mu je bilo čudno kako je rasporedio nekretnine, odnosno da ju je on uopće mogao sastaviti s obzirom na brojeve čestica, odnosno cijelu oporuku jer u tom momentu nije bio u stanju. Živjeli su na istoj adresi zajedno i znao je svaki njegov korak. U mjesecu svibnju 2012. godine otac je još bio kod kuće. Bio je tada u jako lošem stanju, jer je u lipnju iste godine išao na operaciju karcinoma i zbog konstantnih bolova uzimao je tablete protiv bolova. Bio je jako uplašen pa su tražili i alternativne načine liječenja kako bi mu umanjili bolove. Imao je tada strašnu volju za život i stoga je uzimao sve moguće lijekove. U to vrijeme znao je šetati kada mu je bilo bolje ali inače je ležao. Volio je sport koji je pratio i umro je za vrijeme nogometne utakmice. Zadnji put je s njim razgovarao toga dana kada je umro, sat vremena prije. Protiv HP je podnio kaznenu prijavu, ali nikakav parnični postupak nije pokrenuo protiv njega. Ne zna da li je netko drugi od obitelji podnio tužbu protiv HP. Budući je cijela obiteljska imovina sada u rukama HP svi članovi su ovisni o njemu i zbog toga ne žele podnijeti protiv njega nikakvu tužbu, a što mu je i majka potvrdila 10.5.2024., a što mu je detaljnije i objasnila. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika koliko kvadrata je spornom oporukom je njemu pripalo, a koliko tuženiku, tužitelj je odgovorio da nije stvar u kvadratima nego u korisnoj površini nekretnina iz oporuka. Sve te nekretnine trebale su pripasti njemu, a prema dogovoru u obitelji, a tuženiku majčine nekretnine. Poznata su mu vanknjižna raspolaganja njihovog oca s pokojnim stricem njihovog oca, jer je on radio te nekretnine. Ne zna da li postoji mogućnost da se upišu kao knjižni vlasnici ovih nekretnina koji se vode kao vanknjižno vlasništvo. Sve nekretnine vlasništvo njegovog oca nisu bile njegovo knjižno vlasništvo, jer se upravo radilo o izvanknjižnom vlasništvu koje nekretnine su mijenjane sa stricem njihova oca. Za spornu oporuku saznao je na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika, koja je bila 2015. ili 2016. godine. Tek sada je podnio tužbu u ovom predmetu jer su HP i BP pokrenuli protiv njega niz sudskih postupaka i nije prije bio u mogućnosti pokrenuti ovakvu tužbu. Mislio je da će se do sada dogovoriti.

8. Tuženik BP naveo je u svom iskazu kako njegov brat zapravo ovu tužbu podnosi bez veze. Njegov otac je itekako bio pri svijesti kada je pisao oporuku i znao je što radi. Oporuka je pisana 9. svibnja 2012. u prisutnosti njih obojice braće, njegovog sina HP, majke ŠP i supruge ŠP. Pisana je u njihovoj kući u [adresa], u dnevnom boravku, za stolom. Otac je oporuke pisao vlastoručno i napisao je jednu njemu i jednu bratu. Naime, on je znao da ide na operaciju pa je stoga napisao te oporuke. Pomagao mu je u tome njegov sin HP na način da je otac govorio koje nekretnine želi kome ostaviti, a sin HP je govorio koje su to čestice u brojevima, a gledajući pritom kopiju katastarskog plana na internetu. Brat je pritom dobio više nekretnina jer je otac osjećao potrebu da mu ostavi više. Pritom je nastojao da im ostavi nekretnine koje neće međusobno međiti jer je znao kakav je brat i da ne bi imali problema u budućnosti. Pri pisanju te oporuke nije ni na koji način u tome htio sudjelovati pa se odmicao. Otac je otišao u bolnicu 10. svibnja 2012., a umro je 16. lipnja 2012. Kada su došli kod javnog bilježnika na proglašenje oporuke obojica su prihvatili napisane oporuke i tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na isto. Sada nakon deset godina brat se sjetio da otac nije bio sposoban za pisanje oporuke jer nije u dobrim odnosima s bratom, njegov brat ima PTSP o čemu ima liječničko uvjerenje. On je podvojena ličnost. Tužitelj je imao mogućnost ocu sugerirati ako mu nije bilo po volji sadržaj oporuke budući da je dolazio ocu u posjete u bolnicu. Imao je vremena 38 dana. Nije točan navod tužitelja iz tužbe da je otac umro tjedan dana od dana pisanja oporuke. Zadnjeg dana života njihova oca bili su kod njega u bolnici, njegova majka, brat i on, kada su mu pomogli da se prošeta po hodniku, kada je još uvijek bio priseban. U oporuke su ušle i čestice koje se nisu vodile kao vlasništvo njegova oca zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja nakon stjecanja istih, ali otac je znao koje su to nekretnine budući da ih je uživao i obrađivao dugo vremena. Te nekretnine otac je kupio ili mijenjao s njegovim stricem KP. Prilikom pisanja oporuke tužitelj nije izrazio nikakvo nezadovoljstvo u odnosu na sadržaj istih i suglasio se s njima. Nikada do podnošenja tužbe nije izrazio nikakvo nezadovoljstvo sadržajima spornih oporuka. Također do podnošenja tužbe nije se postavilo pitanje uračunljivosti oca. Otac je točno znao što hoće prilikom sastavljanja oporuka, pokazivao je prstom po ispisanim katastarskim planovima koje nekretnine želi kome ostaviti i ništa pritom nije pomiješao. Oporuke su se nalazile kod njega njegova, a kod brata njegova, budući da im ih je otac uručio nakon što ih je sastavio. Pojašnjava kako je otac imao nekretnine u svom samovlasništvu, a neke je imao u suvlasništvu s njihovom majkom te je majka imala svojih nekretnina u svom samovlasništvu. Tako je želja oca bila da svoje nekretnine koje je imao u samovlasništvu ostavio oporukom tužitelju, kao i dio nekretnina koje je dijelio s majkom, a dio nekretnina koje je imao u suvlasništvu s majkom ostavio je oporukom njemu. Rekao je neka majka raspolaže svojim nekretninama kako ona želi.

9. Svjedok ŠP, majka stranaka, iskazala je kako je njen pokojni suprug VP pisao sam sporne oporuke kod njihove kuće u njihovom dnevnom boravku. Bio je dobrog zdravlja i nije skrenuo, znao je šta piše jer je govorio kome šta ostavlja. Bila je prisutna ali je malo odlazila, malo dolazila dok je pisao oporuke. Nije dobra sa svojim sinom PP jer napada Vladu i nju špota i posvade se. Svaki dan je išla u posjete pokojnom VP i oni su razgovarali. Pitao ju je za utakmice, što nije znala. Bila je u posjeti i zadnjeg dana njegovog života i tada je već teško pričao. Tražio ju je da mu donese kekse u mlijeku. Došli su i tužitelj i tuženik zajedno tog zadnjeg dana njemu u posjet. VP bio je do zadnjeg dana priseban i razgovarao je s njima. Nikad do sada se tužitelj nije bunio na sastavljene oporuke, a ne zna što mu je sada došlo.

10. Svjedok ŠP, supruga tuženika, iskazala je da se sjeća kada je njen svekar sastavljao oporuke budući da je bila prisutna jer su živjeli u istom domaćinstvu. On je bolovao od karcinoma žučnih kanala, ali osim toga bio je psihički zdrav i priseban. Svekar je znao gdje se nalaze njegove nekretnine, pokazivao ih je na kartama i onda je zapisivao brojeve čestica i njihove nazive te ih je raspoređivao sinovima i bilježio to u oporuke. Njegova je želja bila da rasporedi svoje nekretnine prije odlaska u bolnicu. Stranke tada nisu izrazile nikakva neslaganja sa sastavljenim oporukama, naprotiv, rekli su da se slažu s tim kako im otac rasporedi nekretnine. Nitko nikada nije potegao pitanje o mentalnom zdravlju svekra osim tužitelja kada je podignuo tužbu. Svekar je sve do svoje smrti sve razumio i sve je znao. Pomagao mu je njihov sin HP prilikom pisanja oporuka na način da je isprintao karte s interneta na kojima je onda svekar gledao nekretnine. Svekar se vodio time da nekretnine koje su bile samo njegovo vlasništvo pripadnu tužitelju, a nekretnine koje su bile zajednički njegove i njegove supruge je podijelio tužitelju i tuženiku. Također je uvijek govorio da ne želi da tužitelj i tuženik budu međaši kako ne bi bilo problema među njima. Zna da neke čestice nisu bile upisane u zemljišnim knjigama budući je te nekretnine svekar mijenjao sa svojim stricem, ali su oni te nekretnine tako uživali i svekar je znao koje su to nekretnine. Bila je u posjeti kod svekra predzadnji dan njegova života, a zadnjeg dana su tužitelj i tuženik odvezli svoju majku u posjetu svekru te otišli poslom u Sloveniju. Na povratku su ponovno posjetili njih troje zajedno svekra koji je izrazio želju da bi se prošetao, a nakon što su se vraćali kući dobili su obavijest da je umro. Tada su tužitelj i tuženik bili u dobrim odnosima. Do pogoršanja njihovih međusobnih odnosa došlo je zbog njihove poslovne suradnje budući da su imali zajedničku firmu koja je počela sve lošije poslovati. Svekar je sam pisao sporne oporuke, ni u jednom trenutku se nije zbunio.

11. Svjedok HP iskazao je kako je upoznat sa spornom oporukom budući je djedu pomagao istu sastavljati u prvoj polovici svibnja 2012. godine i to na način da je on otvarao nekretnine koje je djed želio unijeti na internetskoj stranici Geoportala i tako je on tražio nekretnine koje je želio unijeti u oporuku. Djed je sam pisao tu oporuku. Oni su oporuku sastavljali u dnevnom boravku kuće gdje je djed tada živio, [adresa], i svi su bili upoznati da djed sastavlja takvu oporuku. Misli pritom na tatu, mamu, strica ovdje tužitelja, strinu odnosno suprugu tužitelja, sestre, na sve članove njihove obitelji. Djed je tada sastavio dvije oporuke, jedna se odnosila na nekretnine koje nasljeđuje njegov otac, a druga koje nekretnine nasljeđuje njegov stric i svakom je dao njegovu oporuku. Nakon što je djed njima dao svakom svoju oporuku, tatina se oporuka nalazila kod njega, a stričeva kod strica i kada je određena ostavinska rasprava oni su na istu donijeli svatko svoju oporuku. Bio je prisutan kada je djed uručio oporuke tati i stricu i misli, ali nije u to siguran, da su dobili i kopije oporuka onog drugog. Tada oni nisu komentirali te oporuke niti su prigovarali. Njega je djed zamolio da mu pomogne u traženju nekretnina na internetu prilikom sastavljanja oporuke budući da barata zemljišnim knjigama jer je tada studirao pravo. Aktivno je pravo studirao do 2010. ili 2011. godine. Djed je u vrijeme sastavljanja sporne oporuke bio pri punoj svijesti i još je znao komentirati kada sam mu je otvorio e-izvadak što se događalo s pojedinom česticom i kako se nekretninama raspolagalo. Kada mu je znao pokazati da nije upisan kao vlasnik određene nekretnine komentirao je kako je istim nekretninama raspolagao zajedno sa svojim stricem, rekao je da su mijenjali nekretnine, a plan mu je bio nakon povratka iz bolnice angažirati odvjetnika i rješavati zemljišno knjižno stanje tih nekretnina. Djed je tih tjedana kada je bio u bolnici bio dobro, smisleno je razgovarao, posjećivali su ga svaki drugi dan i pitao ih je kako je doma, kako ide posao i pratio je nogomet koji ga je zanimao. Znali su s njime šetati isključivo po hodnicima bolnice. Znao je tada čitati novine, ali televizor nije imao u sobi, pa nije pratio ništa na televiziji. Nije mu poznato da bi se među članovima njihove obitelji kada spomenulo, a do podnošenja tužbe u ovom postupku, da bi sporna oporuka bila nevaljana.

12. Uvidom u smrtni list pok. VP utvrđeno je kako je umro dana **.**.2012.

13. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja pok. VP u vrijeme sastavljanja oporuka 9. svibnja 2012., na okolnost sposobnosti za rasuđivanje, po stalnoj sudskoj vještakinji prim. mr. sc. Nedi Esapović-Greš, dr. med. psihijatru-psihoterapeutu. U svom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja prim. mr. sc. Nedi Esapović-Greš od dana 10. travnja 2025. je navela zaključak kako na temelju navedenih činjenica, smatra da je VP u trenutku sastavljanja oporuke 9. svibnja 2012. godine bio sposoban za rasuđivanje. Njegovo zdravstveno stanje, unatoč teškim somatskim bolestima, nije ugrozilo kognitivne funkcije niti sposobnost donošenja racionalnih odluka. Lijekovi koje je uzimao nisu imali utjecaj na svijest, a kontekst sastavljanja oporuke potvrđuje svijest o postupku i njegovim posljedicama. Stoga se oporuka može smatrati valjanom s psihijatrijskog i forenzičkog stajališta.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na utvrđivanje da su vlastoručna oporuka ostavitelja pok. VP, sastavljena dana 9. svibnja 2012. kojom je nasljednikom imenovan tužitelj VP PP i vlastoručna oporuka pok. VP, sastavljena dana 9. svibnja 2012. kojom je nasljednikom imenovan tuženik VP BP pravno nevaljane iz razloga što je pok. VP bio nesposoban za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuka i što je bio u zabludi u vrijeme sastavljanja oporuka.

15. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje: ZN) propisano je da će se oporuka na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.

16. Odredbom čl. 28. st. 1. ZN-a propisano je da se poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile, prijevare ili zablude, može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je doznala za postojanje uzroka nevaljanosti, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke.

17. Uvidom u ostavinski spis predmeta ovog suda posl. br. O-777/2012 utvrđeno je kako je ostavinska rasprava iza pok. VP provedena dana 8. studenog 2013. po javnoj bilježnici Višnji Antoš Kovačićek, kao povjerenici Suda, na kojoj raspravi su bili nazočni ŠP, supruga ostavitelja, BP i PP, sinovi ostavitelja, svi iz [adresa]. Na zapisniku je javna bilježnica, uz pomoć nasljednika, sastavila rodoslovlje i utvrdila ostavinsku imovinu. Prisutni nasljednici izjavili su tada da je ostavitelj za života sačinio dvije vlastoručne oporuke te su po jedan primjerak predali javnoj bilježnici. Naveli su da po njihovom saznanju nema više primjeraka istih oporuka te da su isti primjerci oporuke kod BP i PP. Nakon što su oporuke pročitane, sačinjen je zapisnik o proglašenju obje oporuke, a na izvornike proglašenih oporuka stavljena je potvrda o proglašenju oporuka, izvornik je pohranjen u blagajni Općinskog suda u Sisku, a preslik oporuke s potvrdom o proglašenju uložen je u spis. Utvrđeno je, nadalje, da su iza pok. VP ostala dva oporučna nasljednika koji su ujedno i zakonski nasljednici i to sin BP i sin PP. Prisutni oporučni nasljednici i zakonski nasljednici poučeni su da se glede imovine koja je predmet oporuke primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju koje se odnose na oporučno nasljeđivanje. Prisutni oporučni nasljednici PP i BP, očitovali su se glede oporuka na način da su priznali oporuke ostavitelja kao pravovaljane i ne osporavaju ih niti iz jednog razloga. Prisutna zakonska nasljednica ŠP također je izjavila da priznaje oporuke ostavitelja kao pravovaljane i ne osporava ih ni iz jednog razloga i ne traži nužni dio.

18. Slijedom navedenog, Sud smatra kako je prigovor zastare osnovan budući je poništenje oporuka zbog zablude zahtijevao tužitelj PP, koji je ujedno i oporučni i zakonski nasljednik ostavitelja pok. VP, pa kao takav za to ima pravni interes, ali tužba nije podnesena u zakonskom roku od godinu dana od kada je doznao za postojanje uzroka nevaljanosti, kako je to propisano odredbom čl. 28. st. 1. ZN-a. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj PP živio s ostaviteljem na istoj kućnoj adresi, a bio je prisutan i sastavljanju spornih oporuka dana 9. svibnja 2012. Bio je upoznat sa sadržajem spornih oporuka. Također bio je prisutan proglašenju spornih oporuka i očitovao se glede oporuka na način da je priznao oporuke ostavitelja kao pravovaljane i nije ih osporio niti iz jednog razloga. Ovakav zaključak Suda proizlazi prvenstveno iz sadržaja zapisnika javne bilježnice Višnje Antoš Kovačićek od dana 8. studenog 2013., ali i iskaza saslušanih tuženika BP i svjedoka ŠP – supruge ostavitelja, ŠP – snahe ostavitelja i HP, kojima je Sud poklonio svoju vjeru smatrajući ih istinitima i vjerodostojnima te koji su u svojim sadržajima suglasni te koje tužitelj nije uspio osporiti. Tuženik je naveo kako je oporuka pisana 9. svibnja 2012. u prisutnosti njih obojice braće, njegovog sina HP, majke ŠP i supruge ŠP, pisana je u njihovoj kući u [adresa], u dnevnom boravku, za stolom. Kada su došli kod javnog bilježnika na proglašenje oporuke obojica su prihvatili napisane oporuke i tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na isto. Nikada do podnošenja tužbe nije izrazio nikakvo nezadovoljstvo sadržajima spornih oporuka. Oporuke su se nalazile kod njega njegova, a kod brata njegova, budući da im ih je otac uručio nakon što ih je sastavio. Svjedok ŠP – supruga ostavitelja navela je kako da se do sada tužitelj nije bunio na sastavljene oporuke. Svjedok ŠP – supruga tuženika navela je stranke prilikom sastavljanja opuruka nisu izrazile nikakva neslaganja sa sastavljenim oporukama, naprotiv, rekli su da se slažu s tim kako im otac rasporedio nekretnine. Svjedok HP naveo je kako je djed sam pisao oporuku. Oporuku su sastavljali u dnevnom boravku kuće gdje je djed tada živio, [adresa], i svi su bili upoznati da djed sastavlja takvu oporuku, tata, mama, stric ovdje tužitelj, strina odnosno supruga tužitelja, sestre, svi članovi njihove obitelji. Djed je tada sastavio dvije oporuke, jedna se odnosila na nekretnine koje nasljeđuje njegov otac, a druga koje nekretnine nasljeđuje njegov stric i svakom je dao njegovu oporuku, a nakon što je djed njima dao svakom svoju oporuku, tatina se oporuka nalazila kod njega, a stričeva kod strica i kada je određena ostavinska rasprava oni su na istu donijeli svatko svoju oporuku. Iz svih ovih iskaza proizlazi kako je tužitelj PP bio upoznat s obje oporuke već u trenutku njihova sastavljanja od strane pok. VP **.**.2012. te je već tada mogao doznati za eventualno postojanje uzroka nevaljanosti oporuke, ali svakako do proglašenja oporuka na ročištu za ostavinsku raspravu dana 8. studenog 2013. kada je priznao oporuke ostavitelja kao pravovaljane i ne osporavajući ih niti iz jednog razloga. Slijedom toga, Sud smatra zastarjelim potraživanje tužitelja u ovom postupku budući je od tog saznanja tužitelja pa do podnošenja tužbe u ovom postupku proteklo gotovo deset godina te iz tog razloga je tužbu valjalo odbiti.

19. Unatoč tome, Sud smatra kako tužitelj nije ničim dokazao eventualnu zabludu u kojoj je bio pok. VP prilikom sastavljanja spornih oporuka, jer da je i bio u zabludi oko nekretnina koje je oporukama rasporedio svojim oporučnim nasljednicima, nije jasno zašto tužitelj, koji je po struci geodet, nije na to reagirao puno ranije nego tek deset godina nakon proglašenja spornih oporuka. Tužitelj ničim nije dokazao postojanje bilo kakve druge zablude ostavitelja u kojoj je eventualno bio prilikom sastavljanja spornih oporuka.

20. U odnosu na navode tužitelja kako ostavitelj pok. VP nije bio sposoban za rasuđivanje prilikom sastavljanja spornih oporuka, ističe se kako sposobnost za rasuđivanje oporučitelja nije razlogom za utvrđenje pravne nevaljanosti ili poništenje oporuke već za utvrđenje oporuke ništavosti, što su dva različita pravna termina koja proizvode različite pravne posljedice. Naime, odredbom čl. 26. st. 1. i 2. ZN-a propisano je da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

21. Ističe se kako tužitelj ničim nije dokazao eventualnu nesposobnost za rasuđivanje oporučitelja VP odnosno da pok. VP u trenutku sastavljanja oporuka nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem, jer ovo ne proizlazi iz iskaza niti jednog od saslušanih svjedoka, a i stalna sudska vještakinja je u svom nalazu i mišljenju navela kako smatra da je VP u trenutku sastavljanja oporuke 9. svibnja 2012. bio sposoban za rasuđivanje. Njegovo zdravstveno stanje, unatoč teškim somatskim bolestima, nije ugrozilo kognitivne funkcije niti sposobnost donošenja racionalnih odluka, lijekovi koje je uzimao nisu imali utjecaj na svijest, a kontekst sastavljanja oporuke potvrđuje svijest o postupku i njegovim posljedicama. Niti jedna od stranaka nije prigovorila nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje te je Sud na istom temeljio svoju odluku budući da smatra kako je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje sačinjen stručno i temeljito.

22. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti u cijelosti.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenje postupka. Tuženiku su stoga, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr.7.1. Tarife, za zastupanja na ročištima 05.02.2024., 02.05.2024., 03.02.2025. i 28.10.2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište temeljem Tbr. 9.1. Tarife, te za sastav dva podneska od po 200,00 eura za svaki temeljem Tbr. 8.1. Tarife, što ukupno s PDV-om iznosi 1.750,00 eura.

U Petrinji, 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužitelj PP, po punomoćnicima PPĆ i AP iz

OD Porobija&Špoljarić, odvjetnicima iz Varaždina

2. Tuženik BP, po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku iz Zagreba