- 1 -              Rev 124/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 124/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz M., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u M., protiv tuženika P. R. d.d., D., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica Ž. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-432/21-3 od 8. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. Pr-32/20 od 15. ožujka 2021., u sjednici održanoj 19. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, bez broja, od 30. travnja 2020. nedopuštena (toč. I.), kao i zahtjev kojim se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2019. prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2020. (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je utvrđeno da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, bez broja, od 30. travnja 2020. nedopuštena, te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2019. prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2020. Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troška parničnog postupka u iznosu od 3.256,25 kuna, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenim odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju, te zahtjev za vraćanjem na rad.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1. srpnja 2019.,

 

- da je tužitelj bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozača,

 

- da je tuženik 30. travnja 2020. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, radi počinjenja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa otuđenjem goriva iz teretnog vozila (mikser) reg. oznake ... u vlasništvu poslodavca, 23. travnja 2020.,

 

- da se u obrazloženju citirane odluke o otkazu navodi da je poslodavac, i to D. I., oko 12,30 sati telefonskim putem obaviješten od strane T. E. iz E., koji je vozio cisternu P. R. d.d. iz pravca S. prema D., da je predmetno teretno vozilo kojim je upravljao radnik I. J. zaustavljeno na ugibalištu prije S., da je T. E. tom prilikom uočio kako se pored spremnika za gorivo teretnog vozila nalaze radnici I. J. i D. T., te da su u posjedu plastičnog spremnika, veličine 20-30 litara punog goriva, a koji radnici su se nakon što su uočili da ih je T. E. zatekao na mjestu kako je to prethodno opisano, udaljili od teretnog vozila,

 

- da je po zaprimanju obavijesti od strane T. E., poslodavac-D. I. kontaktirao neposredno nadređenog navedenim radnicima-D. D., glavnog inženjera, koji je potvrdio da se u teretnom vozilu mikser reg. oznake ..., nalaze upravo radnici I. J. i D. T., nakon čega je od strane D. I. upućen da ode na ugibalište prije S., radi utvrđenja svih relevantnih činjenica,

 

- da je D. D. na predmetno ugibalište stigao oko 15,00 sati te je na ugibalištu prije S. 2-3 km s desne strane u šumi udaljenoj 10-15 m zatekao pun spremnik veličine cca 20 litara, te da se spremnik nalazio u plastičnoj vreći koje se koriste u laboratoriju na kamenolomu D. za uzorke materijala, a koje vreće su dostupne u okviru obavljanja redovnih radnih zadataka radnicima I. J. i D. T.,

 

- da je dolaskom na lice mjesta D. D. svojim mobitelom fotografirao navedenim spremnik te isto poslao D. I. i upoznao ga s činjenicom da se spremnik s gorivom nalazi u vreći, koje se nalaze u laboratoriju na kamenolomu D., dakle upravo na mjestu rada tužitelja,

 

- da je prethodno fotografirao lice mjesta točnije spremnika s gorivom svojim mobitelom izvršio i T. E., koji je fotografije proslijedio također D. I.,

 

- da je po nalogu uprave poslodavca istoga dana oko 19,30 sati radnik J. P. na licu mjesta postavio tzv. lovačku kameru, a kojom prilikom je fotografirao skriveni spremnik pun goriva,

 

- da se 25. travnja 2020. radnik Z. P. po nalogu poslodavca u ranim jutarnjim satima uputio na ugibalište prema S., dakle na lice mjesta, gdje je utvrdio da je spremnik s gorivom odnesen, a tzv. lovačka kamera je bila uništena,

 

- da je razvidno kako je radnik D. T. prema prethodnom planu i dogovoru zajedno sa radnikom I. J. otuđio gorivo iz spremnika građevinskog stroja, a koje postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa te da se navodi da je poslodavac radniku D. T. i ranije izrekao usmene opomene zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i to otuđenjem goriva iz građevinskih strojeva u vlasništvu poslodavca,

 

- da je tuženik prije odluke o otkazu ugovora o radu omogućio tužitelju iznošenje obrane,

 

- da je tužitelj iznio obranu u postupku prije donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu,

 

- da se sindikalni povjerenik protivio otkazu,

 

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, u smislu odredbe iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR),

 

- da je tuženik odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući da je nelogično da bi tuženik kao poslodavac s velikom brojem zaposlenika izmišljao ovakav događaj i nalagao drugom radniku davanje lažnog iskaza, te da je tužitelj otuđenjem goriva počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, radi čega je tuženik opravdano donio predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu uz prestanak radnog odnosa u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

 

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužitelja. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da je za zaključak da bi tužitelj bio počinitelj otuđenja goriva poslodavca potrebno više objektivnih elemenata, te da tuženik konkretno nije dokazao da bi iz predmetnog vozila tuženika nedostajalo gorivo upravo one vrste i količine koja bi se nalazila u spornom kanistru, jer tuženik nije izvršio provjeru količine goriva u rezervoaru kamiona, a niti provjeru tog kanistra, kao niti na koji način je moguće otuđiti gorivo iz zaključanog rezervoara, čiji ključ nije imao niti tužitelj niti vozač tog kamiona.

 

Drugostupanjski sud je stoga prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da rezultati provedenog dokaznog postupka ne daju osnovu za zaključak da bi tužitelj počinio povredu ugovorne obveze koja mu se stavlja na teret i koja bi opravdano rezultirala donošenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

 

11. Suprotno revizijskim navodima tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

12. Navodi revidenta da je drugostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti provedene dokaze u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, te sugerira prihvaćanje činjeničnog utvrđenja kojeg revident nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

13. Sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

14. Nadalje, prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

15. Stoga, imajući na umu naprijed citirane odredbe, te činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda u postupku koji je prethodio reviziji, a koja se u revizijskom stupnju postupka više ne mogu osporavati, pravilan je, prema ocjeni ovog suda, zaključak drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

16. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 19. listopada 2023.