Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1138/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz G. D., I., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice A. B. i N. L., odvjetnice u Z., protiv tuženika H. – H. p., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. A., dipl. pravnik, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-2640/21-2 od 9. ožujka 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br Pr-7572/20-48 od 31. svibnja 2021., ispravljena rješenjem istoga suda br. Pr-7572/20-49 od 31. svibnja 2021., u sjednici održanoj 19. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
2. Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda, te je suđeno:
„I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 26 Pr-7572/2020-48 od 31. svibnja 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj 26. Pr-7572/2020-49 od 31. svibnja 2021. i sudi:
1. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu od 20.04.2011. g. br. HP-2/4-267/11, koji je dan Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br.: HP-02/2-000403/14, nije dopušten, te da radni odnos temeljem Ugovora o radu broj HP-2/4-267/11 od 20.04.2011.g. nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto: referent, Divizija pošta, Splitsko-dalmatinska županija, ili drugo odgovarajuće radno mjesto.
3. Nalaže se tuženiku H.- H. P. d.d., Z., ..., OIB: ...., platiti tužitelju T. G. iz I., ..., OIB: ... u roku od 8 dana bruto iznos od 813.801,78 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 5.253,60 kn od 16.08.2014.g. pa do isplate,
- 6.671,42 kn od 16.09.2014.g. pa do isplate,
- 6.671,42 kn od 16.10.2014.g. pa do isplate,
- 8.290,34 kn od 16.11.2014.g. pa do isplate,
- 8.601,67 kn od 16.12.2014.g. pa do isplate,
- 8.601,67 kn od 16.01.2015.g. pa do isplate,
- 8.601,67 kn od 16.02.2015.g. pa do isplate,
- 8.601,67 kn od 16.03.2015.g. pa do isplate,
- 8.601,67 kn od 16.04.2015.g. pa do isplate,
- 8.601,67 kn od 16.05.2015.g. pa do isplate,
- 8.639,43 kn od 16.06.2015.g. pa do isplate,
- 8.639,43 kn od 16.07.2015.g. pa do isplate,
- 8.639,43 kn od 16.08.2015.g. pa do isplate,
- 10.507,41 kn od 16.09.2015.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.10.2015.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.11.2015.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.12.2015.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.01.2016.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.02.2016.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.03.2016.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.04.2016.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.05.2016.g. pa do isplate,
- 10.569,68 kn od 16.06.2016.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.07.2016.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.08.2016.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.09.2016.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.10.2016.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.11.2016.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.12.2016.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.01.2017.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.02.2017.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.03.2017.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.04.2017.g. pa do isplate,
- 10.607,44 kn od 16.05.2017.g. pa do isplate
- 10.645,20 kn od 16.06.2017.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.07.2017.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.08.2017.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.09.2017.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.10.2017.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.11.2017.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.12.2017.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.01.2018.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.02.2018.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.03.2018.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.04.2018.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.05.2018.g. pa do isplate,
- 10.645,20 kn od 16.06.2018.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.07.2018.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.08.2018.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.09.2018.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.10.2018.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.11.2018.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.12.2018.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.01.2019.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.02.2019.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.03.2019.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.04.2019.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.05.2019.g. pa do isplate,
- 10.682,96 kn od 16.06.2019.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.07.2019.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.08.2019.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.09.2019.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.10.2019.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.11.2019.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.12.2019.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.01.2020.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.02.2020.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.03.2020.g. pa do isplate,
- 10.720,72 kn od 16.04.2020.g. pa do isplate,
- 10.270,72 kn od 16.05.2020.g. pa do isplate,
- 10.270,72 kn od 16.06.2020.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.07.2020.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.08.2020.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.09.2020.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.10.2020.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.11.2020.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.12.2020.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.01.2021.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.02.2021.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.03.2021.g. pa do isplate,
