REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-273/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice MZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Strukan Delić Mandac d.o.o., Zagreb, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te presude javno objavljene dana 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, isplatiti tužiteljici MZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 75,21 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, osim zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 40,25 eura od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos od 21,58 eura od 16.04.2020. do isplate,

- na iznos od 1,83 eura od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos od 8,08 eura od 16.06.2020. do isplate,

- na iznos od 0,95 eura od 16.07.2020. do isplate,

- na iznos od 2,52 eura od 16.08.2020. do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, naknaditi tužiteljici MZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu 375,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju od siječnja 2020. do zaključno rujna 2020. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu – medicinska sestra-tehničar. Ističe da je tuženik sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22, 33/23, 145/23 i 36/24) obvezan neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu. Rad tužiteljice organiziran je zbog prirode rada u raznim oblicima rada, i to u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom i blagdanima, te u dežurstvu. Zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu tužiteljica je ostvarivala određeni broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je regulirana odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/19, 151/22, 64/23; dalje: ZR), kao i Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

2. Ističe da je odredbom čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – KU/18) propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Odredbama članka 52. st. 1. i 2. KU 88/13, čl. 47. st. 2. i 3. KU 143/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18 propisani su dodaci na osnovnu plaću, a to su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, sukladno čl. 94. ZR-a propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim i drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja jasno je određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa osam sati.

Tužiteljica ističe da sukladno odredbi čl. 66. KU 88/13 i čl. 59. KU 143/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću. Isto tako odredbom čl. 59a KU/13 i čl. 5. Dodatka KU koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je da pravo na navedeni dodatak ostvaruju i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Prema čl. 24. II. Dodatka KU/18 predmetni dodatak na plaću iznosi 8%. Nadalje, tužiteljica navodi da prema odredbi čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te su st. 2. tog članka navedena radna mjesta za koja se uvećava plaća, a među kojima je i radno mjesto tužiteljice.

Tuženik je tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivao navedene dodatke na plaću s osnova posebnih uvjeta rada, kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok nije isplaćivao za sve odrađene sate kako u redovnom radu, tako i u prekovremenom radu. Između ostalog, tužiteljica navodi da je i Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za navedene dodatke, ostvaruju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Kako je tužiteljica nesporno radila i prekovremeno, to joj je tuženik kao poslodavac dužan isplatiti sve što je dosada uskratio neadekvatnim izračunima, a protivno kogentnim normama. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po gore navedenoj osnovi, posljedično tome je pogrešno obračunata i isplaćena naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, kao i naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a sve kako je to detaljno opisano u tužbi. Između ostalog, tužiteljica u tužbi ukazuje da je tijekom mjeseca travnja 2020. došlo do prekida rada za koje ostvaruje pravo na naknadu plaće u smislu odredbe čl. 95. st. 3. ZR-a. Naime, tuženik je tada u skladu s uputom nadležnog ministarstva odredio da tužiteljica nekoliko radnih dana ne dolazi na posao te su ti dani bilježeni kao IO dani (opravdani izostanak). Uslijed neadekvatnog obračuna plaće u odnosu na tri mjeseca koja su prethodila plaći za travanj 2020. neadekvatno je izvršena isplata naknade plaće za dane opravdanog izostanka koju tužiteljica također potražuje ovom tužbom. Na gore navedene okolnosti, a u svrhu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužiteljica je u tužbi predložila provođenje dokaza financijskim vještačenjem. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća i naknada plaća u utuženom razdoblju potražuje ukupan iznos od 75,21 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodi da osporava kako pravnu osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare pri čemu ne spori činjenicu da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je člankom 47. KU propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, te iz navedenog proizlazi da se pod pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada se plaćaju posebno i uvećano, na način propisan kolektivnim ugovorom. Nadalje, tuženik ističe da se svi dodaci i uvećanja plaća pa tako i uvećanje za prekovremeni rad obračunavaju isključivo od osnovne plaće utvrđene čl. 47. st. 2. KU-a. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, dok se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano, na način propisan odredbama Kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je netočan navod tužiteljice da joj dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće.

U odnosu na potraživanje tužitelja glede manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odnosno bolovanja tuženik navodi da su osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Osnovica za obračuna naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja je vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužiteljici za sva utužena razdoblja.

Tuženik zaključno ističe da su tužiteljici isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaća, kao i sati prekovremenog rada u skladu s važećim propisima, što je sve prikazano u isplatnim listama. Slijedom svega gore navedenog, budući da se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obračunske isprave za isplatu plaća, cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom uvećanja plaća po osnovi dodatka na plaću s osnove otežanih uvjeta rada te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za utuženo razdoblje za sve efektivno odrađene sate rada, kako u redovnom tako i u prekovremenom radu, kao i pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad te naknade plaće za vrijeme prekida rada.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra-tehničar, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća tužiteljice.

8. Između parničnih stranaka sporno je pravno pitanje - ostvaruje li tužiteljica pravo na dodatke na plaću utvrđene Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za sve efektivno odrađene sate rada, uključujući i prekovremeni rad, kao i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prije svega, u ovom predmetu valja istaknuti da je odredbom članka 83. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR/09), odnosno članka 91. stavak 3. ZR/14 propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Nadalje, valja ukazati da je odredbom članka 47. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13, dalje KU/13) odnosno članka 45. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, dalje KU/18), propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a stavkom 2. istog članka da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavak 1. KU/13 odnosno članka. 49. stavak 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom članka 57. stavak 1. KU/13 odnosno članka 55. stavak 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

Odredbom članka 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje TKU/12) odnosno članka 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužiteljicu, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

10. Sud smatra da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužiteljici pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužiteljice kao radno mjesto za koje joj pripada dodatak za posebne uvjete rada, s time da je navedene dodatke tuženik obračunavao tužiteljici za redovne sate rada u utuženom periodu.

Prema stajalištu ovog suda tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, članka 59.a Dodatka I KU-a, odnosno članka 58. KU/18 i članka 60. KU/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, jer tužiteljica i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata. Nadalje, niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, kao i po osnovi dodataka za staž u zdravstvu, međusobno isključuju. Dakle, tužiteljici za prekovremene sate treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, kao i dodatak za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

Nadalje, treba naglasiti da pozivanje tuženika na Zaključke Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nije odlučno u ovoj pravnoj stvari s obzirom da se navedeni Zaključci ne odnose na dodatke koji se potražuju u ovom postupku, (već na položajni dodatak) te iz istih ne proizlazi da tužiteljica ne bi imala pravo na dodatke za sve efektivno odrađene sate rada.

11. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe članka 86. ZR/09 odnosno članka 94. ZR/14, te članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18.

Također je utvrdio osnovanim i zahtjev tužiteljice za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate za 8% prema članku 59. a Dodatka I KU odnosno članka 58. KU/18.

Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i privremene nesposobnosti za rad te za vrijeme prekida rada u utuženom razdoblju, jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

12. Radi utvrđivanja visine potraživanja, sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju od 9. lipnja 2025. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća i evidencija rada tužiteljice utvrdila da u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. rujna 2020.:

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 61,83 eura,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 11,55 eura,

- manje obračunati iznos naknade plaće za mjesec travanj 2020. iznosi 1,83 eura. Slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužiteljice u utuženom razdoblju iznosi 75,21 eura bruto.

13. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, a stranke ga nisu osporavale.

14. Tužiteljica je tijekom postupka podneskom od 18. lipnja 2025. uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, dok se tuženik nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.

15. Vezano za tuženikov istaknut prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi članka 139. ZR-a propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina pa imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 10. veljače 2025., a čije najranije potraživanje dospijeva 15. ožujka 2020., razvidno je kako isto nije u zastari.

16. Kako matematički izračun visine tužbenog zahtjeva nije bio sporan među strankama, sud je tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća i naknada plaća dosudio iznos od 75,21 eura bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

17. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljem tekstu: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom 29. stavak 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tako tužiteljici pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova prema Tbr. 7/9, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 125,00 eura. Tužiteljica ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 250,00 eura. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužiteljici iznos od 375,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

19. Tužiteljici je temeljem čl. 151. st. 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

20. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku