REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-3301/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB: 36514183925, [adresa], koga zastupa odvjetnik Tomislav Bulić, odvjetniku u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZR, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika Katarine Krvavica, odvjetnice, dana 19. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu broj 02652, te čl. 5. Uvjeta Ugovora o kreditu broj 02652, zaključenog dana 11.7.2008. godine između tužitelja ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, kao davatelja kredita, u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925 da tužitelju ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos zbog korištenja nepoštenih i ništetnih odredaba glede valutne klauzule u valuti CHF u ukupnom iznosu od 5.609,47 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 2,43 EUR od dana 5.8.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,76 EUR od dana 24.9.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,96 EUR od dana 21.10.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,83 EUR od dana 24.11.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 5,92 EUR od dana 31.1.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 28,24 EUR od dana 21.12.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,96 EUR od dana 22.2.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 20,56 EUR od dana 31.3.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 23,26 EUR od dana 28.4.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 24,14 EUR od dana 29.6.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,87 EUR od dana 5.8.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 21,09 EUR od dana 27.9.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,10 EUR od dana 27.9.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,10 EUR od dana 1.11.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 16,87 EUR od dana 22.11.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 21,36 EUR od dana 22.12.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,87 EUR od dana 24.1.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 24,99 EUR od dana 25.3.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 26,79 EUR od dana 21.2.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 28,25 EUR od dana 22.4.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,10 EUR od dana 30.5.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 36,40 EUR od dana 26.6.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 39,99 EUR od dana 24.7.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 45,66 EUR od dana 27.8.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 48,90 EUR od dana 20.10.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 53,37 EUR od dana 26.9.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 51,71 EUR od dana 24.11.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 54,18 EUR od dana 24.12.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 66,21 EUR od dana 22.1.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 65,69 EUR od dana 23.2.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 65,02 EUR od dana 24.3.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 71,02 EUR od dana 23.4.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 63,67 EUR od dana 29.5.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 70,75 EUR od dana 26.6.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,43 EUR od dana 21.7.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 99,57 EUR od dana 30.8.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 111,06 EUR od dana 22.9.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 89,70 EUR od dana 24.10.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 81,98 EUR od dana 22.11.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,08 EUR od dana 31.12.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 87,82 EUR od dana 23.1.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,00 EUR od dana 22.2.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 94,06 EUR od dana 23.3.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 91,81 EUR od dana 22.4.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 90,94 EUR od dana 24.5.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,89 EUR od dana 21.6.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 94,12 EUR od dana 19.7.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 91,86 EUR od dana 26.8.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 90,20 EUR od dana 24.9.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 84,11 EUR od dana 23.10.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 91,66 EUR od dana 25.11.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 92,60 EUR od dana 31.12.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 91,78 EUR od dana 27.1.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,85 EUR od dana 21.2.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 86,97 EUR od dana 25.3.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 87,76 EUR od dana 23.4.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 92,47 EUR od dana 23.5.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 82,31 EUR od dana 24.6.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 83,02 EUR od dana 21.7.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 84,41 EUR od dana 25.8.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 83,73 EUR od dana 18.9.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 86,40 EUR od dana 16.10.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 88,79 EUR od dana 26.11.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 88,92 EUR od dana 22.12.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 91,85 EUR od dana 21.1.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 88,93 EUR od dana 21.1.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 92,92 EUR od dana 23.2.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 95,32 EUR od dana 19.3.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,35 EUR od dana 22.4.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 90,11 EUR od dana 24.5.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 91,58 EUR od dana 21.6.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,47 EUR od dana 27.7.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 94,64 EUR od dana 20.8.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 94,74 EUR od dana 22.9.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 96,46 EUR od dana 22.10.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 99,13 EUR od dana 23.11.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 99,13 EUR od dana 21.12.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,63 EUR od dana 5.2.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,61 EUR od dana 22.2.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,61 EUR od dana 21.3.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,61 EUR od dana 26.4.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,53 EUR od dana 23.5.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 93,53 EUR od dana 24.6.2015 .godine do potpune isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925 da tužitelju ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.635,45 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u tužbi da je 11. srpnja 2008. godine sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 02652 (dalje: Ugovor), a koji Ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Ignaca Vuger iz Sesveta pod posl. brojem solemnizacije OV-13033/2008. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio, stavio na raspolaganje i financirao tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.597,33 CHF po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Navedeni iznos kredita isplaćen je trgovačkom društvu AUTOZUBAK d.d. za financiranje kupnje vozila Škoda Octavia Tour 1.6. Predmetni kredit tužitelj je otplaćivao u mjesečnim obrocima. Tužitelj podnosi ovu tužbu jer smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to ugovornu odredbu kojom je otplata vezana uz valutu švicarski franak.

