REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1757/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Korani Ferdelji, odvjetnici u Zagrebu, protiv I tuženika ADRIA ZAPOSLENICI d.o.o., Zagreb, Heinzlova 53 A, OIB: 45462110557, zastupanog po punomoćniku Andriji Zeleniki, odvjetniku u Zagrebu i II tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 23. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I i II tuženiku solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 4.866,32 eur sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatom iznosa od 30.361,97 eur sa zatraženim kamatama.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatom naknade za izgubljenom zaradom u iznosu od 4.910,74 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatom rente od 66,36 eur mjesečno sa zatraženim kamatama.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je bila radnica kod I tuženika kod kojeg se zaposlila temeljem Ugovora o radu od 15. lipnja 2021. kao čistačica. Dana 21. rujna 2021. u sklopu radnih zadataka za vrijeme čišćenja pločica u prostoru WC-a pala je i ozlijedila gležanj. Predmetna ozljeda se prvo vodila kao uganuće i iščašenje gležnja, dok je kasnije utvrđeno da je došlo do rupture vrška lateralnog maleola. Odmah po predmetnoj ozljedi 22. rujna 2021. otvorila je otvorila bolovanje koje je trajalo do 26. kolovoza 2022. Ističe da joj je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu. U opisanoj ozljedi zadobila je teške tjelesne ozljede koje su kod nje dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji uslijed čega je trpjela fizičke bolove, strah, duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Za vrijeme bolovanja imala je primanja koja su znatno manja od prosječnih primanja koje bi imala da nije nastupila ozljeda na radu. Također, nastala ozljeda, koja je evidentno dugoročnog karaktera, onemogućuje ju u redovnim životnim aktivnostima i radu te joj je materijalna egzistencija ugrožena. Stoga, predlaže sudu naložiti I i II tuženiku solidarno na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatiti joj iznos od 35.228,29 eur sa zateznima kamatama tekućim od 27. lipnja 2022. pa do isplate, na ime naknade za izgubljenu dobit za razdoblje od listopada 2021. pa do kolovoza 2022. iznos od 4.910,74 eur s pripadajućim kamatama i na ime rente (zbog ozljede koja je dugotrajnog karaktera te ju onemogućuje u redovnim životnim aktivnostima kao i radu uslijed čega ne zarađuje za život te joj je materijalna egzistencija ugrožena) iznos od 66,36 eur mjesečno s pripadajućim kamatama uz naknadu parničnih troškova.

2. I tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je tužiteljica u vrijeme predmetnog štetnog događaja bila u radnom odnosu kod njega, ali osporava da je do ozljede tužiteljice došlo za vrijeme rada na HRT-u, za koje društvo je on sukladno ugovoru pružao usluge čišćenja. Obrazac o Prijavi ozljede na radu popunio je kako bi ispunio svoju zakonsku obvezu na temelju naknadne izjave tužiteljice. Tužiteljica predmetnu ozljedu nikome nije odmah prijavila, već je za istu rekla svojem nadređenom KN tek nakon što ju je isti izvijestio kako joj I tuženik neće produljiti ugovor o radu na određeno vrijeme, jer je tužiteljica bila problematičan radnik. Budući da tužiteljica nije dana kada se navodno ozlijedila, niti idućeg dana, nikome nije rekla, ili se požalila da je pala i ozlijedila se te da je poslove svog radnog mjesta obavljala do kraja radnog dana bez teškoća, životno je uvjerljiva mogućnost da se tužiteljica uopće nije ozlijedila za vrijeme radnog vremena u HRT-u, već izvan radnog vremena, a svoje ozljeđivanje pokušava staviti njemu na teret kao poslodavcu. Dakle, on osporava da su ozljede kako su iste navedene u tužbi posljedica izvrnuća u muškom toaletu HRT-a tijekom tužiteljičinog radnog vremena. Dodatno se ističe kako je tužiteljica na medicinskoj obradi nakon ozljede odbila preporučenu imobilizaciju potkoljeničnom longetom, a što je evidentno uzrokovalo daljnje komplikacije, odnosno progresiju stanja tužiteljice. Nije životno i logično da osoba koja dođe na hitnu zbog izvrnuća zgloba i tegoba sa zglobom, ne bi isti imoblizirala, kako ne bi trpjela bol i neugodu zbog pomicanja okolnih kostiju i zglobova. Stoga, ističe i prigovor vlastitog doprinosa šteti koju je tužiteljica navodno pretrpjela. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. II tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je s I tuženikom na dan štetnog događaja imao zaključenu Policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj 078700069854. Priznaje nastanak štetnog događaja i obveznu franžizu od 4.000,00 kuna po štetnom događaju. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Na prvom RTG nalazu utvrđeno je napuknuće vrška lateralnog maleola lijevog gležnja, nakon čega je tužiteljica odbila stavljanje preporučene longete, što je vjerojatno utjecalo na tijek liječenja i posljedice. Na pregledu fizijatra, nakon nešto više od mjesec dana od nezgode, dana 27.10.2021. utvrđena je dobra pokretljivost lijevog gležnja (simetričnom desnom). Tužiteljica je još prije štetnog događaja imala degenerativne promjene na hvatištu Ahilove tetive i navikularnoj kosti, koje su dijelom odgovorne za sadašnje zdravstvene tegobe tužiteljice. Nalaz RTG stopala i nalaz fizijatra od 19.10.2022. opisuju tegobe tužiteljice sa strane stopala koje su isključivo degenerativnog karaktera, radiološki opisane, ali koje nisu ni u kakvoj vezi sa ozljedom iz štetnog događaja, ali su uzrokom sadašnjih zdravstvenih tegoba tužiteljice. Osporava potrebu tužiteljice za budućom štetom. Osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljede zadobivene u štetnom događaju i dugotrajnog bolovanja. Sporna je visina izgubljene zarade, jer tužiteljica prije nezgode nije bila u stalnom radnom odnosu, nego u radnom odnosu na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom. Osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u podatke HZZO-a o utvrđenoj naknadi plaće, fotografiju, medicinsku dokumentaciju, obračunske liste, Rješenje HZZO-a od 25. svibnja 2022., Prijavu o ozljedi na radu, Rješenje HZZO-a od 25. listopada 2021., Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja radnika korisniku, Potvrdu HZMO-a od 19. listopada 2023., Obavijest o isplati odštete, Potvrde PBZ-a o izvršenom nalogu, Policu osiguranja broj [broj police osiguranja], Izjavu tužiteljice o ozljedi na radu od 29. listopada 2021., Povijest bolesti Klinike za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice od 21. rujna 2021., e- mail korespondenciju, dokumentaciju, provedeno je medicinsko vještačenje, saslušan je svjedok KN i tužiteljica.

5. Na ročištu 14. srpnja 2025. odbijen je prijedlog tužiteljica za provođenjem novog medicinskog vještačenja, a na ročištu 23. listopada 2025. prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja i prijedlog tuženika za provođenjem očevida, kao nepotreban, jer je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

6. Tužiteljica je na ročištu 14. srpnja 2025. smanjila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 35.228,29 eur na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zahtijeva isplatu iznosa od 15.000,00 eur.

7. I i II tuženici su se na istom ročištu protivili djelomičnom povlačenju tužbe.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio je pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

9. S obzirom na navedeno, sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe kojim tužiteljica na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu naknade štete potražuje iznos od 35.228,29 eur, na ime naknade za izgubljenu dobit iznos od 4.910,74 eur s pripadajućim kamatama i na ime rente iznos od 66,36 eur mjesečno s pripadajućim kamatama.

10. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja radnika korisniku od 15. lipnja 2021. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) utvrđeno je da je tužiteljica kod I tuženika bila zaposlena na određeno vrijeme od 1. srpnja 2021. do 30. rujna 2021. na radnom mjestu radnika na čišćenju i to u tjednom radnom vremenu od najviše 20 sati.

11. Među strankama nije sporno je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja bila radnica I tuženika i da je I tuženik u trenutku ozljeđivanja sa II tuženikom imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj 078700069854.

12. Sporna je odgovornost I i II tuženika, kao i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

13. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu (list 35-43. spisa), koju je ispunio i podnio I tuženik, utvrđeno je da je tužiteljica kod I tuženika bila zaposlena na određeno vrijeme u nepunom radnom vremenu na radnom mjestu čistačice i kućne pomoćnice. Ozljeda se dogodila 21. rujna 2021. u razdoblju do 18,00 do 18,59 sati na HRT-u. Tužiteljica je uganula i nategnula skočni zglob za vrijeme redovitog radnog vremena u zgradi HRT-a na Prisavlju dok je čistila muški sanitarni čvor te se prilikom brisanja poda poskliznula i izvrnula lijevi skočni zglob. Kao uzrok ozljede navedeni su neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad. Tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, primijenjena su osnovna i posebna pravila zaštite na radu te su korištena osobna zaštitna sredstva. Doktor obiteljske medicine zaključio je da se radi o distorsio art. talocruralis lat. sin S 93.4 i frakturi malleoi lateralis sin. susp S.82.6 i to na temelju medicinske dokumentacije liječnika koji je prvi pregledao tužiteljicu u Klinici za traumatologiju.

