REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4605/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Mariju Patači, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Sršić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika VA, te punomoćnice tuženice odvjetnice Marine Sršić, dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju, iznos od 128,72 EUR sa zateznim kamatama, koje se obračunavaju od svakodobnog dospijeća pa do dana plaćanja sukladno stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose i to:

- na iznos od 17,56 EUR, računajući od 9. veljače 2023. pa do isplate,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od ‭187,5 0 EUR, u roku od 15 dana.‭‭

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. srpnja 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženice u kojoj je naveo da je rješenjem o nasljeđivanju, poslovni broj O-3975/2022, tuženica proglašena nasljednicom iza pok. dužnika BA. Nadalje je naveo da se na temelju odredaba čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju, nasljednikom postaje po sili zakona u času smrti ostavitelja, te da sukladno odredbi čl. 139. istog Zakona, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Tužitelj je isto tako naveo da se on i tuženica nalaze u poslovnom odnosu, te da je tuženica, kao kupac, obveznik plaćanja računa za isporučenu, a neplaćenu električnu energiju. Tužitelj je, također, naveo da se njegovo potraživanje odnosi na tražbinu, odnosno utrošak dostavljene električne energije za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 0168831851, sve kako to proizlazi iz vjerodostojne isprave - izvoda otvorenih stavki, te priloženih računa.

2. Tužitelj je u tužbi još naveo i da sukladno odredbi čl. 31. Općih uvjeta i odredbi čl. 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni sljednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja, tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženica nije ispunila. U tužbi je tužitelj isto tako naveo da je sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženica krajnji kupac – kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo – koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Još je naveo da je u odredbi čl. 42. st. 2. navedenog Zakona propisano da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Također je naveo da je istim Zakonom propisano da je Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže, kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Dodao je da je tako Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. i 2020., te Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, a koji se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos, te prema kojima tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjesto. Budući da je tuženica kao vlasnica, odnosno posjednica predmetne nekretnine i pravna sljednica evidentiranog kupca električne energije, ujedno i obveznica plaćanja računa za isporučenu električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, tužitelj smatra da je tuženica obvezna utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove, namiriti tužitelju. Slijedom navedenoga, tužitelj je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženice potraživao isplatu iznosa od 128,72 EUR, kao i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 17,56 EUR od 9. veljače 2023. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj je u podneskom od 5. studenoga 2025. naveo da je tuženica nakon podnošenja tužbe djelomično podmirila utuženo potraživanje te da tužitelj djelomično povlači tužbu u dijelu glavnice. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom specificiranim u istom podnesku od tuženice potražuje isplatu iznosa od 26,49 EUR, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da je tužitelj postupio suprotno odredbi čl. 446. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, u svezi s odredbom čl. 31. Ovršnog zakona. Nadalje je osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te je navela da su tužba i tužbeni zahtjev nerazumljivi i nejasni. Istaknula je da je iz specifikacije računa na koje se tužitelj poziva vidljivo da račun pod rednim brojem 1. u iznosu od 17,56 dospijeva 8. veljače 2023. te da je zastara naplate tog računa nastupila 9. veljače 2024., dok je tužba podnesena 23. srpnja 2024. Također je navela da su ostali računi dospjeli 6. veljače 2023., 6. ožujka 2023., 5. travnja 2023., 5. svibnja 2023. i 5. lipnja 2023., te da je, dakle, cjelokupno potraživanje u zastari, slijedom čega je predložila odbiti tužbeni zahtjev. Isto tako tuženica je navela da je nejasno što predstavlja iznos od 111,16 EUR bez kamata koji tužitelj traži. Istaknula je i da ona i tužitelj nisu u poslovnom odnosu, te da ona nije kupac, niti obveznik plaćanja računa za isporučenu, a neplaćenu električnu energiju. Pojasnila je da je pravni prednik tuženice, sada pok. BA preminuo **.**.2022., te da je stan na adresi [adresa], odmah po njegovoj smrti zapečaćen jer u njemu nitko nije živio. Tuženica je još navela da je sve opskrbljivače obavijestila o smrti i zatražila obustavu svih isporuka vezanih uz režijske troškove, te da je to pokušala učiniti i kod tuženika koji joj je objasnio da je vlasnik mjernog mjesta Grad Zagreb u čijem stanu je živio sada pok. BA, te da je Grad Zagreb ovlašten raskidati ugovore, dok tuženica ionako nema rješenje o nasljeđivanju na temelju kojeg bi mogla bilo što poduzeti u tom trenutku. Stoga je istaknula da je jedino Grad Zagreb mogao regulirati status s tužiteljem, a navedeno je mogao do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Dodala je i da se ostavinski postupak odužio zbog nemara od strane Grada Zagreba koji je bio sudionik navedenog ostavinskog postupka. Tuženica stoga smatra da zbog svega navedenoga ona ne može biti obveznik bilo kakvog plaćanja pri čemu je navela i da električna energija od 26. travnja 2022. nije mogla biti isporučena, kako BA, tako ni tuženici. Osim toga, tuženica je navela i da nije zaprimila račune, niti bilo kakvu obavijest o bilo kakvom dugovanju, niti od tužitelja, a niti od Grada Zagreba. Slijedom navedenoga, tuženica je predložila odbaciti tužbu, te podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Tijekom postupka tuženica je navela da je uspjela raskinuti ugovor i doći do podatka o potrošenoj električnoj energiji, te da je posljednje stanje brojila očitano 19. veljače 2024. kada je bilo kako slijedi: RVT 62854 R1 i RNT R2 54912. Smatra da je iz toga razvidno da tužitelj nije isporučivao električnu energiju u količini koja se navodi u računima te da je uvidom u obračune potrošnje vidljivo da se cijelo vrijeme radi o "procjeni" potrošnje, a da stanje potrošnje po računima na koje se tužitelj poziva 5. srpnja 2023. iznosi po stanju brojila kako slijedi: RVT 64043,2 R1 i RNT 55234,2. Smatra da su zbog navedenoga računi nevjerodostojne isprave. Konačno, tuženica je na ročištu održanom 5. studenoga 2025. navela da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe iz razloga što ona nije izvršila nikakvu uplatu nakon podnošenja tužbe, dok se iz dostavljene dokumentacije ne vidi kada se ta uplata dogodila niti je tužitelj specificirao na što se odnosi utuženo potraživanje. Još je navela da je karticom obuhvaćeno razdoblje od 2019. do 2025., te da je zapravo proširen tužbeni zahtjev, dok je predmetom tužbe bilo 6 računa.

6. Prije svega valja reći da je tužitelj, nakon što se tuženica upustila u raspravljanje, u podnesku od 5. studenoga 2025., smanjio tužbeni zahtjev, a čemu se tuženica protivila. Sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) je djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga u konkretnom slučaju, a s obzirom na to da tuženica nije pristala na djelomično povlačenje tužbe, do takvog povlačenja nije došlo, te je sud odluku o glavnoj stvari donio sukladno tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen prije djelomičnog povlačenja tužbe, odnosno sukladno tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

7. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom od 23. rujna 2020. (str. 4-46 spisa), Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom od 1. kolovoza 2015. (str. 47-95 spisa), Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (str. 96-148 spisa), Opće uvjete isporuke električne energije od 21. veljače 1991. (str. 149-186 spisa), u Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 15. siječnja 2021. (str. 187-198 spisa ), preslike računa (str. 199-207 spisa), presliku izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 29. studenoga 2023. (str. 208- 209 spisa), presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovoga suda, poslovni broj O-3975/2022-32 od 22. veljače 2024. (str. 210-215 spisa), presliku dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektor za upravljanje imovinom Grada, Odjel za stanove i stambeno zbrinjavanje od 11. studenoga 2019. (str. 216 spisa), presliku dopisa tužitelja od 6. ožujka 2019. (str. 217 spisa), presliku zapisnika Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada (str. 218 spisa), presliku Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom od 7. listopada 2019. (str. 219-225 spisa), presliku Obavijesti o raskidu Ugovora o prijenosu govora o korištenju mreže od 19. veljače 2024. (str. 233 spisa), presliku fotografije brojila (str. 234 spisa), presliku kartice analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje od 21. studenoga 2019. do 5. studenoga 2025. (str. 238-242 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Predmet ovog spora prema mjerodavnom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi je potraživanje s osnove isporučene električne energije za obračunsko mjesto 0168831851 na adresi u [adresa], u razdoblju od prosinca 2022. do svibnja 2023., te za srpanj 2023., u ukupnom iznosu od 128,72 EUR te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 17,56 EUR od 9. veljače 2023. do isplate.

