Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 373/2018-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 373/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Z., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika R.-Š. d.o.o., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2077/2016-2 od 4. listopada 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-8790/13-33 od 30. lipnja 2016., u sjednici održanoj 19. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I.              Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz Z. posl.br. Ovrv-774/10 od 15. studenog 2010. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 581.554,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.12.2005. godine do isplate,

- na iznos od 3.426,09 kn od 06.12.2005. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.11.2006. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.01.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.02.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.03.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.04.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.08.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.09.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.10.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13.621,61 kn od 06.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14.084,74 kn od 06.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14.084,74 kn od 06.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14.084,74 kn od 05.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14.084,74 kn od 06.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 2.315,65 kn od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14.084,74 kn od 06.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14.084,74 kn od 06.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14.084,74 kn od 06.07.2010. godine do isplate,

a koje kamate se do 31. prosinca 2007. godine obračunavaju u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 8 dana.

 

II.              Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz Z. posl.br. Ovrv-774/10 od 15. studenog 2010. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 206.165,87 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

III.               Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R.-Š. d.o.o. iz Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju Gradu Z., OIB: ..., iznos od 20.658,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 395,03 kn od 06.08.2008. godine do isplate,

- iznos od 395,03 kn od 06.09.2008. godine do isplate,

- iznos od 395,03 kn od 06.10.2008. godine do isplate,

- iznos od 395,03 kn od 06.11.2008. godine do isplate,

- iznos od 395,03 kn od 06.12.2008. godine do isplate,

- iznos od 395,03 kn od 06.01.2009. godine do isplate,

- iznos od 395,03 kn od 06.02.2009. godine do isplate,

- iznos od 395,03 kn od 06.03.2009. godine do isplate,

- iznos od 1.236,03 kn od 06.04.2009. godine do isplate,

- iznos od 1.236,03 kn od 06.05.2009. godine do isplate,

- iznos od 1.236,03 kn od 06.06.2009. godine do isplate,

- iznos od 1.236,03 kn od 06.07.2009. godine do isplate,

- iznos od 1.236,03 kn od 06.08.2009. godine do isplate,

- iznos od 1.236,03 kn od 06.09.2009. godine do isplate,

- iznos od 1.236,03 kn od 06.10.2009. godine do isplate,

- iznos od 1.236,03 kn od 06.11.2009. godine do isplate,

- iznos od 772,90 kn od 06.12.2009. godine do isplate,

- iznos od 772,90 kn od 06.01.2010. godine do isplate,

- iznos od 772,90 kn od 06.02.2010. godine do isplate,

- iznos od 772,90 kn od 06.03.2010. godine do isplate,

- iznos od 1.129,48 kn od 06.04.2010. godine do isplate,

- iznos od 1.129,48 kn od 06.05.2010. godine do isplate,

- iznos od 1.129,48 kn od 06.06.2010. godine do isplate,

- iznos od 1.129,48 kn od 06.07.2010. godine do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 8 dana."

 

IV.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 48.219,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku 8 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I. i stavkom IV. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

5.1. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

5.2. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 581.554,40 kn sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova bespravnog korištenja predmetnog poslovnog prostora.

 

7. Nije u pravu tuženik kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nižestupanjske presude nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

8. Nižestupanjski sudovi su, između ostalog, utvrdili slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao zakupodavac sa tuženikom kao zakupoprimcem dana 15. siječnja 1997. sklopio Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na određeno vrijeme i to do 5. studenoga 1997. (dalje: Ugovor),

- da je nakon isteka vremena na koje je sklopljen predmetni Ugovor tuženik (iako je pozivan od tužitelja) nije htio produžiti taj Ugovor, a niti predmetni poslovni prostor predati u posjed tužitelju,

- da je radi toga tužitelj ishodio presudu kojom je tuženik obvezan iseliti iz predmetnog poslovnog prostora i predati ga u posjed tužitelju,

- da je predmetni poslovni prostor bio društveno vlasništvo, a da je tuženik bio nositelj prava korištenja i raspolaganja,

- da je predmetni poslovni prostor bio nacionaliziran,

- da je obveznik naknade prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) bio tužitelj,

- da je pravomoćnim rješenjem Grada Z., ureda ... od 30. prosinca 2008. predmetni poslovni prostor dan u vlasništvo Đ. Š. i M. A. (suvlasništvo) te da im je isti predan u posjed (suposjed), te

- da je tuženik u spornom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor, a da za to nije plaćao zakupninu odnosno naknadu.

 

8.1. Revizijski navodi tuženika kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No revizijom u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda ne može se pobijati iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

9. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pogrešno su primijenili materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud sporni odnos među strankama razmatra u svjetlu odredbe čl. 219. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), dok drugostupanjski sud sporni odnos među strankama razmatra u svjetlu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO/05).

 

9.1. Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet (zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO/05, prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009.).

 

9.2. Kako je tuženik u spornom razdoblju bio nepošten posjednik predmetnog poslovnog prostora (jer je znao da taj poslovni prostor njemu ne pripada te da nema pravo na posjed) te kako je taj poslovni prostor bilo moguće vratiti nepromijenjenog identiteta, onda je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju korist koju je ostvario korištenjem predmetnog poslovnog prostora (a koja se ogleda u visini zakupnine koju bi bio dužan plaćati), a sve u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP.

 

10. Kako tuženik u reviziji osporava aktivnu legitimaciju (vlasništvo) tužitelja, ovdje je prvenstveno za ukazati da je već iz prije navedenog rješenja od 30. prosinca 2008. nedvojbeno proizlazi da je obveznik naknade u odnosu na predmetni poslovni prostor bio tužitelj (sve prema Zakonu o naknadi), što znači da je tužitelj bio nositelj prava korištenja i raspolaganja tim poslovnim prostorom, odnosno da se taj poslovni prostor nalazi u imovini tužitelja (čl. 13. st. 1. Zakona o naknadi). Nadalje, vezano za taj revizijski navodi za ukazati je da u slučaju kad tuženik kao zakupnik poslovnog prostora koji je bio u društvenom vlasništvu, nakon isteka Ugovora o zakupu na određeno vrijeme, na poziv tužitelja, nije predao u posjed poslovni prostor tužitelju, kao jedinici lokalne samouprave koja je bila nositelj prava korištenja i raspolagala društvenom imovinom i dala taj prostor u zakup tuženiku, tužitelj ima pravo na naknadu prema pravilima o sporednim reivindikacijskim zahtjevima (čl. 164. i čl. 165. ZVDSP), jer se njegov pravni položaj u vrijeme nastanka obveze na plaćanje naknade može izjednačiti s onim što bi ga imao i sam vlasnik poslovnog prostora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-101/2023-8 od 2. listopada 2023.).

 

11. Kako je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo odlučiti na isti način na koji je odlučio drugostupanjski sud (koji je pogrešno primijenio materijalno pravo) to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. listopada 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu