Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-173/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, po sucu toga suda Damiru Gazdiku, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 06. studenoga 2025. u prisustvu tužitelja, objavljeno 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ovrha određena povodom zahtjeva tuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB 76674680107 za naplatu tražbine na temelju rješenja o ovrsi Ovrv-18/11 od 13. siječnja 2011. i to dana 13. travnja 2021. protiv ovršenika TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], proglašava se nedopuštenom."

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba , u kojoj navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog po javnom bilježniku Dubravki Grladinović pod brojem Ovrv-18/11 od 13.01.2011., koje je postalo pravomoćno, 08.03.2011. protiv njega kao ovršenika određena ovrha općenito na imovini u korist vrhovoditelja Reiffeisenbank Austria d.d., a radi namirenja iznosa od 31.535,76 kn s pripadajućim zateznim kamatama I troškovima postupka. Temeljem ugovora o cesiji od 01.12.2017. potraživanje Reiffeisenbank Austria d.d. prešlo je na EOS Matrix d.o.o. koje je od agencije za naplatu tražbine zatražilo izravnu naplatu tražbine, u smislu čl.209. Ovršnog zakona, iz rješenja o ovrsi broja Ovrv-18/11 od 13.01.2011. te je Financijska agencija postupajući po zahtjevu formirala očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, no protivno odredbi čl.210. st.1. Ovršnog zakona nije ga obavijestila da je protiv njega zatražena izravna naplata niti mu je dostavila privatne isprave kojima se dokazuje prijenos tražbine na vrhovoditelja. Dana 14.04.2021. uočio je da su sredstva s njegovog bankovnog računa zaplijenjena u korist EOS Matrix d.o.o. Podnio je žalbu protiv ovrhe te ujedno podnio prijedlog za odgodu ovrhe. Zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu broja Ovrv-68/2021-3 od 23.04.2021. upućen je na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ugovor o cesiji nikada mu nije dostavljen pa osporava da bi došlo do prijenosa tražbine na vjerovnika, posebno u odnosu na troškove ovršnog postupka i kamate. S obzirom da je tijekom vremena vršeno plaćanje po ugovoru o kreditu iz kojeg potječe sporna tražbina osporava i postojanje tražbine. Ujedno ističe i prigovor zastare jer je od 08.03.2011. kao dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do podnošenja zahtjeva za naplatu prošao desetogodišnji rok iz čl.233.st.1. Zakona o obveznim odnosima, a u odnosu na kamate kao povremeno potraživanje i trogodišnji rok iz čl.226. u vezi čl.233. st.2. ZOO. Budući da ne raspolaže ugovorom o cesiji kojom tuženik dokazuje prijenos tražbine, a niti raspolaže izvodom iz poslovnih knjiga prednika tuženika sa specifikacijom tražbine po osnovama (glavna stvar, kamate, troškovi postupka) odlučnih za prigovor zastare predlaže da se tuženika pozove na dostavljanje navedenih isprava. Stoga, budući da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl.50. st.1. t.7. I t.11. Ovršnog zakona jer tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i jer je nastupila zastara, predlaže ovrhu proglasiti nedopuštenom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 11-12) ističe da je nesporno da je dana 13. siječnja 2011.g. doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-18/11, pravomoćno i ovršno 8. ožujka 2011.g., ovjereno kod javnog bilježnika Dubravke Grladinović, te je time tražbina koja je predmet ovog postupka utvrđena javnobilježničkim aktom te se na istu primjenjuje zastarni rok od 10 godina. Zastara nije nastupila jer je stari vjerovnik dana 22. svibnja 2009. godine otkazao Ugovor o kreditu broj 031-50-3481603 te je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu. Izjavu o otkazu kredita stari vjerovnik je istog dana uputio tužitelju preporučenom pošiljkom, sukladno odredbi članka 10. Ugovora. Također, a budući da se prema odredbi članka 241. stavka 1. ZOO- a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, podnošenjem spomenutog rješenja o ovrsi na provedbu FINA-i, dana 31.svibnja 2013. godine, dakle prije nastupanja zastare tuženikova potraživanja, za cjelokupnu tražbinu nastupio je prekid zastare, a između ostalog isto tako podneseno je dana 4. rujna 2013. na provedbu poslodavcu. Kako ni do danas dug tužitelja nije podmiren, tuženik je predmetno rješenje o ovrsi dostavio FINA-i na provedbu postupka izravne naplate dana 8. travnja 2021. godine, čime je zastara ponovno prekinuta prije isteka zastarnog roka. Slijedom navedenog, neprijeporno je da zastara za tražbinu koja je predmet ovog postupka nije nastupila. S obzirom da tužitelj navodi da nikada nije zaprimio obavijest o ustupu tražbine, tuženik ističe da ne postoji zakonska niti koja druga obveza tuženika da predmetnu obavijest dostavlja kao preporučenu pošiljku, zbog čega tuženik ne raspolaže informacijom je li ista dostavljena na adresu tužitelja. Tuženik također ističe da je u nekoliko navrata obavijestio tužitelja o ustupu tražbine i stanju dugovanja te u ovim putem kao primjer Opomenu upućenu tužitelju dana 5. svibnja 2021. godine. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da predmetnu tužbu odbije kao neosnovanu.