Zbog navedenog, tužitelj smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Iako se ista ne odnosi direktno na ovdje tuženika, napominje se da su povrede pojedinih ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 04.07.2013. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj Pž-6632/17 od dana 14.06.2018. godine, donesenima u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula “Udruga Potrošač” protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.

Ujedno, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 03.09.2019. godine, posl. broj Rev-2221/2018-11 odbijene i odbačene revizije svih tuženih banaka, protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj Pž-6632/2017-10 od dana 14.06.2018. godine.

Naime, odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj Pž- 6632/17 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Rev-2221/18, utvrđeno kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarski franak (CHF). Razlog zbog kojeg tuženik spominje gore navedene odluke je taj što je postupanje ovdje tuženika prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora bilo istovjetno postupanju tuženih Banaka pa se može vrlo lako povući paralela i zaključiti kako je i ovdje tuženik koristio nepoštene i ništetne odredbe u Ugovoru o kreditu, i to na način da je ugovarao valutu CHF uz koju je vezana otplata kredita.

Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno odredbama članka 22. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u članku 21. ZOO-a, a koje određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi.

Na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača (2003, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Konkretno, tužitelj se poziva na odredbe čl. 81. do 87. ZZP-a koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Odredbom članka 83. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da se prilikom ocjene je li neka odredba poštena ili nije uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe. Također je člankom 87. istog zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

Odredbe članaka 2. i 3. Ugovora o kreditu, kao i odredbe čl. 5. Uvjeta Ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe, a to budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi.

Valutna klauzula je, kako je ranije navedeno, zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, odnosno ista se ugovara da bi vjerovnik u trenutku povrata pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata, i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Prema tome, svrha valutne klauzule kao zaštitne klauzule je u tome da djeluje u situaciji kada se promijeni vrijednost novca (kune) naznačene na novčanicama (nominalna vrijednost) u odnosu na stvarnu kupovnu moć novca (kune) kao mjerila njegove vrijednosti. Hrvatska narodna banka monetarnom politikom štiti tečaj kune o odnosu na euro, tako da kuna u odnosu na euro u zadnjih deset godina nije pretrpjela značajniji pad. Inflacija je neznatna (uzevši u obzir koliko je porastao tečaj CHF u odnosu na euro). Dakle, tijekom otplatnog perioda spornog ugovora došlo je do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo i na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Dapače, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, banka je sporni "kreditni proizvod" sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužitelj, postupajući sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Pritom tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, tako da tuženik nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjeren da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao rizičnija. Važno je naglasiti da je tuženik svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama. Dužnost je tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila je da potrošaču, ovdje tužitelju, u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama, i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi bitni podaci su trebali biti sadržani u Ugovoru o kreditu. Ova obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Na ovakvo ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava, i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Nadalje, tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, svakako nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren, a što mu direktno uzrokuje štetu (zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojoj se izlaže u nastavku). Stjecanje ekstra profita do kojeg je tuženik došao kombinacijom valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu da bi tijekom otplatnog perioda isključivo rasla, nije dopušteno u potrošačkim kreditima. Dakle, tužitelj je bio obvezan vratiti pozajmljeni iznos uvećan za ugovorene kamate, a zbog nezakonite primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, tuženik je na štetu tužitelja stekao nezakonitu korist u vidu ekstra profita. Korištenjem nepoštenih i ništetnih odredaba u Ugovoru o kreditu tužitelj je preplatio tuženiku kredit u ukupnom iznosu od 42.259,45 kuna.

Stoga tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13. travnja 2025. godine potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.609,47 EUR zajedno za pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kao što je navedeno pod točkom II. izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor zastare, prigovor promašene aktivne legitimacije predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, ispis uplata, plan otplate, saslušan je tužitelj, provedeno je vještačenje po SR iz Darfin d.o.o..

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je sada pokojni prednik tužiteljice potpisnik kredita sa ovdje tuženikom za kupnju motornog vozila.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je svrha ugovora financiranje troškova za kupnju motornog vozila.

9. Iz ugovora proizlazi nesporno da je isti sklopljen u švicarskoj valuti i da se mjesečni anuiteti isplaćuju u kunama u protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća.

10. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva.

12. Neosnovan je prigovor tuženika glede promašene aktivne legitimacije jer iz spornog Ugovora proizlazi da je ugovor zaključen između tužitelj a kao korisnika kredita i tuženika .

13. U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4.srpnja 2013. godine donio presudu pod poslovnim brojem p_1401/ 12 kojim je utvrđeno da je tuženi u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnike kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju , na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugima internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81.,82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle pravomoćnom presudom u postupku zaštite potrošača kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra BV i dr. protiv Banca Romaneasca SA. Pravna stajališta zauzeta u presudama donesenim au tom kolektivnom sporu primjenjiva su i na prava i interese ovdje tužitelja kao potrošača, budući su navedena pravna shvaćanja utemeljena na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ , te odredbama ZZP703 i ZZP707.

14. Točno je i da tuženi nije banka u formalnom smislu, no nedvojbeno ja da je tuženi kao pravna osoba registrirana u [adresa] sa sjedištem u [adresa] i obavlja djelatnost potrošačkog kreditiranja.

15. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužiteljice obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora koji se tiče valutne klauzule. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

16. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

17. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu, te čl. 5., nepoštene u smislu odredbe čl. 81.st. 1. Zakona o zaštiti potrošač te je sud o istom odlučio kao u izreci presude pod točkom I .

18. Kako je sporna visina sud je proveo financijsko vještačenje po Darfin d.o.o. SR te je isti u svom nalazu istaknuo da ukupna razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 42.264,64 kn, za obroke koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju iznosi 5.609,47 €.

19. Na nalaz i mišljenje tužitelji nisu imali primjedbi ni tuženi na računski dio izračuna. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručno sačinjen prema pravilima financijske struke, a tužitelj je svoj zahtjev uskladio podneskom od 13. travnja 2025. godine.

20 U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra isti u cijelosti neosnovanim.

21. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužitelju vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

22 U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323.st. 1. Zakona o obvezni odnosima u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana donošenja presude kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa i u slučaju kada je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu. Prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem ugovorne strane su dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora , odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st.1 Zakona o obveznim odnosima kao posljedica utvrđene ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga u smislu čl. 225 Zakona o obveznim odnosima predmetna tražbina nije zastarila.

23. Sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je podigao kredit za kupnju auta. Bio je zaposlen. Auto mu je trebao za putovanje na posao. Nije imao gotovine pa je morao dići kredit. Dobio je otplatni plan. U početku rata kredita mu ke bila 1.600,00 kn ,a kasnije je narasla na 2.100,00 ili 2.200,00 kn. Prilikom sklapanja ugovora nije mogao pregovarati niti mijenja ti odredbe ugovora. Rečeno mu je da kredit može biti samo u CHF. Sve mu je bilo jasno u ugovoru, kredit je otplaćen međutim nitko ga nije upozorio da bi tečaj CHF mogao tako rasti. Kod bilježnika je samo potpisao ugovor.

24. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer smatra da je isti životan, logičan, istinit i uvjerljiv.

25. U konkretnom slučaju kako se radi o ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu, tuženi je u smislu čl.1111 st.1 Zakona o obveznim odnosima dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju takvih ništetnih odredbi. Tuženi je stekao bez osnove iznose koje je tužitelj više platio zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

26. Sukladno čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima se vraća ono što je stečeno bez osnove , moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženi treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju zajedno s kamatama od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

28. Zbog svega gore navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200,00 €, podnesak od 29. 12. 2022. 200,00 €, podnesak 28.1.2022. 200 ,00 €, ročište 19.9.2024. 200,00 €, ročište 14.1.2025. 200 ,00 €, podnesak 13.4.2025. 200,00 €, podnesak 4.6.2025. 200,00 €, ročište 4.11.2025. 200,00 € odnosno ukupno 1.600,00 €. Tom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a tako da je trošak 2.250,00 €. Tom iznosu treba pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 € te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,00 € i pristojbe na presudu od 60,00 € tako da je sve ukupno trošak tužitelja u ovom postupku 2.635,45 €.

30. Sud nije dosudio trošak tužitelju za ročište za objavu presude iz razloga što se ista objavljuje i dostavlja strankama isti dan putem e- komunikacije.

U Zagrebu, 19. prosinac 2025. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika