P-1491/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić , u pravnoj stvari tužitelja pod 1. FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja pod 2. LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice pod 3. ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Mirku Graniću, odvjetniku u Splitu protiv tužene KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Luki Tvrdiću, odvjetniku u Splitu, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 06.listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužene i njenog punomoćnika, na ročištu za objavu dana 12.prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana preda tužitelju pod 1. u suposjed stan na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,00 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a koji se nalazi u Splitu na adresu [adresa], na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7).

II. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3. kojim traže od tužene predaju u suposjed stana na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,00 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a koji se nalazi u Splitu na adresu [adresa], na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7).

III. Odbijaju se kao neosnovani eventualni tužbeni zahtjevi koji glase :

1. Nalaže se tuženoj KE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužiteljima ANTONU GIZDIĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i suvlasniku CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed stan na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,00 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a koji se nalazi u Splitu na adresu [adresa].

[adresa], na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7).

2. Nalaže se tuženoj KE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužiteljima ANTONU GIZDIĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed stan na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,00 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a koji se nalazi u Splitu na adresu [adresa], na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7).

3. Nalaže se tuženoj KE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužiteljima ANTONU GIZDIĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i suvlasniku CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed stan na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,00 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a koji se nalazi u Splitu na adresu [adresa], na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7).

IV. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju pod 1.trošak ovog parničnog postupku u iznosu od 1.831,81 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tužitelja pod 1., pod 2. i pod 3. za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 EUR kao neosnovan.

VI. Nalaže se tužitelju pod 2. i tužiteljici pod 3. solidarno naknaditi parnični trošak tuženoj u iznosu od 1.250,00 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužene za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 19.534,72 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 22.travnja 2024. pred ovim sudom zaprimljena je tužba uvodno označenih tužitelja protiv tužene radi predaje u suposjed stana na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,00 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a koji se nalazi u Splitu na adresi [adresa], na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2.U činjeničnom dijelu tužbe navodi se da su tužitelj pod 1.i tužena suvlasnici predmetnog stana i to tužitelj pod 1. za 1/6, tužena za 4/6 dijela. Tužitelji pod 2. i 3. su upisani plodouživatelji čije pravo plodouživanja je upisano na 1/6 suvlasničkog dijela tužitelja pod 1. Dana 19.travnja 2024. da im je tužena uskratila (su)posjed predmetnog stana budući je promijenila ulazna vrata slijedom čega su ustali predmetnom tužbom.

3.U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužitelji nikad nisu koristili niti su bili u posjedu predmetnog stana. Suvlasnički dio stana da je stekla darovanjem od ranije vlasnice njene bake JE, ujedno majke tužitelja pod 1. te bake tužitelja pod 2. i 3. sa kojom tužitelji nisu bili u dobrim odnosima, a upravo nakon navedenog darovanja međuobiteljski odnosi su dodatno eskalirali te su tužitelji u ožujku 2024. nasilno obili bravu na vratima te pokušali provaliti u predmetni stan radi čega je i uredovala policija. Tužena osporava i upisano pravo plodouživanja tužitelja pod 2. i 3. navodeći da isti nikad nisu bili u posjedu stana, niti prije, niti nakon upisa plodouživanja koje je tužitelj pod 1. zasnovao na svom suvlasničkom dijelu kada je već bio u toku parnični postupak (broj P-4440/2023) koji je tužitelj pokrenuo protiv tužene i JE radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju kojim je JE darovala 4/6 dijela stana. Zaključno navodi da ne osporava tužitelju pod 1. upisani suvlasnički dio, ali da predaja u suposjed nije moguća zbog narušenih međusobnih odnosa.

4.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile : vlasnički list za čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na dan 22.travnja.2024., fotografija novih vrata stana u [adresa], preslika poruka od 19.travnja.2024., Potvrda MUP -a Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split Klasa: 034-04/24-01/1336, Urbroj:511-12-23-24-2 od 3. lipnja 2024.god., obavijesti MUP-a o službenoj odjavi prebivališta od 09.lipnja.2016.god.,pregled Potvrde MUP, PU Splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Broj: 511-12-23-03-PT-97/24 od 22.04.2024.god., Računi VIK-a d.o.o., Split, Čistoće d.o.o., Split, Hep-Elektre d.o.o., Zagreb, Računi za pričuvu. Saslušani su svjedoci UE, IE, ČE te parnične stranke. Pročitani su spisi ovog suda broj P-2114/2025( ranije P- 4440/2023) i O-1013/2024.

