Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-84/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja CEZAREJA d.o.o., Ivankovo, Gorjani 175, OIB: 44343542645, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika AGROKOM NATURA d.o.o. u stečaju, Novi Senkovac, Varaždinska 70, OIB: 26932106693, kojeg zastupa punomoćnik Branko Rakitničan, odvjetniku u Koprivnici, radi utvrđivanja tražbine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja CEZAREJA d.o.o. Ivankovo, Gorjani 175, OIB: 44343542645 prema tuženiku AGROKOM NATURA d.o.o. u stečaju, Novi Senkovac, Varaždinska 70, OIB: 26932106693 u iznosu od 151.941,07 eura (1.144.800,00 kuna) kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

II Tuženik AGROKOM NATURA d.o.o. u stečaju, Novi Senkovac, Varaždinska 70, OIB: 26932106693 je dužan tužitelju CEZAREJA d.o.o. Ivankovo, Gorjani 175, OIB: 44343542645 naknaditi parnični trošak u iznosu od 28.318,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj CEZAREJA d.o.o., Ivankovo podnio je ovom sudu tužbu 27. svibnja 2022. protiv tuženika AGROKOM NATURA d.o.o. u stečaju, Novi Senkovac radi utvrđenja osporene mu tražbine kao vjerovniku II višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom u iznosu od 1.144.800,00 kuna.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da su rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021-49 od 20. svibnja 2022. utvrđene tražbine vjerovnika I i II, dok su istovremeno osporene pojedine tražbine vjerovnika, između ostalih i tužitelja kao vjerovnika II isplatnog reda kojem je osporena tražbina u iznosu od 1.144.800,00 kn. Istim rješenjem upućeni su vjerovnici, među kojima i tužitelj, da pokrenu parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporenih tražbina iz toč. IV, koju su parnicu vjerovnici dužni pokrenuti u roku 8 dana od dana prvomoćnosti rješenja. Nadalje tužitelj navodi da je u stečajnom postupku protiv tuženika kao stečajnog dužnika prijavio tražbine, te postavio izlučni zahtjev za robom na skladištu tuženika - merkantilnom pšenicom roda 2019. u količini od 848.400 kg. Podredno ukoliko navedena roba više nije na skladištu tuženika, tužitelj je kao vjerovnik u smislu čl. 148. st. 1. i 2. Stečajnog zakona podnio zahtjev za naknadom štete u iznosu od 1.144.800,00 kn u koji iznos nije uračunat PDV. Nadalje tužitelj navodi da je od tuženika kupio merkantilnu pšenicu za koju je sam tuženik potvrdio da se nalazi uskladištena na njegovom skladištu (koje je tuženik uzeo u najam u Babinoj Gredi). Veći dio kupljene pšenice tužitelj je odvezao iz skladišta tuženika, međutim, ostalo je neisporučeno 848.400 kg pšenice za koju je tuženik izdao Inventurnu listu da se dana 31. 12. 2019.g. nalaze uskladištene u skladištu u Babinoj Gredi. Međutim, navedenu pšenicu nikada nije predao tužitelju. Dodaje da obzirom da sam stečajni upravitelj nije utvrdio postojanje predmetne pšenice na skladištu tuženika u Babinoj Gredi, to da iz navedenog proizlazi da je tuženik otuđio predmet izlučnog zahtjeva obzirom da isti ne čini sastavni dio stečajne mase. Slijedom navedenog zaključuje da opstoji njegov zahtjev za naknadu štete sukladno čl. 148. st. 2. Stečajnog zakona i to u visini vrijednosti 848.400 kg merkantilne pšenice roda 2019. g. čija vrijednost da iznosi 1.144.800,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu od 15. lipnja 2022. (str. 35 spisa) tuženik navodi da osporava u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja jer da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da iz predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost potraživanja i tužbe.

3. Tuženik u podnesku od 31. kolovoza 2022. (str. 38-39 spisa) navodi da iz privitaka tužiteljeve tužbe proizlazi da su tužitelj i tuženik tijekom 2019. sklopili tri međusobna ugovora i to:

- Ugovor broj: 35/1/2019 dana 11. srpnja 2019. o kupoprodaji 1.000.000,00 kg merkantilne pšenice roda 2019. po cijeni od 1,20 kn/kg + PDV, po tom je ugovoru dana 31. srpnja 2019. tuženik tužitelju izdao račun broj: 741/4/1 na ukupni iznos od 1.500.000,00 kuna i otpremnicu broj: 1198/2019 koju je tužitelj potpisao i time potvrdio primitak robe;

- Ugovor broj: 36/1/2019 dana 11. srpnja 2019. o kupoprodaji 1.000.000,00 kg merkantilne pšenice roda 2019. po cijeni od 1,13 kn/kg + PDV, po tom je ugovoru dana 31. srpnja 2019. tuženik tužitelju izdao račun broj: 742/4/1 na ukupni iznos od 1.412.500,00 kuna i otpremnicu broj: 1199/2019 koju je tužitelj potpisao i time potvrdio primitak robe te

-Ugovor broj: 37/1/2019 dana 31. srpnja 2019. o kupoprodaji 1.000.000,00 kg merkantilne pšenice roda 2019. po cijeni od 1,13 kn/kg + PDV, po tom je ugovoru dana 31. srpnja 2019. tuženik tužitelju izdao račun broj: 743/4/1 na ukupni iznos od 1.412.500,00 kuna i otpremnicu broj: 1200/2019 koju je tužitelj potpisao i time potvrdio primitak robe.

3.1. Nadalje, tuženik navodi da iz navedenog slijedi da je tužitelju sve ugovorene količine pšenice i isporučio, a što da je tužitelj i potvrdio svojim potpisom na otpremnicama, tako da u tuženikovom skladištu nije mogla ostati nikakva pšenica u vlasništvu tužitelja, jer tužitelj nije ničim dokazao da je u tuženikovo skladište dopremio bilo kakvu pšenicu, niti da je s tuženikom ugovorio da će on skladištiti njegovu pšenicu, niti da je tuženiku platio bilo kakvu naknadu za skladištenje. Tuženik posebno ističe da tužitelj nije ničim dokazao da je kupljenu pšenicu tuženiku i platio, dok u tuženikovim poslovnim knjigama i evidencijama o tome ne postoje vjerodostojni podaci te tuženik smatra da mu sporna pšenica nije uopće plaćena. U svakom slučaju, tuženik ističe da su priložene isprave sumnjive vjerodostojnosti, odnosno da su kreirane bez podloge u stvarno nastalim poslovnim događajima, jer se npr. vlasnički listovi koji su navodno izdani 11. srpnja 2019. pozivaju na račune koji su izdani tek 31. srpnja 2019., odnosno u trenutku navodnog sastavljanja vlasničkih listova isti računi još nisu niti postojali, dok sporni računi u tuženikovim poslovnim knjigama nisu niti prikazani, niti je tuženik po istima platio obračunati PDV, a da je upitno je li tužitelj po navedenim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, a što sve da upućuje na sumnju da se radilo o fiktivnim poslovnim događajima. Nadalje navodi da je stečajni upravitelj tuženika obavijestio sud da u knjigovodstvenoj dokumentaciji tuženika koja je njemu dostupna tužitelj u 2019. nije evidentiran kao tuženikov kupac te, stoga, nije u mogućnosti dostaviti knjigovodstvene kartice za tužitelja kao kupca, te stečajnom upravitelju da nisu dostupni izvodi prometa po tuženikovim poslovnim računima za 2019., jer iste u poslovnoj dokumentaciji tuženika nije pronašao, dok poslovne banke na njegov zahtjev odbijaju dostaviti preglede prometa po računima uz tvrdnju kako zbog bankarske tajne ovo mogu učiniti samo na zahtjev suda. Obzirom na navedeno predložio je da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije i potražuje trošak.

4. Na pripremnom ročištu stranke su navele (str. 40-41) i to tužitelj po punomoćnici da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te predloženih dokaza provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost cjelokupnog poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika u pogledu robe koja je predmet ovog spora radi utvrđenja iste kao tražbine tužitelja u iznosu od 1.144.800,00 kuna a radi se o količini do 848.400 kg merkantilne pšenice roda 2019. godine za koju je tužitelj postavio izlučni zahtjev tuženiku kao robom koja se nalazila na skladištu tuženika, u navedenoj vrijednosti, te pored toga uz već predloženo saslušanje svjedoka kao u tužbi te z.z. tužitelja. Tužitelj predlaže još dodatno saslušati u svojstvu svjedoka tadašnjega z.z. tuženika KJ iz [adresa], zatim stvarnog voditelja poslovanja Agropromet d.o.o. Babina Greda SJ te z.z. navedenog trgovačkog društva MJ sa adrese [adresa], dok drugih dokaza nema.

4.1. Punomoćnik tuženika naveo je da ostaje kod odgovora na tužbu kojim osporava tužbu i tužbeni zahtjev te dokaznih prijedloga iz pripremnog podneska od 31. kolovoza 2022., kojim također predlaže provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja poslovnih knjiga obiju stranaka na okolnost cjelokupnog poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika time da se pribavi i dokaz od Min.financija Porezne uprave kako za tužitelja tako i za tuženika o tome da li je tuženik prijavio obvezu PDV-a po spornim računima a sve to treba zatražiti za obje stranke od nadležnih Poreznih uprava Vukovarsko srijemska, Područni ured Ispostava Vinkovci i [adresa] i [adresa] Ispostava Slatina za tuženika te o tome da li je tužitelj koristio pravo na odbitak pred poreza po spornim računima. Pored toga pun. tuženika predlaže također da se u svrhu dokaza provede saslušanje svjedoka KJ, bivši član uprave tuženika, GJ iz [adresa], također bivši član uprave tuženika, pridružuje se saslušanju svjedokinje MJ i saslušanje svjedoka UJ iz [adresa] Dr. [adresa], tadašnji direktor knjigovodstvenog servis koji je vodio poslovne knjige za tuženika, a sve na okolnosti sklapanja i realizacije poslovnog odnosa između stranaka u 2019. godini, a u svezi sa spornom pšenicom, dok drugih dokaznih prijedloga nema.

4.2. Punomoćnica tužitelja protivila se prijedlogu tuženika za saslušanjem svjedoka UJ jer smatra da isti nije neophodan za razrješenje ovog spora obzirom da je isti samo vodio poslovne knjige za tuženika.

