Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Pn-93/2024-55

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice FD, [adresa], F 58, OIB: [osobni identifikacijski broj], i kao nasljednice sada pok. 1. tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz OD Lacković & Rukavina d.o.o., Pisarnica Đurđevac, protiv tuženika LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz ZOU Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. studenoga 2025., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Ivane Stojić, odvjetnice iz Slatine, te punomoćnika tuženika Radomira Borotića, odvjetnika iz ZOU Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, 12. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužiteljici FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskoj nasljednici iza pok. TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 3.959,40 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2015. do plateža, po stopi koja se određuje za period do 31. prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

I.1. Sa iznosom iznad dosuđenog, u visini od 365,00 EUR, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužiteljici FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete ukupni iznos od 754,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2015. do plateža, po stopi koja se određuje za period do 31. prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II.1. Sa iznosom iznad dosuđenog, u visini od 446,00 EUR, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.773,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III.1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.864,68 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je 17. siječnja 2015., oko 19,30 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući tužitelja, bez ikakvog povoda tuženik fizički napao prvotnog tužitelje te teško tjelesno ozlijedio prvotno 1. tužitelja, na način da je došavši do ulaznih vrata navedene obiteljske kuće pokucao, a nakon što mu je 2. tužiteljica otvorila, istu je snažno udario rukom u lijevi obraz ispod oka, a prvotnog 1. tužitelju zadao nekoliko udaraca šakom u glavu, uslijed kojih je isti pao na pod te zadobio teške tjelesne povrede u vidu višestrukog prijeloma kostiju lica sa lijeve strane, prijelom jagodične kosti, prijelom dna orbite, prijelom lateralnog zida maksilarnog sinusa te krvnog podljeva lijeve očne duplje, prodora zraka pod kožu lica i oguljotine lijeve strane lica. Presudom Općinskog suda u Virovitici, posl. broj K-134/15-7 od 26. svibnja 2015., pravomoćnom18. lipnja 2015., u svezi opisanog događaja tuženik je proglašen krivim radi kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11. Prvotno 1. tužitelj AD je u navedenom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede te sukladno postojećoj sudskoj praksi potražuje naknadu štete za duševne bolove radi smanjenja životnih aktivnosti 22.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, za fizičke bolove 10.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženja 11.000,00 kn te za tuđu pomoć i njega 2.000,00 kn, odnosno ukupno 55.000,00 kn. 2. tužiteljica FD je u navedenom štetnom događaju zadobila ozljede te sukladno postojećoj sudskoj praksi potražuje naknadu štete za pretrpljeni strah 4.000,00 kn, za fizičke bolove 3.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu 200,00 kn, odnosno ukupno 7.200,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužbe iz toč. I koji su u suprotnosti sa navodima presude Općinskog suda u Virovitici posl. broj K-134/15-7 od 26. svibnja 2015., kao i navodima pod točkom II i III tužbe, kao i visini naknade štete koji su u tužbi zatraženi, smatrajući ih izuzetno visokim. Ujedno se opreza radi usprotivio navodima pod točkom IV predmetne tužbe.

3. U prethodnom postupku Općinski sud u Virovitici donio je presudu posl. broj 11 Pn-62/2017-25 od 8. studenoga 2019., kojom je u st. I izreke tuženik obvezan da prvotno 1. tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 32.560,00 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u st. II izreke tuženik je obvezan da prvotno 2. tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 6.000,00 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u st. III izreke tuženik je obvezan da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 5.974,04 kn, dok je u st. IV izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev prvotno 1. tužitelja u iznosu od 22.440,00 kn, a u st. V izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev prvotno 2. tužiteljice u iznosu od 1.200,00 kn.