10. Uvidom u presliku izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 29. studenoga 2023. (str. 208-209 spisa) utvrđeno da je tužitelj evidentirao dugovanje za potrošnju električne energije, kategoriju kućanstvo, prema ugovornom kontu broj 2203226718, na ime BA, [adresa], koji je prema nespornim navodima stranaka preminuo, u ukupnom iznosu od 128,72 EUR i to kako slijedi:

- prema računu broj 012203226718-221220-6 od 31. prosinca 2022., s dospijećem 8. veljače 2023., u iznosu od 17,56 EUR,

- prema mjesečnoj novčanoj obvezi broj 012203226718-230101-2 od 23. siječnja 2023., s dospijećem 6. veljače 2023., u iznosu od 23,88 EUR,

- prema mjesečnoj novčanoj obvezi broj 012203226718-230202-7 od 15. veljače 2023., s dospijećem 6. ožujka 2023., u iznosu od 21,54 EUR,

- prema mjesečnoj novčanoj obvezi broj 012203226718-230303-1 od 15. ožujka 2023., s dospijećem 5. travnja 2023., u iznosu od 22,17 EUR,

- prema mjesečnoj novčanoj obvezi broj 012203226718-230404-6 od 15. travnja 2023., s dospijećem 5. svibnja 2023., u iznosu od 20,20 EUR,

- prema mjesečnoj novčanoj obvezi broj 012203226718-230505-0 od 15. svibnja 2023., s dospijećem 5. lipnja 2023., u iznosu od 20,03 EUR,

- prema računu broj 012203226718-230720-7 od 7. srpnja 2023., s dospijećem 24. srpnja 2023., u iznosu od 3,34 EUR.

Uvidom u preslike računa i mjesečne novčane obveze (str. 199-207 spisa) još je utvrđeno da je tužitelj na ime BA, [adresa], ispostavio račune kako slijedi:

- račun broj 2203226718-230720-7 od 7. srpnja 2023. za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 5. srpnja 2023., na kojem je naznačeno dospijeće 24. srpnja 2023., na iznos od 240,12 EUR, od čega se iznos od 3,34 EUR odnosi na razliku između ukupnog iznosa računa (111,16 EUR) i zbroja izdanih rata za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2023. do 5. srpnja 2023. (107,82 EUR), a iznos od 236,78 EUR na dugovanje na dan obračuna (7. srpnja 2023.),

- račun broj 2203226718-221220-6 od 31. prosinca 2022. za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., na kojem je naznačeno dospijeće 8. veljače 2023., na iznos od 128,98 EUR, od čega se iznos od 17,58 EUR odnosi na razliku između ukupnog iznosa računa (91,72 EUR) i zbroja izdanih rata za obračunsko razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. (74,14 EUR), a iznos od 111,40 EUR na dugovanje na dan obračuna (31. prosinca 2022.).

11. Uvidom u presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovoga suda, poslovni broj O-3975/2022-32 od 22. veljače 2024. (str. 210-215 spisa) utvrđeno je da je isto doneseno u ostavinskom predmetu iza pok. BA, preminulog **.**.2022. u [adresa], te je utvrđeno da je njegovom nasljednicom na temelju zakona proglašena sestra ostavitelja, ovdje tuženica, u cijelosti. Nadalje je utvrđeno da ostavinsku imovinu pok. BA nisu činile nikakve nekretnine, već samo pokretnine (novčana sredstva) i prava (doplatak za pomoć i njegu). Iz obrazloženja navedenog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je dopisom od 3. svibnja 2022. Policijska uprava Zagrebačka, VIII. PP Zagreb, obavijestila sud da je u stanu na adresi u [adresa], preminuo ostavitelj te je sudu dostavljen snop ključeva koji je pohranjen u blagajni suda. Isto tako iz obrazloženja rješenja proizlazi da je podneskom od 17. svibnja 2022. Grad Zagreb obavijestio sud je ostavitelj stan u kojem je preminuo koristio u svojstvu najmoprimca na temelju Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom od 7. listopada 2019. sklopljenim sa Gradom Zagrebom, te da predmetni stan nije predmet ostavinskog postupka i tražio je da se isti preda u posjed Gradu Zagrebu. Iz istog obrazloženja navedenog rješenja još proizlazi da je na ročištu održanom 19. veljače 2024. stan u kojem je preminuo ostavitelj predan Gradu Zagrebu, te je Gradu Zagrebu naloženo omogućiti nasljednici ostavitelja preuzimanje osobnih stvari ostavitelja iz stana.

12. Uvidom u presliku Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom od 7. listopada 2019. (str. 219-225 spisa) utvrđeno je da je isti bio zaključen između Grada Zagreba kao najmodavca i BA iz [adresa], kao najmoprimca. Nadalje je utvrđeno da je tim Ugovorom najmodavac dao, a najmoprimac primio u najam stan u [adresa], 8. kat, stan broj 64, površine 88,64 m2. Uvidom u Ugovor još je utvrđeno da je isti sklopljen na vrijeme od pet godina računajući od dana sklapanja Ugovora.

