Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Prekršajni odjel

Trg kralja Tomislava 6/I, Virovitica

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po sucu ovog suda Petru Bajan uz sudjelovanje Ivane Fabčić kao zapisničara u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenika FINAL ŠUMARSTVO j.d.o.o. za usluge, proizvodnju i trgovinu, kao pravne osobe i 2. okrivljene KT, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 3. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine” broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.), članka 228. stavak 1. točka 22. i stavak 2. Zakona o radu i članka 228. stavak 1. točka 18. i stavak 2. Zakona o radu, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava Virovitica, klasa: UP/I-116-02/25-01/442, urbroj: 443-02-01-17-25-3 od 15. listopada 2025., nakon održane glavne rasprave dana 10. prosinca 2025. u odsutnosti okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, temeljem članka 94. stavak 1. točka 1., članka 179. i članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 12. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

1.okrivljeni FINAL ŠUMARSTVO j.d.o.o. za usluge, proizvodnju i trgovinu, sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB:45410968343, kao pravna osoba

2.okrivljena KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1967., iz [adresa], osobna iskaznica broj:l 15283415 izdana od PP Slatina, direktorica trgovačkog društva FINAL ŠUMARSTVO j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao odgovorna osoba u pravnoj osobi.

I.

K r i v i s u

Pod 1.

Što je u postupku inspekcijskog nadzora provedenog 26. rujna 2025. kod poslodavca FINAL ŠUMARSTVO j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], na okolnost primjene propisa iz radnih odnosa, utvrđeno da su optuženi dana 12. rujna 2024. u Čađavici, kao mjestu počinjenja prekršaja, počinili prekršaj iz članka 14. stavak 3. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 3. i stavak 2. istog Zakona jer su na poslovima pomoćnog radnika u šumarstvu zaposlili radnika IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] počev od 12. rujna 2024. te mu dali posao, odredili mjesto, vrijeme i način obavljanja rada, a da nisu sa imenovanim radnikom sklopili ugovor o radu u pisanom obliku, odnosno, ukoliko ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku izdali imenovanom radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, a što su bili dužni učiniti.

Pod 2.

Što je istoga dana i mjesta kao pod 1. utvrđeno da su optuženi 10. veljače 2025. u Čađavici, kao mjestu počinjenja prekršaja, počinili prekršaj iz članka 96. Zakona o radu, kažnjiv po članku 228. stavak 1. točka 22. i stavak 2. istog Zakona jer je poslodavac radniku LT bez suglasnosti imenovanog radnika svoje potraživanje na ime povrat pozajmice naplatio uskratom isplate dijela plaće za siječanj 2025.

Pod 3.

Što je istoga dana i mjesta kao pod 1. utvrđeno da su optuženi 17. studenog 2024. u Čađavici, kao mjestu počinjenja prekršaja, počinili prekršaj iz članka 85. stavak 4. Zakona o radu, kojim je propisano da poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja, kažnjiv po članku 228. stavak 1. točka 18. i stavak 2. istog Zakona budući da je uvidom u evidenciju o radnom vremenu za prosinac 2024. za IT utvrđeno da je evidentirano korištenje godišnjeg odmora od 120 sati odnosno 15 radnih dana, dok imenovani radnik nije bio obaviješten o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja.

II. Temeljem istog zakonskog propisa te članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljenima se

III.

u t v r đ u j e

pod 1.

1. okrivljeniku novčana kazna u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura),

2. okrivljenoj novčana kazna u iznosu od 100,00 EUR (sto eura),

pod 2.

1. okrivljeniku novčana kazna u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura),

2. okrivljenoj novčana kazna u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura),

pod 3.

1. okrivljeniku novčana kazna u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura),

2. okrivljenoj novčana kazna u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura).

IV. Okrivljenima se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona

i z r i č e

1.okrivljenoj pravnoj osobi ukupna novčana kazna u iznosu od 1.100,00 EUR (tisuću sto eura).

2.okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi ukupna novčana kazna u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura).

Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljeni su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a u suprotnom ista će se temeljem članka 34. stavak 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

Ukoliko 1. i 2. okrivljeni u zadanom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

V. Na temelju članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona okrivljeni su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti paušalni iznos od 20,00 EUR (dvadeset eura) (svaki) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom sukladno odredbi članka 34. stavak 1. istog zakona naplatiti prisilnim putem.

O b r a z l o ž e n j e

1.Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava Virovitica, pod gore naznačenim poslovnim brojem podnio je optužni prijedlog protiv 1. i 2. okrivljenika, zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno okvalificiranih kao u izreci ove presude.

2.Na ročištu glavne rasprave pročitana je zajednička pisana obrana 1. i 2. okrivljenika u kojoj navode kako je radniku prije početka rada bio uručen ugovor o radu na potpis, sukladno uobičajenoj poslovnoj praksi društva. Radnik je trebao vraćeni potpisani primjerak predati knjigovođi, kao što je to bio ustaljeni postupak. Optuženi su tek nakon inspekcijskog nadzora saznali da radnik nikada nije vratio potpisani ugovor, te da knjigovođa, koji je bio zadužen za administrativno praćenje radnika, taj propust nije evidentirao niti o njemu obavijestio poslodavca. Zbog brojnih propusta tadašnjeg knjigovođe, među ostalim i ovog, optuženi su protiv istoga podnijeli kaznenu prijavu policijskoj postaji, o čemu postoji dokaz. Posebno ističu da je radnik za cijelo vrijeme rada bio uredno prijavljen i uredno plaćen, isplaćena mu je božićnica i uskrsnica, koristio je godišnji odmor, poslodavac nije imao nikakav interes radnika držati „na crno“, a radnik nikada nije tvrdio da ugovor nije dobio. Do eventualnog propusta došlo je isključivo zbog nemara vanjskog knjigovođe, a ne zbog namjere optuženih da izbjegnu obveze iz Zakona o radu. Nema štete niti za radnika niti za bilo koga drugoga, jer su optuženi u potpunosti podmirili sve obveze i prema radniku i prema državi.U odnosu na točku 2. Optužnog prijedloga (čl. 96. ZR – obustava dijela plaće bez pisane suglasnosti radnika), optuženi navode kako je radniku, na njegov izričit zahtjev, isplaćena akontacija, uz usmenu suglasnost radnika da se iznos akontacije vrati uskratom dijela prve sljedeće plaće. Takvu je praksu poslodavac primjenjivao i ranijih godina, bez primjedbi radnika i bez ikakvih negativnih posljedica. Za postojanje usmene suglasnosti postoje svjedoci – zaposlenici poslodavca, koji mogu potvrditi da je radnik sam zatražio akontaciju i usmeno odobrio način povrata.Tek nakon provedenog inspekcijskog nadzora optuženi su saznali da je za takvo postupanje potrebna pisana suglasnost radnika. Od tog trenutka optuženi dosljedno postupaju prema uputi inspektora, tako da svaki radnik pri isplati akontacije vlastoručno sačinjava i potpisuje izjavu o suglasnosti za povrat. Dakle, eventualni propust proizlazi isključivo iz neznanja i pogrešnog shvaćanja prakse, ali bez namjere da se radniku uskrati bilo koje pravo. Da nije bilo bilo kakve namjere kršenja zakona potvrđuje i činjenica da je povrat akontacije, odnosno uskraćeni dio plaće radnika kojim je vratio akontaciju, uredno zadržan na računu firme. Dakle, optuženi su smatrali da je sve u skladu sa zakonom te nisu smatrali da čine bilo kakvo protupravno postupanje. Navedenim postupanjem nije oštećen niti radnik niti država, odnosno nije nastala nikakva šteta. U odnosu na točku 3. Optužnog prijedloga (čl. 85. st. 4. ZR – obveza obavještavanja o godišnjem odmoru), optuženi navode da je radnik bio upoznat kada i na koji način koristi godišnji odmor, kao i svi ostali zaposlenici. Kod poslodavaca koji se bave poslovima u šumarstvu i sličnim djelatnostima uobičajena je praksa da se kišni dani, kada se rad ne može obavljati, smatraju danima godišnjeg odmora, o čemu su svi radnici bili ranije obaviješteni i upoznati. Svjedoci – zaposlenici poslodavca – mogu potvrditi da su radnici znali za ovu praksu te da je ona bila jasno i unaprijed komunicirana. Radnik je ujedno svoje dane godišnjeg odmora uredno koristio i bio je redovito plaćen, bez ikakvog spora između njega i poslodavca. Ukoliko je inspektor utvrdio formalni propust u vezi s pisanom obavijesti o korištenju godišnjeg odmora, isti je neznatan, nije posljedica namjere te nema nikakvih štetnih posljedica za radnika ili bilo koga drugoga. Optuženi posebno ističu da do sada nikada nisu prekršajno kažnjavani, da uredno posluju, isplaćuju plaće i podmiruju sve obveze, nemaju dugovanja prema radnicima, državi niti vjerovnicima te da su sve nepravilnosti koje je inspektor naveo odmah ispravili, surađivali s inspektoratom i u cijelosti prihvatili dane upute. Napominju kako su mali poduzetnik s minimalnim prihodima, zbog čega bi izricanje novčane kazne, čak i minimalne, moglo izazvati ozbiljne probleme u poslovanju, pa i dovesti u pitanje opstanak gospodarske djelatnosti. Sukladno odredbama Prekršajnog zakona, svrha kažnjavanja može se postići i bez izricanja kazne, osobito kada se radi o prvom prekršaju, potpunoj suradnji, naknadnom ispravljanju propusta te nepostojanju ikakve štete ili posljedica za radnike. Stoga optuženi predlažu sudu da, uvažavajući sve olakotne okolnosti, postupi sukladno odredbama Prekršajnog zakona kojima je regulirano ublažavanje, odnosno odustajanje od kazne te da odustane od kažnjavanja ili izrekne najblažu moguću mjeru, eventualno opomenu ili uvjetnu osudu. Optuženi predlažu da se u daljnjem tijeku postupka, ukoliko sud to bude smatrao potrebnim, saslušaju radnici – zaposlenici koji mogu potvrditi navode iz ove pisane obrane, da se izvrši uvid u dokumentaciju o isplatama plaća, božićnica i uskrsnica te evidenciju o radnom vremenu, da se eventualno pribave podaci od PP Slatina o statusu kaznene prijave protiv bivšeg knjigovođe, kao i da se po potrebi sasluša VT. S obzirom na sve navedeno, optuženi predlažu da se Optužni prijedlog odbije kao neosnovan ili, podredno, da se primjenom odredbi Prekršajnog zakona optuženima ne izrekne kazna, odnosno da se izreknu mjere opreza iz članka 41. Prekršajnog zakona, i to opomena ili uvjetna osuda.

3.U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja KTS, izvršen je uvid i pročitani su zapisnik KLASA: 116-02/25-01/1986, URBROJ: 443-02-01-17-25-5 od 26. rujna 2025, evidencija o radnom vremenu za prosinac 2024. za IT, isplatna lista-obračun plaće siječanj 2025. za RT, zapisnik o saslušanju svjedoka OT Državnog inspektorata KLASA: 116-02/25-01/1986, URBROJ: 443-02-01-17-25-3 od 23. travnja 2025, obavijest počinitelju prekršaja KLASA: UP/I-116-02/25-01/442, URBROJ: 443-02-01-17-25- 2 od 26. rujna 2025., izvod iz PE za 1. i 2. okrivljene. Sud nije prihvatio prijedlog 1. i 2. okrivljenika da se, kako to ističu, u slučaju potrebe saslušaju radnici-zaposlenici bez navođenja konkretnih imena na okolnosti navoda iz njihove obrane, jer činjenično stanje smatra dovoljno utvrđenim s obzirom na obilježja terećenih prekršaja, dok je prihvaćen njihov prijedlog te je izvršen uvid u dokumentaciju o isplati plaća te evidenciji o radnom vremenu.

4.Svjedok OT u svome iskazu koji je dao na zapisnik Državnom inspektoratu od 23.04.2025. sa svim propisanim upozorenjima sukladno članku 173. i 158. stavak 8. Prekršajnog zakona navodi da je kod poslodavca FINAL ŠUMARSTVO j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radio počev od 12. rujna 2024. do 7. travnja 2025. Obavljao je pomoćne poslove u šumarstvu, primjerice posluživao gorivo za motorne pile, radio s mačetom, obavljao čišćenje šume i granja. S poslodavcem nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti mu je izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu. Navodi da mu je poslodavac otkazao ugovor o radu, a da mu pritom nije dostavio pisanu i obrazloženu odluku o otkazu. Dalje navodi da mu je počev od 7. travnja 2025. liječnik otvorio bolovanje. Istoga dana obavijestio je poslovođu FT putem aplikacije Viber o otvorenom bolovanju, nakon čega mu je FT istim putem poručio da je odjavljen s mirovinskog osiguranja s danom 1. travnja 2025.Navodi da mu poslodavac od početka rada nije dostavljao obračune isplaćenih plaća. Tijekom rada kod poslodavca nije dobio odgovarajuću zaštitnu opremu, osim zimske jakne. U vezi s plaćom za siječanj 2025. navodi da mu poslodavac nije isplatio plaću niti u minimalnom iznosu. Ističe da tijekom rada kod poslodavca nije izostajao s posla, osim u razdobljima kada se nije radilo zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Nadalje navodi da godišnji odmor za 2024. godinu, kao ni za 2025. godinu u razmjernom dijelu, uopće nije koristio, ali prema njegovim saznanjima poslodavac radnicima evidentira korištenje godišnjeg odmora u razdobljima kada zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta nije moguće obavljati posao. Navodi i da mu je poslodavac jednom prilikom dio plaće za listopad 2024. godine u iznosu od 50,00 eura isplatio u gotovini, dok je ostatak plaće isplaćivan na tekući račun, a sve iz razloga što se žalio da je zakinut za radne dane, te mu je, kako navodi, navedeni iznos isplaćen kako bi prestao s prigovorima i nastavio raditi. Na kraju dodaje da je čuo kako poslodavac prijeti da će ga „uništiti“ i „satrti“ zbog podnošenja prijave.

5.Svjedok KTS u svome iskazu navodi da je dana 26.09.2025. obavljen inspekcijski nadzor kod poslodavca FINAL ŠUMARSTVO j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Tom prilikom, uvidom u radno-pravnu dokumentaciju te na temelju izjave radnika ČT, utvrđeno je da su okrivljeni na poslovima pomoćnog radnika u šumarstvu zaposlili navedenog radnika s danom 12.09.2024., a da s istim radnikom nisu sklopili ugovor o radu u pisanom obliku, niti su mu prije početka rada izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, što su po zakonu bili dužni učiniti. Također je utvrđeno da su okrivljeni naknadno dostavili obrazac ugovora o radu s datumom 11.09.2024., međutim navedeni obrazac nije bio potpisan od strane radnika. Nadalje, uvidom u obračun isplaćene plaće za siječanj 2025. za navedenog radnika, kao i na temelju njegove izjave, utvrđeno je da su okrivljeni bez suglasnosti imenovanog radnika svoje potraživanje na ime povrata pozajmica namirili uskratom isplate dijela plaće za siječanj 2025. Vezano uz točku 3. optužnog prijedloga, tijekom inspekcijskog nadzora uvidom u evidenciju o radnom vremenu za prosinac 2024. utvrđeno je da je za navedenog radnika IT evidentirano korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 15 radnih dana, odnosno 120 sati, ali da ga okrivljeni o korištenju godišnjeg odmora nisu obavijestili najmanje 15 dana unaprijed. U daljnjem razgovoru s poslodavcem utvrđeno je da je isti potvrdio kako je radnik doista koristio navedeni godišnji odmor, ali da ga o tome nije mogao obavijestiti 15 dana unaprijed jer je uobičajena praksa da se radnicima omogućuje korištenje godišnjeg odmora u dane kada zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta nije moguće obavljati radove, budući da se takva organizacija rada nije mogla drugačije provesti.