4. Protiv navedene presude tužitelji nisu izjavili žalbu, dok je povodom izjavljene žalbe tuženika Županijski sud u Puli – Pola, rješenjem posl. br. Gž 1265/2024-25 od 14. listopada 2024., prvostupanjsku presudu ukinuo u pobijanom dijelu (st. I, II i III izreke) te u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Budući da je tijekom žalbenog postupka prvotno 1. tužitelj umro, sud je rješenjem posl. broj 11 Pn-62/2017-32 od 23. studenoga 2023., prekinuo postupak. Nakon što je prvotno 2. tužiteljica, supruga prvotno 1. tužitelja, izjavila da preuzima postupak i da stupa na mjesto prvotno 1. tužitelja, rješenjem posl. broj Pn-62/2917-36 od 1. srpnja 2024. prekinuti postupak je nastavljen.

6. S obzirom da je u međuvremenu donesen Zakon o uvođenju eura kao službene novčane jedince i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, tužiteljica je podneskom od 12. prosinca 2024. specificirala tužbeni zahtjev (u dijelu u kojem tužbeni zahtjev nije pravomoćno odbijen), na način da na ime naknade štete prvotno 1. tužitelja (1)

potražuje iznos od 4.321,45 EUR (32.560,00 kn) , dok na ime naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela u istom štetnom događaju potražuje iznos od ukupno 796,34 EUR (1)

(6.000,00 kn) .

6.1. Međutim, nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 30. srpnja 2025. specificirala tužbeni zahtjev po pojedinim vidovima štete, način da za pretrpljene fizičke bolove prvotno 1. tužitelja TD potražuje iznos od 1.690,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.300,00 EUR, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti prvotno iznos od 1.200,00 EUR te za tuđu pomoć i njegu iznos od 134,40 EUR, odnosno ukupno iznos od 4.324,40 EUR, dok na ime naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela u istom štetnom događaju sada potražuje 400,00 EUR za fizičke bolove te 800,00 EUR za strah, odnosno ukupno iznos od 1.200,00 EUR, čime je na taj način tužiteljica preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva.

7. U ponovnom postupku sud je izveo dokaze čitanjem presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-134/15 od 26. svibnja 2015., uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-134/15, uvidom u medicinsku dokumentaciju za prvotno 1. tužitelja TD i tužiteljicu FD, uz suglasnost stranaka čitanjem iskaza prvotno 1. tužitelja TD i tužiteljice FD sa zapisnika od 10. rujna 2019., iskaza tuženika sa zapisnika od 27. rujna 2019., medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. Borisu Kirinu, dr. med., specijalist ortoped, stalnom sudskom vještaku medicinske struke, čitanjem pisanog očitovanje vještaka od 16. rujna 2025. te njegovim saslušanjem.

7.1. Potrebno je istaknuti da u ponovnom postupku nije bilo moguće neposredno saslušati vještaka Darka Štefanca, dr. med., te ispitati njegov vještački nalaz i mišljenje od 4. kolovoza od 2018., dan u prvotnom postupku, budući da je dopisom (list 155) vještak izvijestio sud da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 23. srpnja 2018. razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka te da stoga više nije u mogućnosti sudjelovati u ovom postupku. S obzirom da su obje stranke imale primjedbe na vještački nalaz i mišljenje vještaka Darka Štefanca, u ponovnom postupku bilo je nužno provesti novo medicinsko vještačenje po drugom sudskom vještaku medicinske struke, kako bi se osigurala dosljedna primjena načela neposrednosti i kontradiktornosti glavne rasprave te strankama omogućilo raspravljanje pred sudom.

8. Iz presude Općinskog suda u Virovitici, posl. br. K-134/15 od 26. svibnja 2015. (presuda pravomoćna 18. lipnja 2015.) i spisa Općinskog suda u Virovitici posl. br. K- 134/15, utvrđeno je da je tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (NN-125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje KZ/11), koje djelo je počinio na štetu TD, na način da je 17. siječnja 2015., oko 19,30 sati, u obiteljskoj kući prvotno 1. tužitelja, u namjeri da ga teško tjelesno ozlijedi zbog ranije netrpeljivosti, došao do ulaznih vrata obiteljske kuće i pokucao na ista, a nakon što mu je FD (ovdje tužiteljica) otvorila vrata, istu je snažno udario rukom u lijevi obraz ispod oka, nakon čega je TD zadao nekoliko udaraca šakom u glavu, uslijed kojih je isti pao na pod te mu na taj način zadao višestruki prijelom kostiju lica sa lijeve strane (prijelom jagodične kosti, prijelom dna orbite, prijelom lateralnog zida maksilarnog sinusa), krvni podljev lijeve očne duplje, prodor zraka pod kožu lica, oguljotine lijeve strane lica, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

9. Sporno je da li su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadom štete, utvrđene odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23, dalje ZOO) te u čemu se ta odgovornost očituje, sporna je visina tužbenog zahtjeva te prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

10. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju za prvotno 1. tužitelja TD i tužiteljicu FD, uz suglasnost stranaka čitanjem iskaza prvotno 1. tužitelja TD i tužiteljice FD sa zapisnika od 10. rujna 2019. te iskaza tuženika sa zapisnika od 27. rujna 2019., medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. Borisu Kirinu, dr. med., specijalist ortopedije, stalnom sudskom vještaku medicinske struke, čitanjem pisanog očitovanje vještaka od 16. rujna 2025. te saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi.

11. U iskazu prvotni 1. tužitelj AD naveo je da su se on i tužiteljica, odnosno njegova supruga, šetali svaku večer oko sedam ili pola osam navečer, i desetak dana ih je pratila majka tuženika te ju je tužiteljica upitala "zašto nas pratiš". Problemi su nastali iz razloga što otac tuženika stalno radi u radioni koja je udaljena oko tri metra od njihove kuće i često ga je opominjao jer nije mogao otvarati prozor zbog buke, hrđe, smrada i brušenja, te je njegova supruga to pokušavala verbalno riješiti s majkom tuženika, a onda ih je majka tuženika počela pratiti kada su navečer šetali. Tvrdi da je majka tuženika odsjekla glavu kokoši te je kokoš bez glave donijela na grob njegove pokojne sestre i tamo ju zakopala. Ne zna iz kojeg razloga je tuženik kritičnog dana došao k njima kući, no nakon što je pozvonio na vrata otvorila je njegova supruga, da bi ju tuženik čim je otvorila vrata udario šakom, a on je pošao da ju zaštiti i onda ga je tuženik nečime, nije vidio čime, udario u lijevu stranu lica te je 6-7 dana zbog toga ležao u bolnici. Kritičnog dana nije uopće kontaktirao s tuženikom, a niti su godinama prije toga kontaktirali. Između njegove supruge i tuženikove majke nije bilo ružnih riječi već, kao što je rekao, njegova supruga je samo pitala tuženikovu majku "zašto nas ženo pratiš". Išao je u Zagreb na snimanje, trebao je operirati lijevu stranu lica jer su mu bile pukle kosti, međutim, tom prilikom ništa nije šivano jer nije bilo otvorene rane. Normalni odnosi između njih i obitelji tuženika bili su kada je s obitelji došao iz Bosne, no kad su njihova djeca otišla u Njemačku i kad su se financijski oporavili nastala je ljubomora od strane tuženika. Na pitanje da li su i ranije postojali prijepori između njih i tuženikove obitelji te da li je ikada prije intervenirala policija, istaknuo je da je jednom prilikom prijavio policiji tuženikovog oca zbog lupanja, hrđe i smrada, zbog čega su se svađali, no tuženikova majka se zauzela da oni ne napadaju njezinog muža jer da je on ispravan. S tuženikom nikada nije imao nikakav prijepor. Kada je došao iz bolnice moga se kretati i ići na WC, a kod oblačenja mu je pomagala supruga i to možda nekih mjesec dana. Na pitanje da li je ikada imao strah, naveo je da strah ima samo noću.

