REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1143/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj Stalna služba u Imotskom, po sucu Mariji Ćosić u pravnoj stvari tužitelja HU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika: 1.Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2.Osnovna škola Zagvozd, Zagvozd, zastupana po punomoćniku Damiru Primorcu, odvjetniku u OD Primorac i partneri d.o.o., Trg Hrvatske bratske zajednice 2b, Split, 3. HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave 27. listopada 2025., objave dana 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine označene kao, d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 5462 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 3204 m2 i č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 1042 m2, sve K. O. [katastarska općina] prikazane u nalazu i mišljenja vještaka za geodeziju Perice Puljića, od 24. 01. 2025. godine, točkama A-B-C-D-E-F-A, u površini od 9708 m2 koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove odluke, a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa je s toga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom na svoje ime, uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina koje je stekao temeljem nasljedstva iza smrti svoje majke ŠU i oca MU i temeljem nasljedstva iza smrti brata VU, čiji su prednici zajedno s tužiteljem u isključivom vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine više od 150 godina, pa slijedom iznijetog tužitelj navodi da ima pravni interes uskladiti stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem.

2.Tužena ad/1 Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo predmetnih nekretnina, pa tako i zahtijevanog dijela čest. zem. [katastarska čestica], stekao temeljem nasljedstva iza smrti svoje pok. majke ŠU i pok. oca AU, kao i iza smrti svog pok. brata ĆU, a ujedno tvrdeći

2.

da se zajedno sa svojim prednicima nalazi u posjedu predmetnih nekretnina više od 150 godina. Tužena RH u odgovoru navodi da tužitelj u tužbi ne navodi, niti se iz priloženih dokaza može zaključiti, kada je tužiteljev prednik/ici stupio/ili u posjed predmetnih nekretnina (zahtijevanog dijela čest. zem. [katastarska čestica]), kakva je bila kvaliteta posjeda, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevog/ih prednika na predmetnim nekretninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme koje je moglo rezultirati stjecanjem vlasničkog prava makar iz osnove dosjelosti, a naročito kod činjenice da d. č. zem. [katastarska čestica] nije bila dio ostavine iza ostavitelja, pa slijedom toga osporava osnovanost tužbenog zahtjeva.

3.Tužena ad/2 Osnovna škola Zagvozd u odgovoru na tužbu protivila se tužbenim navodima tužitelja navodeći da tužitelj ničim nije dokazao niti jednu valjanu pravnu osnovu stjecanja, odnosno pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama i osnovanost tužbenog zahtjeva, pa predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4.Tuženik ad/3 HU iako je uredno zaprimio tužbu, nalaz i mišljenje vještaka te podnesak punomoćnice tužitelja od 22. rujna 2025. nije se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, a na dostavljen nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi.

5.Sud je u dokaznom postupku pročitao izvatke iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška], Z. U. [broj ZK uloška] i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pročitao rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠU broj O-202/00, pročitao zaključak Skupštine općine Imotski, broj: S-38/1-80., od 7. studenoga 1979. godine, pročitao rješenje Sekretarijata za upravno-pravne poslove, Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove općine Imotski, broj: 03- UP/I-952/81., od 2. listopada 1982. godine., obavio očevid na licu mjesta dana 16. siječnja 2025., saslušao tužitelja kao parničnu stranku, saslušao svjedoke DU pok. H, SU pok. Š, ŽU pok. M i NU pok. M, pročitao nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića od 24. siječnja 2025. g. i pročitao dopunu nalaza i mišljenja vještaka Perice Puljića od 04. lipnja 2025.godine.

6.Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je nekretnina položena južno u odnosu na prometnicu koja vodi od [adresa] prema [adresa], te da se radi o nekretnini koja je neizgrađena te omeđena suhozidima sa zapadne, južne i istočne strane (većim dijelom) dok u preostalom dijelu su vidljive međašne oznake. Nekretnina u sjevernom dijelu graniči sa nekretninom Osnovne škole a što je označeno međašnim oznakama. U naravi nekretnina predstavlja kamenjar obrastao niskim raslinjem.

7.Tužitelj HU u svom iskazu navodi da njegov otac AU koji je rođen 1919. godine i majka V koja je rođena 1921. godine su bili u posjedu predmetne nekretnine, a da je njegov otac AU predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti svog oca A. U odnosu na suhozide koji su vidljivi na terenu tužitelj navodi da saznanja o nekretnini ima od svojih prednika i da je taj suhozid radio njegov djed i pradjed. U odnosu na južni dio nekretnine tužitelj navodi da je isti korišten kao vinograd i da su na tom dijelu bile posađene smokve i višnje, dok sjeverni dio nekretnine je korišten za ispašu stoke. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je poznato da je njegov otac AU dio nekretnine na kojoj je položena škola i igralište darovao školi i to usmeno a da mu nije poznato da postoji kakav pisani trag a prema njegovim saznanjima to darovanje je učinjeno negdje 1978. do 1979. godine a

3.

da škola nije u funkciji unatrag 15 godina. Na upit pun. tužitelja "da li ih je netko ometao u posjedovanju nekretnine prije nego što su dio nekretnine darovali školi a i poslije darovanja " tužitelj navodi da ih u posjedu nitko nije ometao kako njega tako i njegove prednike i da su on i njegovi prednici samo dalje nastavili koristiti nekretninu, osim onog dijela koji su darovali za školu i igralište. Tužitelj je na upit pun. tuženika ad/2 naveo da je škola izgrađena između 1978. i 1979. godine a da je prethodno škola bila u privatnoj kući, a da je bila u funkciji do unatrag 15-ak godina i da mu nije poznato da bi općina bila uključena u radove na izgradnji i davanju zemljišta na korištenje školi.

8.Svjedok DU pok. H u svom iskazu navodi da mu je poznato da je dio nekretnine na kojoj je sagrađena škola i igralište otac tužitelja AU darovao za izgradnju, i da je on radio na izgradnji te škole 1978. godine. Svjedok dalje navodi da se tada pričalo da je otac tužitelja AU darovao školi dio parcele i to baš gdje je izgrađena škola i igralište i da mu je poznato da preostali dio nekretnine je i dalje držala obitelj tužitelja i to na način da je dio nekretnine obrađivan dok je preostali korišten za ispašu stoke. U odnosu na predmetnu nekretninu svjedok navodi da mu je poznato da je nekretnina bila ograđena duplim suhozidom visine cca. 2 metra i da koliko mu je poznato tužitelja i njegove prednike nitko nije ometao, a da dio nekretnine koji je darovan za izgradnju škole i igrališta je bila jedna cjelina i ista je bila u funkciji od 1978/1979. pa do unatrag petnaestak godina.

9.Svjedok SU pok. Š u svom iskazu navodi da je radio na iskopima škole i kada je došao na lice mjesta prije započetih iskopa čitava nekretnina pa i dio na kojem je izgrađena škola je bio ograđen suhozidima od jedan do dva metra visine, tako da je on dio suhozida i porušio jer je to bilo neophodno kako bi mehanizacija mogla ulaziti na nekretninu s tim da izgradnja škole je trajala oko dvije godine. Svjedok dalje navodi da još kao dijete – mladić je pomagao majci tužitelja V jer je tužitelj bio odsutan i to u obrađivanju vrta prilikom sadnje luka, kapule, krumpira, te je čuvao kravu i nešto ovaca i u tome ga nitko nije ometao. Svjedok SU dalje navodi da mu je poznato da je otac tužitelja darovao predmetnu nekretninu na kojoj ja izgrađena škola i igralište i nakon što je izgrađena škola ista je stavljena u funkciju do unatrag petnaestak godina a da škola nije koristila preostali dio nekretnine, niti je općina sudjelovala u davanju na korištenje nekretnine niti na bilo koji drugi način.

10.Svjedok ŽU i NU u svojim iskazima u cijelosti su potvrdili navode prethodno saslušanih svjedoka.

11.Nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 22. rujna 2025. godine, koji je tužbeni zahtjev ovaj sud u cijelosti usvojio kao osnovanim.

12.Tužena ad/2 Osnovna škola Zagvozd u svojim očitovanjima navodi da je tuženiku, odnosno njegovu pravnom predniku 1979. dodijeljeno pravo korištenja predmetne nekretnine u čitavoj površini od 4.360 m2 radi izgradnje školske zgrade, a potom je školi dozvoljena i uporaba novoizgrađenog objekta, odnosno, školske zgrade "Osnovna škola Rastovac u Zagvozdu". Svoje navode tužen ad/2 potvrđuje dostavom Zaključka Skupštine općine Imotski, broj:S-38/1-80 od 07. studenog 1979. godine, te dostavom rješenja Sekretarijata za upravno – pravne poslove, Odsjeka za

4.

urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove Općine Imotski, broj:03-UP/1-952/81 od 02.10.1982. godine.

13.Među strankama je nesporno da je prednik tužitelja otac AU pok. VU darovao usmeno (prema navodima tužitelja) dio č. zem. [katastarska čestica] za izgradnju škole i igrališta, a koji dio nekretnine je priveden svrsi, te je izgrađena Osnovna škola i igralište 1978/1979 godinu i koja škola je bila u funkciji do unatrag petnaest godina.

