REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1048/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, protiv prvo tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba i drugo tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvo tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 i drugo tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, solidarno platiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, iznos od 3.062,80 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvo tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747 i drugo tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912 da solidarno nadoknade tužitelju UNIQA osiguranje d.d., OIB: 75665455333 trošak parničnog postupka u iznosu od 2.215,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 27. prosinca 2021. u 6,54 sati dogodila prometna nesreća naletom vozila na divljač na način da je PF upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, OIB: 18736141210, autocestom A-4. Prilikom dolaska do 36. kilometra i 600. metara istočne kolničke trake navedene autoceste, sjeverno od tunela Vrtlinovec, na vozilo je prilikom pretrčavanja autoceste naletjela divljač – lisica. Vozač PF upravljao je vozilom sukladno propisima o sigurnosti prometa na cestama i bez prisutnosti alkohola u organizmu. Vozač je poštivao prometne propise, nije počinio niti jedan prekršaj, a niti je protiv istog pokrenut prekršajni postupak, a što bi se svakako dogodilo da nije poštivao prometne propise. U trenutku prometne nezgode vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 0372008777. Uslijed predmetnog štetnog događaja na vozilu je nastala imovinska šteta te je tužitelj 1. veljače 2022. isplatio iznos od 3.062,80 EUR na ime naknade imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju na račun vlasnika vozila. Po izvršenoj isplati, tužitelj se obratio tuženicima s regresnim zahtjevima potražujući isplatu u mirnom postupku, ali su tuženici svoju obvezu otklonili. Predmetni štetni događaj dogodio se na području autoceste A4 koja se nalazi unutar granica zajedničkog otvorenog lovišta broj V/124 – „Varaždinske Toplice“ , a kojim u svojstvu zakupnika prava lova gospodari Lovačko društvo "Jelen" Varaždinske Toplice iz Pišćanovca, Pišćanovec 1A, OIB: 68866420442 na temelju Ugovora broj 05124 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj V/124 – „Varaždinske Toplice“. U trenutku predmetnog štetnog događaja, svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji, uključujući i Lovačko društvo "Jelen" Varaždinske Toplice, bili su osigurani kod prvo tuženika policom osiguranja od odgovornosti br. 804271894. Ističe kako prvo tuženikova (solidarna) odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredaba čl. 1063., 1064., 1066. te 1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koji izričito upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Tužitelj ističe kako je u trenutku štetnog događaja autocestom A4 na kojoj se isti dogodio, upravljao drugo tuženik čija odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredbe čl. 17. i 50. Zakona o cestama. Naime, predmetna dionica autoceste u vrijeme štetnog događaja u cijeloj svojoj dužini trebala je biti osigurana zaštitnom žičanom ogradom namijenjenoj zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja. S obzirom da se divljač (lisica) u predmetnom slučaju našla na autocesti, evidentno je da drugo tuženik zaštitnu žičanu ogradu nije postavio ni održavao na način da je osigurao zaštitu prometa na autocesti od divljači, zbog čega po načelu krivnje za nastalu štetu odgovara solidarno s prvo tuženikom.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka prvo tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju prvo tuženika, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik prvo tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila štetu. Osporava odgovornost za štetu i iz razloga što nema dokaza da bi šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika odnosno osiguranika prvo tuženika. Ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, jer cesta predstavlja nelovnu površinu pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne prvo tuženik. Ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, a radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača, osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka drugo tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je autocesta u cijeloj svojoj dužini osigurana zaštitnom žičanom ogradom i da drugo tuženik ne određuje kvalitetu zaštitne žičane ograde, niti istu postavlja, već je ona propisana Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama kao i hrvatskim normama. Postavljanje zaštitne žičane ograde mora biti u skladu s projektom, propisima, programom kontrole i osiguranja kakvoće, projektom organizacije građenja, zahtjevima nadzornog inženjera, odgovarajućim hrvatskim normama i općim tehničkim uvjetima. Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste sama po sebi ne znači da drugo tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između postupanja drugo tuženika i štetnog događaja jer je ophodarska služba u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navodi da je došlo do iznenadnog dolaska divljači (lisice) na ogađeni prostor autoceste što drugo tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze drugo tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112), te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Pojava divljači na kolniku autoceste nije propust drugo tuženika koji upravlja autocestom, a niti je divljač u vlasništvu istog već je isključivo odgovorno lovačko društvo koje gospodari lovištima s jedne i druge strane autoceste, jer da je lovoovlaštenik poduzimao sve potrebne mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači, do izlaska divljači iz lovišta i štetnog događaja ne bi niti došlo. Osporava i visinu štete na vozilu navodeći da je tužitelj prijavu i izvid štete napravio 15 dana nakon štetnog događaja, a u kojem vremenu je vozilo moglo biti oštećeno na drugi način. Osporava tijek zateznih kamata i ističe da se ne radi o solidarnoj odgovornosti tuženika.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka PF i prometnim vještačenjem, te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 3.062,80 EUR po osnovi regresa, jer je tužitelj svom osiguraniku naknadio štetu za koju tvrdi da su odgovorni tuženici.

