Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4230/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, Štefanovec 110A, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojega zastupa opunomoćenica ONN, mag. iur. prema generalnoj punomoći Su-81/23, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 5. prosinca 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 12. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/260, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. srpnja 2023. godine.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 6. rujna 2023. godine protiv rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/260, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. srpnja 2023. godine, kojim se odbija prigovor ON podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/1518, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 15. svibnja 2023. godine, kao neosnovan. Potonjim rješenjem zamjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/899, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 7. lipnja 2017. godine, u dijelu koji glasi: „Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počevši od 5. lipnja 2017. godine. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke", s novim dijelom rješenja, koji glasi: ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za dijete FN, novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno, i to:
- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;
- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;
- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.
Novčana pomoć prestaje:
- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.“
2. Tužiteljica u tužbi navodi da podnosi ovu tužbu protiv gore navedenog rješenja tuženika od dana 14. srpnja 2023. godine i to u cijelosti, radi toga što u osporenom aktu nije nikako, odnosno nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu, odnosno drugi zakonito donesen propis, odnosno pri donošenju pobijanog rješenja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo; u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što s navodi u obrazloženju pobijanog rješenja i dokaza izvedenih tijekom postupka, te činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, a iz nepravilno utvrđenih činjenica izveden je nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Naime, rješenjem Grada Zagreba o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, KLASA: UP/I-551-06/17-013/899, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 7. lipnja 2017. godine, priznato je tužiteljici pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja propisano Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu ("Službeni glasnik", broj: 16/16. i 19/16.), a kojom pojedinačnom odlukom je utvrđena visina novčane pomoći, uvjeti, te prestanak prava na novčanu pomoć. Upravo su Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu ("Službeni glasnik", broj: 16/16. i 19/16.) bili propisani uvjeti za stjecanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Tužiteljici je predmetno pravo stekla obzirom na činjenicu da je ista ispunila uvjete za ostvarivanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja iz članka 2. i 3. Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu ("Službeni glasnik", broj: 16/16. i 19/16.). Pobijana odluka u cijelosti je protivna osnovnim načelima prava. Retroaktivno djelovanje osporavane Odluke evidentno proizlazi iz činjenice da je tužiteljica svoje pravo ostvarila na temelju Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu ("Službeni glasnik", broj: 16/16. i 19/16.) i pojedinačnog akta Grada Zagreba, a protiv kojega više nije dopušten pravni lijek. Upravo iz navedenoga razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o stečenom pravu na osnovi Odluke nadležnog tijela, a u pravnoj teoriji se ističe da kasnija promjena propisa ne smije utjecati na subjektivno pravo nastalo na temelju ranijeg propisa, odnosno u konkretnom slučaju evidentno je da se radi o stečenom pravu tužiteljice koje pravo tuženik pobijanim rješenjem bitno umanjuje. Nadalje, nesporno je da je tužiteljica u predmetnoj novčanoj pomoći imala legitimna očekivanja utemeljena na pravomoćnom upravnom aktu kojim je ista svoje pravo ostvarila. Upravo iz navedenoga nužno je promjenu uzrokovanu pobijanom odlukom promatrati u kontekstu konvencijskih zahtjeva vezanih uz zaštitu vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1 uz Konvenciju, a koje štiti svako pravo imovinske naravi u smislu Konvencije od različitih oblika miješanja. Prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, može se tvrditi da je došlo do povrede članka 1. Protokola 1 samo ako se osporavani akt odnosi na „vlasništvo“ u smislu te odredbe. „Vlasništvo“ u smislu članka 1. Protokola 1 uz Konvenciju može biti „postojeće vlasništvo“ ili „imovina“, uključujući potraživanja, u odnosu na koja podnositelj može tvrditi da ima barem „legitimno očekivanje“ da će biti ostvareno. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, legitimno je očekivanje tužiteljice upravo ono koje se temelji na razumno opravdanom povjerenju u upravni akt koji ima valjanu pravnu osnovu i koji utječe na imovinska prava tužiteljice (presuda K. protiv Slovačke od 28. rujna 2004., zahtjev br. 44912/98.) Naime, životno je logično da je pobijano rješenje tuženika doneseno kao posljedica promjene gradske vlasti i nedostatka sredstava u gradskom proračunu, odnosno da se u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, ali i ostalih korisnika stečenih prava, donošenjem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 120/21. i 25/22.), donijelo pobijano rješenje uz ˝opravdanje˝ da je Grad Zagreb ovlašten modificirati predmetnu novčanu pomoć uslijed promjena modela pronatalitetne politike. Navedeno obrazloženje u cijelosti je neosnovano i nije potkrijepljeno ni jednim materijalnim dokazom u upravnom postupku, već je pozivanje na promjenu modela pronatalitetne politike iskorišteno isključivo u smislu opravdanja donošenja protuzakonitog akta, a koji akt je bio osnov za donošenje pobijanog rješenja u ovome postupku. Nesporno je da tužiteljici ne pripada pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja, međutim pravo tužiteljice nesporno je legitimno očekivanje tužiteljice, kao roditelja odgojitelja, da promjene koje nastanu, kao posljedica intervencije donositelja općeg akta, za tužiteljicu neće biti nerazmjerno restriktivne i opterećujuće. U konkretnom slučaju pobijanim rješenjem nesporno je da se radi upravo o restriktivnoj i opterećujućoj promjeni donesenoj na štetu tužiteljice. Upravo je temeljem stečenog prava sama tužiteljica bila isključena sa tržišta rada te je pobijanom odlukom ista prisiljena da bez višegodišnjeg radnog staža i kao takva nekonkurentna na tržištu rada, osigurava egzistenciju za sebe i svoju obitelj. Tuženik tijekom upravnog postupka, a posebno u pobijanome rješenju paušalno navodi razloge obrazloženja rješenja, a da istodobno nije dana mogućnost saslušanja tužiteljice kao stranke i sagledavanja životnih okolnosti kod tužiteljice i posljedice koje bi pobijano rješenje imalo na život tužiteljice i njezine obitelji. Tuženik je pri donošenju pobijanog rješenja zanemario uzeti u obzir činjenicu dugogodišnjeg izbivanjem s tržišta rada tužiteljice, pa tako i dob tužiteljice. Dakle, iz navoda ove tužbe evidentno proizlazi da su tijekom prvostupanjskog postupka počinjene bitne povrede pravila postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na štetu tužiteljice, primijenjeno materijalno pravo, uz povrede odredaba članka 29. Ustava Republike Hrvatske koje se odnose na „pravično suđenje“. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava jedan od aspekata prava na pošteno (pravično), suđenje je i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"), koje je sadržajno blisko načelu saslušanja stranaka u domaćem pravu. Prema tom načelu, svaka od stranaka treba imati "razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika" (Kaufman protiv Belgije, zahtjev broj 10938/84). Pravna sigurnost ustavna je kategorija i u Republici Hrvatskoj, sukladno načelu „vladavine prava“ svi pravni akti moraju biti u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonima. Tom ustavnom kategorijom sprječava se arbitrarnost i samovolja državnih i upravnih tijela u odnosu na pojedinca. Načelo vladavine prava podrazumijeva da se sudski i upravni postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, pa tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene, već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje sadržane u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužiteljica smatra da su utvrđenja iz pobijanog rješenja takva, odnosno da se radi o odluci pri čijem je donošenju povrijeđeno načelo „vladavine prava“, jer se radi o proizvoljnim i na zakonu neutemeljenim konstrukcijama kojima se ozbiljno narušava pravo tužiteljice na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Dakle, činjenica da je pobijanim rješenjem došlo do bitnih promjena za tužiteljicu, odnosno da se pobijanim rješenjem evidentno zadire u stečena prava tužiteljice od strane tuženika na način da su nova prava restriktivna i bitno opterećujuća za tužiteljicu. Osim toga, tužiteljica ističe da se postupovna povreda se sastoji u činjenici što tužiteljici nije dana mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje bi mogle utjecati na pravilno donošenje odluke u prvostupanjskom postupku, a drugostupanjsko upravno tijelo nije vodilo računa o navodima tužiteljice u žalbi, niti se posebno na njih osvrtalo, osim što se paušalno očitovalo da se isti ne prihvaćaju kao osnovani. Tuženik u predmetnom upravnom postupku nije postupio u skladu s odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09., dalje ZUP), te nije stranci (ovdje tužiteljici) omogućio izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Drugostupanjsko upravno tijelo je bilo dužno voditi računa o tome da se ne ide na štetu prava tužiteljice, rješenje ukinuti, te predmet vratiti na ponovni postupak u kojemu bi se tako iznijeti prigovori provjerili.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Grada
Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/260, URBROJ: 251-02- 01/001- 23-5 od 14. srpnja 2023. godine, te naloži tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove predmetnog upravnog spora sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
4. Tužiteljica je tijekom spora, između ostalog, navela da neovisno o odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, nužno je za naglasiti da je upravo skladno članku 130. stavku 1. točki 1. ZUP-a propisano da se općim aktom ne smije propisati ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo, pa su stoga i odredbe članka 3., 4. i 6. Odluke/22 u nesuglasnosti s odredbom članka 130. stavka 1. točke 1. ZUP-a. Nadalje, Visoki Upravni sud Republike Hrvatske je presudom, Poslovni broj:
Usoz-254/2023 ocijenio „da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Uvidom u obrazloženje presude Visoki upravni sud uopće se nije upustio u analizu usklađenosti sporne odredbe općeg akata sa zakonskim odredbama na koje se upire u zahtjevu, već se očitovao na pitanje je li spornom odredbom općeg akta onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Takvo pitanje nije bilo niti postavljeno u zahtjevu. Osim toga, donošenje akta koje nije u djelokrugu poslova određenog tijela predstavlja osnovnu nezakonitost upravnog akta. Zahvat uprave u nadležnost suda predstavlja razlog ništavosti upravnog akta (članak 128. stavak 1. točka 1. ZUP-a), dok se u ostalim slučajevima nenadležnosti radi o oborivosti upravnog akta. Donošenje prvostupanjskog rješenja od strane nenadležnog tijela – Gradonačelnika, obligatorni je razlog za poništavanje prvostupanjskog rješenja (članak 117. stavak 3. ZUP-a). Okolnost da je rješenje kojim je stranka stekla pravo donijelo nenadležno javnopravno tijelo razlog je njegovog izvanrednog poništavanja (članak 129. stavak 2. točka 1. ZUP-a).
5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Jer, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naime, pobijano rješenje doneseno je na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka), kojom je propisano kako se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da je gradonačelnikova odluka o prigovoru konačna. Rješenje prvog stupnja doneseno je na temelju odredbe članka 6. Odluke/22 kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Navedena Odluka/22 je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH), te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu, broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U navedenoj presudi VUSRH je, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Nadalje, VUSRH je u točci 123. pravomoćne presude, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Naime, ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 29/21.)), u pravilu, nije završilo. Dakle, pojedinačnim aktima njihovi su adresati stekli pravo na novčanu pomoć, kako za razdoblje prije stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluke 29/21), tako i za razdoblje nakon toga, što znači da pravo koje im prema tim pojedinačnim odlukama pripada, još nije u cijelosti realizirano (ostvareno/konzumirano). U točci 124. navedene presude VUSRH ističe da Odluka 29/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. U navedenoj presudi VUSRH se pozvao na raniju presudu, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., te je u istoj jasno zaključio da Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Naime, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa tako i Grad Zagreb, a što pravilno zaključuje i VUSRH u navedenoj presudi, slobodne su u uređivanju pitanja iz svog samoupravnog djelokruga, uključujući i novčana davanja, a radi prilagođavanja gospodarskim i socijalnim prilikama na svom području. Nadalje, tuženik ističe da predmetna mjera nije ostvarila svoju primarnu svrhu, a to je demografski oporavak Grada Zagreba, a što nedvojbeno proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku, koji podaci su dostavljeni u postupku koji je prethodio presudi VUSRH, broj: Usoz-8/22, iz kojih je evidentno vidljiv pad broja živorođene djece razdoblju 2014. - 2020. godine. Stoga je i VUSRH pravno potpuno ispravno te ujedno i životno i logično zaključio kako javna vlast ima široku slobodu procjene, što uključuje slobodan odabir modela provođenja vlastite politike, posebice uzimajući u obzir legitiman cilj koji se predmetnom mjerom htio postići no nije. Neosnovano navodi tužiteljica kako joj nije dana mogućnosti izjašnjavanja i očitovanja o činjenicama i okolnostima koje su mogle utjecati na pravilno donošenje odluke (pri čemu tužiteljica navodi članak 30. ZUP-a). Također, ista potpuno neutemeljeno navodi povredu prava na pravično suđenje odnosno načela saslušanja stranaka. Prema odredbi članka 49. stavka 1. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. U konkretnom slučaju, pobijano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti, na temelju članka 6. Odluke radi usklađenja iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, dok se samo pravo na novčanu pomoć nije utvrđivalo jer je isto već utvrđeno. Kako je prvostupanjsko upravno tijelo iznose novčane pomoći i razloge prestanka moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje tužiteljice niti izvođenje dokaza, službena osoba mogla je neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar. Tužiteljica niti ne navodi odnosno konkretizira koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak. Ujedno, prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda RH pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupku odnosi se na redovan upravni postupak (presuda VUSRH, broj: Usž-318/2022). U konkretnom se slučaju ne radi o toj vrsti postupka, stoga navodi tužiteljice istaknuti u tom smislu nisu osnovani.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika , KLASA: UP/II-551- 06/23-014/260, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. srpnja 2023. godine (stranica 9- 11 spisa), rješenje Grada Zagreba Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/899, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 7. lipnja 2017. godine (stranica 12-13 spisa), te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1518, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 15. svibnja 2023. godine.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 14. srpnja 2023. godine, kojim se odbija prigovor ON podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1518, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 15. svibnja 2023. godine, kao neosnovan. Potonjim rješenjem zamjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/17-013/899, URBROJ: 251-10-01- 17-2 od 7. lipnja 2017. godine, u dijelu koji glasi: „Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počevši od 5. lipnja 2017. godine. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke", s novim dijelom rješenja na način da je određeno da se podnositeljici prigovora novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Također, određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je pobijano rješenje donijeto na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. - dalje: Odluka), kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke do 31 .prosinca 2022. U odnosu na navod podnositeljice, ovdje tužiteljice da je Odluka suprotna odredbi članka 13. i 129. ZUP- a, te u odnosu na njezina legitimna očekivanja tuženik ističe da je VUSRH u presudi, broj: Usoz- 143/22 od 27.veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj:
Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je pobijano rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Naime, podnositeljica je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, UP/I-551-06/17-013/899, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 7. lipnja 2017. stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Pobijanim rješenjem zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći. Dakle, pobijanim rješenjem nije određen prestanak novčane pomoći sada, već su usklađeni razlozi za prestanak sukladno Odluci pri čemu je rješenje kojim je podnositeljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje na snazi i pravomoćno u dijelu koji se odnosi na njezino pravo. Ostali navodi podnositeljice nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.
9. Sud smatra da je pobijana odluka zakonita, budući da je ista donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila postupka. Naime, navedeni pojedinačni akti nadležnog gradskog upravnog tijela doneseni su na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka), s time da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. godine ocijenio zakonitom Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 8. rujna 2022. godine ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22). Time je ocijenio zakonitim i članak 6. Odluke/22, koji propisuje da o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022. Pri tome je potrebito naznačiti da sud smatra da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku, a Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dozvolio izmjene vremenskih rokova trajanja novčane pomoći i izmjene visine novčane pomoći, ali uz preporuku da modifikacije postojeće mjere traju dulje, tijekom kojih će se postupnije smanjivati prava u visini i trajanju novčane pomoći. Tako prema Odluci/22 prvih šest mjeseci nakon donošenja odluke iznos novčane pomoći ostaje isti i svi korisnici ostaju u mjeri. Nakon šest mjeseci iznos novčane pomoći se postupno smanjuje, a prvi korisnici izlaze iz mjere godinu dana nakon donošenja odluke. Na taj je način ostavljeno značajno vrijeme prilagodbe korisnika na novonastale okolnosti, kako korisnicima ne bio nametnut prekomjerni teret. Osim toga, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. godine obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke tog suda u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. godine. Za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istom, odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte, s time da su gradska upravna tijela dužna osigurati učinkovito obavljanje poslova iz svog djelokruga shodno članku 119. stavku 5. Statuta Grada Zagreba.
9.1. Nadalje, prema članku 4. Statuta Grad Zagreb u okviru svog samoupravnog djelokruga obavlja poslove iz djelokruga grada i djelokruga županije, te druge poslove u skladu sa zakonom. Povjerene poslove državne uprave utvrđene posebnim zakonom obavljaju nadležna upravna tijela Grada Zagreba. U obavljanju poslova iz stavka 2. ovoga članka upravna tijela Grada Zagreba imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave. Grad Zagreb samostalan je u odlučivanju u poslovima iz svojega samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom, zakonom i ovim Statutom. Grad Zagreb ima prava i obveze grada i županije. Nadalje, prema članku 5. stavku 1. Grad Zagreb izvršava ovlasti i obveze koje proizlaze iz njegova samoupravnog djelokruga preko tijela Grada Zagreba, tijela mjesne samouprave, gradskih upravnih tijela i javnih službi, što čini gradsku upravu u cjelini. Grad Zagreb u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, te poslove područnog (regionalnog) značaja, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, i to osobito one koji se odnose: 1. gospodarski razvoj, 2. komunalno gospodarstvo, 3. prostorno i urbanističko planiranje, 4. uređenja naselja i stanovanja, 5. odgoj i obrazovanje, 6. zdravstvo, 7. socijalnu skrb, 8. brigu o djeci, shodno članku 36. stavku 1. Statuta. Prema članku 37. stavku 1. Statuta poslove iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba obavljaju tijela Grada Zagreba i gradska upravna tijela, a prema članku 38. Statuta tijela Grada Zagreba jesu: Gradska skupština, 2. Gradonačelnik, dok prema članku 41. Gradska skupština: 1. donosi Statut Grada Zagreba, 2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba … Prema članku 119. stavku 1. Statuta gradska upravna tijela osnovana za obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba pripremaju i izvršavaju opće i druge akte koje donose tijela Grada Zagreba, prate stanja u upravnim područjima za koju su osnovana, poduzimaju mjere za koju su zakonom i drugim propisom ovlaštena, te obavljaju i druge poslove u skladu sa zakonom, statutom i gradskim odlukama. Prema stavku 2. istog članka gradska upravna tijela iz stavka 1. ovoga članka neposredno izvršavaju provođenje općih akata koje donosi Gradska skupština, dok prema stavku 3. u izvršavanju općih akata Gradske skupštine, gradska upravna tijela donose pojedinačne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba (upravne stvari) osim ako je zakonom određeno da te akte donose prvostupanjska tijela državne uprave. U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka gradska upravna tijela dužna su raditi po uputama, smjernicama i preporukama tijela Grada Zagreba (stavak 4.). Prema članku 120. stavku 1. Statuta nadležna gradska upravna tijela obavljaju povjerene poslove državne uprave utvrđene posebnim zakonom, dok prema stavku 2. istog članka u obavljanju povjerenih poslova državne uprave gradska upravna tijela imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.
9.2. Treba naglasiti da iz obrazloženja Prijedloga odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu iz kolovoza 2016. godine proizlazi da se tom odlukom promiče obiteljska, pronatalitetna politika na području Grada Zagreba, te se osigurava bolja ekonomska situacija u obiteljima s troje ili više djece u kojima je zaposlen samo jedan roditelj. U skladu s pronatalitetnom politikom Grada Zagreba, koja se provodi u kontinuitetu od 2000. ovom odlukom želi se pojačati cjelovita skrb i poboljšati uvjeti života obitelji s djecom. U prvom redu nastoji se pomoći obiteljima s većim brojem djece, kako bi im se olakšalo zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Mjerama pronatalitetne politike indirektno bi se utjecalo bolje demografske slike Grada Zagreba. U obrazloženju Prijedloga odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2018. godine, između ostaloga, navodi se da se Odluka/16 primjenjuje od 2016., a tijekom primjene iste uočeno je kako je potrebno istu izmijeniti i dati pravo roditeljima koji u svom kućanstvu imaju punoljetnu djecu s težim ili teškim invaliditetom. Naime, tijekom primjene Odluke/16 uočilo se kako je potrebno istu izmijeniti i prilagoditi je različitim životnim situacijama. Nadalje, neke od promjena Odluke/16 su usklađene sa zakonodavnim normama Republike Hrvatske. Iz obrazloženja prijedloga Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. godine proizlazi da korisnici mjere roditelj odgojitelj ostvaruju novčanu pomoć u skladu s Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.), te da je ta mjera na snazi od rujna 2016. godine, a do danas je na nju utrošeno 2.141.468.247,30 kn. Istovremeno, ovaj Prijedlog izmjena i dopunama štiti javni interes, definiran kao pravednija raspodjela (ograničenih) financijskih sredstava gradskog proračuna radi ostvarivanja prava na priuštiv i kvalitetan institucionalni odgoj i obrazovanje za svu djecu rane dobi, s posljedicom smanjivanja društvenih nejednakosti i kasnijeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, budući da u 2023. godini predviđa uštedu u proračunu u visini 207.000.000,00 kn, čime će se otvoriti mogućnost značajnih proračunskih investicija u nove vrtiće. U svezi gore navedenog potrebito je uputiti na Gradsku demografsku politiku "Od prvog osmjeha do punoljetnosti", nakladnika Grada Zagreba, Ureda za demografiju iz prosinca 2019. godine, kao i na završni rad PN, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet Hrvatskih studija, Odsjek za sociologiju: Populacijska i obiteljska politika u Republici Hrvatskoj – razvoj, značaj i demografski učinak, Zagreb, 2023. Nadalje, treba uputiti i na Nacionalnu populacijsku politiku, koju je donio Hrvatski Sabor na sjednici 24. studenog 2006. godine, a koja se odnosi i na sustav obiteljskih potpora. Tako obiteljske potpore imaju kao prioritetan cilj osnaživanje obitelji u podizanju djece, počevši od rodiljnog dopusta do prava na rad sa skraćenim radnim vremenom radi skrbi o djetetu, mjesečnih novčanih naknada, jednokratnih pomoći i poreznih olakšica. Posredstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti obiteljima se osiguravaju naknade u obliku: jednokratne novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta; naknade zaposlenom roditelju za vrijeme korištenja dodatnoga rodiljnog dopusta; naknade nezaposlenoj rodilji-majci do prve, odnosno treće godine života djeteta i doplatak za djecu. Treba za korisnike doplatka za djecu uvesti pronatalitetni dodatak za treće i četvrto dijete u jedinstveni propis/zakon o sustavu obiteljskih potpora; utvrditi visinu iznosa pronatalitetnog dodatka za treće i četvrto dijete, te provesti uvodne analize učinkovitosti mjere svake dvije godine, a cjelovitu analizu za pet godina od početka provedbe mjere. Stoga treba naglasiti da je populacijska politika koju provodi neka država, s ciljem usklađivanja demografske slike (broj, strukturu i razmještaj stanovništva). Populacijsku politiku podrazumijeva skup akcija i mjera. Ekspanzivne (pronatalitetne) populacijske politike predstavljaju skup mjera koje države poduzimaju kako bi povećale stopu nataliteta. Ove politike su često odgovor na demografske izazove kao što su starenje stanovništva, smanjenje radno sposobne populacije i ekonomski pritisci povezani s niskom stopom rađanja. lako ove politike mogu donijeti značajne pozitivne promjene, njihov uspjeh ovisi o pažljivoj implementaciji i osiguravanju da mjere budu sveobuhvatne, pravedne i dugoročno održive. Francuska populacijska politika predstavlja uspješan primjer kako sveobuhvatan i dobro osmišljen set mjera može pozitivno utjecati na demografske trendove i kvalitetu života. Pružanje financijske potpore, poreznih olakšica, subvencioniranih usluga skrbi o djeci, roditeljskih dopusta i fleksibilnih radnih aranžmana stvorilo je povoljno okruženje za obitelji s djecom. Dugoročni učinci ove politike uključuju održavanje visoke stope nataliteta, visoku stopu sudjelovanja žena na tržištu rada i jačanje socijalne kohezije. Za razliku od najrazvijenijih europskih zemalja koje imaju i najviši fertilitet, poput Francuske, Švedske, Irske, Danske i Norveške, Njemačka je donedavno ulazila u skupinu zemalja s niskim fertilitetom - kaže O. Tome je glavni razlog povijesno opterećenje zbog kojeg Njemačka desetljećima nije mogla svojim javnim politikama provoditi mjere koje bi pomagale obiteljima u usklađivanju obiteljskog života i plaćenog rada. Posljednjih godina Njemačka pripada skupini zemalja koje izdvajaju najviše novca za obiteljske i dječje naknade. Njemački analitičari veliku važnost pridaju ulaganjima u dječje vrtiće i jaslice te u povećanje rodiljskog, odnosno roditeljskog dohotka i njegovo omogućavanje za oba roditelja. Deutsche Welle tako navodi da je u posljednjih deset godina njemačka vlada donijela mjere s ciljem poticanja povećanja nataliteta. U njih spada i isplata dvije trećine mjesečnog osobnog dohotka za roditelja koji u prvoj godini djetetova života odluči ostati kod kuće. Zapravo, oba roditelja imaju pravo na 14 mjeseci rodiljskog, odnosno roditeljskog dopusta ukupno, ali jedan smije izbivati najviše 12 mjeseci. Moguće je, recimo, da oba roditelja imaju plaćen dopust po sedam mjeseci. Roditelji imaju i pravo da s djetetom budu prve tri godine njegova života, s tim da druge dvije godine odsutnosti nisu plaćene. Osim toga, zakonom se jamči mjesto u jaslicama za dijete kada napuni godinu dana. Broj mjesta povećao se u nekim regijama, ali to je još uvijek problem u gusto naseljenim područjima. Drugi pak kao ključnu stvar koja koči rast nataliteta ističu tržište rada.
9.3. Razvidno je da se izravna pronatalitetna mjera o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja odnosi na roditelja odgojitelja s najmanje troje djece, pa Grad Zagreb pozitivno diskriminira iste, odnosno obitelji koje imaju troje i više djece, kako bi se uklonile potencijalne nejednakosti u društvu na način da im se olakša zadovoljavanje svakodnevnih potreba i osigura bolja ekonomska situacija istih. To daje ovlaštenje Gradskoj skupštini Grada Zagreba da naknadno uredi isto pitanje na drugačiji način, i to svojom odlukom s povratnim djelovanjem, a koja ne vrijeđa opća pravna načela, odnosno ne vrijeđa načelo legitimnih očekivanja, niti načelo stečenih prava. Tako je npr. ESLJP zaključio „da članak 1. Protokola br. 1 ne stvara pravo na stjecanje vlasništva. On ne ograničava slobodu država ugovornica na odlučivanje hoće li imati neki oblik sustava socijalne sigurnosti ili mirovinski sustav, ili na izbor vrste ili iznosa novčanih naknada ili mirovina u okviru takvog sustava. Međutim, ako država ugovornica ima na snazi zakonodavstvo koje predviđa pravo na isplatu neke naknade socijalne skrbi ili mirovine, bilo da je to pravo uvjetovano prethodnim plaćanjem doprinosa ili nije, mora se smatrati da takvo zakonodavstvo za osobe koje ispunjavaju njegove uvjete stvara vlasnički interes koji spada u doseg članka 1. Protokola br. 1. Stoga, ako se iznos novčane naknade ili mirovine umanji ili ukine, to može predstavljati miješanje u vlasništvo koje mora biti opravdano općim interesom.
