Pr-4182/2021-42

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marinu Kordiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Unikoma d. o. o. iz Osijeka, Ružina 11a, OIB: 07507345484, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo, odvjetnicima iz Vinkovaca, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom kako glasi:

"I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu, temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, broj: 21 – 1255/ZS/DV, od dana 30. ožujka 2021. godine, nije dopušten i da radni odnos tužitelja JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod tuženika UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, Ružina 11a, Osijek nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, Ružina 11a, Osijek, da tužitelja JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije nezakonitog otkaza ugovora o radu, te da mu prizna sva prava iz rada i po osnovu rada, sve u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku UNIKOM d.o.o., OIB: 07507345484, Ružina 11a, Osijek, da tužitelju JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana."

u cijelosti.

II/ Nalaže se tužitelju JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Unikomu d. o. o. iz Osijeka, Ružina 11a, OIB: 07507345484 naknadi prouzročeni parnični trošak ovoga postupka u iznosu 2.091,36 eura, prema određenju suda, uvećan za zatezne kamate koje na isti teku od 12. prosinca 2025. do konačne isplate, po stopi u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječe kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 17. svibnja 2021. godine tužitelju uručena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, broj 21-1255/ZS/DV, od 30. ožujka 2021., kojom se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu od 31. svibnja 2017.. Protiv navedene odluke, 28. svibnja 2021. tužitelj je putem punomoćnika podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, na koji zahtjev tuženik nije odgovorio u roku 15 (petnaest) dana. Tužitelj smatra da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, broj 21-1255/ZS/DV, od 30. ožujka 2021. (u daljnjem tekstu: Odluka) nije na zakonu utemeljena. Ovo iz razloga jer je u odnosu na tu Odluku, tuženik već prihvatio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od 19. travnja 2021., te navedenu odluku faktički i formalno stavio izvan snage. Naime, tuženik je temeljem te odluke bio odjavio tužitelja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te je naknadno po zahtjevu za zaštitu povrijeđenog prava od 19. travnja 2021. te odjave poništio, a što dakle znači da je nakon donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, broj 21- 1255/ZS/DV, od 30. ožujka 2021., ponovno prijavio tužitelja u radni odnos, i prešutno sklopio novi ugovor o radu, tj. nastavio prethodni ugovor o radu, a koji mu sad ponovno prekida donošenjem jedne te iste odluke. Navedeno dakle znači da je tužitelj u mjesecu travnju 2021. godine bio zaposlenik poslodavca, a što dakle znači da sam poslodavac nije poštovao svoju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, broj: 21 – 1255/ZS/DV, od 30. ožujka 2021. u kojoj je navedeno da ista stupa na snagu danom donošenja. Budući je u toj odluci bilo navedeno da stupa danom donošenja, tuženik je odmah s 1. travnjom 2021. odjavio tužitelja kod HZMO i HZZ, pa ja naknadno poništio tu odluku i za mjesec travanj 2021. prijavio tužitelja kao zaposlenika tuženika, uz napomenu da isti ne mora dolaziti na posao. Nadalje, pod toč. 3. izreke Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, broj 21- 1255/ZS/DV, od 30. ožujka 2021. koja je tužitelju dostavljena 17. svibnja 2021., navedeno je da radni odnos prestaje danom dostave ove Odluke. Dakle, tuženik je faktički donio novu odluku (antidatiranu isto od 30. ožujka 2021.), a budući je u prethodnoj bilo navedeno da ista stupa na snagu danom donošenja odluke. Stoga, tuženik je izvan zakonskog roka od 15 dana od dana saznanja za povredu obveza iz radnog odnosa, donio novu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju (različitu u pogledu dana prestanka radnog odnosa, a što je vrlo bitno), a što je protivno odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu. Također, ako je tuženik svojom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, broj: 21 – 1255/ZS/DV, od 30. ožujka 2021. odlučio da ista stupa na snagu danom donošenja (t. 6. odluke), onda nije pod t. 2. mogao utvrditi da će pravo na korištenje godišnjeg odmora za 2021. godinu tuženik utvrditi posebnom pisanom odlukom, nego je morao u ovoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrditi koliko dana godišnjeg odmora pripada tužitelju, te onda utvrditi datum prestanka radnog odnosa, te datum odjave sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nastavno, u obrazloženju osporavane odluke navodi se da je tuženik kao poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u radnika, te su samim time odnosi tuženika i tužitelja trajno poremećeni, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa OBIJU ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ovakav navod tuženika posve je netočan. Prvenstveno se ističe da tužitelj ne smatra da su odnosi tuženika i tužitelja trajno poremećeni, jer je sve ove godine tužitelj uredno ispunjavao svoje radne obveze, te nikakvih narušenja odnosa nije bilo. Nejasno je, a i u odluci neobrazloženo, zašto je tuženik izgubio povjerenje u radnika koji je godinama uredno i kvalitetno obavljao svoj posao i zadane mu radne zadatke. Isto tako, netočno je da je interesu OBIJU ugovornih strana da radni odnos ne bude moguć, naprotiv tužitelj i nadalje želi raditi kod tuženika, a ako je tuženik smatrao da ne ispunjava kriterije za radno mjesto koje je obavljao temeljem ugovora o radu od dana 31. svibnja 2017. godine, onda je tužitelju morao ponuditi izmijenjeni ugovor, za radno mjesto koje je prikladno njegovoj stručnoj spremi. Ovdje se napominje da niti radničko vijeće nije dalo suglasnost za ovakav otkazu ugovora o radu. Stoga, iz svega navedenog je razvidno da sam tuženik nije poštivao svoju Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, broj: 21 – 1255/ZS/DV, od dana 30. ožujka 2021. godine, te da je faktički temeljem te odluke radni odnos tužitelju prekinut nakon više od mjesec dana, a kada je isti (po drugi puta), odjavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, temeljem sada izmijenjene odluke o izvanrednom otkazu ugovovora o radu, proizlazi da je ista donijeta izvan zakonskog roka od 15 dana, a koji rok je utvrđenom odredbom čl. 116. st. 2. Zakona o radu i prekluzivne je naravi. Tužitelj drži da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, broj: 21 – 1255/ZS/DV, od dana 30. ožujka 2021. godine nezakonita, dostavljena tužitelju dana 17. svibnja 2021. godine, kao i da nije bilo mjesta prestanku radnog odnosa tužitelja kod tuženika kao poslodavca, te da su mu na ovaj način povrijeđena prava iz radnog odnosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno kako je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu sklopljenog 31. svibnja 2017. godine na radnom mjestu „VOZAČ SPECIJALNOG VOZILA“, u radnoj jedinici „Prometnice“ te kako je tuženik dana 30. ožujka 2021. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, broj 21-1255/ZS/DV. Tuženik ističe kako je sukladno Zakonu o radu, ispunio sve propisane preduvjete za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu. Tuženik je omogućio radniku da iznese svoju obranu uputivši mu pisani Poziv na iznošenje obrane 19. ožujka 2021. godine u kojemu ga je pozvao da se očituje o spornoj svjedodžbi. Tužitelj je se očitovao i iznio obranu u Izjavi od 22. ožujka 2021. godine. U predmetnoj Izjavi tužitelj priznaje da je kupio svjedodžbu o stečenoj srednjoj stručnoj spremi, Škole za cestovni promet Zagreb te navodi: „pošto nisam imao stručnu spremu, poslušao sam „navodno“ prijatelje“ pa sam bez odlazaka na predavanja kupio stručnu spremu.“, dok ni u tužbi ne spori kako nema završenu strukovnu školu, odnosno nema srednju stručnu spremu. Nadalje, tuženik je prije donošenja Odluke o otkazu, priopćio Radničkom vijeću namjeru donošenja iste. Sukladno članku 150. Zakona o radu tuženik je dopisom od 24. ožujka 2021. godine Radničkom vijeću dostavio Prijedlog predmetne Odluke o otkazu uz zamolbu da, sukladno članku 150. stavku 5. Zakona o radu, Radničko vijeće dostavi očitovanje. Netočan je i neosnovan tužiteljev navod kako se Radničko vijeće nije suglasilo s namjerom poslodavca da tužitelju otkaže ugovor o radu i da je samim time predmetna odluka nezakonita. U konkretnom predmetu radi se o postupku savjetovanja s Radničkim vijećem, gdje se od Radničkoga vijeća traži očitovanje, a ne o postupku suodlučivanja iz članka 151. Zakona o radu gdje se traži suglasnost za donošenje odluke. U konkretnom predmetu suglasnost nije potrebna. Činjenica da se Radničko vijeće očitovalo kako smatra da tužitelja treba ostaviti u radnom odnosu nije od utjecaja na zakonitost predmetne Odluke o otkazu. Tuženik smatra i kako u konkretnom predmetu nisu ispunjene pretpostavke iz članka 150. stavka 7. Zakona o radu, da se Radničko vijeće može protiviti otkazu jer je u konkretnom predmetu proveden propisani postupak prije otkazivanja, dok i iz samog očitovanja Radničkog vijeća proizlazi valjanost razloga za otkaz. U konkretnom predmetu donesena je isključivo predmetna Odluka o izvanrednom otkazu, a tužitelju je radni odnos prestao danom dostave predmetne Odluke o otkazu (neovisno od činjenice da je predmetna Odluka stupila na snagu danom donošenja), sukladno Zakonu o radu, sve kako je navedeno i u točki 3. predmetne Odluke o otkazu. Netočan je tužiteljev navod kako je u odnosu na predmetnu Odluku o otkazu tužitelj podnio (a tuženik prihvatio) Zahtjev za zaštitu prava od 19. travnja 2021. godine (dalje 1. Zahtjev). Prvi zahtjev od 19. travnja 2021. tužitelj nije podnio na predmetnu Odluku o otkazu nego u odnosu na postupanje poslodavca

- odjavu s obveznih osiguranja. Tužitelj u 1. Zahtjevu navodi kako je saznao da ga je poslodavac 7. travnja 2021. godine odjavio s obveznih osiguranja, a da nije zaprimio Odluku poslodavca o prestanku radnog odnosa te stoga 1. Zahtjevom osporava osnovanost odjave, odnosno navedeno postupanje poslodavca. Naime, tuženik je kao poslodavac predmetnu Odluku o otkazu donio 30. ožujka 2021. godine te ju je poslao tužitelju putem Hrvatske pošte d.d. preporučenom pošiljkom s potvrdom primitka (povratnicom). Hrvatska pošta d.d. dostavlja tuženiku uredno potpisanu i ovjerenu potvrdu primitka pošiljke (povratnicu) na kojoj je jasno navedeno kako je tužitelj pošiljku zaprimio dana 6. travnja 2021. godine. Nastavno na urednu potvrdu primitka tuženik odjavljuje tužitelja s obveznih osiguranja dana 7. travnja 2021. godine. Tužitelj potom podnosi tuženiku 1. Zahtjev 19. travnja 2021. godine te nastavno na navode iz istoga, tuženik pokreće postupak provjere tih navoda te o istima dana 23.4.2021. traži očitovanje Hrvatske pošte d.d. Da je tužitelj zaprimio predmetnu pošiljku i potpisao povratnicu, dana 6.4.2021. u 11.02h te da je povratnica sravnjena, proizlazi i iz dokumenta Hrvatske pošte d.d. – „Evidentirano kretanje poštanske pošiljke“ Dana 28.4.2021. poštar koji je uručio pošiljku tužitelju, donosi navedenu pošiljku tuženiku, izjavljuje da je povratnicu sam potpisao i ispričava se. S obzirom da u Evidentiranom kretanju predmetne pošiljke i dalje stoji kako je pošiljka uručena, povratnica potpisana od tužitelja te sravnjena, tuženik opetovano Hrvatskoj pošti d.d. naglašava kako traži pisano očitovanje o statusu pošiljke, na što se Hrvatska pošta d.d. očituje kako je „poštar nakon zaprimljenog prigovora primatelja, JS, otišao do njega da se ispriča, od njega preuzeo pošiljku i odnio ju u Unikom da se ispriča“. Nakon gore navedenoga očitovanja Hrvatske pošte d.d. tuženik opetovano traži da ga pošta formalno i žurno izvijesti o statusu pošiljke, na što pošta dana 6.5.2021. tuženiku dostavlja ažurirano „Evidentirano kretanje predmetne pošiljke“ od 4.5.2021., gdje je nakon prigovora tuženika dopisano da je dana 4.5.2021. godine u 11.25h dostava ponovno pokušana, a da primatelj „ne prima“ pošiljku. Slijedom gore navedenih provjera i kronologije, tuženik tužitelju dostavlja odgovor na 1. Zahtjev te ga obavještava kako su utvrđeni propusti Hrvatske pošte d.d. u postupku dostave odluke te kako će tuženik slijedom toga pri tijelima obveznih osiguranja zatražiti brisanje odjave tužitelja. Tuženik istog dana 5.5.2021. godine tužitelju, putem Hrvatske pošte d.d., preporučeno s povratnicom, ponavlja dostavu predmetne Odluku o otkazu. Suprotno tužiteljevim navodima, poništenje odjave s obveznih osiguranja ne znači stavljanje predmetne Odluke o otkazu van snage niti je tuženik predmetnu Odluku naknadno poništio. Također, ne znači ponovnu prijavu tužitelja u radni odnos te ni u kojem slučaju ne predstavlja prešutno sklapanje novoga Ugovora o radu. U konkretnom predmetu radi se o ponovljenoj dostavi iste Odluke. Donesena je samo jedna, predmetna Odluka o otkazu, i to unutar zakonskoga roka 30. ožujka 2021. godine, koja slijedom propusta Hrvatske pošte d.d. nije dostavljena tužitelju do 17. svibnja 2021. godine. Tuženik do dana pisanja ovoga Odgovora nije zaprimio povratnicu ponovljene dostave, no dan dostave vidljiv je i iz elektroničke evidencije Hrvatske pošte d.d., a tužitelj ne spori primitak. Znakovito je što se tužitelj poziva na sadržaj „prethodne“ i „naknadne“ Odluke o otkazu ukazujući na navodno različit sadržaj. Ovi navodi u potpunosti su neosnovani jer postoji samo jedna Odluka u kojoj je navedeno kako ista stupa na snagu danom donošenja a kako radni odnos tužitelju prestaje danom dostave Odluke, što je sukladno Zakonu. S obzirom na ove navode tužitelja nije jasno je li predmetnu Odluku ipak zaprimio 6.4.2021., što bi bilo sukladno i očitovanju Hrvatske pošte d.d. da je „poštar nakon zaprimljenog prigovora primatelja, JS, otišao do njega da se ispriča, od njega preuzeo pošiljku i odnio ju u Unikom da se ispriča.“ S obzirom na tužbene navode iz točke IV tužbe, tužitelja se upućuje na obrazloženje predmetne Odluke. U obrazloženju predmetne Odluke jasno je navedeno kako je zbog opisanog postupanja tužitelja poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u radnika, dok su odnosi između poslodavca i radnika trajno poremećeni, te kako je tužitelj, opisanim postupanjem postupio protivno članku 3. stavku 1., članku 4. stavku 3. i članku 9. Etičkog kodeksa tuženika te je time sukladno članku 16. stavku 4. Etičkog kodeksa kao i članku 89. stavku 2. točkama 23., 27. i 29. Kolektivnog ugovora, počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Tužitelj potvrđuje da je kupio stručnu spremu (svjedodžbu) Škole za cestovni promet Zagreb, da ispite nije polagao nego samo platio te da nema srednju stručnu spremu, a tako niti osnovi uvjet za obavljanje poslova njegova radnog mjesta. Sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta za sistematizirano radno mjesto tužitelja kao osnovni uvjet utvrđena je srednja stručna sprema te kao poseban uvjet posjedovanje vozačke dozvole C kategorije. Stoga su neosnovani navodi tužitelja kako ne egzistira valjani razlog za otkaz iz razloga što tužitelj posjeduje vozačku dozvolu i iz razloga što je poslove uredno obavljao. Člankom 12. Pravilnika određeno je da se pod stručnom spremom podrazumijeva stručna sprema stečena redovitim obrazovanjem, odnosno obrazovanjem uz rad i iz rada u skladu sa pozitivnim propisima RH. Stručna sprema dokazuje se svjedodžbama, uvjerenjima, diplomama, rješenjima i drugim dokumentima ovlaštenih organa u skladu sa pozitivnim propisima RH. Nadalje, tuženik je zaprimio dopis Grada Osijeka (osnivača tuženika) kojim se traži provjera diploma ili svjedodžbi radnika u trgovačkim društvima Grada. Nastavno na taj dopis tuženik je dopisom od 4. ožujka 2021. godine od Škole za cestovni promet Zagreb zatražio provjeru vjerodostojnosti svjedodžbe tužitelja, koju je tužitelj dostavio tuženiku kao dokaz završene srednje stručne spreme. Škola za cestovni promet Zagreb provela je postupak provjere vjerodostojnosti svjedodžbe tužitelja te se tuženiku očitovala dopisom KLASA: 602-03/21-19/20, URBROJ: 251-96-02/3-21-2, od 8. ožujka 2021. godine, koji dopis je tuženik zaprimio 15. ožujka 2021. godine. U navedenom dopisu u bitnome se navodi kako je svjedodžba nevjerodostojna i nepravovaljana javna isprava o stečenoj srednjoj stručnoj spremi, kako JS nije pohađao Školu za cestovni promet te kako je svjedodžba nevjerodostojna i nepravovaljana javna isprava. Do zaprimanja očitovanja Škole za cestovni promet Zagreb tuženik nije imao osnove niti razloga posumnjati da je dostavljena svjedodžba tužitelja nevjerodostojna i nevaljana javna isprava. Slijedom navedenog, tužitelj je pribavio i upotrijebio nevjerodostojnu i nepravovaljanu javnu ispravu kao pravu na način da ju je dostavio poslodavcu kao dokaz stručne spreme, u cilju napredovanja, zlorabivši povjerenje poslodavca. Tuženik ističe kako su specijalna vozila najveće dopuštene mase preko 3.500 kn iznimno opasna sredstva te je tužitelj, osim što je nesporno postupio protivno aktima poslodavca, te u zabludu doveo poslodavca, postupio i moralno neodgovorno. Slijedom svega navedenoga tuženik je u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja te nastavak radnog odnosa nije moguć. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da se radi o osobito teškoj povredi koja je sukladno ranije navedenim odredbama Etičkog kodeksa i Kolektivnog ugovora razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, proveo dokaz saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka PS, US i GS, te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K- 439/2021.

4. Tužitelj JS u svom iskazu navodi da je kod tuženika bio zaposlen od 1. lipnja 2004. do izvanrednog otkaza. Navodi da je svjedodžbu škole za Cestovni promet u Zagrebu kupio i da Radničko vijeće nije bilo suglasno s otkazom zbog načina na koji je dobio otkaz i zbog izjave koju su napisali. Tužitelj je vidio da AS piše izjavu koji je također dobio otkaz pa je i on napisao izjavu jer je on rekao da će im to pomoći da ostanu na poslu. Odluka o izvanrednom otkazu poslana mu je poštom, ali je poštar koji ne radi u [adresa] potpisao umjesto njega. Navodi da mu od tuženika nitko odluku o izvanrednom otkazu nije dostavio. Može reći da je odluku o izvanrednom otkazu dobio, ali nakon dugo vremena. Može reći da se odlučio da kupi diplomu da napreduje. Nakon što je dobio otkaz u trgovačkom društvu Parangal prošle godine se na uskršnji ponedjeljak zaposlio u TD Slavonija Bošković kao vozač. Između ta dva zaposlenja nije radio oko godinu dana. U TD Poetika Osijek završio je stručnu spremu za vozača motornog vozila, a koja je ista stručna sprema kao u svjedodžbi. Tuženiku nije slao obavijest da je položio stručnu spremu. Sada kada ima završenu stručnu spremu bio bi voljan ponovno se zaposliti kod tuženika.

5. Svjedok PS u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelj službe pravnih poslova i ljudskih resursa. Tuženik je na inicijativu Grada Osijeka provodio kontrolu svih svjedodžbi i diploma radnika zaposlenih kod tuženika u 2021. Tuženik je zatražio i provjeru vjerodostojnosti svjedodžbe za tužitelja od strane Škole za cestovni promet Zagreb kojom prilikom je utvrđeno da svjedodžba tužitelja nije vjerodostojni dokument te ju navedena škola nema u vlastitoj evidenciji i smatra da su potpisi na priloženoj kopiji svjedodžbe nevjerodostojni i ne pripadaju niti jednoj od osoba koja je pohađala tu školu. Temeljem takvog očitavanja škole tužitelja su pozvali na očitovanje odnosno iznošenje obrane u svezi utvrđenoga, a povodom kojega je tužitelj tuženiku dostavio pisano očitovanje u kojem je naveo nespornim kako se radi o kupljenoj školi odnosno stručnoj spremi te se zaista ispričava i traži razumijevanje poslodavca. S obzirom na takva utvrđenja poslodavac će je neovisno o očitovanju odnosno zamolbi radnika da ima razumijevanja za njegovo postupanje donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Može reći da postoji samo jedna odluka o otkazu ugovora o radu. Sjeća se da je bilo problema sa dostavom predmetne odluke u kojem je tužitelj poštanske usluge koji je napravio propust u istome prvotno odjavio tužitelja sa datumom koji je bio naznačen i potpisan od strane poštanskog radnika te je naknadno izvršio ispravak toga propusta i sa odmakom od nekih mjesec dana nanovo radnika odjavio sa tijela obveznih zdravstvenih i mirovinskog osiguranja. Poslodavac je utvrdio da je samo dostavnicu potpisao poštar koji je dostavio predmetnu odluku naknadno nakon što je zaprimio zahtjev za zaštitu prava radnika u kojemu je isti to tvrdio. U trenutku kada su prvi put dobili dostavnicu, odnosno povratnicu, nisu utvrđivali vjerodostojnost vjerujući u profesionalizam pružatelja poštanskih usluga. Može reći da koliko se sjeća da je tužitelj na radnom mjestu za koji je bila potrebna srednja stručna sprema temeljem sporne diplome radio od 2005.

