Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-71/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Jasni Preložnjak- Bedić odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zast. po pun. OD Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon dovršene glavne javne rasprave održane dana 19. studenog 2025., u prisutnosti pun. tužitelja Jasne Preložnjak-Bedić odvj. iz Čakovca, te zamj. punomoćnika tuženika Gorana Ficka odvj. iz Varaždina, dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj 9012266178 sklopljen 6.02.2007. između tužitelja i tuženika, potvrđen kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I. G. Kovačića 6 dana 6.02.2007. pod brojem: OU-196/07, kao i I. (prvi) dodatak ugovoru o kreditu br.9012266178 od 1.02.2012. ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I. G. Kovačića 6 dana 21.02.2012. pod brojem OV-1312/12, te Dodatak ugovoru o kreditu broj 9012266178 od 15.12.2015. ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I. G. Kovačića 6 dana 15.12.2015. pod brojem OV-7953/15, pa stoga predmetni ugovor i dodaci ugovoru ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za založne dužnike."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 316,36 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 09. lipnja 2023. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora koji su stranke sklopile.

2. Nesporno je među strankama:

- da su 6.02.2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 9012266178 potvrđen kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I. G. Kovačića 6 dana 6.02.2007. pod brojem: OU-196/07, kao i I. (prvi) dodatak ugovoru o kreditu br. 9012266178 od 1.02.2012. ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I. G. Kovačića 6 dana 21.02.2012. pod brojem OV-1312/12, te Dodatak ugovoru o kreditu broj 9012266178 od 15.12.2015. ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I. G. Kovačića 6 dana 15.12.2015. pod brojem OV 7953/15, a koji je ugovor o kreditu i dodatke ugovoru unaprijed pripremio tuženik

- notorna je činjenica da je presudama Visokog Trgovačkog suda RH, odnosno Vrhovnog suda RH, po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača (kolektivni spor) već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu 8 banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba (među kojima je i tuženik), kojim odredbama je ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke- tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene i time ništetne

3. Tužitelj dalje u tužbi i tijekom postupka navodi:

- u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa tako i u ovom postupku, nije potrebno provoditi ponovno dokazni postupak radi utvrđivanja jesu li odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu tuženika nepoštene i time ništetne jer je dakle to pravno pitanje već pravomoćno riješeno

- nije niti dopušteno ponovno utvrđivati ono što je već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu, o čemu je već pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud RH

- u pravomoćno okončanom kolektivnom sporu ujedno je već utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj

- iz ovdje predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da on sadrži upravo nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a također je vidljivo da taj ugovor sadrži i nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF

- odredba u ugovoru o kreditu o kamati, kamatnoj stopi je bitni sastojak ugovora o kreditu (cijena), bez koje ugovor o kreditu ne može opstati

- također je odredba u ugovoru o kreditu o valuti, valutnoj klauzuli CHF (predmet) bitan sastojak ugovora o kreditu bez koje ugovor o kreditu ne može opstati

- na ništetnost sud treba paziti po službenoj dužnosti prema propisima RH i prema pravu EU

- tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti (kao i dodataka ugovoru o kreditu) kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i pravni interesi tužitelja

- na temelju presude, donijete po tužbi za utvrđenje, tužitelj za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interes

- predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jer je ništetan u cijelosti već i kada bi samo jedna od predmetnih odredbi ugovora o kreditu bila nepoštena i ništetna, s obzirom da je svaka od tih odredbi bitan sastojak ugovora o kreditu, bez koje (kojih) odredbi ugovor o kreditu ne može opstati i posljedica je ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti

- čak i neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu, prema odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima, činidba iz ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva

- čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan

- prema odredbi čl. 81 .st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja

- ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva primjenu nekih kriterija i kojih, u samom ugovoru o kreditu, na zakonu neosnovano, nije navedeno

- obveza tužitelja u pogledu cijene — kamate po predmetnom ugovoru o kreditu nije odrediva, te je predmetni ugovor o kreditu ništetan i po ovoj osnovi

- dodatak nije novi ugovor, već dodatak dijeli sudbinu osnovnog ugovora prema nacionalnom pravu, te sklapanje predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu o konverziji od 15.12.2015. (kao ni sklapanje I. (prvog) Dodatka ugovoru o kreditu od 1.02.2012. nije zapreka da se utvrdi ništetnost cijelog ugovora

- čak i kada ne bi bilo drugih razloga, već samim time što je ništetan osnovni ugovor o kreditu, ništetan je odnosno ništetni su predmetni dodaci ugovoru o kreditu.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupku tuženik ističe:

- u cijelosti osporava kako osnov, tako i visinu potraživanja,

- tužitelj je cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom da je tužitelj s tuženikom 2015.g. sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, kojom je tužitelj namiren, te više nema pravnog interesa za ovu tužbu

- tužitelj svakako pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz iste ni na koji način ne proizlazi

- naime, sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi

- dakle, spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju

- što se tiče „nezakonitosti“ kamatne stope, sukladno odredbama ZOO jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati „nezakonitom“

- banka je mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, no pri tome je bila dužna postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i učinio

- ugovor o kreditu tuženika sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat što proizlazi iz odredbi osnovnog ugovora o kreditu, dok je Dodatkom ugovoru o kreditu, u čl. 7. istog, detaljno definirana i specificirana kamata i kamatna stopa po kojoj se obračunavaju anuiteti po modelu koji je strogo definiran kogentnim odredbama ZID ZPK (NN 102/15)

- sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi

- konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva

- nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate

- u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom

- nadalje, a u odnosu na pitanje valjanosti ugovorene valutne klauzule, za istaknuti je da sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, svaki poduzetnik, neovisno kojom djelatnošću se bavi, može kao vjerovnik ugovarati valutnu klauzulu za svoju novčanu tražbinu

- po naravi stvari je razumljiv interes vjerovnika novčane tražbine, posebno banci kojoj je odobravanje kredita glavna djelatnost, da ugovara valutnu ili drugu zaštitnu klauzulu, napose kod dugoročnih kredita

- nema nikakvog uporišta za zaključak da se pravila odredbe čl. 22. ZOO-a ne mogu primijeniti na valutne klauzule kredita u CHF, odnosno upravo suprotno, iz dosadašnje dugogodišnje poslovne i sudske prakse kao i iz zakonskih rješenja, jedni je ispravan zaključak da valutna klauzula u RH u načelu uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe čl. 22. ZOO-a i to neovisno o valuti uz koju je vezana otplata glavnice kredita

- smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisanog odredbom čl. 21. ZOO

- vezano za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, prema odredbi članka 324. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen

- ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučna pobuda ugovora u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje

- u konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je između ostalog i ništetnost cijelog ugovora

- bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom, a eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu, ugovor može opstati bez njih, odnosno ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a posebno ne ništetnost cijelog ugovora

- završno, tuženik ističe i prigovor zastare.

5. Temeljem navedenog sporno je u ovom postupku jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli ništetne u odnosu na konkretnog potrošača, te da ako jesu da li njihova ništetnost dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu te daljnjih njegovih Dodataka.

6. U dokaznom je postupku sud proveo dokaze uvidom u spis (list 1-149), a osim toga izvršio je uvid i u presudu ovog suda broj P-351/2024 koja je postala pravomoćna. Budući da je sud utvrdio da se u ovom slučaju radi prvenstveno o pravnom pitanju o kojem ovisi razrješenje spora među strankama, nije provodio daljnje dokaze, odnosno kao nepotrebne je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša tužitelj.

7. Stranke su uz činjenične navode iznijele i razloge koji se temelje na praksi Suda Europske unije, no prije svega treba reći da odluke suda EU na koje se pozivaju stranke nisu mjerodavni izvor prava u ovom slučaju jer se odnose na tumačenje i primjenu direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovori nisu u dosegu navedene Direktive s obzirom da su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Naime, u prvom st. čl. 2. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (vidjeti presudu Suda EU u predmetu C-567/20). Dakle, za odlučivanje o materijalnopravnim pitanjima u ovom predmetu mjerodavno je isključivo pravo Republike Hrvatske, a to znači, nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu prvenstveno odredbe čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i dr., odnosno, "Narodne novine", 79/07 i dr. - dalje: ZZP.

8. Konkretni osnovni ugovor sadrži odredbe kojima se banka obvezuje staviti na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa naznačenih u CHF prema srednjem tečaju banke, "na dan korištenja kredita" (106.320,34 CHF). Ugovorom od 06. veljače 2007. ugovorena je kamata od 4,35 posto godišnje na dan sklapanja ugovora, koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana. Visina mjesečnog anuiteta ( njih 360) ovisi o srednjem tečaju CHF na dan plaćanja, odnosno na dan dospijeća.

9. Vezano za tužitelja, ovaj sud je donio presudu poslovni broj P-351/2024-9 od 20. veljače 2025. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-978/2025-3 od 28. svibnja 2025. Po navedenoj pravomoćnoj presudi su tužitelju isplaćeni iznosi preplate po osnovi ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu, i to odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF. Stoga sud smatra utvrđenim temeljem navedene presude da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora od 06. veljače 2007. ništetne. Argumentum a contrario već temeljem te presude da se zaključiti da sud u tom predmetu nije smatrao da bi predmetni ugovor bio ništetan u cijelosti, jer da je, tada bi to naveo u svojoj presudi.

10. No i bez obzira na to valja reći da su odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) propisani bitni sastojci ugovora o kreditu. Ta odredba glasi: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

11. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

12. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Odredbama čl. 87. ZZP 03, odnosno čl. 102. ZZP 07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom čl. 324. st. 2. ZOO.

13. Kao što je već rečeno bitni sastojci ugovora o kreditu (čl.1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

14. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

15. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

16. Međutim, valutna klauzula (čl. 22. st. 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak.

17. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).

18. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstra dobitak na teret druge ugovorne strane.

19. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima.

20. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

21. Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO).

22. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

23. Zaključno, sud utvrđuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP. Stoga je odlučeno kao u izreci pod toč. I.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife ("Narodne novine" br. 138/2023.), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 9.1. Trb. 8.1.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima.

25. Tuženik je osnovano postavio zahtjev za trošak odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima 10. travnja 2024. i 19. studenog 2025., uz pripadajući PDV, ukupno 750,00 EUR. Sud nije priznao tuženiku trošak u iznosu od 250 EUR za podnesak od 22. studenog 2023. godine, budući da on uopće nije bio pozvan da isti podnosi, a u istome ne iznosi nikakve novine u odnosu na ranije dan odgovor na tužbu, zbog kojih bi trošak tog podneska trebalo priznati. Također sud tuženiku nije priznao trošak odgovora na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, budući da taj trošak snosi stranka koja izgubi u sporu, a to se zna tek po pravomoćnosti presude. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Čakovcu 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.