12. U iskazu tužiteljica FD navela je da između njih i tuženikove obitelji nije bilo nikakve svađe koja bi prethodila ovom događaju. Jedino što je njezin suprug rekao ocu tuženika da im u kuću ide prah od njegovih bušenja koje obavlja u svom dvorištu. Većinom su svaku večer šetali i desetak večeri je tuženikova majka hodala za njima i ništa nije govorila. Točno je da je majci tuženika rekla "što nas pratiš", na što nije ništa odgovorila. Tu večer nakon što je tuženikovu majku pitala što ih prati, tuženik je došao na njihova vrata i nešto je progovorio, ali ga nije razumjela. Nakon što je pokucao otvorila je vrata, da bi ju tuženik šakom grunuo u glavu te uhvatio za ruku, da bi zatim iza stola skočio njezin suprug, nakon čega ju je tuženik ostavio i okrenuo se prema suprugu i "zbombao" ga, ne zna čime, ali misli da je imao neki predmet jer ga je odmah srušio i suprug se onesvijestio. Sav je zid bio krvav. Nazvala je djecu koji su onda zvali policiju. Tvrdi da između nje i tuženikove majke nije bilo nikakvih prijepora. Kada se to dogodilo, i kad je tuženik napao njezinog supruga, od straha nije znala ni gdje se nalazi, a kasnije je imala po noći strah, a po danu ne. Trošila je lijekove za strah, a troši ih i danas. Nije imala ničiju pomoć niti je trebala nekog da joj pomaže. Nakon navedenog događaja nije uzimala nikakve lijekove protiv bolova.

13. Tuženik LD u svom iskazu naveo je da je kritičnog dana radio cijeli dan kućicu na Dravi i kad je došao kući već je bila večer i njegova majka i kćer, koja je u to vrijeme imala oko 3-4 godine, šetale su ulicom, njegova majka operirala je koljena i ima dva umjetna koljena i jedva hoda te je hodala sa štakama. Nedugo nakon što je došao kući one su se vratile i čuo je vrisku i plač, maloljetna kćer je plakala sigurno nekih pola sata, a on je upitao što se dogodilo te mu je majka rekla da su ih tužitelji opet napali, no on ne zna radi čega. Tužitelji su nekad normalni, a nekad iz čistog mira napadaju njegove roditelje, te su možda i psihički bolesni. Više puta ih je prijavljivao policiji, no policija bi im rekla da podnesu tužbu, što oni nisu htjeli. S obzirom da je njegova kćer jako plakala i nije ju mogao smiriti, odlučio je otići do tužitelja te ih samo zamoliti da mu prestanu maltretirati obitelj. Nakon što je pokucao na vrata i ušao k njima u kuću, iza njega su se zatvorila vrata koja se inače otvaraju prema unutra, a tužiteljica je odmah krenula prema njemu sa jednom drvenom klompom i počela ga lupati po glavi, a onda je za njom došao i tužitelj te ga lupio par puta šakama po glavi, nakon čega je tužitelju primio obje ruke i kako nije mogao izaći van kroz vrata, a tužiteljica ga nastavila klompom udarati po glavi, šakom je udario tužitelja te ga pridržao da ne padne i ne udari glavom o pod, a možda se u tom trenutku srušila i tužiteljica, ali toga se ne sjeća. Naime, to je mali prostor i vjerojatno je tužitelj dok je padao srušio i tužiteljicu. Sve ovo trajalo je možda oko tri minute, nakon čega je otišao. Ovo maltretiranje od strane tužitelja trajalo je 5-6 godina, a poslije ovog događaja se završilo. Tužitelji su njegovim roditeljima upućivali ružne riječi, a onda bi nakon toga okrenuli i otišli u kuću, naime, oni su susjedi i njihova dvorišta međaše. Njegova majka radila je na mikrobiološkom odjelu u bolnici i tužiteljica je jednom prilikom došla te ju napala i srušila na pod, a njegova majka ima dva umjetna koljena i jedva hoda, no to nisu prijavili policiji. Dobivao se uvijek dojam da tužiteljica napada tuženikovu majku, a onda bi tužitelj sprječavao njihov sukob, ali tek nakon napada. S obzirom da mu je žao što je lupio tužitelja jer je on stariji čovjek, te ga je sram što je do svega toga uopće došlo, spreman je sa tužiteljima sklopiti sudsku nagodbu, a sve u nastojanju da se odnosi između njihovih obitelji dalje ne kvare i da jedni druge ne diraju. Cijeli ovaj događaj po njegovom mišljenju je u stvari bio izazvan od strane tužitelja, te se on u stvari branio jer je s njima došao pričati i nije imao namjeru nikoga fizički napadati, niti tući.