6. Svjedokinja US u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelj radne jedince Zelenila, te je predsjednik Radničkog vijeća. Može reći da mu je poznat postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Od Grada Osijeka došla je uputa da se sve svjedodžbe i diplome moraju dati na provjeru vjerodostojnosti, te je od svih provjerenih svjedodžbi i diploma dvije su bile nevjerodostojne, a jedna od tužitelja. Stav Radničkog vijeća je bio da se tužitelju ne otkaže ugovor o radu budući su smatrali da njegovim postupkom nije trajno narušen odnos radnik-poslodavac. U međuvremenu su njegovi šefovi odnosno neposredno nadređeni poslali Radničkom vijeću očitovanje da smatraju da tužitelj na radno mjesto nije došao krivotvorenjem diplome i da je uredno obavljao svoje radne obveze. Tužitelj je kod tuženika prije ovoga radio dugi niz godina. Može reći da su prilikom odlučivanja izvršili uvid u izjavu radnika da je "kupio" stručnu spremu.

7. Svjedokinja VS u svom iskazu navodi da je bila zaposlena kod tuženika skoro 10 godina i to kao administrativni referent, referent za kadrovske poslove i voditelj ureda direktora. Tužitelja poznaje i isti je bio zaposlen kod tuženika. Poznato joj je da je tužitelj dobio otkaz zato što je krivotvorio svjedodžbu. Ne sjeća se kako je odluka o izvanrednom otkazu dostavljena tužitelju, ali misli poštom. Može reći da su za ispitivanje diploma dobili uputu od strane Grada Osijeka.

8. Ocjenjujući svaki dokaz posebno te u njihovoj uzajamnoj sprezi ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. Iz Ugovora o radu od 31. svibnja 2017. utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme počevši od 1. lipnja 2017. na radnom mjestu vozač specijalnog vozila.

10. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. ožujka 2021. utvrđeno je da se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu budući da je svjedodžba koju je tužitelj dostavio nevjerodostojna i nepravovaljana javna isprava što potvrđuje očitovanje Škole za cestovni promet u Zagrebu.

11. Iz dopisa tuženika Radničkom vijeću od 24. ožujka 2021. proizlazi da je tuženik uputio prijedlog odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radi savjetovanja sa Radničkim vijećem.