4.Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 300.000,00 EUR čemu je tuženik prigovorio kao suviše označenoj vrijednosti slijedom čega je sud temeljem odredbe članka 40.stavka 3. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj br 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) na pripremnom ročištu od 16.srpnja 2025. odredio ukupnu vrijednost predmeta spora u visini od 20.000,00 EUR.

5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. osnovan, dok je glavni tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. i 3. neosnovan kao i eventualni zahtjevi kako su iskazani u točki 3.izreke presude.

6.1.Predmet spora jest zahtjev suvlasnika (tužitelj pod 1.) i plodouživatelja ( tužitelji pod 2.i 3.) za predaju u suposjed stana u zgradi u [adresa] koji se nalazi u isključivom posjedu drugog suvlasnika (tužena).

6.2.Za istaknuti je da je, iako je (glavni) tužbeni zahtjev radi predaje u suposjed istaknut jedinstveno za sve tužitelje, radi se odvojenim zahtjevima utemeljenim na različitim pravnim osnovama. Naime, tužitelj pod 1. FE zahtjev za predaju u suposjed postavlja s osnove suvlasništva stana dok tužitelj pod 2. LE i tužiteljica pod 3. ŽE zahtjeve za predaju u suposjed ističu s osnove plodouživatelja. Kraće rečeno, pravo na posjed tužitelja pod 1.proizlazi iz upisanog suvlasništva dok pravo na posjed tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3.proizlazi iz upisanog prava osobne služnosti. Utoliko, podredni zahtjevi kako su istaknuti su (samo) izvedenica glavnog tužbenog zahtjeva, u sadržaju pravne zaštite koja se njima traži istovjetni glavnom tužbenom zahtjevu. Pa kako je odlučeno da je osnovan zahtjev za predaju tužitelja pod 1. nije bilo potrebe odlučivati o podrednom zahtjevu u dijelu u kojem je (također) istaknut zahtjev za predaju u (su)posjed tužitelju pod 1. Glavni zahtjev tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3. radi predaje u (su)posjed sud je ocijenio neosnovanim, pa je slijedom toga istovjetne podredne zahtjeve tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3. iz istih razloga ocijenio neosnovanim jer se radi o istovjetnoj traženoj pravnoj zaštiti. U odnosu na osnovanost dijela podrednih zahtjeva u odnosu na predaju u suposjed CE obrazloženje će se dati u nastavku (točka 22. obrazloženja).

7. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94, 152/14., 81/15, 94/17- pročišćeni tekst, dalje ZVDSP).

7.1. Odredbom članka 42.stavka 1. ZVDSP-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima zahtjeve koje proizlaze iz njegova suvlasništva (članak 46.stavak 1. ZV-a) pri čemu se uzima da je idealni dio koji je neodvojiv od suvlasništva samostalna pravna stvar ( članak 37.stavak 2. i 3. ZV-a) i glede njega suvlasnik ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku ( članak 37.stavak 4. ZV-a).

7.2. Odredbom članka 161.stavak 1. ZV- propisano je da svaki vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

8.Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu mjerodavno pravo, prethodno je bilo potrebno utvrditi pravno relevantne činjenice, konkretno, pitanje (su)posjeda : nalaze li se parnične strane u suposjedu stana. Odlučno je bilo i utvrditi valjanost upisanog plodouživanja zasnovanog na suvlasničkom dijelu tužitelja pod 1.

9.1.Saslušan kao parnična stranka tužitelj pod 1. FE pojasnio je da je njegova pok.majka JE bila suvlasnica predmetnog stana za 4/6, preostale suvlasničke dijelove brat CE(otac tužene) i on nakon smrti oca F su naslijedili su na jednake dijelove tako da je svakom pripala 1/6 suvlasničkog dijela. U predmetnom stanu da je živio od 1974. od 1994., a nastavio je i dolaziti i nakon što se odselio te je na adresi stana 1990. registrirao sjedište firme Intrafix d.o.o., tu držao i poslovne registratore te u biti koristio jednu sobu stana za kancelariju. Društvo je prestalo sa poslovanjem 2022., pri čemu je poslovna dokumentacije ostala u stanu. U veljači 2024. majke JE je preminula, a u travnju 2024. godine je pokušao ući u predmetni stan. Zatekao je promijenjena blindo vrata te sa ključem koji je do tada otvarao i pristupao u stan nije mogao navedena vrata mogao otključati. Policiji je prijavio da ne može ući u svoj stan. Tužena mu je odbila dati ključ od novih vrata. Naveo je da su do tad ključ od ranijih vrata imali on, njegova majka, njegov pok. brat CE i njegova djeca te da je ključ stajao u posudi za biljke na balkonu i mogao ga je uzeti svatko tko je znao da tu ključ stoji.

9.2.Naveo je i to da je svojim suvlasničkim dijelom raspolagao na način da je zasnovao pravo plodouživanja u prosincu 2024. godine u korist svoje djece, tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3. pojašnjavajući da su i oni, jednako kao i on, koristili predmetni stan te su imali ključeve istog, kako prije, tako i nakon smrti majke JE, pri čemu je njihovo prebivalište bilo na drugoj adresi. Istakao je da je u predmetnom stanu u 2023. sa njegovom majkom živio njegov sin LE.

10.1.Tužitelj pod 2. LE naveo je da je danas živi u [adresa] u obiteljskoj kući, prije toga je živio sa majkom u Splitu, a stanoviti period je živio i u inozemstvu gdje je studirao. U odnosu na predmetni stan naveo je da je dolazio oduvijek posjećivati baku i djeda, intezivnije nakon trajnog povrata iz inozemstva kada je baki pomagao u svim njenim potrebama koje se tiču svakodnevnog života. U stan je nastavio dolaziti i nakon smrti bake, znao bi tu prespavati, a tu se se nalaze i njegove osobne stvari ( odjeća, stvari za osobnu higijenu, sprava za vježbanje, hrana. stvari iz djetinjstva…). Zasnovanim pravom plodouživanja željeli su samo formalizirati odnos koji je tu već postojao budući je stan već koristio, dolazio te imao ključeve od istog. Ključeve od stana su imali, pored njega, njegov otac, sestra i pok.stric CE. Posebno upitan naveo je da mu nije poznato koja je šifra ulaznih vrata zgrade, ali da mu ista nije ni trebala jer je imao svoj ključ od ulaznih vrata zgrade.

10.2.Tužena da je bila uklonila iz jedne sobe krevet koji se tu oduvijek nalazio i stavila kauč, a naposljetku mu je uskratila posjed stana na način da je promijenila ulazna vrata o čemu se osvjedočio kada je pokušao ući u predmetni stan pa je obavijestio policiju. Smatra da je tužena promijenila vrata budući je u tijeku spor radi osporavanja ugovora o darovanju kojim je njegova baka pok.JE bila darovala svoj suvlasnički dio stana tuženoj te je tužena time željela prikazati da je u posjedu stana.

11.Tužiteljica pod 3. ŽE navela je da je imala ključeve od predmetnog stana te su zasnivanjem plodouživanja željeli izbjeći da joj danas sutra netko zabrani dolazak u stan. Inače, u stan da je dolazila kako za vrijeme dok je baka JE bila živa, tako i nakon. Nekad bi znala u stanu zateći i bakine prijatelje dok je baka bila živa. Opisala je da je jednom prilikom kad je bila u stanu, krajem 2023., doktor bio došao u posjetu baki. Dolazili su njen otac, brat, a ranije i pok. stric CE. Tuženu nikad nije vidjela da bi tu bila.

12.1.Saslušana kao parnična stanka tužena KE je navela da joj je baka pok.JE u kolovozu 2023. darovala svoj dio predmetnog stana želeći time nagraditi njenu skromnost. Sa 19 godina je upisala studij u Amsterdamu, adresa prebivališta je tada bila na adresi roditeljskog stana u [adresa]. Nedugo nakon učinjenog darovanja prijavila je prebivalište upravo na adresi predmetnog stana te bi u istom boravila i živjela kad bi dolazila u Republiku Hrvatsku. U predmetni stan da je dolazio životni partner bake IE, znao bi tu i prespavati, a osim IE znao bi doći i njen otac CE. Druge osobe nije viđala, niti je itko drugi s bakom tu boravio. Tužitelje pod 2. i 3. bi ona znala pozvati dok tužitelja pod 1. nije viđala, a baka da joj je pričala da su njihovi međusobni odnosi narušeni. Navela je to da je L, sin tužitelja pod 1., bio prijavio prebivalište na adresi stana te je baka, po saznanju, isto prijavila policiji te je odjavljen sa adrese stana.

12.2.Iskazala je da je vrata stana promijenila nakon što je tužitelj pod 1. pokušao provaliti u stan te razbio bravu vrata, o čemu ju je obavijestio susjed UE. O navedenom događaju je izvijestila policiju kojoj je tužitelj u obavijesnom razgovor kazao da ima pravo ući u svoj stan. Nakon navedenog događaja skinula je ta oštećena vrata i stavila nova protuprovalna, a ujedno je i stavila novi poštanski sandučić budući je stari istom tom prilikom bio oštećen do razine neuporabljivosti.

12.3.Nadalje, navela je da tužiteljima nije dala ključ od novih vrata jer isti nisu imali ključ nije prije, niti su je prije provale uopće pitali za ključ. Navela je i to da su kod njene bake dolazile njegovateljice koje bi tu znale biti i po 15-ak dana te bi baka svaki put da se zaštiti nakon što bi konkretne njegovateljice znale odlaziti mijenjala bravu te bi njoj, kao i IE, svaki put dala novi ključ.

12.4.Na koncu, navela je da ne osporava upis suvlasništva za 1/6 u korist tužitelja na predmetnom stanu, ali da je njihov odnos u tolikoj mjeri oštećen da je bilo kakva daljnja suradnja nemoguća.

13.1.Svjedok ĐE prvi je susjed pok.JE koji u svom stanu živi neprekidno od 1996. Utoliko, poznaje FE i CE koji su tu živjeli sa ocem i majkom, sve dok nisu zasnovali svoju obitelj. Naveo je da KE zapravo nije ni poznavao sve dok joj se pok.otac CE nije razbolio uslijed moždanog udara (ljeto 2023.) te je bio u teško stanju. Tad je tužena intenzivirala dolazak kod bake radi brige o svom ocu koji je tu tada živio te su se tad bolje upoznali. Naveo je da je pok.JE bila socijalno aktivna te bi joj prijatelji znali doći u posjed s tim da bi znali i njemu zvoniti na vrata jer ih pok.JE ne bi čula. Nadalje, navodi da je znao viđati i IE kojeg mu je pok. JE predstavila kao svog prijatelja. ŠE nije viđao osim jednom prilikom kod poštanskih sandučića u prizemlju budući je na adresi stana imao prijavljeno sjedište firme. Spomenuo je da bi ga pok.JE znala zvati da joj pomogne oko tehničkih stvari u stanu, ali da nije primijetio da bi u stanu bili poslovni registratori.

13.2.Nadalje, posvjedočio je da je vidio tužitelja pod 2. u periodu par mjeseci prije smrti JE, a nakon što je CE bio u Domu, da bi došao pred predmetni stan te nakon što mu se baka JE nije javila da je pokucao njemu na vrata te su zajedno pokušali još jednom pokucati JE koja je tada vrata i otvorila. Nakon navedenog susreta JE mu je rekla da se LE ubuduće ne javlja te da će ona otvoriti vrata onome kome ona želi, da ju Slobodanova djeca nisu posjetili niti joj se javili godinama te da smatra da to čine samo da bi se domogli stana. Tjedan dana nakon toga je vidio ŽE, tužitelju pod 3., kojoj baka nije htjela otvoriti odnosno nije joj se javljala na mobitel nakon čega se ŽE njemu obratila, ali je odbio pružiti pomoć s obzirom da se nije htio miješati u obiteljske odnose. Opisao je da ga je sin bio kontaktirao dok je bio na poslu da su ispred stana od pok. JE, a to je bilo već kada je ona umrla, bila dva muškarca te vrata od stana su bila otvorena. Pretpostavio je da se radi o ŠE te je o tome obavijestio KE koja je kontaktirala policiju. Posebno upisat naveo je da ulazna vrata zgrade imaju šifru koja je postavljena unazad par godina te se od tada nije mijenjala. Nadalje, naveo je da je pok.JE u drugoj polovici 2023. praktički živjela sama, dolazio bi joj IE te KE kada bi bila u RH budući je ista studirala u inozemstvu. ČE je znao vidjeti u onom periodu kada se stanje CE pogoršalo. Zaključno je naveo da sa pok. JE nije bio u bliskim odnosima već u susjedskim odnosima što bi značilo da mu se ista nije obraćala i pojašnjavala svoje osobne i obiteljske stvari. Samo mu je jednom prilikom, a kako je znala par puta promijeniti bravu na svojim i na zajedničkim vratima od terase , da to čini jer da joj se unuk L htio nasilno useliti u stan što ona nikako nije željela jer je željela da tu živi sama.

14.1. Svjedok IE iskazao je da je pok. JE upoznao 2013. godine, kada je živio, i još uvijek živi, u stanu u zgradi koja se nalaziu blizine zgrade gdje je stan od gospođe JE. Jako su se zbližili te su bili u partnerskim odnosima sve do njene smrti. Svakodnevno su se družili najvećim dijelom gdje bi ona kuhala, ponekad bi se družili i u njegovom stanu. Kako su bili vrlo bliski tako mu je pričala o svojoj obitelji. JE je imala dva sina, starijeg ŠE i mlađega CE. Svjedok je izričito naveo da nikad nije vidio ŠE da bi dolazio u stan iako je u tom stanu skoro svakodnevno bio. Tako mu je JE pričala da su odnosi sa ŠE i njegovom obitelji neharmonični, da je ŠE agresivnog karaktera, a po mišljenju svjedoka da ga se je čak i plašila dok je za njegovu djecu znala reći da djeca nisu kriva za karakter svojih roditelja. Naveo je da je LE jednom vidio kad je bio u stanu kod JE, te mu je JE kazala da je bio još jednom i došao sa zahtjevom da mu JE da stan u [adresa]. Par puta je vidio i ŽE, kćer ŠE, koja je svaki put kad bi došla isticala nekakve zahtjeve. Tako mu je JE ispričala da je ŽE u par navrata došla sa pripremljenim tekstom darovnice za koji je tražila da ga JE potpiše, a uslijed kojeg bi njena imovina trebala prijeći u vlasništvo ŠE, što je JE izričito odbijala. Kako ŠE nije dobio darovnicu počeo je tražiti ključ od stana od JE i u tom traženju je bio uporan i agresivan. JE je izričito odbijala predati mu ključ. Svjedok je istaknuo da boraveći gotovo svakodnevno kod JE ničije stvari tu nije viđao osim stvari Ljiljaninih.

14.2.U odnosu na djecu od CE naveo je da mu je JE znala kazati da su to vrijedna i dobro odgojena djeca. Što se tiče osoba koje su dolazile u stan kod JE iskazao je da je sin CE svakodnevno dolazio, a kako se JE nakon stanovitog vremena počela osjećati sve slabije i slabije zamolila ga je da dođe živjeti s njom, što je on i učinio. Što se tiče tužene naveo je da mu je JE pojasnila da je pozvala tuženu da dođe živjeti s njom, a nakon što joj je CE ispričao da se tužena ne slaže sa svojom majkom. Tad kada je KE došla živjeti kod bake imala je 16 godina. KE se prema svojoj baki odnosila sa poštovanjem i velikom pažnjom i pomoći te je JE njoj odlučila darovati svoj dio stana i stan u [adresa]. KE u prvih godinu dana nije službeno promijenila svoje prebivalište, ali je nastavila posjećivati svoju majku i ponekad prespavati kod nje. U početku je KE donijela samo svoje osnovne stvari, ali nakon što je JE učinila darovnicu, zahtijevala je da KE promijeni svoje prebivalište sa Pazdigradske na [adresa] i donose svoje stvari. Posebno upitan naveo je da u posljednjih pola godine prije smrti JE se znalo dogoditi da KE u predmetnom stanu boravi u kontinuitetu dužem od 15-ak dana u više navrata. Naveo je i to da je u predmetnom stanu znao viđati i ČE koji bi baki često pomagao, ličio stan i slično.

14.3.Nakon što je JE umrla došao je ŠE i provalio predmetna vrata. Posebno upitan naveo je da se je brava na stanu za života JE mijenjala par puta na zahtjev JE u čemu joj je i on pomagao, a JE je to činila želeći biti sigurna da nitko neće ući u stan.

15. Saslušan kao svjedok ČE, brat tužene iskazao je da je nakon što je baka JE darovala svoj dio stana te još jedan stan njegovoj sestri došlo do spora jer je stric ŠE smatrao i optuživao KE da je "smantala" baku da joj da imovinu. Naveo je da je baka živjela sama u stanu kao i da je imala partnera IE, otac CE počeo je intenzivnije dolazit nakon korone i pomagao baki u svakodnevnim stvarima, dok bi on baku posjećivao otprilike svakih mjesec, mjesec i pol dana. Strica nikad nije tu nije zatekao dok je rodicu ŽE vidio jednom davno, 2016.godine, pri čemu je naglasio da rođak LE i rodica ŽE nisu nikad živjeli u stanu dok je rođak L bio prijavio protivno volji bake prebivalište na adresi njenoga stana. Nakon što je baka za to saznala otišla je na policiju i tražila da se to briše radi čega se stric ŠE bio naljutio na nju i dalje nisu imali dobar i zdrav kontakt niti su razgovarali. Njegova sestra KE za vrijeme dok bi došla sa studija u RH boravila bi isključivo kod bake. Svjedok je naveo da je baka JE bila dobrog zdravlja jedino je imala malih problema sa sluhom i nosila slušni aparat. Iskazao je da ga je jedno 10-tak dana nakon smrti bake, dok je sestra dok je bila u inozemstvu nazvala ga i kazala da joj je provaljeno u stan te da je pozvala policiju, a kao osumnjičenika naznačila je strica ŠE koji je iskazao da nije provaljivao u predmetni stan već je ušao s obzirom da na to ima pravo jer je to njegov stan. Što se tiče zemljišnoknjižnog stanja, naveo je da se nakon smrti njegovog djeda F njegova jedna polovina podijelila na tri dijela tako da je baka JE imala 4 šestice, njegov otac CE jednu šestinu i moj stric CE jednu šestinu, a ta podjela nikada nije bila nikome u obitelji sporna.

16.1.Iz zemljišnoknjižnog izvatka za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ( na dan 22.travnja 2024.) proizlazi da su kao suvlasnici stana na III.katu označen br. 13, u površini od 65,00 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a koji se nalazi u Splitu na adresu [adresa], na čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisani :

- Višnja Gizdić za 4/6

- Slobodan Gizdić za 1/6

- Jadranko Gizdić za 1/6.

16.2. Upis suvlasničkog dijela tužitelja pod 1. među strankama nije bio sporan.

17.1.Tužitelj pod 1. u svom iskazu naveo je da je bio u posjedu predmetnog stana, da je imao ključeve kao i da je držao u stanu poslovne registratore budući je trgovačko društvo čiji je osnivač imalo adresu sjedišta prijavljenu upravo na adresi stana. Međutim, iz dokaznog postupka ne proizlazi osnovanom tvrdnja da je bio u posjedu stana prije nego li je tužena promijenila i stavila nova blindo vrata.

17.2. Naime, iz iskaza svjedoka ĐE koji je prvi susjed pok.JE odnosno čiji stan je neposredno uz predmetni stan proizlazi da tužitelj pod 1. nije stanovao sa pok.majkom niti je bio u posjedu stana. Svjedok ĐE dugodišnji je susjed pok.Ljiljane s kojom nije bio ni u kakvoj zavadi već su, naprotiv, bili u dobrim susjedskim odnosima što proizlazi iz dijela njegovog iskaza kada navodi da bi znao pomoći JE oko tehničkih stvari u stanu. Jednako tako, naveo je da nije zamijetio nikakve poslovne registratore da bi se nalazili u stanu. O činjenici posjeda od strane tužitelja pod 1. svjedočio je i IE, gotovo istovjetno kao i svjedok ĐE. Tako je svjedok IE naveo da za svo vrijeme kada bi se družio sa pok.JE u stanu (upoznao ju je 2013.) nije nikad vidio da bi ŠE dolazio. Prema iskazu svjedoka ĐE kao i prema iskazu ČE te tužene IE bio je dugogodišnji prijatelj pok. JE te su se svakodnevno družili, kako u njenom stanu, tako i u njegovom stanu u zgradi u susjedstvu. Iskaze ovih svjedoka sud cijeni kao istinite i vjerodostojne čijoj uvjerljivosti pridonosi činjenica da su isti neposredni opažatelji onoga o čemu su svjedočili kao i da nemaju nikakvog interesa u vezi predmeta spora pa slijedom njihovih iskaza sud zaključuje da tužitelj pod 1. nije bio u posjedu stana pok.Ljiljane za njenog života.

17.3.Tužena je iskazala da je, nakon što ju je kontaktirao ĐE dok je bila u inozemstvu te ukazao da je brava od vrata stana razbijena, pozvala policiju koja je obavila obavijesni razgovor sa tužiteljem pod 1., a nakon čega je oštećena vrata zamijenila protuprovalnim vratima. Jednako tako, navela je da tužiteljima nije dala ključ od novih vrata iz razloga što isti nisu ni ranije imali ključ niti su je prije provale uopće pitali za ključ. Time je zapravo pravnorelevatna činjenica da je tužitelju pod 1. onemogućen suposjed odnosno da je tužena u isključivom posjedu stana nesporna jer ju je sama tužena jasno učinila nespornom.

18.Dakle, u dokaznom postupku utvrđeno je da tužitelj pod 1. kao suvlasnik stana u [adresa] na III.katu, br.13 zgrade anagrafske oznake [adresa] nije u posjedu budući se u isključivom posjedu nalazi tužena koja je suvlasnik za 4/6.

19.Tužitelj pod 1. kao suvlasnik ima pravo na posjed, a kako ga je tužena u tome u potpunosti isključila to je dužna predati mu suposjed stvari (stana) u suvlasništvu. To njegovo pravo proizlazi iz odredbe članka 42.st.1. u vezi čl.161.st.1.ZVDSP. Primjenjujući navedeno materijalno pravo na izloženo utvrđeno činjenično stanje sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. radi predaje u suposjed osnovan slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

20.Za istaći je da je iskaza stranaka evidentno da su obiteljski odnosi između parničnih stranaka poremeći u mjeri koja priječi osnovnu komunikaciju, najvećim dijelom, po mišljenju suda, zbog postojanja spora u vezi imovine iza pok.JE, sudeći prema ostavinskom spisu broj O-1013/2024 iza pok.JE. Međutim, razlog međusobne eventualne nesnošljivosti i nemogućnosti suradnje nije pravna zapreka odnosno nije od utjecaja na ostvarenje prava na predaju u suposjed tužitelja pod 1.

21.1.Čitanjem priloženog zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] utvrđuje se da je na teret stana na III.katu br.13, zgrade anagrafske oznake [adresa] na 1/6 suvlasničkog dijela tužitelja pod 1. dana 20.prosinca 2023. upisano pravo plodouživanja u korist tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3. na temelju Ugovora o zasnivanju prava plodouživanja od 13.prosinca 2023.

21.2.U svom iskazu tužitelj pod 1. potvrdio je da je svojim suvlasničkim dijelom na predmetnom stanu raspolagao na način da je zasnovao pravo plodouživanja u korist svoje djece, tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3.

21.3.Odredba čl. 219. st. 5. ZVDSP-a je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 203. st. 6. ZVDSP-a, kada se radi o osnivanju prava plodouživanja pravnim poslom na posebnom dijelu nekretnine koja je u suvlasništvu. Iz tog razloga za osnivanje prava plodouživanja temeljem pravnog posla na posebnom dijelu nekretnine u suvlasništvu, odnosno na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika posebnog dijela nekretnine, potrebna je suglasnost svih suvlasnika, odnosno i preostalih suvlasnika koji taj teret nisu dužni trpjeti, imajući u vidu i odredbu članka 41.stavka 1.ZVDSP (VSRH broj Rev 98/2021 od 02.ožujka 2021.).

21.4.Kako u predmetnom slučaju ugovor o zasnivanju prava plodouživanja na suvlasničkom dijelu jednog suvlasnika ( tužitelja pod 1.) nije bio sklopljen uz suglasnost ostalih upisanih suvlasnika (CE i KE) to isti nije valjan niti stvara ikakve obveze u odnosu na ostale suvlasnike time ni utuženu obvezu na predaju u suposjed tužitelja plodouživatelja prema tuženoj kao suvlasnici stana.

21.5.Slijedom navedenog tužitelj pod 2. i tužiteljica pod 3. nisu ovlašteni tražiti od tužene predaju u suposjed predmetnog stana pozivajući se na upisano pravo plodouživanja na suvlasničkom dijelu tužitelja pod 1. Iz tog razloga odbijen je glavni zahtjev tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3. kao i podredni zahtjevi kojim je tražena predaja u suposjed tužitelju pod 2. i tužiteljici pod 3., kako je odlučeno u točki 2. i 3.izreke presude.

22. U odnosu na zahtjev radi predaje u suposjed prema CE istaknut u podrednim tužbenim zahtjevima za navesti je da tužitelj pod 1. kao suvlasnik nije ovlašten isticati prema drugom suvlasniku samostalni zahtjev preostalog suvlasnika da se stvar preda tom suvlasniku u posjed. Takav zahtjev je samostalni zahtjev koji proizlazi iz sadržaja suvlasničkog ovlaštenja sukladno članku 37.stavak 6. ZV-a. Jednako tako, isto su (još manje) ovlašteni isticati upisani nositelji plodouživanja. Iz tog razloga, a primjenom odredbe članka 37.stavak 6. ZV-a po kojem svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva odbijeni su podredni tužbeni zahtjevi tužitelja kojima je zahtijevano predati stan u suposjed suvlasniku CE, kako je odlučeno u točki III.izreke presude, a koji zahtjevi su istaknuti kroz eventualne zahtjeve za predaju u suposjed tužiteljima.

23.Kako je već navedeno, ukupna vrijednost predmeta spora određena je u iznosu od 20.000,00 EUR pri čemu je prilikom odluke o trošku sud primijenio odredbu članka 37.st.2.ZPP-a koje određuje da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva kad zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, odnosno pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, što se u nastavku obrazlaže.

23.1.U predmetnoj slučaju radi se običnom suparničarstvu na aktivnoj strani između tužitelja pod 1 .kao suvlasnika i tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3.kao sunositelja prava plodouživanja dok je odnos između tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3.odnos jedinstvenih suparničara.

23.2.Utoliko vrijednost predmeta spora između tužitelja pod 1. i tužene iznosi 10.000,00 EUR te između tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3. i tužene iznosi 10.000,00 EUR.

23.3.Tužitelj je prema tuženoj u cijelosti uspio u sporu pa ga pripada pravo na naknadu troška parničnog postupka koji je potreban za pravilno vođenje parnice u cijelosti temeljem odredbe članka 154.st.1. ZPP-a, a prema visini odmjerenoj po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23 i 107/25, dalje Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak odvjetničkog zastupanja u iznosu od 1.500,00 EUR, a odnosi se na trošak sastava tužbe od 22.travnja 2024. 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 24.travnja 2024. 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 16.srpnja 2025., 03.listopada 2025., 06.listopada 2025. i 30.listopada 2025., svako po 200,00 EUR, sve uvećano za 25% na ime PDV-a. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 165,91 EUR imajući u vidu da je sudska pristojba za tužbu tužitelja pod 1., 2. i 3. plaćena u ukupnom iznosu od 331,81 EUR (50%) prema tada naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 300.000,00 EUR. Time ukupno priznat trošak parničnog postupka tužitelja iznosi 1.831,81 EUR. Odluka o zateznim kamatama na priznati trošak temelji se na odredbi članka 151.st.3.ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kako je istaknuto u točki IV.izreke.

23.4.S obzirom da je tužitelj pod 1. uspio u sporu te priznati parnični trošak iznosi 1.831,81 EOR dok tužitelju pod 2. i tužiteljica pod 3. nisu to je zahtjev tužitelja pod 1., 2. i 3. (4.831,81 EUR) zastupanih po istom punomoćniku za više traženi iznos od 3.000,00 EUR odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u točki V.izreke.

22.5.S druge strane tužena je u cijelosti uspjela u sporu određenim zahtjevom tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3. te je slijedom odredbe članka 154.st.1. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Visina troška odmjerena je prema Tarifi imajući u vidu vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 EUR. Tuženoj je tako priznat trošak odvjetničkog zastupanja u iznosu od 1.250,00 EUR, a odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 16.srpnja 2025., 03.listopada 2025., 06.listopada 2025. i 30.listopada 2025., svako po 200,00 EUR, sve uvećano za 25% na ime PDV-a. Za više zatraženo ( i popisano po višem bodovnom razredu) zahtjev za naknadu se odbija kao neosnovan, a jednako tako odbija se i u onom dijelu u kojem se potražuje trošak sastava podneska od 10.lipnja 2024. jer ga je sastavila tužena osobno, podnesak od 31.svibnja 2025. nije evidentiran u spisu, postoji podnesak od 31.svibnja 2024. kojeg je također sastavila osobno tužena pa nema osnove priznati odvjetnički trošak sastavljanja za isti. Slijedom navedenog valjalo je tužitelja pod 2. i tužiteljicu pod 3. kao jedinstvene suparničare solidarno obvezati ( čl.161.st.3.ZPP) da naknade parnični trošak tuženoj u iznosu od 1.250,00 EUR, dok je zahtjev za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 19.534,72 EUR odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki VI.izreke.

U Splitu, 12.prosinca 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja pod 1., tužitelja pod 2. i tužiteljice pod 3.

- punomoćniku tužene