14. Vještak dr. sc. Boris Kirin u vještačkom nalazu i mišljenju od 26. svibnja 2025. naveo je da je 1. tužitelj, sada pok. AD, u kritičnom događaju zadobio prijelom lijeve jagodične kosti, prijelom dna orbite lijevo, prijelom lateralnog zida maksilarnog sinusa lijevo, krvni podljev očne duplje, prodor zraka pod kožu lica, oguljotine s lijeve strane lica. Nakon ozljeđivanja pregledan je u OHBP-u u Općoj bolnici u Virovitici, gdje su i ustanovljene navedene ozljede. Nakon provedene obrade hospitaliziran je na kirurškom odjelu. Provedena je daljnja obrada (MSCT mozga, konzilijarni pregled otorinolaringologa, konzilijarni pregled neurologa, MSCT kranijuma, konzilijarni pregled psihijatra). Tužitelju je preporučen pregled maksilofacijalnog kirurga. Dana 21. siječnja 2015. tužitelj je konzilijarno pregledan kod maksilofacijalnog kirurga u KBC Dubrava te mu je preporučeno operativno liječenje, što je on odbio. Otpušten je kući sa datim uputama da miruje i uzima preporučenu medikamentoznu terapiju. Dana 16. veljače 2015. provedena je kontrola kirurga, tužitelj se žalio na bolove u području prijeloma lijeve zigomatične kosti te bolove pri žvakanju. Navodi da je pod stresom i da ne može zaboraviti štetni događaj. Preporučena mu je kontrola otorinolaringologa te daljnja kontrola u kirurškoj ambulanti po potrebi. Dana 19. veljače 2015. provedena je kontrola otorinolaringologa. Tužitelj se žalio da ima dvoslike te da ne može zagristi hranu. U nalazu je navedeno da ima defektno zubalo, cerumen desnostrano te lijevostrano suspektna centralna perforacija. Preporučen mu je pregled psihijatra i pregled maksilofacijalnog kirurga. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema više podataka o daljnjem liječenju tužitelja. Obzirom na podatke u priloženoj medicinskoj dokumentaciji može ustvrditi da je kod tužitelja sada pok. TD zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 6 % zbog posttraumatskog deformiteta kostiju lijeve strane lica lakog stupnja. Kod tužitelja su zaostali bolovi u području prijeloma zigomatične kosti i imao je poteškoće prilikom zagriza hrane. Prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja tužitelj je trpio bolove koji su bili ukupno gledajući jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta potrajao je 24 sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta potrajao je 6 dana, sekundarni strah slabog intenziteta potrajao je slijedećih mjesec dana. Kod tužitelja je došlo do razvoja akutnog stresnog poremećaja, što je ustanovio psihijatar. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka o posljedicama pretrpljenog straha. Tuđa njega i pomoć nemedicinskog osoblja bila je potrebna tužitelju po 2 sata dnevno nakon otpusta iz bolnice kroz slijedećih 3 tjedna (provođenje osobne higijena, spremanje hrane, odlazak u nabavku, svakodnevni kućni poslovi i sl.)

14.1. Tužiteljica FD je u istom štetnom događaju zadobila nagnječenje lijeve strane lica ispod lijevog oka i krvni podljev ispod lijevog oka. Nakon ozljeđivanja pregledana je u OHBP-u u Općoj bolnici u Virovitici, gdje su ustanovljene navedene ozljede. Učinjena je RTG obrada glave, a na učinjenim snimkama nije bilo vidljivih znakova svježe koštane traume. Žalila se na bolove u području lijeve strane lica ispod lijevog oka, na mjestu zadobivenih udaraca. Otpuštena je kući sa datim uputama da miruje i uzima lijekove protiv bolova. Dana 2. veljače 2015. pregled po psihijatru. Kod tužiteljice je ustanovljena akutna reakcija na stres na štetni događaj te joj je propisana medikamentozna terapija. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema više podataka o daljnjem liječenju tužiteljice. Iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila nagnječenje lijeva strane lica ispod lijevog oka, sa krvnim podljevom, što predstavlja tjelesnu ozljedu. Navedena ozljeda liječena je konzervativno i zaliječena bez ikakvih trajnih posljedica. Kod tužiteljice nije zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti. Prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana te slabog intenziteta u trajanju od 2 tjedna. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta potrajao je 24 sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta potrajao je tjedan dana, a sekundarni strah slabog intenziteta potrajao je jedan mjesec. Kod tužiteljice je došlo do razvoja akutnog stresnog poremećaja koji je ustanovljen od strane psihijatra. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka o posljedicama pretrpljenog straha. Tuđa njega i pomoć nisu bile potrebni tužiteljici.

14.2. U pisanom očitovanju od 16. rujna 2025., vezano za prigovor tuženika da je nalaz i mišljenje dao bez pregleda tužitelja, naveo je da je prigovor neutemeljen i potpuno neprihvatljiv jer je tužitelj preminuo i klinički pregled nije moguće napraviti. Doduše, može se jedino učiniti sudska obdukcija, ako to sud procijeni. Svoj nalaz i mišljenje dao je na temelju priložene medicinske dokumentacije i vrste ozljede. Postotak smanjenja životnih aktivnosti za ovakvu vrste ozljede vrlo jasno je definiran u orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti Hrvatskog društva za medicinska vještačenja pri Hrvatskom liječničkom zboru, kao što je naveo u svom nalazu (poglavlje Vll, točka 2.1 - Deformirajuća oštećenja lica praćena funkcionalnim smetnjama i/ili posttraumatski deformiteti kostiju lica lakog stupnja 6%). U slučaju tužiteljice, jasno je naveo da se kod nje radilo o tjelesnoj ozljedi, koja je zaliječena u cijelosti i bez ikakvih posljedica. U svezi ozljeda koje je zadobila prije 10 godina i zbog proteka vremena nije bio potreban pregled. Naime, ako su ozljede zadobivene prije 10 godina zacijelile, i to bez ikakvih posljedica, što bi to trebalo kod tužiteljice sada pregledati.

14.3. U danom iskazu vještak je u cijelosti ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2025., kao i navoda iz pisanog očitovanja, istaknuvši da prilikom provođenja vještačenja nije izvršio liječnički pregled tužiteljice, jer je smatrao da obzirom na protek vremena od štetnog događaja i na vrstu ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji takav pregled ne bi doveo do promjene danog nalaza i mišljenja. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji koja mu je dostavljena u spisu nije našao podatke koji bi govorili o nekakvim ranijim ozljedama one vrste koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju.

15. Sud prihvaća vještački nalaz i mišljenja vještaka dr. sc. Borisa Kirina jer je dan u skladu sa pravilima struke i vještine, dovoljno je stručno i argumentirano obrazložen, utemeljen je na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati.

16. Na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev, specificiran u podnesku tužiteljice od 30. srpnja 2025., djelomično osnovan.

17. Naime, iz pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-134/15 od 26. svibnja 2015. i danih iskaza stranaka nesporno je utvrđeno da je u kritičnom događaju od 17. siječnja 2015. tuženik udarcem šakom u glavu prvotno 1. tužitelju TD zadao više ozljeda, taksativno navedenih u vještačkom nalazu, koje ozljede u svom zbiru, kako je to provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno, predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dok je tuženik tužiteljici udarcem šakom u glavu zadao tjelesne ozljede, utvrđene medicinskim vještačenjem, i to nagnječenje lijeve strane lica ispod lijevog oka i krvni podljev ispod lijevog oka.