6.Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra dokazanim da su okrivljeni počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret.

7.1. i 2. okrivljeni u svojoj pisanoj obrani u suštini ne poriču objektivni učin djela navedenih pod točkama 1., 2. i 3. optužnog prijedloga. Takvo svoje postupanje pravdaju činjenicom da je kod ugovora o radu došlo do propusta njihovog knjigovođe protiv kojeg su podnijeli i kaznenu prijavu, da kod uskrate plaće nisu znali da je potrebna suglasnost radnika te da je u slučaju obavijesti o trajanju godišnjeg odmora uobičajena praksa da se kišni dani kada se rad ne može obavljati, smatraju danima godišnjeg odmora te ističu da se radi o čisto formalnom propustu bez ikakve namjere i bez štetnih posljedica za radnika. Iz svih okolnosti ovog događaja očito je da se nije radilo o njihovoj namjeri, ali zakon za ta djela propisuje prekršajnu odgovornost i uslijed njihovog nehajnog postupanja tako da ih spomenuti navodi ne mogu osloboditi od prekršajne odgovornosti. Da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno proizlazi i iz iskaza svjedoka inspektorice KTS koja je obavila inspekcijski nadzor tijekom kojega je izvršila uvid u radno-pravnu dokumentaciju te u svojstvu svjedoka sa svim zakonskim upozorenjima ispitala radnika RT koji je u bitnome potvrdio sve navode iz optužnog akta. Iskaze svjedoka KTS i OT sud je ocijenio istinitim i međusobno sukladnim, njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima provedenim tijekom ovog postupka što sve čini jednu logičnu i zaokruženu cjelinu te sud ne pronalazi niti jedan razlog koji bi dovodio u sumnju vjerodostojnost njihovih iskaza. Postupajući na opisani način 1. i 2. okrivljeni su ostvarili sva obilježja prekršaja iz spomenutih odredaba citiranog zakona, zbog čega su proglašeni krivima.

8.Kod odmjeravanja kazne 1. i 2. okrivljenima sud je olakotnim cijenio da se radi o osobama koje nisu sklone činjenju prekršaja, da nisu porekle objektivni učin djela te da se očito radilo o njihovom nehajnom postupanju, a osim toga iz svih okolnosti ovog događaja proizlazi da su tijekom samog inspekcijskog nadzora, a i poslije u cijelosti surađivali sa inspektoricom i prihvatili njezine upute, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Cijeneći prethodno navedeno sud smatra da spomenute okolnosti u svojoj ukupnosti te po svom sadržaju i značenju predstavljaju takve okolnosti koje opravdavaju izricanje ublaženih novčanih kazni za svaki od prekršaja, a koje su primjerene stupnju njihove krivnje te značenju i težini počinjenih djela i sa kojima će se u cijelosti postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija. (Zapriječena je novčana kazna pod 1. od 8.090,00 EUR-13.270,00 EUR za pravnu osobu, odnosno od 920,00 EUR-1.320,00 EUR za odgovornu osobu, pod 2. od 4.110,00 EUR-7.960,00 EUR za pravnu osobu, odnosno od 530,00 EUR-790,00 EUR za odgovornu osobu, pod 3. od 4.110,00 EUR-7.960,00 EUR za pravnu osobu, odnosno od 530,00 EUR-790,00 EUR za odgovornu osobu). Uz to, 1. i 2. okrivljeni su upozoreni da će se, ukoliko u zadanom roku uplate 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

9.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.138. i čl.139. Prekršajnog zakona, a određena je s obzirom na složenost i trajanje postupka.

10.Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Virovitica, 12. prosinca 2025.

Zapisničar

Sudac

Ivana Fabčić, v. r.

Petar Bajan, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke, branitelj i oštećenik te osobe iz članka 192. stavak 2. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku osam dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. 1. i 2. okrivljenicima

2. Podnositelju optužnog prijedloga

3. Referentu za izvršenje prekršajnih sankcija

4. Pismohrana