9.4. U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje donijeto je na temelju Odluke kojom se uređuje, odnosno modificira predmetna novčana pomoć, iako je rješenje za ostvarivanje prava na novčanu pomoć doneseno na temelju članka 5. Odluke/16. Naime, članak 11. Odluke propisuje da će se roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu ove odluke, uskladiti mjesečni novčani iznosi s iznosima iz članka 5. ove odluke, dok članak 5. stavak 2. podstavak 3. Odluke propisuje da od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Razvidno je da je već i Odluka 10/18 modificirala visinu mjesečnih novčanih iznosa, ali nije bilo prigovora, jer su se mjesečni novčani iznosi povećavali, dok se odredbama Odluke 25/22 ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć. Dakle, tu se ne radi o populacijskoj politici kao skupu mjera i akcija, najčešće ugrađenih u pozitivna zakonska rješenja i provedbene akte, kojima država usmjerava razvoj vlastita stanovništva, njegovo brojčano kretanje, prostorni razmještaj, brojnost živorođenih i umrlih. Također, ne radi se o naknadama u sustavu socijalne skrbi temeljem Zakona o socijalnoj skrbi. Pojedinačni akti doneseni su primjenom općeg akta iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba, a u skladu s pronatalitetnom politikom Gradske skupštine. Stoga treba uputiti na stajalište Visokog upravnog suda RH iz presude, Poslovni broj: Usoz-254/2023: "Budući da se ovdje radi o pravu utvrđenom gradskom odlukom, a ne zakonom, za prava roditelja odgojitelja se u smislu ZUP-a predmetnu gradsku odluku treba vrednovati (svrhovito analogno primjenjivati) kao zakon (lokalni zakon). Ne prihvati li se takvo percipiranje Odluke, koncept hijerarhije pravnih akata koji se iskazuje kroz načelo zakonitosti bio bi doveden do apsurda, jer kad se gradska odluka u ovom slučaju ne bi vrednovala (svrhovito analogno primjenjivala) kao zakon (lokalni zakon), pojedinačni akti doneseni na temelju iste se niti u jednom slučaju ne bi mogli izmijeniti. Slijedom navedenog, pravo utvrđeno gradskom odlukom mora se moći gradskom odlukom (aktom iste pravne snage donesenim od istog tijela – Gradske skupštine Grada Zagreba) izmijeniti, kako to u točki 141. presude Poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. potvrđuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Iz tog razloga zakoniti pojedinačni akti doneseni na temelju gradske odluke mogu i moraju moći izmijeniti u cijelosti ili djelomično kako je to dopušteno člancima 3, 4. i 6. Odluke o izmjenama/22."
9.5. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka stručne savjetnice za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba. Nadalje, upravo je odredbom članka 10. stavak 1. Odluke propisano da se prigovor izjavljuje gradonačelniku Grada Zagreba, koji je i donio osporeno rješenje u povodu izjavljenog prigovora tužiteljice, dok su navodi o njegovom potpisu paušalni i ne dovode u sumnju njegovu valjanost. Treba naglasiti da je prvostupanjsko rješenje od 15. svibnja 2023. godine doneseno u ponovnom postupku po službenoj dužnosti, jer prijašnje prvostupanjsko rješenje u predmetu usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja nije potpisala ovlaštena osoba.
9.6. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika. Sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka.
9.7. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju (npr. o prigovoru (žalbi) na temelju Odluke ili temeljem članka 122. ZUP-a ili o troškovima upravnog postupka, koji je pokrenut po službenoj dužnosti, a nije povoljno okončan za podnositeljicu).
9.8. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sud je cijenio nepotrebnim i neekonomičnim, usmjerenim odugovlačenju postupka, pa je u skladu s načelom učinkovitosti spora, raspravnim rješenjem prijedloge odbio.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
11. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
U Zagrebu 12. prosinca 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnik Tomislav Mučnjak, [adresa] Zagreb, Štefanovec 110A
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. U spis