3. Tuženik uz podnesak od 29.03.2022. (list 22-25) kao dokaz da je ovlašten od tužitelja zahtijevati potraživanje prethodnog vjerovnika sudu dostavio ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i Reiffeisenbank Austria d.d. (list 35-37), ugovor o cesiji (list 40-60), dodatak I (list 67) i dodatak II (list 27) ugovoru o cesiji, obavijest tužitelju o ustupu potraživanja od 08.09.2017., kojim je obavijestio tužitelja o ustupanju potraživanja (list 26) što kao cesionar nije bio niti dužan, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broja Ovrv-18/11 od 13.01.2011. (list 34) javnog bilježnika Dubravke Grladinović.

4. Tužitelj u podnesku od 05.04.2021. (list 73-75) navodi da je dokumentacija tuženika o prijenosu potraživanja dostavljena u neovjerenoj kopiji, da tuženik nije dostavio izvod iz poslovnih knjiga svog prednika sa specifikacijom tražbine po osnovama odlučnim za postojanje same tražbine i da nije moguće utvrditi utemeljenost duga na datum presjeka kada su sporne tražbine navodno prenesene na novog vjerovnika, već je tuženik dostavio samo otvorene stavke koje sastavlja sam, a koje nisu dokaz o dugovanju i ne mogu biti osnova za ovrhu. Trgovačko društvo EOS Matrix d.o.o. ne podliježe nadzoru HNB-a i proizvoljno izračunava visinu potraživanja. Sukladno čl.84. st.1. ZOO ugovorom o cesiji cedent ne može prenijeti više prava na cesionara nego što sam ima, a što proizvoljnim izračunom visine duga radi tuženik. S obzirom na protek vremena putem FINA-e naplaćen mu je cijeli iznos ovrhe i tuženik mu je poslao dopis u koje m je iznos dugovanja 0,00 kn (list 76), ali tuženik traži još dodatne kamate (list 80), nejasno po kojoj osnovi s obzirom da je izvansudska ovrha po javnobilježničkom rješenju dostavljena FINA-i i koja je jedina mjerodavna za izračun kamata.

5. Po zahtjevu tužitelja na ročištu 04.10.2022. (list 93), sukladno čl.108. st.3. Zakona o parničnom postupku, tuženik je na ročištu dana 01.12.2022. (list 97-98) predočio izvornik Ugovora o cesiji sklopljenog s Reiffeisenbank Austria d.d. te ovjerene prijepise Dodatnog ugovora I i Dodatnog ugovora II navedenom Ugovoru o cesiji te je na ročištu utvrđeno da su preslike dijelova tih isprava priložene spisu istovjetne izvorniku i ovjerenim preslikama.

6. Tužitelj je u spis dostavio kopije nekoliko uplatnica (list 101-103) kao dokaz da je vršio uplate RBA d.d. po predmetnom kreditu nakon donošenja rješenja javnog bilježnika o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

7. Tuženik je uz podnesak od 13.03.2023. (list 111-112) sudu dostavio prijepis knjigovodstvene kartice prednika tuženika (list 113-120) no koji nije čitljiv. Tuženik smatra da je dostavio svu traženu dokumentaciju od društva RBA d.d. te da je dokazao prijenos potraživanja s prednika tuženika na tuženika i stanje potraživanja prema tužitelju.

8. U dokaznom postupku pročitani su zaključak ovog suda posl. broja Ovrv-68/2021-3 od 23.04.2021. i izvršen je uvid u ovosudni predmet posl. broja Ovrv-68/2021, pročitani su ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i Reiffeisenbank Austria d.d. broja 031-50-3481603 (list 35-37) , ugovor o cesiji sklopljen između tuženika i Reiffeisenbank Austria d.d. (list 40-60), dodatak I (list 67) i dodatak II (list 27) ugovoru o cesiji, obavijest tužitelju o ustupu potraživanja od 08.09.2017. (list 26), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broja Ovrv-

18/11 od 13.01.2011. (list 34) javnog bilježnika Dubravke Grladinović, izvršen je uvid u preslike uplatnica priloženih po tužitelju i prijepis knjigovodstvene kartice prednika tuženika.