5. U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-252/2021-49 od 20. svibnja 2022. (str. 5-11 spisa), uvidom u Prijavu tražbine u stečajnom postupku za vjerovnika Cezareja d.o.o. Ivankovo (str. 12-13 spisa) i priložene isprave uz prijavu tražbine (str. 14-17 spisa), račune i otpremnice, vlasničke listove i ugovore (str. 18-29) i inventurne liste i kartice artikla ( str. 29-30), uvidom u Dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Virovitica Ispostava Slatina Klasa: 410-19/2022-02/75 Urbroj: 513-07- 10-02-2022-2 od 21. rujna 2022. (str. 48-49 spisa), uvidom u Dopis Ministarstva financija, Porezna uprava Područni ured Vukovar, Ispostava Županja Klasa: 410- 19/22-02/70 Urbroj: 513-07-16-03/22-02 od 23. rujna 2022. (str. 50 spisa), uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Ureda za velike porezne obveznike Ispostava UVPO-a Osijek Klasa: 410-19/2022-02/105 Urbroj: 513-07-23/05-22-3 (str. 51-53 spisa), uvidom u Konto: 120 (str. 62 spisa), uvidom u popisne liste inventure skladište 551 Silos-Agrokom Natura d.o.o. [adresa] na dan 31. prosinca 2020. sačinjene 29. siječnja 2021., inventurne liste skladište 551 Silos-Agrokom Natura d.o.o. [adresa] na dan 31. prosinca 2020. sačinjene 17. veljače 2021. (str. 64-65 spisa), uvidom u Vlasnički list od 31. prosinca 2020. i uvidom u Inventurnu listu skladišta na dan 31. prosinca 2020. tvrtke BIO MLIN d.o.o. [adresa] (str. 66-67 spisa), uvidom u Ulazni račun br. 03445 (list 98 spisa), uvidom u Knjigu primljenih (ulaznih) računa (str. 99-139 spisa), uvidom u Karticu: 2200 Dobavljači dobara partnera Agrokom Natura d.o.o. [adresa] (str. 140-145 spisa), uvidom u Izjavu o prijeboju (kompenzaciji) br. 019000897 te Naloge za nacionalno plaćanje (str. 146- 149 spisa), uvidom u Izjave o prijeboju (str. 150-157 spisa), uvidom u Karticu potraživanja za predujmove (str. 158-159 spisa), uvidom u račune (str. 160-164 spisa). Nadalje tijekom postupka izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno financijske struke Zoranu Milobari dipl. oec. iz Križevaca (str. 70-74, 88-89, 167 spisa) te je knjigovodstveno-financijski vještak Zoran Milobara saslušan na raspravi održanoj dana 4. srpnja 2023. (str. 171-172 spisa), a provedeno je u svrhu dokaza i gospodarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ljiljani Šepak dipl. ing. agr. iz Bjelovara (str. 182-183 spisa) te je vještak Ljiljana Šepak izradila i pisani nalaz i mišljenje te je saslušana na raspravi održanoj 13. listopada 2023. (str.182-183, 198- 199 spisa). Zatraženi su podatci Porezne uprave u svezi korištenja prava na odbitak pretporeza te je izvršen uvid u dostavljene podatke.

6. Druge predložene dokaze po tužitelju i tuženiku ovaj sud nije izvodio budući su stranke na ročištu za glavnu raspravu održanu 27. listopada 2025. izričito navele da odustaju od svih ostalih predloženih dokaza.

7. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl.8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, zbog čega je presudio kao u izreci ove presude.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem tražbine u iznosu 1.144.800,00 kuna (sada 151.941,07 eura) kao tražbine drugog višeg isplatnog reda koja predstavlja naknadu štete koja je tužitelju nastala jer da mu tuženik kao skladištar nije po njegovom izlučnom zahtjevu isporučio pšenicu roda 2019. u količini od 848.400 kg koju je pohranio u skladištu kojeg je bio najmoprimac tuženik. Nije sporno da je tužitelj u iznosu 1.144.800,00 kuna (sada 151.941,07 eura) prijavio tražbinu u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom sukladno odredbi čl. 148. st. 1. i 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.) kao naknadu štete u iznosu od 151.941,07 eura koju tražbinu je osporio stečajni upravitelj. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj upućen na ovu parnicu jer mu je ova tražbina osporena kao prijavljena tražbina drugog višeg isplatnog reda u utuženom iznosu, te da je tužitelj u ostavljenom roku podnio ovu tužbu.

9. Dana 22. studenoga 2023. ovaj sud je donio presudu broj P-42/2022-48 kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je rješenje broj Pž-117/2024-2 dana 1. srpnja 2025. kojim je ukinuo navedenu presudu ovog suda i predmet je vratio ovom sudu na ponovno suđenje radi izvođenja daljnjih dokaza te se sada vodi pod brojem P-84/2025.

10. Na ročištu za glavnu raspravu održanu 27. listopada 2025. glavna rasprava je počela iznova i radi izmjene raspravnog suca i s obzirom da je ranija presuda ukinuta.

11. Među strankama je sporno je li pšenica navedena na Inventurnom listu od 31. prosinca 2019. roda 2019. u količini od 848.400 kg premještana iz skladišta u Babinoj Gredi u drugo skladište u [adresa] prema Inventurnoj listi od 31. prosinca 2020. u kojoj je naveden rod pšenice 2018. i je li tuženik u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom bio skladištar predmetne robe i time je li pasivno legitimiran i je li osnovan tužbeni zahtjev za naknadu štete. Tuženik je zaključno navodio da je tužitelju sporna roba isporučena iz skladišta u [adresa].

12. Odredbe čl. 744. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, dalje: ZOO) glase:

"(1) Ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.

(2) Pri predaji robe ostavodavac je dužan dati sve potrebne obavijesti o njoj i izjaviti kolika je njezina vrijednost."