13. Uvidom u presliku Obavijesti o raskidu Ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže društva HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. od 19. veljače 2024. (str. 233 spisa) i u presliku fotografije brojila (str. 234 spisa) utvrđeno je da je u istoj Obavijesti kao vlasnik obračunskog mjernog mjesta broj 0168831851, broj brojila 10288255, na adresi [adresa], naveden Grad Zagreb, dok je kao primatelj naznačena ovdje tuženica, kao sestra pok. BA. Iz iste Obavijesti je, nadalje, utvrđeno da je 19. veljače 2024. očitano brojilo, te je utvrđena radna energija (VT 62854 i NT 54912).

14. Dakle, među strankama je nesporno, a i proizlazi iz gore izvedenih dokaza, da je ranije evidentirani kupac kod tužitelja bio BA, koji umro **.**.2022., a kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju ovoga suda, poslovni broj O-3975/2022- 32, od 22. veljače 2024. Isto tako je utvrđeno da je do svoje smrti pok. BA bio u posjedu stana u [adresa], 8. kat, stan broj 64, površine 88,64 m2 (dalje: predmetni stan) na temelju Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom od 7. listopada 2019., a u koji je tužitelj isporučivao električnu energiju. Isto tako iz navedenog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je dopisom od 3. svibnja 2022. Policijska uprava Zagrebačka, VIII. Policijska postaja Zagreb, obavijestila sud da je u predmetnom stanu ostavitelj preminuo, te je tada od strane iste Policijske postaje sudu dostavljen snop ključeva istog stana koji je pohranjen u blagajni suda, kao i da je na ročištu održanom 19. veljače 2024. u ostavinskom predmetu navedeni stan u kojem je preminuo ostavitelj predan Gradu Zagrebu, te je Gradu Zagrebu naloženo omogućiti nasljednici ostavitelja, ovdje tuženici, preuzimanje osobnih stvari ostavitelja iz stana. Konačno, iz Obavijesti o raskidu Ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže društva HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. od 19. veljače 2024. proizlazi da je tuženica, kao primatelj, raskinula ugovor o korištenju mreže za obračunsko mjerno mjesto broj 0168831851, na adresi [adresa], dana 19. veljače 2024., kada je očitano brojilo.

15. U odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019.; dalje: ZN) propisano je da nasljednik odgovora za ostaviteljeve dugove. Nadalje, u odredbu čl. 84. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.; dalje: ZV) propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. U st. 2. istog članka je propisano da u situaciji kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Konačno, u st. 3. navedene odredbe je propisano da u situaciji kad je dužnik obveze iz st. 2. toga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze. Isto tako u odredbi čl. 26. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", broj 100/2022.; dalje: Opći uvjeti) propisano je da se u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom u skladu s čl. 24. Općih uvjeta. Nadalje, u odredbi čl. 24. st. 1. Općih uvjeta propisano je da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz čl. 8. st. 1. tih Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu. Isto tako u odredbi čl. 25. st. 1. Općih uvjeta propisano je da je neovisno o obvezama novog vlasnika iz čl. 24. Općih uvjeta, bivši vlasnik građevine ili dijela građevine ovlašten postojećem opskrbljivaču dostaviti obavijest o jednostranom raskidu, odnosno otkazu ugovora o opskrbi električnom energijom i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva.

16. Prije svega valja reći da tražbina tužitelja koja je predmetom ovog postupka nije dug pok. BA. Naime, pok. BA je preminuo **.**.2022., dok se potrošnja električne energije odnosi na razdoblje od prosinca 2022. do svibnja 2023. te na srpanj 2023., pa se ne radi o dugu za kojeg bi tuženica odgovarala sukladno odredbi čl. 139. st. 1. ZN-a. Nadalje, iz navedenih odredaba, po ocjeni ovog suda, ne proizlazi da bi tuženica bila dužna podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom sukladno odredbama čl. 26. st. 1. i čl. 24. st. 1. Općih uvjeta. Ovo stoga što tuženica, iako je nasljednica pok. BA, nije naslijedila predmetni stan, te nije postala vlasnica istog, a niti je u razdoblju na koje se odnosi predmetno potraživanje tužitelja (od prosinca 2022. do svibnja 2023., te u srpnju 2023.) bila u posjedu tog stana. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju ovoga suda, poslovni broj O-3975/2022-32, od 22. veljače 2024., proizlazi da su ključevi predmetnog stana od 3. svibnja 2022. bili pohranjeni u blagajni suda, te da je predmetni stan na ročištu održanom u ostavinskom predmetu 19. veljače 2024. predan u posjed Gradu Zagrebu. Dakle, iz izvodnih dokaza, a uzimajući u obzir gore navedene odredbe, ne proizlazi pasivna legitimacija tuženice, dok tužitelj, na kojem se sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, nalazi teret dokazivanja, nije dokazao drugačije, već je isti na ročištu održanom 5. studenoga 2025. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je odustao od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložio je zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa. Stoga je valjalo odbiti kao neosnovan mjerodavni tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u tužbi, a kako je to odlučeno u t. I. izreke ove presude.

17. Dakle, kako tužitelj nije dokazao, a niti proizlazi iz provedenih dokaza, da bi tuženica u spornom razdoblju bila posjednica ili vlasnica predmetne nekretnine, iz čega proizlazi i da tužitelj nije dokazao niti da bi ista koristila električnu energiju na predmetnom mjernom mjestu, tako je neosnovan navod tužitelja da je tuženica bez osnove stekla utuženi iznos (čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO). Stoga se u konkretnom slučaju ne primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, kako to pogrešno smatra tužitelj. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje odredba čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO- a u kojoj je pripisano da za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Kako je potraživanje tužitelja za prosinac 2022. u iznosu od 17,56 EUR dospjelo najkasnije 8. veljače 2023., a kako to proizlazi iz računa broj 2203226718- 221220-6 od 31. prosinca 2022. i iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 29. studenoga 2023., dok je tužba podnesena 23. srpnja 2024., tako je evidentno da je tužba podnesena po proteku roka propisanog u gore navedenoj odredbi, te je navedeno potraživanje tužitelja zastarjelo. Isto tako je zastarjelo i potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 107,82 EUR koje se odnosi na naknadu za isporučenu električnu energiju, odnosno mjesečne obveze od siječnja do svibnja 2023. a koje su dospjele 6. veljače 2023., 6. ožujka 2023., 5. travnja 2023., 5. svibnja 2023. i 5. lipnja 2023., pa je s obzirom na to da je tužitelj tužbu podnio 23. srpnja 2024. i to potraživanje zastarjelo. Pritom valja reći da na zastarijevanje navedenog potraživanja ne utječe činjenica da je tužitelj isto potraživanje obračunao u računu broj 2203226718-230720-7 od 7. srpnja 2023. (polugodišnji obračun), a u kojem je kao datum dospijeća naznačen 24. srpnja 2023. Ovo stoga što je ispostavljanjem uplatnica (str. 205-207 spisa) za mjesečne obveze s dospijećem 6. veljače 2023., 6. ožujka 2023., 5. travnja 2023., 5. svibnja 2023. i 5. lipnja 2023., tužitelj imao pravo po takvom dospijeću odmah zahtijevati ispunjenje obveze. Međutim, u konkretnom slučaju nije zastarjelo potraživanje razlike u potrošnji električne energije i to između procijenjene i očitane potrošnje (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž-393/2025-2 od 22. svibnja 2025. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji), a koja razlika u konkretnom slučaju prema računu broj 2203226718-230720-7 od 7. srpnja 2023. iznosi 3,34 EUR. Stoga je utvrđeno da je potraživanje tužitelja u iznosu od 3,34 EUR dospjelo 24. srpnja 2023., pa kako je tužba, podnesena 23. srpnja 2024., tako u je u odnosu na isto potraživanje neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženice.

18. Konačno, valja reći da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od ‭

102,23

EUR, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamatama tekućih na iznos od 17,56 EUR od 9. veljače 2023. do isplate, ne samo iz gore iznesenih razloga, već i iz razloga što je potraživanje tužitelja u navedenim dijelovima podmireno, a kako je to tužitelj i sam naveo u podnesku od 5. studenoga 2025. (u tom dijelu je tužitelj bio povukao tužbu, ali se tuženica takvom povlačenju protivila). Pritom, međutim, valja dodati, da suprotno tvrdnji tužitelja, iz preslike kartice analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje od 21. studenoga 2019. do 5. studenoga 2025. (str. 238-242 spisa) ne proizlazi da bi navedeno poražavanje tužitelju bilo podmireno nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu.

‭‭

19. Odluka o troškovima postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, kao i sukladno troškovniku stranke. Troškovi su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) po kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 EUR.

20. Stoga je tuženici za zastupanje po punomoćnici odvjetnici priznat trošak u ukupnom iznosu od 187,50 EUR. Isti trošak se odnosi na sastavljanje odgovora na tužbu od 3. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova - Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podneska od 15. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova - Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu 5. studenoga 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova -Tbr. 9/1 Tarife), te trošak PDV-a (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 37,50 EUR.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb,12. prosinca 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženici po odvj.