9. Iz zaključka ovog suda posl. broja Ovrv-68/2021-3 od 23.04.2021. vidljivo je da je u izreci zaključka navedeno da se ovršenik TČ upućuje da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl.50. st.1. Ovršnog zakona kao i prigovora zastare, a u obrazloženju zaključka u predzadnjem odlomku navedeno je da je ovršenik upućen u parnicu zbog žalbenih razloga iz čl.50. st.1. t.9. i 11. Ovršnog zakona.

10. Iz ugovora o kreditu (list 35-37) vidljivo je da je sklopljen dana 22.05.2006. između Reiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita u iznosu od 40.000,00 kuna.

11. Iz ugovora o cesiji (list 40-60) te dodatka I (list 67) i dodatka II (list 27) ugovoru o cesiji vidljivo je da je Reiffeisenbank Austria d.d. prenijela svoja potraživanja, među kojima i potraživanja od tužitelja, na društvo EOS Matrix d.o.o.

12. Iz uplatnica priloženih po tužitelju (list 101-103) kao dokaz da je vršio uplate Reiffeisenbank Austria d.d. po predmetnom kreditu nakon donošenja rješenja javnog bilježnika o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vidljivo je da je uplate za koje je predočio uplatnice izvršio kreditoru Reiffeisenbank Austria d.d. tijekom 2014, 2015. i 2016. godine, dakle prije no što je Reiffeisenbank Austria d.d. prenijela svoja potraživanja na EOS Matrix d.o.o. odnosno prije sklopanja ugovora o cesiji.

13. Na ročištu glavne rasprave dana 15.3.2023. (list 121) tužitelj je predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja postoji li njegov dug prema predniku tuženika i koliko taj dug iznosi, kojem prijedlogu se tuženik protivio podneskom od 18.4.2023. (list 122-124) pozivajući se na čl.299. Zakona o parničnom postupku. Nesporno je da Reiffeisenbank Austria d.d. kao prednik tuženika jeste imao potraživanja prema tužitelju kao ovršeniku, a u postupku nije utvrđivano koliko je iznosio dug tužitelja prema predniku tuženika, zbog čega tužitelj nije ni bio upućen u parnicu.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj s prednikom tuženika Reiffeisenbank Austria d.d. sklopio ugovor o kreditu broja 031-50-3481603, da je Reiffeisenbank Austria d.d. otkazala kredit tužitelju i pokrenula ovršni postupak zahtjevom za ovrhu na temelju vjerodostojne na temelju vjerodostojne isprave isprave te da je javni bilježnik Dubravka Grladinović donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broja Ovrv-18/11 od 13.01.2011.

15. Sporno je je li tuženik ovlašten potraživati od tužitelja kao ovršenika tražbinu Reiffeisenbank Austria d.d. i je li nastupila zastara.

16. Tuženik je ugovorom o cesiji, predočenim u izvorniku i dodataka ugovoru I i II u ovjerenim prijepisima, na ročištu glavne rasprave dana 01.12.2022. (list 97-98), dokazao da je potraživanja Reiffeisenbank Austria d.d. prema tužitelju kao ovršeniku stekao ugovorom o cesiji. Člankom 82. Zakona o obveznim odnosima određeno je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika već da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Tuženik nije dokazao da je tužitelj kao dužnik primio obavijest o ustupanju tražbine tj. o cesiji, no ta okolnost ne dovodi u sumnju valjanost cesije.

17. Prigovor zastare tužitelja nije osnovan jer je po otkazu kredita Reiffeisenbank Austria d.d. dana 22.05.2009 (list 14) kreditor u roku pokrenuo postupak ovrhe i ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Grladinović broja Ovrv-18/11 od 13.01.2011. Zastara potraživanja utvrđenog javnobilježničkim aktom nastupa nakon 10 godina, koji rok je prekinut podnošenjem zahtjeva Reiffeisenbank Austria d.d. dana 31.05.2013. FINA-i za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika (list 16) te je ponovno počeo teći zastarni rok od 10 godina, a prije isteka kojeg je tuženik EOS Matrix d.o.o. podnio zahtjev za naplatu FINA-i dana 08.04.2021. (list 17-18).

18. Slijedom navedenog zaključuje se da tužbeni zahtjev nije osnovan te ga je valjalo odbiti pa je odlučeno kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 12. prosinca 2025.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužitelju

- tuženiku

4. sredi spis

5. kal. 15 dana