Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Pn-50/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke sudske savjetnice Melite Vrkić Hajsok, u pravnoj stvari tužitelja ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Tušeku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Tušek i Stela Tursan iz Varaždina, protiv tuženika DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku iz Ivanca, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.109,86 EUR (tri tisuće sto devet eura i osamdeset šest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.609,86 EUR od 12. prosinca 2025. pa do isplate te na iznos od 1.500,00 EUR od 20. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, a do zatraženog iznosa od 5.157,50 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III . Nalaže se tuženiku RV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.051,69 EUR (slovima: tisuću pedeset jedan euro i šezdeset devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 12. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnijetoj 20. travnja 2022. u bitnome navodi da je dana 19. siječnja 2022. oko 14.30 sati u mjestu [adresa] predio zvan “Mrazovica” na nerazvrstanoj cesti došlo do štetnog događaja kojeg je skrivio tuženik na način da je motornom pilom rušio stabla crne johe (jalša) neposredno uz navedenu cestu, pri čemu nije poduzeo mjere i radnje da ne ugrozi sudionike u prometu tako da je u trenutku kada je drvo padalo, iz smjera Cerja Tužno u smjeru [adresa] naišlo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj te je došlo do udara stabla u vozilo tužitelja. Radi se o nepobitnoj činjenici koja proizlazi iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Policijske postaje Ivanec od 21. siječnja 2022. te 27. siječnja 2022. broj 511-14-6/2-7/41- 2022 čiji su policijski službenici izašli na lice mjesta povodom dojave tužitelja o nastanku štetnog događaja. U predmetnom štetnom događaju oštećeno je vozilo tužitelja HYUNDAI I30 1.6, reg. oznake [registarska oznaka], datum prve registracije 23. kolovoza 2016. godine budući je stablo koje je rušio tuženik palo na vozilo tužitelja koje se kretalo po cesti. Povodom traženja tužitelja, od strane Euroherc osiguranja, Podružnice Varaždin, izvršen je izvid štete na vozilu o čemu je sačinjen izvid štete broj 220699910008/1, a u kojem su detaljno utvrđena sva oštećenja na vozilu te je točno specificirano potrebno radno vrijeme popravka po limaru i lakireru. Kao dijelovi za zamjenu specificirani su “POKR D VJETR STAKLA i UKR LETVICA KROVA D” dok su kao dijelovi za popravak utvrđeni: “POKLOPAC MOTORA

- L, BLATOBRAN PR D - L, A-STUP VANJ D-L, KROV - L, KROV BOČNI L - L, KROV BOČNI D - T, STRANJI POKLOPAC - gornji dio, BOČNA STRANICA ST L - ušpric, BOČNA STRANICA ST D - ušpric”. Nadalje, tužitelj je slijedom izvršenog izvida štete zatražio i ponudu popravka kod ovlaštenog servisera za HYUNDAI vozila društvo Automobil Lončar d.o.o. koje je sačinilo kalkulaciju/ponudu za popravak vozila tužitelja, a prema kojoj troškovi popravka s PDV-om iznose 1.609,86 EUR. Napominje se da su u predmetnoj ponudi popravka točno specificirani dijelovi za zamjenu i popravak, odnosno lakiranje - sve kako je to utvrđeno Izvidom štete, s točno specificiranim potrebnim brojem sati autokaroserijskih i autolakirerskih radova (pri čemu je u ponudi Automobila Lončar d.o.o. ukalkuliran čak manji broj potrebnih sati potrebnih radova nego što je to utvrđeno u Izvidu štete). Slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu štete na vozilu u visini od 1.609,86 EUR. Pored materijalne štete na vozilu, tužitelj navodi da je u štetnom događaju pretrpio i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje. Naime, uslijed štetnog događaja, posebice s obzirom na sam način nastanka istog (pad stabla koje je rušeno na vozilo u pokretu po prometnici), tužitelj je pretrpio teške psihičke tegobe u vidu šoka i straha, a koje su se direktno manifestirale kao: strah za vlastiti život i zdravlje, stres, tjeskoba, nesanica, napetost, bezvoljnost, simptomatologija postraumatskog sresnog poremećaja, kronični strah u prometu. Tužitelj se od predmetnih tegoba liječio u nadležnoj zdravstvenoj ustanovi. Stoga, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete, tužitelj po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje potražuje iznos od 743,25 EUR. Temeljem svega navedenog, tužitelj tužbom potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.353,11 EUR, i to iznos od 1.609,86 EUR na ime naknade materijalne štete na svojem vozilu uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate računajući od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te iznos od 743,25 EUR na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od prvog slijedećeg dana nakon podnošenja zahtjeva/dopisa od 23. veljače 2022. kojim je tuženik pozvan na nadoknadu štete pa do isplate. (Tužba sa prilozima nalazi se na listu 1-25 spisa).

1.1. Podneskom od 5. prosinca 2024. kao i na ročištu održanom 2. prosinca 2025. tužitelj je specificirao postavljeni tužbeni zahtjev tako da potražuje naknadu štetu u ukupnom iznosu od 5.157,50 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 1. srpnja 2022., navodi kako je samonikla stabla uz prometnicu morao ukloniti, a rušenje nagnutih stabala može izvršiti samo dok je prometnica prazna. Navodi da preglednost iznosi 184 m ili 13,2 sekunde za maksimalnu dozvoljenu brzinu na nerazvrstanim cestama. Dodatno osiguranje su ostavljena dva komada debla iz prethodnih rušenja, dužine 3 m, te 0,5 m na sami asfalt ceste koja je širine 2,5 m. Samo rušenje je izvršeno po svim propisima, znači izrez smjera, ponovnu kontrolu prometa i samo rušenje u 8 sekundi (5 sekundi za dorez i 3 sekunde pada). Navodi da je iz navedenog jasno da je vozilo moralo proći 184 m, u toku 8 sekundi, što je nedopustivo prekoračenje za nerazvrstanu prometnicu. Samo stablo johe, šumarske dimenzije 13 cm i visine 8 metara, rušeno na 7 metara od ceste, pri padu na zadnju polovinu vozilu te ista zahvaća sami vrh stabla, pri čemu vozilo "prolječe" ispod stabla da bi se zaustavilo kod same "barikade" od dva debla. Nadalje navodi da je na samom mjestu događaja ponudio snositi dio troškova, uz napomenu da se nađu barem dvije ponude te da je dana 21. siječnja 2022. oštećenik pokazao predračun "Hyundai" servisa u iznosu preko 1.592,67 EUR sa zahtjevom da njegov dio iznosi 729,98 EUR, a on takvu ponudu odbija i nudi 597,25 EUR. Navodi da je isti dan posjetio Autolimariju u Vidovcu gdje mu je rečeno da trošak popravka iznosi oko 464,52 EUR. Zaključno navodi da je sama procjena oštećenja nerealna i nije prihvatljiva. (Odgovor na tužbu tuženika nalazi se na listovima 26-28 spisa).

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu i to: preslik prometne dozvole na listu 4 spisa, izvid štete na listu 6 -14 spisa, potvrda Policijske postaje Ivanec od 21. siječnja 2022. na listu 15 spisa, nadopuna potvrde Policijske postaje Ivanec od 27. siječnja 2022. na listu 16 spisa, ponuda od 20. siječnja 2022. na listu 17 spisa, medicinska dokumentacija na listu 18-20 spisa, zahtjev za naknadu štete na listu 21-23 spisa, Spričevalo o zaključnem izpitu od 21. ožujka 1987. na listu 48-49 spisa, fotodokumentacija Policijske postaje Ivanec od 14. veljače 2023. na listu 57-63 spisa. Sud je proveo dokaz očevida na licu mjesta uz pristutnost stalnog sudskog vještala FV, dipl. ing., te je potom izvršio uvid u vještački nalaz stalnog sudskog vještaka Stivena Šijaka na listu 69-83 spisa te je proveo dokaz psihijatijskim vještačenjem te je izvršen uvid u nalaz vještakinje Marije Vinković- Grabarić na listu 119-122 spisa. Također, u tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka Stivena Šijaka, te je proveo i dokaz saslušanjem tužitelja ZV i tuženika RV kao stranaka u postupku.

3.1. Sud nije provodio druge dokazne prijedloge, pa tako nije ni saslušavao predloženog svjedoka HV budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 114/2022. - dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog novčanog iznosa od 5.157,50 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 19. siječnja 2022.

6. Tijekom postupka spornim se nije ukazala činjenica kako je 19. siječnja 2022. oko 14.30 sati došlo do pada stabla crne johe (jalša) na vozilo u vlasništvu tužitelja koje se kretalo po nerazvrstanoj cesti u [adresa], niti da je tuženik izvršio sječu stabala crne johe (jalša).

7. Spornom se međutim ukazala činjenica da li je tuženik poduzeo radnju osiguranja prostora mogućeg pada, da li postoji doprinos tužitelja nastanku štete, opravdanost dosude pravične novčane naknade te je sporna visina nastale štete.

8. Sukladno odredbi iz članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO) propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, odredbom članka 1045. stavkom 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 2 istog članka propisano kako se predmnijeva obična nepažnja. Obzirom da u konkretnom slučaju nije bila sporna činjenica da je sječa stabala crne johe (jalša) izvršena od strane tuženika (dakle eventualna štetna radnja) već činjenica da li je tuženik poduzeo radnje osiguranja prostora mogućeg pada te da li je tužitelj, imaju u vidu brzinu kretanja vozila pridonio nastanku štete, sud je proveo dokaz uviđaja na licu mjesta sa prometno-tehničkim vještakom Stivenom Šijakom, dipl. ing koji je potom u spis suda dostavio vještački nalaz i mišljenje od 10. svibnja 2023. (list 69-83 spisa).

9. U predmetnom nalazu i mišljenju vještak je naveo da na temelju materijalnih tragova vidljivim po slikama policijskog foto-elaborata na mjestu nesreće, kao i po oštećenjima na vozilu može se zaključiti da nesreća predstavlja pad drveta u rušenju preko livade u smjeru kolnika, na osobno vozilo koje se je kretalo kolnikom. Nadalje navodi da je mjesto primarnog naleta utvrđeno usklađenim iskazom oba sudionika nesreće na rekonstrukciji, kao i položajem oštećenja na vozilu, a isto se nalazi na oko 11,30 + 1,35 D od PTM. Mjesto nesreće je ravna prometnica koja se prije mjesta nesreće proteže u duljini ravnog kolnika vidljivosti prema mjestu nesreće od oko 162 m. Za pad drveta visine 8 m na krov vozila potrebno je vrijeme od oko: 2,55 s. U prvoj varijanti po iskazu vozača ZV, uz uvjet da je vozač reagirao u trenutku pada drveta na vozilo dobivamo naletnu brzinu od oko: 7,16 m/s ili 25,79 km/h. U drugoj varijanti po iskazu osobe koja je rušila drvo RV, uz uvjet da je vozač reagirao u trenutku pada drveta na vozilo dobivamo naletnu brzinu od oko: 10,59 m/s ili 38,15 km/h . U slučaju da je prepoznao opasnost s obzirom na samo vrijeme pada drveta od 2,55 s., uz vrijeme reakcije i odaziv kočionog sustava od 0,8 s., te da je reagirao upravo u trenutku kad je drvo počelo padati, vozač ZV je u prvom slučaju zaustavljanja mogao imati moguću maksimalnu brzinu prije naleta od oko: 21,18 m/s ili 76,28 km/h. U slučaju da je prepoznao opasnost s obzirom na samo vrijeme pada drveta od 2,55 s., uz vrijeme reakcije i odaziv kočionog sustava od 0,8 s., te da je reagirao upravo u trenutku kad je drvo počelo padati, vozač ZV je u drugom slučaju zaustavljanja mogao imati moguću maksimalnu brzinu prije naleta od oko:24,64 m/s ili 88,79 km/h. Bez vidljivih tragova kočenja, ili iskaza dodatnih svjedoka, sve ostale mogućnosti izračuna s obzirom na vidljivost i mogućnosti brzine vožnje se svode na pretpostavke, pošto je prostorno vremenski pomak u zoni vidljivosti od 162 m prevelik, te je vozač mogao voziti puno većom brzinom, a zatim usporavati prije mjesta nesreće da bi se zaustavio na mjestima iskazanim na rekonstrukciji, ili pak upravljati vozilom manjom brzinom pa ubrzavati do mjesta nesreće. Krećući se prema mjestu nesreće vozač je u daljini mogao vidjeti osobu koja obavlja radove u šumarku na oko 8,00 m. udaljenosti od kolnika. Pri tome u približavanju vozač nije mogao prepoznati koju radnju obavlja radnik u šumi, tj. da li isti obavlja neku početnu radnju oko rušenja drveta, ili je isti već u završnoj fazi rušenja, te da će drvo nakon rušenja pasti na kolnik. Naslagana drva pokraj kolnika i drveni otpad isto tako nisu jasno naznačivala radnju rušenja drveća, već samo neku manipulaciju drvećem na kolniku. U koliko radnju radnika oko drveća nije percipirao kao opasnost, te je svoju pažnju usmjeravao samo na kolnik i okolno područje, vozač ni nije mogao primijetiti pad drveta sve do mjesta nesreće. Ista radnja bi bila prepoznata kao prometno opasna da je osoba koja je obavljala radove privremenom prometnom signalizacijom naznačila svoje radove i upozorila druge sudionike u prometu na moguć pad drveta preko kolnika. Čak i sama mogućnost pada drveta bilo uslijed kontroliranog rušenja, bilo uslijed nehotičnog rušenja na kolnik, prometno gledajući zahtijevala je radnju osiguranja prostora mogućeg pada. Osiguranje se je moglo postići postavljanjem prometnih znakova, preusmjeravanjem prometa, ili angažiranjem osobe koja bi regulirala promet. Stavljanjem prometnog znaka „A01-Opasnost na cesti“, „A-25- Radovi na cesti“, „A15,A16-Suženje kolnika“, a po potrebi i angažiranjem osobe za regulaciju prometa vozač je prije mjesta nesreće mogao biti upozoren na moguću opasnost od rušenja stabla. Stavljanjem prometnog znaka ograničenja brzine, postiglo bi se usporenje prometa, čime bi vozač imao više vremena i mogućnosti za reakciju. Zaustavni put forsiranim kočenjem za brzinu 13,88 m/s ili 50 km/h iznosi: 22,59 m. Iz prostorno-vremenske analize je vidljivo da je vozač mogao kočenjem zaustaviti vozilo ispred mjesta pada drveta u slučaju da je prepoznao opasnost te vidio pad drveta za dozvoljenu brzinu vožnje, kao i za sve brzine do oko 19,12 m/s ili 68,85 km/h, pošto je vremenski pomak pada drveta ograničavao prostornu udaljenost kod zaustavljanja. Vještak navodi da je izvidom štete Euroherc Osiguranja broj 2206999910008/1 od 26. siječnja 2022. na 6. stranici spisa specificirano 21,08 sati rada popravka vozila, te sljedeći dijelovi za zamjenu i popravak te da je izvid štete napravljen korektno i u skladu sa pravilima struke. U spisu je na stranici 17. priložen predračun servisa Auto Lončar koji je i ovlašteni servis vozila Hyundai, i koji odgovara izvidu štete, te vrijednost popravka iznosi 1.609,86 EUR sa pdv-om. Pregledom i kontrolom specifikacije štete utvrdio je da je visina popravka opravdana, i da ista odgovara oštećenjima na vozilu. Provjerom cjenika svih dijelova utvrdio je da isti odgovaraju stvarnom stanju cijena na dan štetnog događaja. Ukoliko bi se u izračunu koristili zamjenski dijelovi, te popravak obavljao u neovlaštenom servisu, vrijednost popravka bi bila višestruko manja.

9.1. U podnesku od 28. prosinca 2023. tužitelj nije iznio nikakve prigovore na nalaz vještaka dok je tuženik u podnesku od 12. siječnja 2024. predložio da vještak dopuni svoj nalaz na način da li je popravak vozila tužitelja ekonomski isplativ tj. da li bi obzirom na visinu popravka bila proglašena "totalna šteta" odnosno da navede koliko bi popravak iznosio sa zamjenskim dijelovima.

9.2. Vještak je u svojem iskazu na ročištu održanom 5. prosinca 2024. u cijelosti ostao kod svojeg nalaza i mišljenja od 10. svibnja 2023., te je dodatno naveo da je vozač svakako mogao vidjeti osobu koja obavlja neku radnju uz kolnik. Vozač se koncentrira u vožnji na prostor ceste i bankine te percipira opasnost u onom slučaju kada nastaje ugrožavanje tog dijela kolnika. U našem slučaju osoba koja je obavljala neku radnju van kolnika nije predstavljala direktnu opasnost, no vozač ju je svakako mogao primijetiti. Naveo je da je drvo palo za 2,55 sekundi vremenski a prostorna udaljenost u tom slučaju bi iznosila 2,55 x 13,88 što iznosi 35,39 metara. Zaustavni put za brzinu 50 km/h iznosi 22,59 m što znači da je vozač reagirao u trenutku kad se drvo počelo rušiti on bi zaustavio svoje vozilo ispred opasnosti.

10. Tužitelj je u svom iskazu danom na glavnoj raspravi 5. prosinca 2024. opisao vjerodostojno i životno na koji način je došlo do nastale štete, tko je štetnu radnju učinio i nemogućnosti mirnog rješenja spora sa tuženikom, te je sud poklonio vjeru navodima tužitelja, osim u dijelu kojom brzinom se njegovo vozilo kretalo u trenutku pada stabla na njegovo vozilo, u kom dijelu se sud vodio prvenstveno i isključivo utvrđenjima iz vještačkog nalaza.

11. Stoga je sud u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva radi naknade imovinske štete, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stevena Šijaka, dipl. ing. te predračun servisa Auto Lončar od 20. siječnja 2022. obzirom da tužitelj visinu naknade štete nije postavio svojevoljno, već prema upravo spomenutom predračunu i nalazu vještaka koji zasigurno posjeduje potrebna stručna znanja i vještine. Dakle, nedvojbeno je kako je tužitelju zbog pada stabla crne johe (jalša) na vozilo u njegovu vlasništvu zaista nastala imovinska šteta u iznosu od 1.609,86 EUR. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude. Na dosuđeni iznos je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tijek odredio prema zahtjevu tužitelja koji nije u suprotnosti sa odredbom iz čl. 29. st. 1. ZOO-a, a niti sa odredbom iz čl. 1086. ZOO-a koji određuje dospijeće naknade imovinske štete pa tako i početak tijeka zakonske zatezne kamate.

12. U odnosu na istaknuti prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete, iz nalaza i mišljenja vještaka Stivena Šijaka proizlazi da vozač nije mogao prepoznati koju radnju obavlja radnik u šumi, tj. da li isti obavlja neku početnu radnju oko rušenja drveta, ili je isti već u završnoj fazi rušenja, te da će drvo nakon rušenja pasti na kolnik. Isto tako je vještak naveo da je vozač mogao kočenjem zaustaviti vozilo ispred mjesta pada drveta u slučaju da je prepoznao opasnost te vidio pad drveta za dozvoljenu brzinu vožnje, kao i za sve brzine do oko 19,12 m/s ili 68,85 km/h. Obzirom da na spornom mjestu nije bilo nikakvih oznaka koje bi ukazivale da se u neposrednoj blizini vrši rušenje stabala odnosno koje bi upućivale na opasnost od rušenja stabala na prometnicu, dakle, tuženik nije ni na koji način osigurao mjesto pada stabla, to tužitelj nije mogao prepoznati opasnost i pravovremeno reagirati kočenjem kako bi eventualno izbjegao pad stabla na vozilo. Zbog svega navedenog sud je utvrdio da nema tužiteljevog doprinosa nastanku štete.

13. Sukladno članku 1100. st. 1. i st. 2. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Sukladno članku 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

15. U odnosu na visinu naknade neimovinske štete, sud je proveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem. U nalazu i mišljenju od 2. lipnja 2025. vještakinja Marija Vinković – Grabarić je navela da je tužitelj osoba koja je nakon nesreće razvila akutnu stresnu reakciju te je kod tužitelja nastupio primarni strah u trenutku same nesreće a sekundarni strah je trajao oko 2 mjeseca (ukupno 51 dan) i to onaj jakog intenziteta oko 1,5 mjeseci te oko 7 dana srednjeg intenziteta. Slike flashbacks (ponovno preživljavanje traume) kada prolazi istom cestom, nemaju dublji karakter te će se one s protekom vremena izgubiti.

15.1. U podnesku od 27. lipnja 2025. tužitelj je naveo da je u cijelosti suglasan s dostavljenim nalazom vještaka. Tuženik se na nalaz i mišljenje vještakinje nije očitovao već je na raspravio održanoj 5. prosinca 2025. prigovorio nalazu vještakinje, ali je ujedno naveo da ne predlaže usmeno saslušanje vještakinje niti ne predlaže provođenje novog vještačenja.

15.2. Budući da je, po stavu ovoga suda, vještakinja izradila svoj nalaz i mišljenje stručno i u skladu sa zadatkom koji joj je dan od strane suda, to sud njezin nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća.

16. Imajući u vidu ovakav nalaz vještakinje, sud je mišljenja da tužitelju pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri čemu se sud rukovodio trajanjem i jačinom pretrpljenog straha, ciljem kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, kao i važećim Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Sud naime smatra da naprijed navedene utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka suda o visini pravične naknade, uz uvažavanje okolnosti u kojima je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na njegovo duševno zdravlje, a koja povreda se odražava u pretrpljenom strahu te okolnost da se radi o osobi koja je u trenutku štetnog događaja imala 37 godina, opravdavaju visinu dosuđene pravične naknade. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće, po njezinom zahtjevu, od dana 20. travnja 2022. pa do isplate, a što je u skladu s odredbama članka 1086. i članka 1103. ZOO, i to po stopi zakonske zatezne kamate te njezinim izmjenama sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Stoga je sud odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, pri čemu se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove iz zahtjeva.

17.1. Kad se stavi u omjer vrijednost predmeta spora (5.157,50 EUR) i iznos s kojim je tužitelj uspio u parnici (3.109,86 EUR), proizlazi da je tužitelj uspio sa 60,29 % svog zahtjeva, dok preostalih 39,71% predstavlja uspjeh tuženika u parnici, a razlika ovih postotaka uspjeha stranaka iznosi 30,58% u korist tužitelja. Kako je, dakle, tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici, valjalo je odmjeriti njegove troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu članak 155. stavak 1. ZPP.

17.2. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora (VPS) te Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarifa), podnesaka od 7. listopada 2022., 28. prosinca 2023. i 26. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, troškove zastupanja na ročištima 17. listopada 2022., 23. siječnja 2023., 24. ožujka 2023., 25. siječnja 2024., 5. prosinca 2024. i 2. prosinca 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife. Napominje se da su svi navedeni troškovi priznati sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR propisanoj u Tbr. 54. Tarife, a to temeljem Tbr. 52. stavak 3. Tarife. Priznat je i zatraženi porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 42. Tarife na sve gore navedene priznate troškove (koji iznose 2.000,00 EUR) i to u iznosu od ukupno 500,00 EUR. Tužitelju je također priznat zatraženi trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 773,17 EUR te trošak sudske pristojbe u iznosu od 166,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer presudu može preuzeti sa e- oglasne ploče suda pa stoga takav trošak sud ne ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice.

17.3. Na taj način tužitelju su dosuđeni ukupni parnični troškovi u iznosu od 3.439,17 EUR, a kad se isti obračunaju u omjeru od 30,58%, dolazi se do iznosa od 1.051,69 EUR, koji je iznos sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužitelju dužan naknaditi tuženik i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a teče od dana donošenja ove presude do isplate, te sukladno članku 30. stavku 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017.,131/2020. i 114/2022., dalje u tekstu: Ovršni zakon), zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude.

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Ivanec, 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 (petnaest) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. tužitelj, po punomoćniku Marku Tušeku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Tušek i Stela Tursan iz Varaždina

2. tuženik, po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku iz Ivanca