6. Između stranaka nije sporno da se 27. prosinca 2021. dogodila prometna nesreća u 6,54 sati na 36. kilometru i 600 metara istočne kolničke trake autoceste A4, sjeverno od tunela Vrtlinovec naletom divlje životinje – lisice na vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], da je vlasnik vozila [registarska oznaka] s tužiteljem kao osigurateljem sklopio ugovor o kasko osiguranju, da je tužitelj isplatio štetu u utuženom iznosu svom osiguraniku i da je uplaćena premija osiguranja.

7. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija i odgovornost oba tuženika za nastanak štetnog događaja i štete, uzročno posljedična veza između postupanja drugo tuženika i štetnog događaja, visina štete i tijek kamata.

8. S obzirom da između stranaka nije sporno da je vlasnik vozila [registarska oznaka] s tužiteljem kao osigurateljem sklopio ugovor o kasko osiguranju i da je tužitelj isplatio štetu u utuženom iznosu svom osiguraniku, prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je ocijenio neosnovanim.

9. Uvidom u kartu lovišta (list 122 spisa), sud je utvrdio da se sa obje strane predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodila prometna nesreća nalazi lovište broj V/124 Varaždinske toplice kojim upravlja osiguranik prvo tuženika, a koju činjenicu prvo tuženik niti ne osporava već osporava odgovornost jer šteta na vozilu nije nastala zbog provođenja lova od strane osiguranika prvo tuženika kao lovoovlaštenika, a što znači da se prometna nezgoda dogodila na dijelu autoceste koji pripada lovištu prvo tuženika. Stoga je u smislu odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99/18, 32/20) prvo tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u kojem je nastala šteta pasivno legitimiran.

10. Sud je odbio tužiteljev prijedlog da sud službenim putem od Varaždinske županije odnosno Lovačkog društva "Jelen" Varaždinske Toplice zatraži dostavu Ugovora o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj V/124 Varaždinske Toplice od 29. ožujka 2016., prijedlog da sud službenim putem od Lovačkog društva "Jelen", Varaždinske Toplice zatražiti dostavu detaljne karte lovišta kojim gospodari, prijedlog da sud službenim putem od Ministarstva poljoprivrede odnosno Hrvatskog lovačkog saveza zatražiti detaljnu kartu lovišta kojim gospodari Lovačko društvo "Jelen" Varaždinske Toplice i prijedlog za izvođenjem dokaza geodetskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja granica lovišta kojim gospodari osiguranik prvotuženika, Lovačko društvo "Jelen", Varaždinske Toplice i na okolnost utvrđivanja granica ceste kojom je upravlja drugotuženik, jer navedene činjenice nisu bile sporne, a to je također vidljivo iz karte lovišta.

11. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12. Niti jedna stranka ne tvrdi da se u vrijeme prometne nesreće provodio skupni lov. Zakon o lovstvu kao poseban propis ne uređuje tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio skupni lov. Prema odredbi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Stoga su za utvrđivanje odgovornosti za štetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), i to odredbe čl. 1063-1067. ZOO-a, jer divljač na cesti predstavlja opasnu stvar. Prvo tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti te bi se mogao osloboditi obveze naknade štete u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a tako da dokaže kako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Prvo tuženik niti ne tvrdi da postoji neki od ovih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

13. Iz iskaza svjedoka PF (list 261-262 spisa), a koji je kao vozač sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći, sud je utvrdio da se nezgoda dogodila kada je htio zaobići kamion i kada je bio fokusiran na tu prometnu radnju, a u kojem je trenutku izletjela lisica koju je vozilom udario. Svjedok je iskazao da nije bio pod utjecajem alkohola, a isto proizlazi iz zapisnika o očevidu od 30. prosinca 2021. (list 7-9 spisa) zbog čega je sud njegov iskaz prihvatio kao istinit i uvjerljiv.

14. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila FF, dipl. ing. strojarstva (list 318-324 i 351 spisa), a kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao objektivan, jasan i argumentiran, sud je utvrdio da se u trenutku naleta vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom od 109 km/h, sredinom sebi pripadajuće desne prometne trake, a divljač se vozilu približavala s lijeve strane, brzinom koja odgovara režimu trčanja lisice. Ograničenje brzine na dionici ceste na kojoj se dogodila prometna nesreća iznosilo je 100 km/h. Da se vozilo kretalo brzinom od 100 km/h, a što je istodobno i brzina ograničenja, kinetička energija vozila u trenutku naleta u odnosu na brzinu kojom se vozilo kretalo (109 km/h) bila bi manja za oko 15%. U odnosu na visinu štete nije moguće utvrditi bi li ona bila manja ili jednaka utvrđenoj šteti u nalazu i mišljenju. Dakle, da se vozilo kretalo pri brzini od 100 km/h ne znači da bi šteta bila išta manja od štete nastale pri brzini od 109 km/h. Vještačenjem je utvrđeno da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u novčanoj protuvrijednosti od 4.045,67 EUR bez PDV-a u vrijeme vještačenja, te 3.062,80 EUR bez PDV-a (koliko tužitelj potražuje tužbom) u vrijeme popravka u servisu. Vještačenjem je utvrđeno da bi osiguranik tužitelja nesreću izbjegao da se kretao brzinom ne većom od 85 km/h, i to iz razloga što bi lisica pretrčala cestu i ne bi došlo do udara. Međutim, da se vozilo kretalo pri brzini od 100 km/h kao i daleko manjoj, vozač reakcijom kočenja ne bi mogao izbjeći nalet na lisicu. Vozač bi kočenjem uspio izbjeći predmetni štetni događaj, odnosno nalet na lisicu samo da se kretao brzinom ne većom od 39 km/h.

15. S obzirom da je vještačenjem utvrđeno da vozač vozila osiguranog kod tužitelja ne bi izbjegao štetni događaj niti da se kretao brzinom ograničenja od 100 km/h (a kretao se brzinom od 109 km/h) odnosno da bi reakcijom kočenja izbjegao štetni događaj pri brzini od najviše 39 km/h proizlazi da vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije imao tehničku mogućnost nalet izbjeći niti pri brzini kojom se vozilo kretalo, niti pri brzini ograničenja od 100 km/h, a niti pri brzini daleko manjoj od dopuštene odnosno da nije doprinio nastanku štetnog događaja na način da je postupio protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje ZSPC). Isto proizlazi i iz zapisnika o očevidu Policijske uprave Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 30. prosinca 2021. u kojoj nakon izvršenog očevida nije navedeno da je došlo do kršenja prometnih propisa od strane vozača.

16. Kako postoji objektivna odgovornost prvo tuženika, a ne postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti, to je prvo tuženik dužan nadoknaditi štetu tužitelju.

17. U odnosu na odgovornost drugo tuženika prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14,110/19) koji je bio na snazi u trenutku prometne nesreće za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

18. Prema odredbi čl. 6. st. 2. ZSPC-a pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

19. Odredbama čl. 26. Zakona o cestama propisani su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnja.

20. Prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o cestama javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

21. Odgovornost drugo tuženika za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a su postojanje štete, štetne radnje, uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, pri čemu se krivnja presumira.

22. Prema stajalištu zauzetom na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022.: "Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste."

23. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste zatekla se divljač – lisica te je došlo do naleta divljači na tužiteljevo vozilo. Samim time dokazan je propust drugo tuženika u održavanju autoceste i time je teret dokazivanja prebačen na drugo tuženika koji je dužan dokazati da nije bilo njegovih propusta.

24. Iz putnih radnih listova ophodarske službe drugo tuženika od 26. prosinca 2021., od 27. prosinca 2021., dnevnika rada od 27. prosinca 2021., ophodarskih dnevnika od 27. prosinca 2021. i izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo u razdoblju od 26. prosinca 2021. od 19,00 sati do 27. prosinca 2021. do 19,00 sati, sud je utvrdio da su ophodari redovito vršili ophodnje, a kojom prilikom nisu uočeni odnosno evidentirani nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde odnosno da je ophodarska služba drugo tuženika obilazila i pregledavala predmetnu dionicu autoceste a kojom prilikom nisu evidentirane nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa kao što oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi.

25. Međutim, s obzirom na činjenicu da su djelatnici tuženika vršili ophodnju cestom, u ovom je postupku odlučno je li takvim radnjama drugo tuženik otklonio svoju krivnju za nastanak štetnog događaja.

26. Prema mišljenju ovog suda, sama činjenica da je tuženik vršio ophodnju predmetnom cestom ne otklanja njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja, a imajući u vidu zakonske odredbe čl. 2. st. 1. toč. 3. te čl. 139. ZSPC- a koje uređuju definiciju autoceste kao ceste u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama.

27. Dakle, osiguranik tužitelja, kao osoba koja se nesporno uključila u promet na autocesti, imala je legitimno pravo očekivati da će se tom cestom moći voziti sigurno, bez neočekivanih opasnosti za život ili imovinu. S druge strane, sama činjenica da se divljač (lisica) našla na autocesti predstavlja propust tuženika, koji nije dokazao da bi lisica na cestu došla na neki od načina za koje on ne bi odgovarao.

28. Naime, tuženik tijekom postupka tvrdi da nalet na divljač nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima radi održavanja autoceste na temelju zakonskih i podzakonskih propisa, da je autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno projektu prometne signalizacije i opreme, odnosno u skladu s općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama te se redovito održava, a tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja na toj ogradi.

29. Međutim, ovaj sud ukazuje na nespornu činjenicu da je lisica ipak došla na područje autoceste, što znači da mjere i radnje koje je tuženik poduzimao nisu bile dovoljne za osiguravanje sigurnog i nesmetanog prometa autocestom, a što je primarna dužnost tuženika. Pri tome drugo tuženik niti ne ukazuje na mogućnost da bi lisica mogla doći na područje autoceste na bilo koji drugi način, osim kroz ogradu (ili ispod nje), odnosno putem prilaza autocesti. Stoga, postoji i odgovornost drugo tuženika za naknadu štete nastalu oštećenjem vozila, pa je sud kao neodlučan za rješenje spora između stranaka odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem drugo tuženikovih ophodara.

30. U odnosu na navode drugo tuženika da se ne radi o solidarnoj odgovornosti drugo tuženika, valja napomenuti da za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost), jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog propusta u održavanju prometnice, po načelu presumirane krivnje (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1547/2011-2 od 9. studenog 2016. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-42/2021). Navedeno shvaćanje u skladu je s odredbom čl. 1067. st. 4. ZOO- a prema kojoj ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari.

31. Slijedom navedenog, oštećeniku je nastala šteta na vozilu u iznosu od 3.062,80 EUR bez PDV-a u vrijeme popravka u servisu (koliko tužitelj potražuje tužbom), a tužitelj je tu štetu nadoknadio. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema tuženicima. Stoga su tuženici dužni platiti tužitelju iznos od 3.062,80 EUR.

32. Tuženici su dužni platiti tužitelju i zatezne kamate od dana od kada je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja svom osiguraniku jer prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

33. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem očevida i saslušanjem policijskih službenika koji su izašli na mjesto događaja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja jer je sud na tu okolnost izveo dokaz prometnim vještačenjem, a osim toga niti jedna od stranaka nije osporavala istinitost činjenica navedenih u zapisniku o očevidu. Sud je odbio prijedlog drugo tuženika da sud službenim putem zatraži izvješće o migraciji divljači i prijedlog prvo tuženika za izvođenjem vještačenja po vještaku za lovstvo radi utvrđenja je li mjesto događaja područje na kojem je moguće uspostaviti lovište odnosno provoditi lov kao nevažan.

34. Tuženici su izgubili parnicu pa su sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužni nadoknaditi parnične troškove tužitelju. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa). Prema Tbr. 52. st. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke suda o troškovima postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

35. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 31. kolovoza 2023., 19. travnja 2024. i 25. kolovoza 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 15. studenog 2023., 16. siječnja 2024. i 2. prosinca 2025., svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25 % PDV,a što iznosi 350,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,54 EUR i na presudu u iznosu od 77,08 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 2.215,62 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

36. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje odštetnog zahtjeva od 2. prosinca 2022. jer nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 12. prosinca 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).