14. Uvidom u izjavu tužiteljice o ozljedi na radu od 29. listopada 2021. (list 134.- 135. spisa) utvrđeno je da se tužiteljica ozlijedila 21. rujna 2021. u 18,00 sati za vrijeme pražnjenja kanti za smeće te čišćenja i brisanja WC-a. Pošto je u muškom WC- u bila prolivena voda tužiteljica se poskliznula i nezgodno pala, ostala je raditi do kraja radnog vremena te je ozlijedila gležanj lijeve noge. Prva pomoć pružena je na hitnoj, u traumatološkoj.

15. Uvidom u Izviješće o privremenoj nesposobnosti za rad utvrđeno je da je tužiteljica bolovanje otvorila 22. rujna 2021. zbog ozljede na radu.

16. Uvidom u Rješenje HZZO-a od 25. listopada 2021. (list 44-45 spisa) utvrđeno je da se tužiteljici ozljeda nastala dana 21. rujna 2021. izražena šifrom S93.4 prema MKB- 10 klasifikaciji priznaje ozljedom na radu, dok joj se ozljeda nastala dana 21. rujna 2021. izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji S82.6 ne priznaje ozljedom na radu.

17. Uvidom u Rješenje HZZO-a od 25. svibnja 2022. (list 31-33 spisa) utvrđeno je da se tužiteljici dopunska dijagnoza pod šifrom prema MKB-10 klasifikaciji S 82.6 priznaje kao ozljeda na radu, a u svezi već priznate ozljede na radu pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 93.4 nastale dana 21. rujna 2021.

18. Tužiteljica je iskazala da se zaposlila kod I tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme za poslove čistačice. Prvo je čistila Zavod za vještačenje, a nakon toga je bila potreba za zamjenu kolegice u Središnjem uredu, te je rekla šefu da je to veliki napor u istom danu ići na dva mjesta, jer je samo na jednom mjestu 40 kancelarija i da se to sve ne može detaljno očistiti. Po potrebama je slana na druga odredišta u danu. Početkom kolovoza 2021. poslali su je na HRT, s tim da joj šef nije rekao da će tamo raditi 8 sati, a šefica je tražila da bude vrednovana kao i druge kolegice. Tamo su bili strašan rusvaj i nečistoća. Nakon što je prešla na HRT ona je tamo radila 8 sati i to svaki dan u tjednu. Po dolasku i odlasku sa HRT ona se potpisivala na porti. Tamo joj je šefica dala njezin rajon koji je bio ogroman, ali je to radila. Za kolovoz 2021. primila je plaću za 4 sata dnevno. Ozlijedila se 21. rujna 2021. oko 18 sati dok je čistila starinske i jako skliske pločice u prostoru muškog wc-a. To nitko nije mogao vidjeti, jer svi rade svoje i tada baš nitko nije naletio. Ozlijedila se u prizemlju gdje je stalno radila i to u onom dijelu gdje su kamermani, gdje je velika dvorana i tamo su ti wc-i. Taj dio wc-a je dva sa dva. Ona je pala po sredini gdje su se nalazili umivaonici. Brisala je pločice brisačem na dugom štapu te se poskliznula i pala je vjerojatno na leđa. Nije prošla zaštitu na radu i nije imala zaštitnu obuću, već svoje klompice koje si je sama kupila. Te pločice su bile skliske, jer ih je brisala i normalno je da je to sklisko poslije brisanja. Tom prilikom je ozlijedila lijevi gležanj. Nije udarila glavom i ničim drugim osim zglobom. I tuženik joj nije dao nikakvu obuću za rad, iako su oni napisali da je ona sve to prošla. To su bile klompe za posao, a možda je imala i svoje klompe koje su bile skliske i nisu bile za rad. Ona se svom voditelju g. KN javila odmah taj dan i rekla mu je da ide na bolovanje, a on joj je rekao da joj ugovor neće biti produžen išla ona na bolovanje, ili ne išla, i da to njega boli briga. Njezin hod je bio takav kakav je bio. Nakon što se ozlijedila išla je sa svojim prijateljicama koliko je mogla, šepuckala je, a onda su one otišle, a ona je ostala sama možda 50-tak metara od HRT-a na putu prema tramvaju. Nije joj imao tko pomoći i ona je na kraju je pozvala svog rođaka g. CN koji ima automobil i koji ju je odvezao na Traumatološku. Poslije toga nije bila sposobna za ništa, nije mogla raditi i morala je odustati od posla. Dok je bila na bolovanju susjeda joj je pomagala, jer je imala štake. Za čišćenje stana zvala je službu za čišćenje. Boli ju i danas od te ozljede. Njoj trajno trebaju štake. I na raspravu je došla s kolicima na kotačiće, jer ne može nositi niti jednu kilu. Njoj je to bio jedini izvor prihoda. Pokopala je dvije tete, roditelje i brata i nema nikakvih drugih izvora primanja. U svibnju 2025. ima uvjete za starosnu mirovinu. Prima naknadu za tjelesno oštećenje u iznosu od 420,00 kuna. I tuženik joj je isplatio plaće prema obračunskim listama koje prileže spisu, pa tako i dodatak na plaću koji se odnosi na rad koji je ona radila dodatno, ali za taj dio nije mogla ostvariti radni staž. Ona je mislila da će dobiti plaću za svih 8 sati koje je odradila kao i njene kolegice. Bolovanje je trajalo godinu dana zbog avulzije. Njezin doktor je smatrao da je bila previše na bolovanju, a ona smatra da je trebalo trajati i dan danas. Iako je po uputi liječnika trebala imobilizirati potkoljenicu longetom, ona se odlučila za kompresivni zavoj i to iz razloga, jer ju nije imao tko služiti, a i sami liječnici su rekli da može izabrati taj kompresivni zavoj. Išla je na fizikalnu terapiju i još uvijek ide.

19. Svjedok KN iskazao je da je tužiteljici bio nadređen. Tužiteljica se ozlijedila dok je radila na HRT kao čistačica. Tužiteljica je bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme i po njemu nije bila dobra radnica. On je tužiteljici u rujnu 2021. rekao da joj neće produljiti ugovor o radu na određeno vrijeme nakon što protekne razdoblje na koje je taj isti ugovor sklopljen. To joj je rekao u onom roku ranije kako je to predviđeno Zakonom o radu. Nakon toga je tužiteljica otvorila bolovanje, a prije isteka ugovora o radu koji je trebao isteći za desetak dana. Nakon što je otvorila bolovanje tužiteljica ga je nazvala nakon par dana i rekla mu da je imala ozljedu na radu. Tužiteljica je u Zagrebu radila ponedjeljkom, srijedom i petkom, dok nije radila utorkom i četvrtkom. Tu ozljedu nitko nije vidio. Tužiteljica je je na HRT-u radila od 10. kolovoza pa do rujna 2021. Prije toga je radila u Zavodu za medicinsko vještačenje ZOSI, Tvrtkova br 3, ali tamo su stalno bili nekakvi problemi s tužiteljicom i prigovori na njezin rad. U Zavodu je tužiteljica radila od svibnja do kolovoza 2021., jer je ravnatelj Zavoda izričito zabranio tužiteljici ulazak u prostorije Zavoda. Tužiteljica ga je nazvala i rekla mu je da je pala na objektu HRT-a, a u međuvremenu je bila već tri dana na bolovanju. Tužiteljici je radno vrijeme bilo 4 sata, te je radila od 14,00 do 18,00 sati, ali je ostajala i duže. On ju nije mogao uzeti za ruku i odvesti. Tužiteljica se konstantno žalila da joj je naporno raditi, ali ona nije željela raditi u odnosu na ono kako su radili drugi radnici. Kada je tužiteljica radila na jednom objektu od 14,00 do 18,00 sati tog dana nije radila na drugom objektu. Tužiteljica na HRT-u nije radila 8 sati. To što je ona ostajala, on ju nije mogao istjerati od tamo.

20. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je opisivala nastanak predmetnog štetnog događaja, budući je u tom dijelu iskazivala uvjerljivo i sukladno medicinskoj dokumentaciji u spisu. Njezin iskaz u dijelu u kojem je navela da je nakon što je prešla raditi na HRT tamo radila 8 sati i to svaki dan u tjednu nije prihvaćen, budući suprotno proizlazi iz Ugovora o radu i Obračunskih listi iz kojih je razvidno da je tužiteljica kod I tuženika radila 4 sata u tjednu.

21. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na određeno vrijeme od 1. srpnja 2021. do 30. rujna 2021. na radnom mjestu radnice na čišćenju i to u tjednom radnom vremenu od najviše 20 sati. Tužiteljica se ozlijedila 21. rujna 2021. za vrijeme redovitog radnog vremena oko 18 sati za vrijeme čišćenja muškog sanitarnog čvora u prizemlju HRT-a. Dok je brisala pločice brisačem na dugom štapu, poskliznula se na skliskim pločicama te je pala i ozlijedila lijevi gležanj. Na nogama je imala svoje klompe, budući joj I tuženik nije osigurao sigurnu obuću za rad. Nakon završetka radnog vremena nije mogla sama na tramvaj, pa je tužiteljica pozvala svog rođaka CN koji ju je odvezao u Kliniku za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice te joj je pomoć pružena u 23,05 sati.

22. Sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac mu je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

23. Sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14. i 118/14., dalje u tekstu: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).

24. I i II tuženici se mogu osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju I tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti (čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a/).

25. Za oslobođenje odgovornosti u smislu prethodno citiranih odredba ZOO-a I i II tuženici trebaju dokazati da je I tuženik primijenio sva pravila zaštite na radu, a da tužiteljica prilikom izvršavanja predmetnog radnog zadatka nije primijenila dužnu pažnju.

26. Utvrđujući odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca osigurati da mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku budu sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu (čl. 41. st. 1. ZZR-a). Sukladno čl. 41. st. 3. ZZR-a poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.

27. Imajući u vidu da su predmetne pločice bile jako skliske i da I tuženik tužiteljici nije osigurao adekvatnu zaštitnu obuću, za zaključiti je da I tuženik nije ispunio svoju obvezu iz čl. 41. st. 1. i 3. ZZR-a prema kojem mora osigurati da mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku budu sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu, te mora osigurati da zaštitna oprema u svakom trenutku budu u uporabi i sigurna za rad, pa isti u cijelosti odgovara za predmetnu štetu, 28. I tuženik je s II tuženikom imao ugovorenu Policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj 078700069854, slijedom čega II tuženik, a imajući u vidu da je nastupio osigurani slučaj, na temelju čl. 964. st. 1. i čl. 965. st. 1. ZOO-a za predmetnu štetu odgovara solidarno s I tuženikom.

29. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina od 4. svibnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu lijevog gležnja. Smatra da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužiteljice, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon distorzivne ozljede lijevog gležnja s posljedičnim manjim proširenjem maleolarne vilice koje je karakterizirano umanjenjem opsega pokreta lijevog gležnja u lakom stupnju te s posljedičnim bolovima prilikom i nakon opterećenja. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 5%. Liječenje tužiteljice završeno je s pregledom fizijatra na dan 16. svibnja 2023. Pregled fizijatra na dan 27. rujna 2023., kao i tada prepisana fizikalna terapija bile su u svrhu održavanja postojećeg stanja. U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 21 dan ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici bila je potrebna u slijedećim periodima: od 21/09-14/10/21 godine u opsegu od 2 sata dnevno; od 14/10-29/12/21 u opsegu od 1 sat dnevno te od 29/12/21 pa narednih 6 tjedana u opsegu od 2x2 sata tjedno za obavljanje težih poslova. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

30. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je II tuženik navodeći kako su kod tužiteljice prisutne degenerativne promjene u predjelu nožnog zgloba i Ahilove tetive. Nije točno da se tužiteljica pridržavala uputa liječnika, jer je ista odbila indiciranu imobilizaciju. Štetni događaj mogao je akutizirati smetnje koje postoje od ranije, a smetnje potencira i adipozitet. Prigovara ocjeni vještaka u dijelu koji se odnosi na smanjenje životne aktivnosti, jer smatra da smanjenje životne aktivnosti od 5% nije realna ocjena, a da bi realna ocjena bilo smanjenje životne aktivnosti od 2% zbog akutizacije smetnji. Smatra da nije realno duljinu bolovanja pripisati predmetnom štetnom događaju, budući da bi maksimalno bolovanje za ovu ozljedu bilo dva mjeseca, dok se preostali dio odnosi na degenerativne promjene.

31. I tužiteljica je prigovorila u dijelu koji se odnosi na smanjenje životne aktivnosti od 5% kao prenisko određenom. Naime, vještak u početnom dijelu uzima u obzir isključivo dijagnozu S 93.4 Iščašenje i nategnuće nožnog zgloba (gležnja), dok u potpunosti zanemaruje da je tužiteljici u priležećoj dokumentaciji također povodom istog štetnog događaja u nastavku utvrđeno da je riječ i o dijagnozi S82.6 Prijelom lateralnog maleola. Također je predmetna dijagnoza priznata i od strane Liječničkog povjerenstva što je vidljivo u Dopisu HZZO-a od 20. svibnja 2022. predmet kojeg je priznavanje dopunske dijagnoze ozljede na radu. Tužiteljica osporava nalaz i mišljenje vještaka i u odnosu na određeno trajanje straha i boli kao prenisko određen. Naime, tužiteljica i danas trpi bol te se teško kreće zbog predmetne ozljede. Također je i danas prisutan strah, i to strah od ponovne ozljede gležnja obzirom ga otežano koristi, kao i strah da neće moći više raditi zbog pretrpljene ozljede i njenih posljedica. Osporava i navod vještaka da nema naruženja, obzirom je cijeli gležanj malformiran te je i dan danas konstantno nateknut i bolan te promijenjene boje. Vještak je prilikom izrade vještva propustio utvrditi da li je riječ o trajnim tegobama tužiteljice, jer tužiteljica ni danas nije u mogućnosti raditi uobičajene stvari poput čišćenja, pa čak i kuhanja, jer ne može predugo biti ''na nozi'' slijedom čega je istoj još uvijek potrebna tuđa pomoć. Osim toga, ona je osoba starije životne dobi na koju je predmetna ozljeda djelovala iznimno teško.

32. Očitujući se na iznesene prigovore stalni sudski vještak je na ročištu 14. srpnja 2025. naveo da je nalaz i mišljenje sačinjen prema svim pravilima struke medicinskog vještačenja, objektivno i obrazloženo. Kod tužiteljice nikada nije evidentiran prijelom vanjskom maleloa, već je dijagnoza istog prijeloma postavljena kao sumnja na dijagnozu. On je izvršio uvid u RTG snimke od dana 21. rujna 2021. te na istima nije uočio prijelom. Stoga osnovna dijagnoza kod tužiteljice bila je iskrenuće gležnja nakon kojeg su zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja opsega pokreta lijevog gležnja u lakom stupnju. Strah i bolovi kao i potreba za tuđom pomoći ocijenjeni su sukladno tijeku liječenja i cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji. Odbijanje imobilizacije, obzirom na dijagnozu te izostanak prijeloma, nije uzrokovalo pogoršanje trajnih posljedica. Nakon prvog pregleda svih daljnjih uputa se je uredno pridržavala. Također je uzeo u obzir i degenerativne promjene koje na RTG snimkama nakon inicijalnog ozljeđivanja nije vidio, no na snimkama od 24. veljače 2022. iste su prisutne, ali na suprotnoj strani od one koja je ozlijeđena. Tako da su iste uzete u obzir i isključene iz vještačenja. Njegov zadatak nije bio ocijeniti trajanje bolovanja te opravdanost istoga, već je bio odrediti datum završetka liječenja. Liječenje tužiteljice je završeno 16. svibnja 2023. Sva daljnja liječenja služila su u svrhu održavanja postojećeg stanja. Na današnjem ročištu izvršio je uvid u novo dostavljenu dokumentaciju, a radi se o pregledima od 19. listopada 2022. i 27. rujna 2023. koje je također imao na uvid. Nalazi od 6. lipnja 2024. i 20. lipnja 2025. služe u svrhu održavanja postojećeg stanja, a ne u svrhu liječenja nakon ozljede. Štetni događaj kod tužiteljice nije uzrokovao naruženje. Na tužiteljici nije zamijetio ožiljke. Gležanj nije mogao pregledati do kraja, jer je isti bio zamotan i bolan zbog drugog razloga i zbog istog razloga je u ordinaciju ušla šepajući. Smatra da ozljeda iskrenuća gležnja sa trajnim posljedicama koje je zatekao ne uzrokuje naruženje tužiteljice. Konstantnu oteklinu gležnja kod tužiteljice nije moguće utvrditi, jer se radi o iskazu tužiteljice, a ne kontinuiranom praćenju po vještaku. Otekline na kojoj su ovakve ozljede moguće ulaze u ocjenu trajnih posljedica, ali ne i u naruženost. Smatra da bi prolongirana imobilizacija kod tužiteljice, a nakon ovakve ozljede, imala štetnije posljedice nego ovakvo liječenje. To bi dovelo do kontrakture gležnja koja bi bila puno teže i puno dulje liječena, a vjerojatno bi u konačnici uzrokovala i veće ograničenje pokreta nego što je zatekao vještačenjem.

33. Iz Povijesti bolesti Klinike za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice od 21. rujna 2021. (list 136. spisa) proizlazi da je tužiteljica iščašila i nategnula lijevi nožni zglob (S 93.4) te joj je RTG pretragom utvrđeno napuknuće vrška lateralnog maleola (S82.6), koje napuknuće je uredno zaraslo, a što je utvrđeno učinjenom RTG pretragom Klinike za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice na pregledu 14. listopada 2021. (list 62. spisa). Kraj navedenog, RTG pretragom Klinike za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice od 9. ožujka 2022. (list 63. spisa) kod tužiteljice je utvrđena mala avulzija u području predjela vrška fibularnog maleola kao posljedica istegnuća ligamenta. Nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je vještak zanemario postavljenu dijagnozu S82.6 Prijelom lateralnog maleola, budući je vještak u svom očitovanju objasnio da je ista dijagnoza postavljena kao sumnja. Međutim, zadatak vještaka je bilo ocijeniti možebitno umanjenje opće životne sposobnosti tužiteljice, a za koje utvrđenje je odlučno utvrditi je li zdravstveno stanje tužiteljice zatečeno i evidentirano dana 21. rujna 2021., dovelo do umanjenja njezine opće životne sposobnosti i u čemu se očituje to umanjenje, odnosno koje su to trajne posljedice koje su kod tužiteljice zaostale uslijed tako zatečenog stanja. Uzimajući u obzir navedeno, a posebno da je vještak pregledao svu medicinsku dokumentaciju (tako i onu koju je tužiteljica dostavila naknadno), i da je jasno i stručno obrazložio da su kod tužiteljice nakon provedenog liječenja zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon distorzivne ozljede lijevog gležnja s posljedičnim manjim proširenjem maleolarne vilice koje je karakterizirano umanjenjem opsega pokreta lijevog gležnja u lakom stupnju te s posljedičnim bolovima prilikom i nakon opterećenja. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 5%. Kraj navedenog, vještak je na ročištu 14. srpnja 2025. u cijelosti otklonio i prigovore tužiteljice u pogledu ocjene straha, tuđe pomoći i njege te naruženosti, pri čemu je jasno naveo da otekline koje su kod ovakve ozljede moguće ulaze u ocjenu trajnih posljedica, ali ne i u naruženost. Nadalje, vještak je otklonio i prigovor II tuženika koji je naveo da je tužiteljica odbijanjem indicirane imobilizacije dovela do pogoršanja svog zdravstvenog stanja, budući je jasno obrazložio da bi prolongirana imobilizacija kod tužiteljice, a nakon ovakve ozljede, imala štetnije posljedice nego provedeno liječenje, jer bi to dovelo do kontrakture gležnja koja bi bila puno teže i puno dulje liječena, a vjerojatno bi u konačnici uzrokovala i veće ograničenje pokreta nego što je zatekao vještačenjem.

34. Budući da je stalni sudski vještak u cijelosti otklonio sve prigovore stranaka, da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju priložene medicinske dokumentacije, jasno i obrazloženo u skladu s čl. 255. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a), isti je prihvaćen u cijelosti, zbog čega je na ročištu 14. srpnja 2025. odbijen prijedlog tužiteljice za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

35. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

36. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.000,00 eur,

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.500,00 eur,

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu od 5% uz trajne posljedice koje se očituju u stanju nakon distorzivne ozljede lijevog gležnja s posljedičnim manjim proširenjem maleolarne vilice koje je karakterizirano umanjenjem opsega pokreta lijevog gležnja u lakom stupnju te s posljedičnim bolovima prilikom i nakon opterećenja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 3.000,00 eur.

37. Sukladno navedenom, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 6.500,00 eur.

38. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici za 148 sati tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada koju je tužiteljici pružala susjeda. Među strankama nije sporno da je cijena sata tuđe pomoći i njege 3,31 eur, slijedom čega tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 489,88 eur.