14.Kao sporno pitanje se postavlja: je li otac tužitelja AU usmeno darovao čitavu nekretninu 4164/8 u površini od 4350 m2, a koja se nalazi u K. O. [katastarska općina] ili je darovao samo dio nekretnine.

15.Uvidom u Zaključak koji je dostavljen od strane pun. tuženika ad/2 nesporno proizlazi da je Skupština općine Imotski 07. studenog 1979. godine dala na korištenje neposrednom pogodbom neizgrađeno građevinsko zemljište društveno vlasništavo centralnoj Osnovnoj školi Zagvozd - Područnoj školi Rastovac, a sve radi izgradnje nove školske zgrade i to č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 4350 m2 a sve u K. O. [katastarska općina]. U Zaključku se dalje navodi da za dodijeljeno zemljište korisnik je dužan platiti naknadu po 1 m2 što će se, kao i način i uvjeti korištenja tog zemljišta regulirati posebnim ugovorom između korisnika i davaoca zemljišta na korištenje.

16.Iz dostavljene dokumentacije sud ne može utvrditi tko je bio prethodni vlasnik nekretnine koja je dana na korištenje neposrednom pogodbom Osnovnoj školi Zagvozd jer taj dokument tužena ad/2 nije dostavila. Osim navedenog tužena nije dostavila niti Ugovor o plaćenoj naknadi za zemljište koje je dano na korištenje, iako je korisnik – prednik tuženika ad/2 bio u obvezi to regulirati. Osim navedenog zaključak o davanju na korištenje nije dostavljen prethodnom vlasniku, a to bi u konkretnom slučaju bio otac tužitelja AU pok. VU koji bi vjerojatno i reagirao na darovanu površinu. Osim toga postavlja se pitanje: zašto je Osnovnoj školi u Zagvozdu – Rastovac potrebna tolika površina za izgradnju školske zgrade i igrališta, kada je sve to izgrađeno na puno manjoj površini.

17.Svi saslušani svjedoci a koji su bili uključeni i u izgradnju Osnovne škole u Rastovcu, a to su bili mladići do 20 godina, su potvrdili navode tužitelja da je njegov otac darovao samo dio nekretnine i to baš dio na kojem je izgrađena škola i igralište, dok su prednici tužitelja i dalje nastavili koristiti dio nekretnine koji nije darovan kao svoj i to na način da je na tom dijelu nekretnine bio vinograd, voćke, dok je preostali dio korišten za ispašu stoke. Naime, svjedok SU pok. Š u svom iskazu navodi da je on kao mladić porušio dio suhozida s kojim je bila ograđena nekretnina, a sve kako bi građevinska mehanizacija mogla nesmetano ulaziti, te je isti dodao da je majci tužitelja pomagao u obrađivanju tog dijela nekretnine koji nije darovan za izgradnju škole i igrališta, pa je ovaj sud u cijelosti usvojio taj dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj je vlasnik dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini od 3.204 m2.

18.U odnosu na d. č. zem. [katastarska čestica] u površini od 5462 m2 na kojoj čestici je upisana tužena Republika Hrvatska sud je u cijelosti prihvatio kao istinite iskaze naprijed navedenih svjedoka koji u svojim iskazima potvrđuju navode tužitelja da je isti vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao nasljeđivanjem od svojih prednika, roditelja i brata, te da je on zajedno sa svojim prednicima bio u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od davnina. Naime, svi svjedoci u svojim iskazima potvrđuju da je predmetna nekretnina bila ograđena visokim suhozidom (dvoredom) i da su

5.

prednici tužitelja istu koristili na način da su dio nekretnine obrađivali dok dio nekretnine je korišten za ispašu stoke.

19.Dakle, ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovog postupka, a koja je u zemljišnim knjigama, z.k. odjela ovog suda upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17.studenog 1959. godine, te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159 st.3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. -dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj, te je sud nesporno utvrdio da su prednici tužitelja stekli dosjelošću vlasništvo na predmetnim nekretninama.

20.Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 st.4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

21.Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik spornih nekretnina, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu nekretnina nalaze znatno ranije od 17. studenog 1959. godine, te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo u pogledu ovih nekretnina, a koji zaključak proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te očevida na licu mjesta.

22.Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ove nekretnine u z.k. odjelu ovog suda pogrešno vode upisane na imenima tuženika, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.

23.Kako stranke nisu popisale trošak o istome sud nije niti odlučivao.

U Imotskom 12. prosinca 2025.

S u d a c:

Marija Ćosić

6.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana na Županijski sud, a putem ovog suda.

DNA:

- Matea Burazin Lončar odvjetnica iz Imotskog, Kralja Zvonimira 54,

- Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj,

- Damir Primorac, odvjetnik u OD Primorac i partneri d.o.o., Trg Hrvatske bratske zajednice 2b, Split,

- HU, [adresa].