- 10.308.48 kn od 16.04.2021.g. pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do dana 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
4. Nalaže se tuženiku H.-H. P. d.d., Z., ..., OIB: ..., platiti tužitelju T. G. iz I., ..., OIB: ... u roku od 8 dana neto iznos od 23.600,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 2.000,00 kn na ime regresa za 2014.g. od 31.12.2014.g. pa do isplate,
- 1.000,00 kn na ime prigodne isplate za Božić od 31.12.2014.g. pa do isplate,
- 2.000,00 kn na ime regresa za 2015.g. od 31.12.2015.g. pa do isplate,
- 1.000,00 kn na ime prigodne isplate za Božić od 31.12.2015.g. pa do isplate,
- 500,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade za 01.04.2016.g. pa do isplate,
- 2.000,00 kn na ime regresa za 2016.g. od 31.12.2016.g. pa do isplate,
- 500,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 01.04.2017.g. pa do isplate,
- 1.000,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 01.06.2017.g. pa do isplate,
- 1.000,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 31.12.2017.g. pa do isplate,
- 500,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 22.03.2018.g. pa do isplate,
- 1.000,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 01.06.2018.g. pa do isplate,
- 2.500,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 31.12.2018.g. pa do isplate,
- 500,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 22.03.2019.g. pa do isplate,
- 1.000,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 01.06.2019.g. pa do isplate,
- 3.000,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 01.06.2019.g. pa do isplate,
- 500,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 04.06.2020.g. pa do isplate,
- 100,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 04.06.2020.g. pa do isplate,
- 3.500,00 kn na ime jednokratne prigodne nagrade od 31.12.2020.g. pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do dana 31.12.2015.godine, a od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 85.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućom od 31. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn, u roku od 8 dana.“
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - 70/19 - dalje: ZPP) i to zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova parničnog postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke pobijane presude i razloga navedenih u izreci iste.
8. Preinačujući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima, odnosno na nespornim činjenicama:
- da je tuženik tužitelju Odlukom o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2014. otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta „Referent“, Divizija pošta na području Splitsko-dalmatinske županije,
- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv sporne odluke, na koji se tuženik nije očitovao,
- da je tuženik na sjednici Uprave 31. prosinca 2013. donio Program zbrinjavanja viška radnika u kojem su iskazani kriteriji za izbor radnika za čijim će radom prestati potreba, a isti su obuhvaćali zakonske kriterije iz čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR), te dodatne kriterije – učinkovitost, stručnost, kvaliteta obavljenog posla, branitelj Domovinskog rata,
- da je tuženik Program zbrinjavanja viška radnika dostavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje,
- da visina potraživanja s osnove naknade plaće, Božićnica, regresa i jednokratnih nagrada nisu sporne, osim u prve tri stavke, pri čemu je visina utvrđena na temelju podataka koje je dao sam tuženik,
- da je tuženik donio Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP-Hrvatske pošte d.d. od 21. svibnja 2013., koji je na snazi od 1. lipnja 2013., te da su tim Pravilnikom organizirane organizacijske jedinice unutar Divizija, odnosno Sektori dostave za pojedine grupe područja,
- da je tužitelj u skladu s čl. 18. Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta obavljao poslove referenta u okviru organizacijske jedinice Divizija pošta, Sektor dostave grupe područja 3,
- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika proizlazi da je prestala potreba za radom na radnom mjestu referent Divizija pošta, Sektor dostave GP3 višak od 4 radnika zbog smanjenja broja dostavnih poštanskih ureda i poštonoša, uvođenja informatičkog sustava upravljanja dostavom, a radi čega je prestala potreba za obavljanjem poslova prikupljanja relevantnih podataka o karakteristikama dostavnog područja i praćenja dinamike razvoja pojedinih dostavnih rejona, analize vrste poštanskih pošiljaka i strukture korisnika uslugama određenom dostavnom području, poslove ručnog izračuna učinkovitosti dostavnih rajona, prikupljanja potrebne dokumentacije za obradu pritužaba korisnika, postupka isplate naknade štete, vođenja različitih evidencija povezanih uz tehnološke procese i dr.,
- da je iz tablica priloženih uz Program zbrinjavanja viška radnika na radnom mjestu referent u Diviziji pošta viškom utvrđeno 5 referenata i to 3 u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 1 u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i 1 u Osječko-baranjskoj županiji,
- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika nije razvidna raspodjela referenata po divizijama, grupama područja, sektorima i odjelima, niti je utvrđen potreban broj izvršitelja za predmetno radno mjesto,
- da je u Odluci o otkazu ugovora o radu navedeno da je tuženik uzeo u obzir kriterije iz čl. 107. st. 3. ZR i dodatne kriterije, te da tužitelju nije moguće osigurati obavljanje drugih poslova, niti mu osigurati dodatno obrazovanje odnosno osposobiti ga za rad na drugom radnom mjestu ili rad u nepunom radnom vremenu,
- da je provedeno savjetovanje s radničkim vijećem.
9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud smatra da postupak savjetovanja s radničkim vijećem nije proveden u skladu s odredbom čl. 149. ZR. Naime, prema Ugovoru o radu poslovi koje je obavljao tužitelj bili su vezani uz diviziju i grupu područja, a ne uz sektor ili odjel, pa je radi toga tuženik trebao procjenjivati poslove koje su radnici koji su višak obavljali. U tom smislu je usporedba trebala biti vršena sa svim drugim referentima ili barem onima koji su bili zaposleni kod tuženika kao referenti u Diviziji pošta Splitsko-dalmatinske županije, a što tuženik nije učinio. Kod toga radničkom vijeću nisu bili dostavljeni kriteriji zbog kojih je tužitelj uvršten u Program zbrinjavanja viška radnika.
10. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz, te je postupio protivno odredbi čl. 107. st. 3. ZR, budući da tuženik nije uopće uzeo u obzir kriterije iz čl. 107. st. 3. ZR, a ni dodatne kriterije prema Programu zbrinjavanja viška radnika. Pri tome drugostupanjski sud posebno ističe da u tablici uz Program zbrinjavanja uz ime tužitelja stoji „bez kriterija“, a iz čega slijedi da tužitelj nije uopće niti bodovan. Osim toga, iz ugovora o radu za radnike L., G., I., B. i S. vidljivo je da su isti radnici imali sklopljene ugovore o radu za isto radno mjesto kao i tužitelj – referent u Divizija pošta Splitsko-dalmatinske županije, a ti radnici su ostali i nadalje zaposleni kod tuženika, te nije izvršeno vredovanje odnosno usporedba u odnosu na tužitelja.
11. Tuženik u reviziji tvrdi da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da je otkaz ugovora o radu tužitelju nedopušten, jer da je to suprotno utvrđenjima u postupku. Ustraje kod tvrdnje da je savjetovanje s radničkim vijeće obavljeno u skladu sa čl. 149. ZR, te da kako su u Sektoru dostave grupe područja 3, a gdje je radio tužitelj, svo troje radnika na radnom mjestu referenta utvrđeni viškom, da tada nije bilo potrebe vršiti bilo kakvo bodovanje tužitelja, odnosno uspoređivanje s drugim radnicima.
12. Gore navedene tvrdnje tuženika ne mogu se prihvatiti pravilnim. Naime, u slučaju kada je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova referenta u Diviziji pošta Splitsko-dalmatinske županije, tada je tuženik bio dužan prilikom utvrđivanja viška radnika izvršiti usporedbu svih radnika na nivou Divizije pošta, koji su radili na radnom mjestu referenta, a ne na nekoj nižoj organizacijskoj jedinici.
Iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da tuženik uopće nije proveo ocjenjivanje i bodovanje tužitelja u odnosu na druge radnike koji su radili na istom radnom mjestu u Diviziji pošta Splitsko-dalmatinske županije, jer tuženik smatra da to nije bilo potrebno jer su svi radnici na nižoj organizacijskoj jedinici utvrđeni viškom. Već iz tih razloga je vidljivo da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 107. ZR, a radi čega je odluka o otkazu nedopuštena.
13. Osim toga, pravilno drugostupanjski sud smatra da tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 149. ZR, jer radničkom vijeću nisu bili dostavljeni kriteriji zbog kojih je upravo tužitelj uvršten u Program zbrinjavanja viška radnika i zbog kojih mu se otkazuje ugovor o radu.
14. Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.
Zagreb, 19. listopada 2023.