REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-831/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Krešimira Čurkovića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Sandre Pleše, odvjetnice, 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK OSIGURANJE d.d. isplatiti tužiteljici AU s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.650,00 EUR skupa s zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.500,00 eura od 20.3.2024. do isplate, a na iznos od 150,00 eura od 12.12.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 350,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 150,00 eura za period od 20.3.2024. do 12.12.2025.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka od 1.450,00 eura skupa s zateznim kamatama tekućim od 12.12.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 01.10.2021. kao djelatnica Hrvatskih autocesta d.o.o., na autocesti Zagreb – Split, kod naplatnih postaja [adresa], doživjela ozljedu na radu na način da je prilikom izlaska iz naplatne kućice zapela sa zaštitnim prslukom za kvaku, uslijed čega je pala i ozlijedila lijevo koljeno, radi čega je zatražila liječničku pomoć i dobila poštedu od rada, bolovanje, sve dok se posljedice ozljede nisu povukle. Obzirom da se navedena ozljeda dogodila u vrijeme rada, a poslodavac tužiteljice je u trenutku ozljede na radu imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti poslodavca prema vlastitim djelatnicima, tuženik je odgovoran naknaditi štetu tužiteljici koju je pretrpjela uslijed ozljede na radu. Tužiteljica je bila privremeno nesposobna za rad, provela višemjesečno liječenje te je za to vrijeme trpjela duševne boli, fizičke boli te strah, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć za obavljanje nabavke i težih radova. Tužiteljici su posljedice na koljenu zaostale kao trajne te će trajno trpjeti bolove i ograničenja. Tužiteljica se obratila tuženiku u mirnom postupku radi mirnog rješenja spora, međutim tuženik se očitovao na način da se smatra neodgovornim za nastanak štetnog događaja, odnosno da je štetni događaj nastao krajnjom nepažnjom tužiteljice na koje tuženik nije mogao utjecati. Međutim, tužiteljica ističe da se u konkretnom slučaju radi se o običnoj nepažnji, odnosno o nepažnji koja se predmnijeva sukladno odredbama članka 1045. Zakona o obveznim odnosima. Tužbenim zahtjevom preciziranim nakon provedenog medicinskog vještačenja u podnesku od 26.6.2025. potražuje od tuženika s osnove neimovinske i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) ukupan iznos od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20.3.2024. do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te prvenstveno ističe kako je do štetnog događaja i štete došlo krivnjom same tužiteljice. Navodi da u konkretnom slučaju šteta nije posljedica propusta zaštite na radu jer je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad, kao i sredstva za rad koje štite radnika od ozljede na radu. Nadalje, tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda (tegoba) opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja, odnosno osporava da su tegobe i dijagnoze opisane u medicinskoj dokumentaciji posljedica predmetnog događaja. Ističe da iste nisu posljedica nezgode te stoga nije priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a. Podredno, tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH. Naime, tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila lake tjelesne ozljede u vidu povodom koje je provedeno liječenje i koja kao takva nije znatnije narušila sveukupno zdravstveno stanje tužiteljice. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušao je tužiteljicu te proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku fizijatru dr. UU.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice osiguranika tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 1.10.2021. kada je tužiteljica prilikom izlaska iz naplatne kućice zapela zaštitnim prslukom za kvaku te se ozlijedila.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Nije sporno da tužiteljici nije priznata ozljeda na radu od strane HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja. Sporna je odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

7. Kako je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna, podredno se na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a utvrđujući eventualnu odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, valja, prije svega, istaknuti da je obveza poslodavca da radniku osigura uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika (čl. 7. st. 3. ZR), ali je jednako tako obveza radnika da obavlja poslove s dužnom pažnjom i pritom vodi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (čl. 68. st. 1. ZZR). Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom ako posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

10. Na okolnost nastanka štetnog događaja i odgovornosti tuženika kao osiguratelja poslodavca saslušana je tužiteljica te je izvršen uvid u isprave u spisu. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je zaposlena kao blagajnica u Hrvatskim autocestama te da je 1.10.2021. za vrijeme rada na naplatnim kućicama kretajući se prema glavnoj zgradi radi odlaska po sitni novac zapela zaštitnim prslukom na kvaku od vratiju hodnika takvom silinom da je pala na pod i udarila nogom uslijed čega joj se koljeno zarotiralo te je osjetila strašnu bol. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio kao uvjerljiv jer je u skladu sa utvrđenjima iz Prijave o ozljedi na radu te Izjave ozlijeđenog radnika.

11. Tuženik u svojem odgovoru na tužbu tvrdi da je za štetu odgovorna sama tužiteljica. Da bi sud prihvatio ovakav prigovor, tuženik je dužan dokazati da se radilo o namjeri ili krajnjoj nepažnji tužiteljice.

12. Iz provedenih dokaza i to iskaza tužiteljice te prijave o ozljedi na radu utvrđeno je da se tužiteljica prilikom nastanka štetnog događaja ponašala kao prosječno pažljiv radnik, slijedom čega u njezinim postupanju nije bilo nikakvog doprinosa štetnom događaju.

13. Stoga, prema pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP, sud je utvrdio da je tuženik kao osiguratelj poslodavca u cijelosti odgovoran tužiteljici kao radnici osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu čija odgovornost je objektivne prirode, te da tužiteljica svojim radnjama ničim nije doprinijela nastanku štetnog događaja, stoga nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 25. st. 2. ZZR da se tuženika oslobodi odgovornosti ili da se ista umanji.

14. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. UU iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u nezgodi zadobila površnu ozljedu lijeve potkoljenicu i ozljedu lijevog koljena. Ozljeda lijeve potkoljenice je dijagnosticirana isti dan po štetnom događaju u OHBP OB Gospić kliničkim pregledom, a RTG-om je isključena svježa koštana traumatska lezija. Zbog bolova u lijevom koljenu koji su se pojavili kao posljedica pada na radnom mjestu 01.10.2021. kada je tužiteljica nakon pada na lijevu potkoljenicu zarotirala lijevo koljeno, nakon čega je zaostala bol u koljenu, nastavno je provodila liječenje po ortopedu, kirurgu i fizijatru mirovanjem, aplikacijom hladnih obloga, analgeticima per os i lokalno te fizikalnom terapijom. Tijekom liječenja je preporučena dodatna dijagnostička obrada (MR lijevog koljena ) koju tužiteljica nije mogla učiniti jer ima TEP lijevog kuka. Po završenom liječenju zaostaje nestabilnost i bol u lijevom koljenu. Liječenje tužiteljice je završeno i zdravstveno stanje je stabilizirano s pregledom fizijatra 13.12.2021. Kod tužiteljice nije došlo do zaostajanja trajnih posljedica ozljeđivanja. Strah tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah, kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica jačeg intenziteta je trpjela 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, a manjeg intenziteta 15 dana. Na isti se nadovezuje tzv. kasni strah u vidu bojaznosti za ishod liječenja koji je trajao još 15 dana. Bol jačeg intenziteta trpila je 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabog 30 dana. Povremeno su bolovi slabog intenziteta bili prisutni još 30 dana. Tuđa pomoć druge osobe bila joj je potrebna 30 dana po 1 sata dnevno. U tom periodu pomoć druge osobe joj je bila potrebna prilikom obavljanja težih poslova u kući, odlaska na kontrolne preglede te pri nabavci veće količine namirnica za potrebe domaćinstva i sl. Zadobivene ozljede nisu rezultirale naruženjem. Između štetnog događaja i zadobivene ozljede lijeve potkoljenice i lijevog koljena postoji uzročno-posljedična veza. Naime, iz opisa nastanka štetnog događaja (zapela je zaštitnim prslukom na kvaku prilikom ulasku u zgradu, izgubila je ravnotežu i pala na pod lijevom stranom tijela, u padu je udarila lijevom nogom na pod i tom se prilikom zarotiralo lijevo koljeno nakon čega je osjetila bol) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u nezgodi zadobila natučenje lijeve potkoljenice i ozljedu lijevog koljena. Nastavno je zbog bolova u lijevom koljenu provedeno kontinuirano liječenje po ortopedu, kirurgu i fizijatru. Natučenje ili kontuzija je mehanička ozljeda koja ne uzrokuje oštećenja kože niti sluznice, oštećenje se nalazi ispod kože, u kliničkoj slici se zna pojaviti i hematom – modrica. Dijagnoza ozljeda unutarnjih struktura koljena potvrđuje se nalazom MR-koljena, tu dijagnostičku pretragu tužiteljica nije mogla učiniti zbog prisustva TEP-a lijevog zgloba kuka.

15. Tužiteljica nije imala prigovora na vještačenje te je u skladu sa utvrđenjima vještaka uredila tužbeni zahtjev.

16. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da isti nije u skladu s utvrđenjima iz Rješenja HZZO od 19.1.2022. kojim tužiteljici nije priznata ozljeda na radu.

17. Sud je saslušao vještakinju dr. UU koja je iskazala da se ocjena vještaka odnosi na udarac u lijevu potkoljenicu i lijevo koljeno. Navodi da je ozljedu utvrdila prema opisu štetnog događaja tužiteljice iz kojeg proizlazi da je ista pala na radnom mjestu kada je zakvačila prslukom o kvaku i pala na pod te zadobila udarac u potkoljenicu koji je verificiran u OHBP OB Gospić odmah po štetnom događaju, a na pregledu ortopeda 5.10.2021. dijagnosticirana joj je ozljeda lijevog koljena. Navodi da je tužiteljica zadobila površnu ozljedu lijeve potkoljenice i lijevog koljena koja je verificirana nalazom kirurga od 5.10.2021. Vještakinja je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja.