12. Iz dopisa Radničkog vijeća tuženiku od 29. ožujka 2021. utvrđeno je da Radničko vijeće nije izdalo suglasnost poslodavcu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu.

13. Iz dopisa Škole za cestovni promet Zagreb od 8. ožujka 2021. utvrđeno je da je svjedodžba na ime JS nevjerodostojna i nepravovaljana javna isprava o stečenoj školskoj/srednjoj stručnoj spremi.

14. Iz Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa od 21. travnja 2021. utvrđeno je da je tužitelj podnio isti Zahtjev.

15. Iz spisa Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-439/2021, utvrđeno je da je protiv tužitelja 18. lipnja 2021. podignuta optužnica radi počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, opisano po članku 278. stavak 1. Kaznenog zakona budući je tužitelj poslodavcu Unikom d. o. o. priložio svjedodžbu o završnom ispitu Škole za cestovni promet Zagreb u kojoj je neistinito naveden podatak da je 6. lipnja 2005. stekao srednju stručnu spremu u programu – zanimanje vozač motornog vozila.

15.1. Iz presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-439/2021-36, od 20. listopada 2023. utvrđeno je da je protiv JS, ovdje tužitelja, optužba odbijena zbog nastupa zastare kaznenog progona.

16. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je svjedodžba Škole za cestovni promet Zagreb, a koju je tužitelj priložio tuženiku prilikom zasnivanja radnog odnosa, nevjerodostojna odnosno krivotvorena.

17. Iz Izjave – obrane radnika od 22. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj kupio stručnu spremu odnosno da je upotrijebio nevjerodostojnu odnosno krivotvorenu ispravu.

18. Odredbom članka 112. stavak 1. točka 9. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZOR) propisano je da između ostalog ugovor o radu prestaje otkazom. Odredbom članka 116. stavkom 1. ZOR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

18.1. Odredbom članka 116. stavkom 2. ZOR-a propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

18.2. Kako je očitovanje Škole za cestovni promet Zagreb od 8. ožujka 2021. kod tuženika zaprimljeno 15. ožujka 2021., a Ugovor o radu je otkazan 30. ožujka 2021. poštivan je rok iz članka 116. stavka 2. ZOR-a.

19. Korištenje nevjerodostojne i krivotvorene svjedodžbe koju je tužitelj priložio tuženiku pri zasnivanju radnog odnosa je osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje poslodavac, ovdje tuženik, smatra da nastavak radnog odnosa nije moguć te je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- u daljnjem tekstu ZPP). Tbr. 7. t. 2. Tarife sudskih pristojbi propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Punomoćnik tuženika je troškovnikom od 12. prosinca 2023. zatražio jednokratnu nagradu za četiri radnje (odgovor na tužbu, ročište od 15. studenoga 2021., podnesak od 17. studenoga 2021. i ročište od 12. prosinca 2023.).

20.1. Punomoćnik tuženika je troškovnikom od 21. ožujka 2025. dalje potraživao trošak za zastupanje na ročištima od 11. travnja 2023., 10. listopada 2023., 12. prosinca 2023., 15. ožujka 2024., 6. veljače 2025., 21. ožujka 2025. i 16. svibnja 2025. u visini od 50 bodova odnosno iznos od 100,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife.

20.2. Nadalje, tuženik je 23. listopada 2025. potraživao iznos od 200,00 eura za pristup na raspravu od 23. listopada 2025.. Ovaj sud nije prihvatio taj iznos od 200,00 eura koji je tuženik potraživao budući da sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife ima pravo na iznos od 100,00 eura odnosno u visini od 50 bodova.

20.3. Ovaj sud je tuženiku dosudio trošak zastupanja u iznosu 1.700,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu 325,00 eura, što čini trošak zastupanja u iznosu 2.025,00 eura.

20.4. Ovaj sud je tuženiku dosudio i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu 66,36 eura sukladno Tbr. 1. t. 2. Tarife sudskih pristojbi.

20.5. Stoga je ovaj sud tuženiku dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 2.091,36 eura.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 12. prosinca 2025.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

- pun. tužitelja

- pun. tuženika