13. Odredbe čl. 148. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.) glase:

"(1) Ako je prije otvaranja stečajnoga postupka dužnik neovlašteno otuđio predmet čije se izdvajanje moglo tražiti, izlučni vjerovnik može zahtijevati da se na njega prenese pravo na protučinidbu, ako nije ispunjena. Ako se protučinidba može izdvojiti iz stečajne mase, izlučni vjerovnik može zahtijevati protučinidbu iz stečajne mase.

(2) Ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, izlučni vjerovnik može, kao stečajni vjerovnik, tražiti naknadu štete."

14. Iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja provedenom po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Zoranu Milobari dipl. oec. iz Križevaca, koji je svoj pisani nalaz i mišljenje dao na temelju sve dostupne dokumentacije stranaka u ovom spisu a čiji nalaz i mišljenje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato prihvaća, kao i na temelju dodatnog očitovanja ovog vještaka povodom prigovora i usmenog saslušanja (str. 70-74, 88-89, 167, 171-172) proizlazi:

-da su tužitelj i tuženik su u srpnju 2019. sklopili tri kupoprodajna ugovora čiji je predmet kupoprodaje bila merkantilna pšenica roda 2019.g. i to:

Ugovor br.35/1/2019 od 11.07.2019. – 1.000.000,00 kg po cijeni 1,20 kn/kg Račun br. 741/4/1 / otpremnica 1198/2019 od 31.07.2019. – 1.500.000,00 kn Vlasnički list po računu br. 741/4/1 od 11.07.2019. – prijenos vlasništva u korist

CEZAREJA d.o.o.. (list 24 spisa)

Ugovor br.36/1/2019 od 11.07.2019. – 1.000.000,00 kg po cijeni 1,13 kn/kg Račun br. 742/4/1 / otpremnica 1199/2019 od 31.07.2019. – 1.412.500,00 kn Vlasnički list po računu br. 742/4/1 od 11.07.2019. – prijenos vlasništva u korist

CEZAREJA d.o.o.. (list 19 spisa)

Ugovor br.37/1/2019 od 31.07.2019. – 1.000.000,00 kg po cijeni 1,13 kn/kg Račun br. 743/4/1 (nije priložen u spis)/ otpremnica 1200/2019 od 31.07.2019. – 1.412.500,00 kn Vlasnički list po računu br. 743/4/1 od 31.07.2019. – prijenos vlasništva u korist CEZAREJA d.o.o.. (list 27 spisa)

Prema podacima iz ugovora i vlasničkih listova roba je trebala biti otpremljena u Babinu Gredu, Silose 1, 2 i 3 vlasnika „AGROPROMET“ d.o.o. Babina Greda, što je potpisom na vlasničkim listovima potvrdio i skladištar- „AGROPROMET“ d.o.o. Babina Greda.

Sve otpremnice navedene u točki II 2., sadrže žig i potpis prodavatelja (fakturirao) „Agrokom Natura“ d.o.o. Novi Senkovac i kupca CEZAREJA d.o.o. Ivankovo. 3. Dana 31.12.2019. godine popisom stanja tuđe robe na skladištu tuženika „Agrokom natura“ d.o.o. [adresa], utvrđeno je stanje pšenice roda 2019. u količini od 848.400,00 kg. O tome je sastavljena inventurna lista koju su ovjerili i stanje potvrdili predstavnici tužitelja i tuženika (list 29 spisa).

- da je tuženik iskoristio pravo na pretporez po računima br. 741/4/1 od 31. srpnja 2019. na iznos od 1.500.000,00 kuna i br. 742/4/1 od 31. srpnja 2019. na iznos od 1.412.500,00 kuna ali ne i po računu br. 743/4/1, dok iz koje Knjige primljenih ulaznih računa za primljene isporuke u tuzemstvu za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. srpnja 2019. proizlazi da je tužitelj u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji dana 31. srpnja 2019. evidentirao račun br. 743/4/1, no to ne dokazuje da je u poreznom razdoblju korišten pretporez po tom računu a taj podatak nije niti potvrđen od strane Porezne uprave za taj račun, pa u smislu utvrđivanja plaćanja obveza po predmetnim računima br. 741/4/1 od 31. srpnja 2019. na iznos od 1.500.000,00 kuna i br. 742/4/1 od 31. srpnja 2019. na iznos od 1.412.500,00 kuna, nije bilo moguće utvrditi da li su iste obveze plaćene.

-u robno-materijalnom pogledu postojanja tužiteljeve tražbine, na temelju sve priložene dokumentacije stranaka u ovom spisu, da proizlazi da između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca izvršen promet robe u količini većoj od količine koja je predmet ove tražbine, a otprema iste je izvršena jer je otprema ovjerena po prodavatelju i kupcu na otpremnicama, dok je prema podacima iz Ugovora i Vlasničkih listova vidljivo da je roba trebala biti otpremljena u Babinu Gredu silose 1, 2 i 3 vlasnika silosa odnosno skladišta Agropromet Babina Greda, što je potpisom na Vlasničkim listovima potvrdio i skladištar Agroprometa Babina Greda, dok je samo fizičko postojanje robe prema nazivu i količini od 848.400,00 kg merkantilne pšenice roda 2019. potvrđeno potpisom stanja tuđe robe na skladištu na dan 31. prosinca 2019. o čemu je sastavljena Inventurna lista koju su ovjerili i stanje potvrdili predstavnici prednika tuženika kao vlasnika robe i najmodavca skladišta odnosno skladištara AGROKOM NATURA d.o.o. (str. 29 spisa), dok tužitelj ovu količinu od 848.400 kg merkantilne pšenice iskazuje kao potraživanje prema tuženiku u iznosu od 1.144.800,00 kuna što je preračunato po cijeni od 1,35 kuna/kg bez PDV-a.

15. Gospodarskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku gospodarske struke Ljiljani Šepak dipl. ing agr. iz Bjelovara (str.182-183, 198-199 spisa) čiji nalaz i mišljenje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim pa ga zato prihvaća sud nalazi utvrđenim da je prosječna tržišna cijena merkantilne pšenice u prosincu 2021. kada je postavljen izlučni zahtjev iznosila 1,95 kn/kg odnosno da je tržišna vrijednost predmetne količine od 848.400 kg merkantilne pšenice iznosila 1.654.380,00 kuna/219.573,95 eura. Nadalje vještakinja je na prigovor tuženika da se vrijednost treba utvrđivati na dan otvaranja stečajnog postupka na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 13. listopada 2023. (str. 198-200 spisa) očitovala se da bi tržišna vrijednost predmetne količine pšenice u to vrijeme iznosila 1.645.896,00 kn ili 218.447,94 eura.

16. Ovaj sud utvrđuje da iz isprava u spisu i provedenih vještačenja proizlaze sljedeće činjenice:

- stranke su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji pšenice;

- tuženik je tužitelju 31. srpnja 2019. izdao tri računa: 741/4/1, 742/4/1 i 743/4/1, svaki za količinu pšenice od 1 tone;

- isti dan mu je izdao i tri otpremnice koje se vežu na navedene račune te iz svake proizlazi da je preuzeta roba u količini navedenoj na računima;

- 31. prosinca 2019. tuženik je izdao Inventurnu listu u kojoj je naveo da se u skladištu društva Agropromet d.o.o. iz Babine Grede nalazi pšenica iz 2019. u količini 848.400 kg koja je u vlasništvu tužitelja. Tuženik je u tom trostranom odnosu skladištar.

- 31. prosinca 2020. društvo Bio mlin d.o.o. iz [adresa] je izdalo Inventurnu listu u kojoj je naveo da se u njegovom skladištu u [adresa] nalazi pšenica iz 2018. u količini 848.400 kg koja je u vlasništvu tuženika te koja s danom izdavanja inventurnog lista prelazi na tužitelja; navedeno je i da je stari vlasnik skladišta Agropromet d.o.o. iz Babine Grede;

- nad tuženikom je 10. studenoga 2021. otvoren stečajni postupak;

- tužitelj je u stečajnom postupku prijavio tražbinu te postavio izlučni zahtjev za robom (pšenicom) koja se nalazi u tuženikovom skladištu;

- stečajni upravitelj je tijekom postupka utvrdio da se pšenica ne nalazi u skladištu. Tužitelj je stoga sukladno odredbi čl. 148. st. 1. i 2. Stečajnog zakona podnio zahtjev za naknadom štete u iznosu od 151.941,07 eura i u tom iznosu prijavio tražbinu u stečajnom postupku koju je osporio stečajni upravitelj.

17. Iz isprava u spisu (računi i otpremnice) proizlazi da je tuženik tužitelju prodao 3 tone pšenice, rod 2019., koje je tužitelj preuzeo, a što proizlazi iz otpremnica potpisanih od obje stranke. Iako ne postoje prateće isprave uz tu pšenicu, nesporno je da se ona prema Inventurnom listu od 31. prosinca 2019. nalazila u skladištu društva Agropromet d.o.o. (najmodavac skladišta), da je tuženik bio skladištar u tom skladištu kao najmoprimac, a tužitelj vlasnik robe.

18. Tužitelj je u ponovnom postupku na glavnoj raspravi održanoj 27. listopada 2025. po punomoćnici naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku od 31. kolovoza 2023. te kod svih navoda. Navodi da je i u tužbi jasno navedeno da se potraživanje tužitelja odnosi na pšenicu roda 2019. koja je bila uskladištena u skladištu u Babinoj Gredi. Radi navedenog izričito navodi da se ne radi o potraživanju u odnosu na pšenicu nekog drugog roda niti ona koja bi bila uskladištena u skladištu u mjestu [adresa]. Nadalje ukazuje da je temeljem inventurne liste od 31. prosinca 2019. dokazano da je tužitelj vlasnik predmetne pšenice te da je tuženik nakon kupoprodaje predmetne pšenice bio skladištar navedene pšenice. Ukazuje da je provedenim vještačenjem u ovom postupku utvrđeno da nema dokaza o tome da je tuženik nakon 31. prosinca 2019. tužitelju predao predmetnu uskladištenu robu iz skladišta u Babinoj Gredi roda 2019. Ukazuje da je vještak Zoran Milobara navedeno jasno utvrdio u nalazu i mišljenju na str. 4 nalaza i mišljenja pod točkom robno-materijalni aspekt postojanja tražbine. Smatra da visina tražbine je dokazana provedenim gospodarskim vještačenjem i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Radi navedenog tužitelj po punomoćnici ukazuje da do sada provedenim dokazima i priloženom materijalnom dokumentacijom jasno proizlazi o kojoj tražbini se radi te da je potraživanje tužitelja osnovano. Dodano ukazuje da tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi došlo do ponovnog prijenosa vlasništva predmetne pšenice roda 2019. sa tužitelja na tuženika te da se stoga ne može smatrati niti da bi se radilo o grešci u pisanju kod izrade inventurne liste od 31. prosinca 2020. u odnosu na godinu roda pšenice. Smatra da se ta inventurna lista ne odnosi na pšenicu iz tužbe odnosno da se ne odnosi na tužbeni zahtjev koji se odnosi na pšenicu roda 2019.

