- 1 -              Rev 119/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 119/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., protiv tuženika S. H. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č., M. i p. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-85/19-2 od 17. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2163/17-21 od 7. prosinca 2018., u sjednici održanoj 19. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je nedopuštena odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2013. te da radni odnos tužitelja nije prestao, kojim se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto direktora te kojim se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troška postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži naknadu troškova sastava revizije.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. prosinca 2013., te zahtjev za vraćanje na radno mjesto direktora.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženik društvo s ograničenom odgovornošću, a da je osnivač i jedini član društva pravna osoba u L.,

 

- da je do 19. svibnja 2014. tužitelj bio direktor i jedini član uprave i imao ovlaštenje zastupati društvo,

 

- da je 1. prosinca 2013. kao osoba ovlaštena za zastupanje sklopio ugovor o radu prema kojem će obavljati poslove direktora društva sa zadacima vođenja, upravljanja, rukovođenja društvom sukladno Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15 - dalje: ZTD),

 

- da je tuženik 21. svibnja 2014. donio pobijanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu u kojoj je navedeno da je tuženik po predsjedniku društva i jedinom članu donio Odluku o razrješenju tužitelja s dužnosti direktora i o imenovanju za direktora A. G., koji je pak donio pobijanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu,

 

- da je na temelju iskaza svjedoka B. i J. te stranaka odluka o razrješenju tužitelja bila uvjetovana nezadovoljstvom poslovnim rezultatima tužitelja u razdoblju od prosinca 2013. do travnja 2014., a da su se dolaskom novog direktora poslovni rezultati tvrtke počeli popravljati.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu obzirom je tužitelj razriješen funkcije direktora, a tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o radu upravo za obavljanje poslova direktora. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tuženik tužitelju redovito otkazao ugovor zbog organizacijskih razloga iz razloga što je tuženik po jedinom članu i osnivaču donio sukladno s ZTD Odluku o razrješenju tužitelja s položaja direktora tuženika, a koju tužitelj nije osporavao.

 

10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.

 

11. Sukladno odredbi čl. 424. st. 1. ZTD članovi društva odlukom mogu u svako vrijeme opozvati imenovanje članova uprave te navedeno nema utjecaja na pravo članova uprave iz ugovora koje su oni sklopili s društvom.

 

12. U konkretnom slučaju od bitnog značenja je okolnost da je predmetni ugovor o radu sklopljen samo radi obavljanja jedne dužnosti – dužnosti direktora tuženika te je prema tom ugovoru tužitelj preuzeo obvezu obavljati dužnosti člana uprave.

 

13. Stoga činjenica da je tužitelj razriješen s navedene dužnosti znači da tužitelj više ne može obavljati tu dužnost, što nadalje znači da se osnovna svrha ugovora više ne može ispunjavati, pa to onemogućava nastavak radnog odnosa nastalog na naprijed navedeni način.

 

14. Zadaci uprave svode se u suštini na obvezu vođenja poslova (čl. 422. st. 2. ZTD) i zastupanja (čl. 426. st. 1. ZTD). Razrješenjem s dužnosti direktora, tužitelj je izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga, budući su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu. Stoga je razrješenjem prestala potreba za radom tužitelja i on više za tuženika nije mogao obavljati bilo koji posao predviđen ugovorom o radu.

 

15. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju iz čl. 382.a ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

16. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

17. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 19. listopada 2023.