39. Uvidom u potvrde PBZ-a o izvršenom nalogu (list 120-122 spisa) utvrđeno je da je II tuženik tužiteljici dana 5. travnja 2022. isplatio iznos od 7.600,00 kuna, 11. srpnja 2022. iznos od 4.600,00 kuna i 22. srpnja 2022. iznos od 3.800,00 kuna, odnosno ukupno 16.000,00 kn (2.123,56 eur), od čega se, kako tvrdi II tuženik, 159,27 eur odnosi na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

40. Iznos od 6.500,00 eur, valjalo je umanjiti za isplaćeni iznos od 1.964,29 eur, slijedom čega, tužiteljici na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od 4.535,71 eur.

41. Člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je liječenje tužiteljice, prema nalazu i mišljenju vještaka, završeno 16. svibnja 2023., dakle, prije podnošenja tužbe, istoj na iznos od 4.535,71 eur pripadaju zatezne kamate tekuće od 27. lipnja 2022. kao dana podnošenja Odštetnog zahtjeva pa do isplate.

42. Iznos od 489,88 eur valjalo je umanjiti za isplaćeni iznos od 159,27 eur slijedom čega tužiteljici na ime naknade štete sa osnove tuđe pomoći i njege pripada iznos od 330,61 eur sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2022. kao dana podnošenja Odštetnog zahtjeva pa do isplate, a sve sukladno čl. 1086. ZOO-a.

43. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti zahtjev tužiteljice u dijelu za naknadom neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 4.866,32 eur sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2022. pa do isplate, kao pod točkom I. izreke presude.

44. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete u iznosu od 30.361,97 eur sa zatraženim kamatama nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti kao pod točkom II. izreke presude.

45. Tužiteljica je kod I tuženika bila zaposlena na određeno vrijeme od 1. srpnja 2021. do 30. rujna 2021. u tjednom radnom vremenu od najviše 20 sati. Navedeno proizlazi iz Ugovora o radu, kao i obračunskih listi tužiteljice iz kojih je razvidno da je tužiteljici plaća isplaćivana sukladno Ugovoru o radu, odnosno sukladno tjednom radnom vremenu od 20 sati. Zbog navedenog, nisu osnovane tvrdnje tužiteljice kako je ona kod I tuženika radila 8 sati dnevno (odnosno puno tjedno radno vrijeme od 40 sati), a nastavno i tvrdnje kako joj je u razdoblju od listopada 2021. do kolovoza 2022. gubila na zaradi, jer joj naknada plaće za vrijeme bolovanja nije isplaćivana obračunom plaće za puno tjedno radno vrijeme od 40 sati.

46. Zbog navedenog je kao nepotreban na ročištu 14. srpnja 2025. i odbijen zahtjev tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost izgubljene dobiti zbog korištenja bolovanja u razdoblju od 1. listopada 2021. pa do kolovoza 2022.

47. Sukladno čl. 54. st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25., dalje u tekstu: ZOZO-a) naknada plaće određuje od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje.

48. Naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće, između ostalog, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu (čl. 55. st. 8. ZOZO-a).

49. Tužiteljica je za razdoblje od listopada 2021. do kolovoza 2022., odnosno za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primala naknadu plaće koja joj se sukladno čl. 54. st. 1. i čl. 55. st. 8. ZOZO-a isplaćivala u iznosu od 100% od prosječne plaće isplaćene u posljednjih šest mjeseci prije predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je kao neosnovan valjalo odbiti njezin zahtjev za izgubljenom zaradom od 4.910,74 eur sa zatraženim kamatama, kao pod točkom III. izreke presude.

50. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužiteljici nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega, slijedom čega je kao neosnovan odbijen i njezin zahtjev za isplatom rente od 66,36 eur sa zatraženim kamatama, kao pod točkom IV. izreke presude.

51. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir da je tužiteljica u pogledu osnove (odgovornosti za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu) uspjela u cijelosti, dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od 10%, odnosno u tom dijelu je uspjela sa 55%, a I i II tuženici sa 45%. U pogledu naknade za izgubljenom zarade tužiteljica nije uspjela u cijelosti, ali je sud vodio računa da u tom dijelu nisu nastali posebni troškovi. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, kao pod točkom V. izreke presude.

52. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun tužiteljice

2. pun I tuženika

3. pun II tuženika