REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1463/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi: isplate (vps: 113,45 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 19. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, 10000 Zagreb, OIB: 94472454976, platiti tužitelju ĆU, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 113,45 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 31. 03. 2025. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka u iznosu od 219,91 eur, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 10. lipnja 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je dana 29. studenog 2024., oštećeno je motorno vozilo marke i tipa Peugeot 3008, reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo ĆUK iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj, da je izvođenje radova popravka gore navedenog vozila povjerila tužitelju, a koji je radove popravka na predmetnom vozilu napravio stručno i kvalitetno, prema pravilima struke, u skladu s cjenikom koji je uredno istaknut na javno dostupnom mjestu u radnom prostoru tužitelja, a sve sukladno Pravilniku o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga (NN br. 66/14, 16/15), da je za izvršene radove popravka, , sukladno tuženikovom izvidu štete br. 2587 1051 0091, tužitelj je oštećenoj ĆUK izdao račun za popravak br. 110/P1/1 od dana 25. ožujka 2025., na iznos od 637,93 eur, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu, koju je vlasniku oštećenog vozila bio u obvezi naknaditi tuženik kao odgovorni osiguratelj, da je temeljem Izjave i Punomoći od dana 14. ožujka 2025., kojom je oštećena ĆUK dala suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, tuženik je izvršio isplatu nespornog iznosa od ukupno 524,48 eur na koji je procijenio štetu na vozilu, umjesto iznosa od 637,93 eur koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila, da je iz Obrazložene ponude tuženika od dana 25. ožujka 2025., razvidno je kako se utuženi iznos od 113,45 eur koji tuženik nije isplatio, odnosi na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelja, kao i da je Oštećena ĆUK umjesto ispunjenja svoje obveze po računu tužitelja br. 110/P1/1 istome ustupila svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim sporednim potraživanjima, čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje

2. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj u tužbi je naveo ako iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, te je u prilog svojoj tvrdnji tužitelj dostavio kopije sudske prakse za koje smatra da potvrđuju citirane navode. (list 28-188 spisa).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor prigovor promašene pasivne legitimacije.

4. Isto tako, tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu treba imati u vidu i odredbu čl. 1092. st.1. ZOO-a, koja također oštećeniku, pri ostvarenju prava na naknadu štete, nalaže obvezu poduzimanja razumnih radnji u cilju smanjenja štete, odnosno da sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo istom nikako ne daje pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osobu koja bi mu bila dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti, kao i da je tuženik oštećeniku u mirnom postupku ukazao kako na području gdje se nalazi prebivalište oštećenika, postoje kako ovlašteni, tako i brojni neovisni servisi kod kojih je cijena sata spornih radova iznosi znatno manje od onog kako je to zaračunao tužitelj (33,20 eur+ PDV), te u privitku očitovanja dostavio mail korespondenciju iz koje je vidljiv popis servisnih radionica u kojima je bilo moguće popraviti predmetno vozilo prema izvidu štete i odobrenoj satnici.

5. Isto tako, tuženik u svom očitovanju navodi da nije sporno da je tuženik oštećeniku na ime naknade štete za popravak vozila isplatio sveukupni novčani iznos od 524,00 eur (uz priznatu cijenu sata rada od 27,00 eur+PDV) za koji iznos je bilo moguće popraviti vozilo oštećenika u ukazanim servisima-radionicama na području prebivališta oštećenika, a kako oštećenik nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka, koja je posljedica njegova nepoštivanja ranije navedenih odredaba i općih načela obveznog odnosa, odnosno posljedica neopravdanog izbora i izostanka pokušaja popravka vozila u ovlaštenim servisima za manji iznos , to ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka.

6. Nadalje, tuženik u svom očitovanju navodi da odluke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, na koje se poziva tužba, nisu po pravnoj snazi iznad općih načela obveznih odnosa i stoga nikako ne smiju i ne mogu biti protivne općim načelima obveznih odnosa, da tuženik tuženik osporava navodni Službeni cjenik radionice tužitelja kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja, u iznosu od 33,20 eur + PDV, da račun nije dokaz jer je isti sporan i osporen, a obzirom da se tužitelj poziva na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ukazuje se da uvjete koji su tamo postavljeni tužitelj nije ničim dokazao, odnosno tuženik smatra da je cijena sata proizvoljno određena i smatra da je cijena upravo ovakva jer se naknada štete pokušava ostvariti od osiguravajućeg društva.

7. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana, te se osporava i uzročna veza između predmetne prometne nesreće, nastalih oštećenja i učinjenih troškova popravka, odnosno zaključno, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata, obzirom da tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

8. U svom očitovanju na navode tuženika vezano za prigovor nepostojanja tužiteljeve aktivne legitimacije tužitelj je naveo da je čl. 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje – ZOO) propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

9. U daljnjem tijeku postupka tuženik je na ročištu održanom dana 19. studenog 2025. ponovio navode iz odgovora na tužbu, i predložio da se u daljnjem tijeku postupka izvedu drugi dokazi, odnosno da se da se izvede dokaz saslušanjem procjenitelja tuženika UU na okolnost upućivana u servisne radionice koje su u mogućnosti izvršiti popravka prema izvidu štete i priznatoj satnici, da se provede prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, odnosno prema cijeni sata rada koju je tuženik priznao i isplatio oštećeniku-24,00 eur+PDV, sukladno Izvidu štete tuženika u vrijeme izvršenja popravka vozila, time da je na sud odbio dokazne prijedloge tuženika, te je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

10. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka tuženika, niti je izveo dokaz prometnim vještačenjem, kao ni financijskim vještačenje, sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a ZPP-a prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, a iz dostavljeni pisanih dokaza proizlazi da je tuženik priznao odgovornost za naknadu štete, odnosno naveo da nije sporna, te dostavio ponudu za isplatu iznosa za koji smatra da je primjeren, te navodeći koji iznos satnice je za tuženika prihvatljiv (list 12 spisa).

11. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija nastanak štetnog događaj i odgovornosti te visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja.

12. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju je dostavljena u spis i to kopiju izvida štete tuženika br. 2587 1051 0091 (list 7 spisa), kopiju računa popravka vozila br. 110/P1/1 ( list 8 spisa ), kopiju izjave i punomoć o isplati troškova popravka na račun tužitelja ( list 9,10 spisa ), kopiju obrazložene ponude tuženika (list 11-12 spisa), kopiju izvoda sa žiro računa tužitelja (list 14 spisa), kopiju cjenika tužitelja (list 15 spisa), kopiju ugovora o ustupu tražbine od dana 25. ožujka 2025. (list 16-17 spisa), kopiju dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od dana 20. veljače 2020. (list 18-21 spisa), kopiju Nalaza i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (P-1257/21 TSZG) (list 22-24 spisa), kopiju Nalaza i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (P-730/23 TSZG) (list 25-27 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-4609/2024 (list 28-32 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1735-2025 (list 33- 36 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 1109 (list 37-41 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-514/25 (list 42-46 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-477/22 (list 47-51 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-4877/24 (list 52-57 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2838/24 (list 58-61 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 4589/24 (62-67 list spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1730/23 (68-73 list spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1568/24 (74-77 list spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1677/24 (78-83 list spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2221/24 (84- 88 list spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 724/24 (list 89-92 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1674/24 (list 93-96 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-4671/22 (97-100 list spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-3883/23 (list 101-105 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-3526/23 (list 106- 111 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 4772/2022 (list 112-115 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-3306/22 (list 116-119 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1031/24 (list 120-126 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-730/23 (list 134-141 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1029/24 (list 142-147 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-2148/2021 (list 148-155 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-700/24 (list 156-162 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-672/24, ( list 163-169 spisa ), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1026/24, ( list 170-175 spisa ), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1091/24 (list 176-182 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd-3973-2024 (list 183-186 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd-3166/24 (list 187-189 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu održanom dana 19. studenog 2025. (list 253 spisa).

13. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine od dana 25. ožujka 2025. sud je utvrdo da su [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, vi. ĆU, [adresa]: 66126627863, zastupan po vlasniku ĆU, kao primatelj i ĆUK iz [adresa], dana 25.03.2025. sklopili ugovor u kojem su suglasno utvrdili da da je predmet ovog Ugovora reguliranje međusobnih odnosa s obzirom na prijenos tražbine od ustupitelja na primatelja, da ustupitelj ima prema tuženiku tražbinu na temelju izvida štete oznake 2587 1051 0091, po računu popravka vozila br. 110/P1/1, u iznosu od 637,93 eur, da ugovorom ustupitelj ustupa primatelju cjelokupnu svoju tražbinu opisanu u čl. 1 ovog ugovora koje ima prema dužniku, tako da danom sklapanja ovog ugovora primatelj postaje novi vjerovnik opisane tražbine, da su ugovorne strane suglasne da na primatelja prelaze i sva sporedna prava ustupljene tražbine, primjerice prava za dospjele i neplaćene kamate, da ustupitelj jamči primatelju postojanje i naplatu ustupljene tražbine, kao i da isplatom tražbine primatelju prestaju obveze dužnika i prema ustupitelju, time da preuzimatelj preuzima obvezu da dužnika obavijesti o izvršenom ustupanju odmah po sklapanju ovog ugovora.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je potpisao taj ugovor Ugovor o ustupu tražbine od dana 23. svibnja 2025., da je tuženik platio iznos od 524,48 eur što proizlazi iz kopije Izvatka o stanju i prometu od dana 22. travnja 2025, tužitelj navodi da je plaćeno, kao i da je cijena sata kod njega 33,20 eur + PDV, time da navodi da se sjeća popravka automobila koji je predmet ovog postupka, kao i da je navedena cijena za njega ekonomski održiva, da servis nije specijaliziran za pojedine vrste automobila, već da obavlja rad na svim vrstama automobila, te je određena okvirna cijena sata rada.

15. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da sud o parnici obavijestiti JU iz [adresa], obzirom da je napustila mjesto događaja prometne nezgode prije nego što je popunila Europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenila osobne podatke i podatke o vozilima u slučaju imovinske štete – čl. 24. ZSPC-a. Sud je prihvatio prijedlog tuženika te je rješenjem broj P-1463/2025-5 od dana 17. srpnja 2025., obavijestio treću osobu JU, [adresa] otpočetoj parnici između tužitelja i tuženika.

16. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja ( 2. ) prigovor promašene pasivne legitimacije (6.) da bi kasnije u odgovoru na tužbu naveo da nije sporno da je tuženik oštećeniku na ime naknade štete za popravak vozila isplatio sveukupni novčani iznos od 524,00 eur ( uz priznatu cijenu sata rada od 27,00 eur+PDV) za koji iznos je bilo moguće popraviti vozilo oštećenika u ukazanim servisima-radionicama na području prebivališta oštećenika (26.), te naveo da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana, te se osporava i uzročna veza između predmetne prometne nesreće, nastalih oštećenja i učinjenih troškova popravka.

17. Iz dostavljenog dopisa tuženika (list 11 spisa) proizlazi da tuženik dostavlja ponudu u pritku, da račun popravka iznosi 637,93 eur, time da je umanjen za 113,45 eur zbog toga što je maksimalna priznata cijena radnog sata za navedeni servis 24 sata, time da iz dopisa od dana 25. ožujka 2025. (list 12 spisa) tuženik navodi da priznaje odgovornost za naknadu štete, da smatra da je šteta na vozilu 524,48 eur, time da je račun umanjen za 113,45 eur, zbog toga što je maksimalna priznata cijena radnog sata za navedeni servia 24 eur, te dana 22. travnja 2025, tuženik uplaćuje taj iznos na račun tužitelja (list 14 spisa).

18. Sud smatra da oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo, odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, time da je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom.

19. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj broj: kopiju računa popravka vozila br. 110/P1/1 ( list 8 spisa ) ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO- a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. S tim u vezi, za ukazati je da tuženik svakako ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Ipak, od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a), time da sud smatra da su punomoćnici tuženika puno više nego dobri stručnjaci u poznavanju kako procesnih tako i materijalno pravnih odredbi koje tuženik osporava u ovom postupku, odnosno tuženikov i prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji, a koje su iznesene u postupku mirnog rješenja spora, a pogotovo nakon navoda tuženika da priznaje odgovornost za naknadu štete, a osporava samo visinu, ograničavajući izbor mjesta popravka oštećenog vozila.

21. Sud ne prihvaća navode tuženika iz odgovora na tužbu (toč 14), da da sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo istom nikako ne daje pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osobu koja bi mu bila dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti, već naprotiv, tuženika tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera.

22. Isto tako, sud smatra da tuženik ne može obvezati svog osiguranika/osiguranicu da se za popravak štete obrati točno određenim serviserima niti da može jednostrano određivati cijenu sata rada servisera. O tom pitanju je sudska praksa jedinstvena. Tako je ovaj sud u svojim brojnim odukama o jednakom pravnom pitanju (primjerice poslovni brojevi: Pž-387/2024, Pž-914/2024, Pž-3971/2023, Pž-3971/2023) izričito ukazao na to da „...oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima“. Zatim, ukazao je i na to da: „Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a“. Jednako mišljenje dala je i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u dopisu Klasa: 034-08/18-01/093 Ur. broj. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020.

23. Isto tako, navodi se da tuženik nije nakon tijekom sudskog postupka obrazložio zbog čega je osporavao činjenice koje je priznao u mirnom postupku, i o kojima su dostavljeni pisani dokazi u spis, odnosno tuženik nije naveo razloge osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

24. Prema odredbi članka 9. ZPP-a stranke i umješači su dužni pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom. Navedena je obveza za stranke u skladu s nastojanjima suda da potpuno i istinito utvrdi sporne činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva. Ta dužnost obuhvaća obvezu za stranku da iznese sve što joj je poznato o činjenicama koje mogu biti odlučne za rješenje spornog odnosa ( članak 219. ZPP-a) i da ne prikriva činjenice kako bi osigurala povoljnije rješenje spora, da ih iznese onako kako su joj stvarno poznate i da ih ne prikazuje sudu onako kako se nisu odvijale te da govori istinu i da tvrdnje suprotne strane ne osporava, ako su one istinite, time da je za stranku koja se ovako ne ponaša propisana je sankcija u odredbi članka 10. ZPP-a, te su stoga navedeni prigovori tuženika odnosno osporavanje tužbe u cijelosti ocijenjeni paušalnim, nelogičnim te isključivo usmjerenim odugovlačenju postupka.

25. S obzirom na to da je tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze, dužan je u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a, platiti i zakonske zatezne kamate. Međutim, u odnosu na zakonske zatezne kamate, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na glavni dug dosudio kamate po većoj kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. U konkretnom slučaju, primjenjuje se niža kamatna stopa, jer obveza plaćanja utuženog iznosa ne proizlazi iz ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika.

26. U ovoj pravnoj stvari riječ o novčanoj tražbini koju je bilo moguće na zakoniti način ustupiti tužitelju (čl. 80. st. 1. ZOO-a). Naime, člankom 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje – ZOO) propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

27. Prema članku 81. st. 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstva naplate, hipoteka, založno pravo, pravo iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl., dok je odredbom čl. 82. st. 1. ZOO-a, propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika.

28. Iz dostavljenog ugovora o cesiji od 25. 03. 2025. god., razvidno je da je taj ugovor sklopljen između ĆUK kao ustupatelja (cedenta) i tužitelja kao primatelja (cesionara), a kojim ugovorom su ugovorne strane utvrdile da ustupitelj ima dospjelo potraživanje prema tuženiku, kao dužniku (cesusu), u iznosu od 637,93 EUR, i to za popravak osobnog vozila prema izvidu štete br. 2578 1051 0091 po računu 110/P1/1. Nadalje, u ugovoru je određeno da ustupatelj (cedent) radi naplate u cijelosti ustupa primatelju (cesionaru) svoje potraživanje iz čl. 1 Ugovora prema dužniku (cesusu), zajedno sa svim sporednim pravima, odnosno da je iz spomenutog ugovora o cesiji je razvidno da je oštećeni ĆUK ustupila tužitelju svoje potraživanje prema tuženiku s osnova naknade štete po predmetnom štetnom događaju, u ukupnom iznosu od 637,93 EUR, time da je tuženik kao nesporan iznos naknade štete isplatio iznos od ukupno 524,48 EUR, tužitelj predmetnom tužbom potražuje preostali iznos od 113,45 EUR, obzirom da tuženik smatra da je primjerena cijena sata 24 eur.

29. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022,155/23) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) te je tužitelju priznat trošak zastupanja i to trošak sastava tužbe od dana 10. lipnja 2025. (Tbr. 7. toč. 1.), trošak sastava obrazloženog podneska od dana 21. srpnja 2025., kojim se tužitelj očitovao na navode tuženikovog odgovora na tužbu (Tbr. 8 toč. 9.), trošak pristupa na ročište dana 27. kolovoza 2025. i 19. studenog 2025. (Tbr. 9 toč. 1.) po 25 bodova, odnosno 100 bodova, 200 eur, kao i trošak sudskih pristojbi 19.91 eur (13.27 eur, plaćen 13. lipnja 2025 kao i trošak sudskih pristojbi na presudu 6,64 eur), time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023 ), odnosno sveukupno 219,91 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

U Zagrebu, 12. prosinca 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA:

1. ĆU, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] po odvjetniku Tomislavu Hajdeku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 po odvjetniku Branimiru Periću