19. Tuženik po punomoćniku na glavnoj raspravi održanoj 27. listopada 2025. naveo da ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda te ističe da tužitelj pogrešno tumači i izvrće stvarne činjenice jer da je povijest odnosa stranaka nije završila 2019. kako to pogrešno tumači tužitelj. Navodi kako nije sporno da se 31. prosinca 2019. sporna količina pšenica nalazila na tuženikovom skladištu u Babinoj Gredi. Nadalje navodi da je dalje 2020. ta ista roba premještena iz skladišta u Babinoj Gredi na skladište u [adresa] a gdje je novi vlasnik skladišta i skladištar bilo društvo Bio-mlin d.o.o. Nadalje navodi da je sve ovo učinjeno uz suglasnost tužitelja te da se radi o očitoj grešci u pisanju inventurne liste od 31. prosinca 2020. Da se radi o očitoj grešci u pisanju da je dokaz i popisna lista inventure koja se nalazi u privitku inventurne liste gdje je jasno navedeno da se radi o merkantilnoj pšenici roda 2019. u količini od 848.400 kg. Prilikom prijepisa te popisne liste omaškom da je u inventurnu listu 2020. navedeno da se radi o rodu 2018. te je iz vlasničkog lista 31. prosinca 2020. također jasno navedeno da se radi o rodu 2019. te je predmetni vlasnički list potpisan i po tužitelju i po tuženiku i po novom skladištaru društvu Bio- mlin d.o.o. Tuženik po punomoćniku nadalje navodi da dosadašnje stanje stvari ukazuje da tužitelj pokušava dobiti dvostruku količinu sporne robe jer je 848.400 kg pšenice preuzeo odnosno mogao preuzeti od skladištara Bio-mlin d.o.o. sa skladišta u [adresa] ali i nadalje pokušava ovu količinu pšenice odnosno naknadu štete za istu ostvariti i od tuženika.

20. Tužitelj po punomoćnici je nadalje na glavnoj raspravi održanoj 27. listopada 2025. naveo kako tužitelj ništa ne izvrće te da sam izlazak robe kako to tuženik pokušava insinuirati iz skladišta u Babinoj Gredi ne bi pratio vlasnički list nego otpremnica i tovarni listovi jer bi tada tuženik kao skladištar isporučio tužitelju robu kao vlasniku. Prema tome tuženik da nije priložio niti jednu otpremnicu niti tovarni list da bi se radilo o isporuci pšenice iz skladišta u Babinoj Gredi. Radi navedenog tužitelj smatra da jasno proizlazi da se ne radi o grešci u pisanju godine roda pšenice kako to nastoji prikazati tuženik. Tada inventurnu listu iz 2020. ne bi potpisivao tuženik kao vlasnik robe, a niti je vlasnik skladišta u [adresa]. Ponovno ukazuje da tuženik niti jednim dokumentom ne dokazuje da bi došlo do prijenosa vlasništva predmetne robe od tužitelja na tuženika a potom opet sa tuženika na tužitelja i to tijekom 2020.

21. Stranke su suglasno na glavnoj raspravi 27. listopada 2025. navele da nije potrebno ponovno izvoditi dokaze vještačenjem te da se pročitaju pisani nalazi i mišljenje kao i zapisnici o usmenom iznošenju nalaza i mišljenja. Nadalje stranke po punomoćnicima suglasno su navele da se pročita kao dokaz sva pribavljena dokumentacija. Stoga ovaj sud u ponovnom postupku nije ponovno izvodio dokaze vještačenjem već su se pročitali pisani nalazi i mišljenja vještaka i zapisnici o izvođenju dokaza usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka te je pročitana sva dokumentacija u spisu.

22. Tužitelj je po punomoćnici na glavnoj raspravi 27. listopada 2025. nadalje naveo da iz provedenih dokaza i to kako priložene materijalne dokumentacije tako i iz izvedenih vještačenja proizlazi da je osnovano potraživanje tužitelja, stoga da je bespredmetno provođenje daljnjih dokaznih prijedloga i u tom smislu da odustaje od dokazanog prijedloga saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka i to iz razloga što tuženik tijekom postupka prije priložio dokumentaciju o drugačijem tijeku kretanja robe u odnosu na ono što je utvrđeno po vještaku. Smatra da tuženik odgovara kao skladištar budući tužitelju nije isporučio predmetnu pšenicu iz skladišta Babina Greda te kako u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom predmetne pšenice u skladištu u Babinoj Gredi više nije bilo stoga da je sukladno odredbama Stečajnog zakona osnovan tužbeni zahtjev na ime naknade štete u vrijednosti predmetne pšenice budući u stečajnom postupku nije bilo moguće ostvariti izlučni zahtjev iz kojeg razloga je i tužitelj upućen na ovu parnicu u stečajnom postupku. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

23. Tuženik po punomoćniku na glavnoj raspravi 27. listopada 2025. nadalje naveo da se radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji i neosnovanosti tužbenog zahtjeva jer da je tužitelju sporna roba isporučena iz skladišta u [adresa], a kako se radi o pšenici odnosno generičkoj robi to da je tuženik svoju obvezu prema tužitelju izvršio. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu nastalih troškova postupka tuženiku. Nadalje je tuženik po punomoćniku naveo da odustaje od svih daljnjih predloženih dokaza jer smatra da se odlučene činjenice za donošenje meritorne odluke mogu utvrditi na temelju do sada izvedenih dokaza.

24. Sporno je u ponovnom postupku na što se odnosi 848.400 kg pšenice iz skladišta u [adresa], budući je na Inventurnoj listi od 31. prosinca 2020. (str. 67 spisa) navedeno da se odnosi na pšenicu roda 2018., za razliku od pšenice roda 2019. iz ranije spomenute Inventurne liste skladišta u Babinoj Gredi (str. 16 i 29 spisa). Nadalje na Inventurnoj listi od 31. prosinca 2019. je navedeno da je vlasnik pšenice na skladištu u Babinoj Gredi tužitelj te je isti i potpisnik te inventurne liste (str. 16 i 29 spisa) te je ista i popisana po tuženiku kao skladištaru dok je na Vlasničkom listu uz inventurnu listu od 31. prosinca 2020. (str. 66 spisa) navedeno da je vlasnik pšenice tuženik te da se tim danom tuženik prenosi vlasništvo pšenice na tužitelja, dok u Inventurnoj listi skladišta [adresa] na dan 31. prosinca 2020. (str. 67 spisa) nalazi se podatak o tuđoj robi na skladištu te se nalazi potpis i pečat samo društva BIO MLIN d.o.o., te potpisi članova inventurne komisije čiji potpisi nisu čitljivi.

25. Iako se radi o istoj količini pšenice u oba skladišta, zbog različitih podataka o rodu (2018. i 2019.) imajući u vidu i podatake o vlasniku pšenice iz Vlasničkog lista od 31. prosinca 2020. da je to tuženik (str. 66 spisa) ovaj sud ne može sa sigurnošću zaključiti da se radi o grešci u pisanju i istoj pšenici u vlasništvu tužitelja jer tuženik tvrdnju da se radi o grešci u pisanju u godini roda pšenice navedenu na glavnoj raspravi dana 27. listopada 2025. nije dokazao pukim ukazivanjem da se radi o grešci u pisanju već je prema ocjeni ovog suda trebao ostati kod na pripremnom ročištu istaknutih personalnih dokaznih prijedloga (str. 40-41) kako bi se razjasnilo radili se o istoj pšenici kako to navodi tuženik, no od dokaznih prijedloga je odustao.

26. Naime nakon ukidne drugostupanjske odluke koja je i dostavljena strankama po punomoćnicima te je u ponovnom postupku na ročištu za glavnu raspravu održanu pred drugim sucem 27. listopada 2025. i pročitana, stranke nisu nadalje predlagale izvođenje ranije predloženih dokaza jer su smatrale da se na temelju isprava u spisu i provedenih vještačenja činjenično stanje može potpuno i pravilno utvrditi i izričito su odustale od svih dokaznih prijedloga.

27. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221 a. ZPP-a sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP- a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, dužnost stranaka je da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

28. Je li se radilo o grešci u pisanju Inventurne liste od 31. prosinca 2020. ili je zaista riječ o pšenici iz ranije godine trebao je prema ocjeni ovog suda dokazati tuženik, kako je to ukazivano u ranijoj ukidnoj odluci viši sud jer je upravo tuženik tvrdio da se radi o istoj pšenici u dva skladišta, odnosno tuženik je tvrdio da je tužitelju isporučio pšenicu na način da ju je prebacio kod novog skladištara kojim činom bi njegova obveza prestala prema čl. 744. st.1. ZOO-a.

29. Dakle tuženik zaključno nije sporio da se predmetna pšenica krajem 2019. nalazila u skladištu u Babinoj Gredi u kojem je isti obavljao poslove skladištara dok svoje tvrdnje sa ročišta za glavnu raspravu od 27. listopada 2025. da je 2020. ta ista roba premještena iz skladišta iz Babine Grede u skladište u [adresa] a gdje je novi vlasnik skladišta i skladištar bilo društvo Bio-Mlin d.o.o. te da je isto učinjeno uz suglasnost tužitelja te da bi se radilo o grešci u pisanju inventurne liste od 31. prosinca 2020. u godini roda pšenice i da je pšenicu tužitelj mogao preuzeti od skladištara Bio Mlin d.o.o., tuženik nije dokazao.

30. Iz uvida u sadržaj Vlasničkog lista tvrtke AGROKOM NATURA d.o.o. od 31. prosinca 2020. (str.66. spisa) proizlazi da je navedena vrsta robe merkantilna pšenica rod 2019., količina 848.400 kg, kvalitet Standard, pakiranje rasuto, zatim da je taj Vlasnički list ovjeren od prethodnog vlasnika robe AGROKOM NATURA d.o.o. štambiljom i potpisom zatim ovjereno od strane novog vlasnika te robe CEZAREJA d.o.o. štambiljom i potpisom kao i ovjereno od strane novo vlasnika skladišta na adresi [adresa], a to je BIO MLIN d.o.o. u kojem se ta roba nalazi te da je u Vlasničkom listu navedeno da je stari vlasnik tog skladišta bio Agropromet d.o.o. a uz koji Vlasnički list je priložena i Inventurna lista od strane novog vlasnika tog skladišta tvrtke BIO MLIN d.o.o. ovjerena potpisom i štambiljom tvrtke BIO MLIN d.o.o., u kojoj se Inventurnoj listi potvrđuje da se na dan 31. prosinca 2020. u tom skladištu nalazi tuđa roba merkantilna pšenica roda 2018. u količini od 848.400 kg.

31. Ovaj sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa dovoljnim stupnjem sigurnosti odnosno izvjesnosti utvrditi da se radilo o istoj pšenici iako na Popisnoj listi inventure (str. 64-65 spisa) navedo da se radi o merkantilnoj pšenici roda 2019. te iako je i u Vlasničkom listu od 31. prosinca 2020. (str. 66 spisa) navedeno da se radi o rodu 2019., i istoj količini, međutim prema ocijeni ovog suda odlučna je i činjenica da je u Vlasničkom listu od 31. prosinca 2020. kao vlasnik robe naveden Agrokom natura d.o.o., te kao novi vlasnik Cezareja d.o.o. i novi vlasnik skladišta Bio Mlin d.o.o. dakle nije navedeno da je Agrokom Natura d.o.o. dosadašnji skladištar, da je Cezareja d.o.o. vlasnik robe a da je Bio Mlin d.o.o. novi skladištar.

32. Kako je došlo do prijenosa vlasništva robe tuženika na tuđem skladištu na novog vlasnika a sada tužitelja CEZAREJA d.o.o. i to merkantilne pšenice u količini od 848.400 kg a koja je bila uskladištena u skladištu u [adresa] kod starog vlasnika tog skladišta AGROPROMET d.o.o. tuženik niti u ponovnom postupku nije obrazložio, niti je ostao kod svojih dokaznih prijedloga. Time niti u ponovnom postupku nije dokazao svoje tvrdnje da se radilo o istoj pšenici ranije pohranjenoj u skladištu u Babinoj Gredi i da je tužitelj time predaju pšenice trebao zatražiti od skladištara Bio Mlin d.o.o.

33. Radi navedenog, ovaj sud je nakon izvedenih dokaza njihovom ocjenom i primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je pšenica roda 2019. vlasništvo tužitelja bila predana u skladište treće osobe i da u vrijeme otvaranja stečajnog postupka tuženik više nije bio skladištar te robe niti je time osnovan njegov prigovor promašene pasivne legitimacije.

34. Obzirom da u skladištu u Babinoj Gredi stečajni upravitelj nije utvrdio postojanje predmetne pšenice, niti istu time nije predao tužitelju nakon što je stečajni postupak otvoren nad tuženikom 10. studenog 2021. rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru pod brojem St-252/2021-15. tužitelj je time dokazao da ima osnovano potraživanje prema tuženiku s osnova naknade štete, koje mu je osporeno u stečajnom postupku nad tuženikom i zbog čega je bio upućen na ovu parnicu.

35. Visina štete kako je prijavljena u stečajnom postupku je ocjenjena osnovanom jer i prema provedenom gospodarskom vještačenju vrijednost predmetne pšenice i u vrijeme otvaranja stečajnog postupka i u vrijeme podnošenja prijave tražbine odnosno izlučnog zahtjeva iznosila bi i više nego li je prijavljena u stečajnom postupku.

36. Naime, tuženik odgovara kao skladištar budući tužitelju nije ispunio svoju ugovornu obvezu i isporučio predmetnu pšenicu roda 2019. vlasništvo tužitelja iz skladišta Babina Greda i time je prouzročio štetu tužitelju u visini vrijednosti predmetne pšenice. Kako je nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom utvrđeno da predmetne pšenice u skladištu u Babinoj Gredi više nije bilo, stoga je sukladno odredbama čl. 148. Stečajnog zakona u svezi čl. 744. st. 1. ZOO-a osnovan tužbeni zahtjev na ime naknade štete u visini utvrđene vrijednosti predmetne pšenice budući u stečajnom postupku tužitelj nije mogao ostvariti izlučni zahtjev za isporukom pšenice iz kojeg razloga je i tužitelj osnovano prijavio novčanu tražbinu u stečajnom postupku kao vjerovnik po osnovi naknade štete, te je nakon što je upućen na pokretanje ove parnice u stečaju istu i pokrenuo. Stoga je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 151.941,07 eura (1.144.800,00 kuna) kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

37. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev kao osnovan i odlučeno kao u toč. I izreke presude.

38. Budući je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženik je dužan tužitelju sukladno odredbama čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice i to na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) koja se Tarifa primjenjuje u ovom postupku sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i sudske pristojbe prema Zakonu o sudskim pristojbama (NN br.118/18 i 51/23) te trošak vještačenja.

39. Tužitelju se određuje trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.288,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom dana 15. rujna 2022. u iznosu od 2.288,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 10. svibnja 2023. u iznosu od 2.288,00 eura (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištu održanom 3. veljače 2023. iznos 2.288,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), na ročištu održanom 4. srpnja 2023. u iznosu od 2.288,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 31. kolovoza 2023. u iznosu od 2.288,00 eura (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištu održanom 13. listopada 2023. u iznosu od 2.288,00 eura (Tbr. 9. toč.1. Tarife), za sastav žalbe od 5. prosinca 2023. zatraženi iznos od 2.849,39 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 27. listopada 2025. u iznosu od 2.288,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), ukupno 21.153,39 eura, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 5.288,35 eura (Tbr. 46. Tarife). Nadalje određuje se trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eura, trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, trošak gospodarskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 eura i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 331,81 eura, dakle sveukupno u zbroju to je iznos od 28.318,97 eura. Međutim, tužitelj potražuje 28.318,88 eura.

40. Sukladno izloženom, tuženik je dužan tužitelju temeljem odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice u iznosu od 28.318,88 eura. Tužitelju pripada i zatražena zakonska zatezna kamata na određene troškove od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.