18. Nadalje, iz provedenih dokaza utvrđeno je da postoji isključivo odgovornost tuženika za štetu koju su tužitelji pretrpjeli u predmetnom štetnom događaju. Naime, inkriminiranim radnjama tuženika u ostvarenju bitnih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 došlo do je povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na težinu zadobivenih ozljeda i okolnosti konkretnog slučaj sud smatra da povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje opravdava dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju su tužitelji pretrpjeli u štetnom događaju te za imovinsku štetu koju je pretrpio prvotni 1. tužitelj AD. Naime, odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju tuženik odgovara za pričinjenu štetu po načelu krivnje sukladno odredbi čl. 1049. ZOO, kojom je određeno da krivnja postoji kada je štetnik pričinio štetu namjerno ili nepažnjom, dok je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO određeno da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje, dužan mu je nadoknaditi štetu.

19. S obzirom na nastanak i dinamiku štetnog događaja te mehanizam zadavanja tjelesnih ozljeda, utvrđeno je da je tuženik štetu počinio namjerno jer je udarcima zatvorenom šakom u glavu tužitelja iskazao namjeru da ih tjelesno ozlijedi, naime, bio je svjestan da udarcima šakom u glavu može tjelesno ozlijediti tužitelje, iz čega proizlazi da je tuženik htio i štetnu radnju i njezinu posljedicu.

20. Što se tiče tuženikovog prigovora podijeljene odgovornosti za nastanak štetnog događaja, sud smatra istaknuti prigovor neosnovanim. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelji svojim aktivnostima kritičnog dana izazvali kakav sukob s tuženikom, ili na bilo koji način doprinijeli nastanku štetnog događaja. Naime, iz iskaza tužitelja i pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici posl. broj. K-134/15-7 proizlazi da tužitelji ni na koji način nisu doprinijeli ostvarenju napada na njih, niti su njihove aktivnosti bile takve da bi dali povoda za fizički napad na njih od strane tuženika. Tuženik u postupku ničim nije dokazao da bi tužitelji svojim ponašanjem prema njemu pridonijeli nastanku štete, a njegove pobude za počinjenje kaznenog djela, kako to prozlazi iz citirane pravomoćne presude bile su osvetničke prirode jer je tuženik došao nepozvan u kuću tužitelja i to neposredno nakon što je od svoje majka saznao da su ih tužitelji navodno napali.

21. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, povećavaju za 50 %, cijeneći da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je prvotno 1. tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te bolove slabog intenziteta u trajanju od jednog mjeseca, sud smatra da bi prvotno 1. tužitelju po tom osnovu pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 1.325,00 EUR. Nadalje, uzimajući u obzir da je vještačenjem utvrđeno da je prvotno 1. tužitelj u štetnom događaji i nakon njega trpio strah, i to primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana te sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana, sud smatra da bi po tom osnovu prvotno 1. tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 1.300,00 EUR, koliko u specificiranom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje. Nadalje, s obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je kod prvotno 1. tužitelja zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 6 % zbog posttraumatskog deformiteta kostiju lijeve strane lica lakog stupnja, sud smatra da bi po osnovi duševnih bolova koje je prvotno 1. tužitelj trpio zbog smanjenja životne aktivnosti istom pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.990,00 EUR, koliko u specificiranom tužbenom zahtjevu tužiteljica i potražuje.

22. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je prvotno 1. tužitelju zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega nemedicinskog osoblja u trajanju od po 2 sata dnevno nakon otpusta iz bolnice kroz slijedećih tri tjedna (provođenje osobne higijena, spremanje hrane, odlazak u nabavku, svakodnevni kućni poslovi i sl.). Slijedom toga, sud smatra da bi po tom osnovu prvotno 1. tužitelju pripadalo pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od ukupno 210,00 EUR, cijeneći pri tome da vrijednost jednog sata tuđe pomoći i njege, po slobodnoj ocjeni suda, iznosi 5,00 EUR. S obzirom da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), sud je po osnovu tuđe pomoći i njege dosudio iznos od ukupno 134,40 EUR, koliko tužiteljica potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu.

23. Cijeneći da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana te slabog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, sud smatra da tužiteljici po tom osnovu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 170,00 EUR. Nadalje, budući da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana te sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana, sud smatra da tužiteljici po tom osnovu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 584,00 EUR.

24. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1095. ZOO na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prvotno 1. tužitelja dosuđen je iznos od ukupno 3.825,00 EUR, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 134,40 EUR, odnosno sveukupno iznos od 3.959,40 EUR, dok je sa iznosom iznad dosuđenog, u visini od 365,00 EUR, tužbeni zahtjev sud kao neosnovan odbio, slijedom čega je presuđeno kao u st. I i st. I.1. izreke.

25. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici dosuđen iznos od ukupno 754,00 EUR, dok je sa iznosom iznad toga, u visini od 446,00 EUR, tužbeni zahtjev sud kao neosnovan odbio, slijedom čega je presuđeno kao u st. II i st. II. 1. izreke.

26. Na dosuđene iznose tuženik je dužan platiti zakonske zatezne kamate počevši od 29. prosinca 2015. pa do isplate, odnosno od prvog idućeg dana od dana kada je 28. prosinca 2015., kako je to razvidno iz priložene preslike preporučene poštanske pošiljke, tuženiku uručen odštetni zahtjev tužitelja (list 26). Naime, odredbom čl. 1103. ZOO određeno je da obveza naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužiteljici naknadi troškove postupka razmjerno uspjehu stranaka u parnici.

27.1. Tužiteljica je u postupku imala troškove u iznosu od ukupno 4.500,31 EUR, i to 220,00 EUR za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 10. veljače 2017. (Tbr. 32. toč. 1. i Tbr. 40. st. 1. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 220,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife), 1.540,00 EUR za zastupanje na ročištima održanim 5. travnja 2018., 5. veljače, 10. rujna i 27. rujna 2019., 19. prosinca 2024. te 8. rujna i 6. studenoga 2025. (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife), 880,00 EUR za sastav četiri obrazložena podneska (30. studenoga 2018., 4. siječnja i 12. prosinca 2024. te 30. srpnja 2025., Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 715,00 EUR na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife), 331,81 EUR za troškove vještaka Darka Štefanca, 400,00 EUR za troškove vještaka Borisa Kirina, 129,01 EUR sa sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-37/23, dalje Uredba) te 64,50 EUR za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 2. st. 1. Urede).

27.2. Sud tužiteljici nije priznao trošak ročišta za objavu presude u zatraženom iznosu od 110,00 EUR, budući da punomoćnik tužiteljice nije pristupio na navedeno ročište.

27.3. Tužiteljica je u osnovi tužbenog zahtjeva uspjela sa 100 %, a u visini sa 57,10 % što daje uspjeh tužiteljice od 78,55 % (157,10 : 2 = 78,55). Tuženik je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 42,90 %, dok u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tuženik nije uspio, što daje ukupan uspjeh tuženika od 21,45 % (42,90 : 2 = 21,45). Kada se pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP od ukupnog uspjeha tužiteljice oduzme ukupni uspjeh tuženika, proizlazi da je tužiteljica u postupku uspjela sa ukupno 57,10 % od konačnog tužbenog zahtjeva.

27.4. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP sud je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 2.773,14 EUR, od toga razmjeran dio troškova za zastupanje po punomoćniku i za sudske pristojbe (57,10 % od 3.575,00 EUR) u iznosu od 2.041,33 EUR te iznos od 731,81 EUR za trošak medicinskih vještačenja, koji trošak je tužiteljici u cijelosti dosuđen, budući da bi ove troškove tužiteljica svakako imala neovisno u uspjehu u sporu jer se tuženik protivio i osnovi i visini tužbenog zahtjev.

27.5. Na dosuđeni iznos troškova tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od donošenja presude 12. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. ZOO.

U Slatini, 12. prosinca 2025.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. OD Lacković & Rukavina d.o.o., Pisarnica Đurđevac - punomoćnik tužiteljice.

2. ZOU Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice - punomoćnik tuženika.