18. Nakon saslušanja vještakinje dr. UU, tuženik je ostao kod prigovora na vještačenje te ističe da se ocjena vještaka odnosi na ozljedu koja nije priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a a za koje rješenje je sud vezan pa da je nalaz vještaka irelevantan.

19. Sud je prihvatio provedeno medicinsko vještačenje kao stručno, razumljivo i objektivno jer je vještakinja po ocjeni suda izvršila detaljan pregled tužiteljice te pritom ocijenila svu medicinsku dokumentaciju i donijela mišljenje koje je stručno, profesionalno i argumentirano. Sud nije imao razloga ne prihvatiti takvo vještačenje koje bitno odudara sa ocjenom Liječničkog povjerenstva HZZO-a iz Rješenja HZZO-a od 19.1.2022. kojim tužiteljici nije priznata ozljeda na radu, a koje se svodi na paušalan zaključak kako ozljeda na radu nema potkrijepu u medicinskoj dokumentaciji. Imajući to na umu, sud nije cijenio kao vjerodostojan navedeni dokaz, pored dokaza provedenog u ovom postupku i to medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. UU.

20. Osim toga, mišljenje je ovog suda kako sud nije vezan rješenjem HZZO-a glede utvrđivanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljede, jer se u postupku HZZO-a nisu niti provodili dokazi na tu okolnost, dok u ovom postupku jesu. Također, postupak HZZO-a je vođen u svrhu priznavanja prava iz zdravstvenog osiguranja, a ne radi priznavanja naknade štete pretrpljene u štetnom događaju pa nema utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku, pored toga da je u ovom postupku vještačenjem nepobitno utvrđena uzročno posljedična veza pa time i odgovornost tuženika.

21. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Na dosuđenje naknade štete utječe okolnost da stopa inflacije od 2020. godine kada je VSRH povećao orijentacijske kriterije za 50% iznosi 28,4 %.

22. Treba reći da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako to već iz samog njihovog naziva proizlazi, jesu kriteriji orijentacijske naravi, koji sucima trebaju pomoći pri određivanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u pojedinim predmetima. U pitanju je naknada koja nema za svrhu materijalno obeštećenje osobe zbog pretrpljene neimovinske štete (jer se takva šteta i ne može naknaditi), već je njezina svrha da se oštećenome dosudi određena naknada koja mu omogućava da donekle kompenzira neugodnosti kojima je bio izložen vezano za pretrpljenu neimovinsku štetu. Upravo zato bespredmetno je govoriti o preciznom korištenju novčanih iznosa navedenih u orijentacijskim kriterijima.

23. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od eura 2.500,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 1.500,00 eura te po kriteriju pretrpljenog straha 1.000,00 eura.

24. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužiteljici za 30 sata nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 5,00 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 150,00 eura.

25. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužiteljica ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je liječenje tužiteljice završeno 13.12.2021. (nalaz vještaka), to kamate teku od 20.3.2024. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva kako je tužiteljica to i tražila.

26. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Stoga je odbijen zahtjev za isplatu kamata za period od 20.3.2024. do 12.12.2025.

27. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen za ukupan iznos od 2.650,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen za isplatu previsoko postavljenog zahtjeva od 350,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te za isplatom kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od 150,00 eura za period od 20.3.2024. do 12.12.2025.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. stavka 1. ZPP, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora od 3.000,00 eura. Tužiteljica je u odnosu na osnovu uspjela 100 %, a tuženik 0%, u odnosu na visinu tužiteljica je uspjela 88%, a tuženik 12%. Stoga je sud za tužiteljicu utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 88% = 188% / 2 = 94%, a za tuženika: 0% + 12% = 12% / 2 = 6. Kada se od omjera uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 88% uspjeha na strani tužiteljice.

29. Tužiteljici je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- pristupa na ročište 7.10.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- pristupa na ročište 18.12.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 26.6.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 4.11.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) iznosi 1.250,00 eura, pri čemu razmjerno uspjehu od 88% taj trošak iznosi 1.100,00 eura. U cijelosti su joj priznati troškovi vještačenja od 350,00 eura jer je tuženik sporio osnovu i visinu pa sveukupno trošak tužiteljice iznosi 1.450,00 eura.

26. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka jer nisu bili neophodni za vođenje spora (čl. 155. ZPP) i to podneska od 28.4.2024. (nema u spisu, a ako misli na podnesak od 28.8.2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu isti nije bio potreban obzirom da je navode mogla istaknuti na pripremnom ročištu), podneska od 25.10.2024. i 7.4.2025. kojima dostavlja zdr. karton i predujam (vidljivo u e-Spisu te nije bilo potrebno pisati podnesak), ročišta od 7.4.2025. (po načelu culpae dužna snositi sama tužiteljica – isto zakazano samo iz razloga jer nije na vrijeme uplatila predujam za vještačenje).

27. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku