Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-13426/2025.-14.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BH, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, pod klasom: 211-07/25-5/24974 i ur.brojem: 511-12-23-25-1 od 20. rujna 2025., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i K rođene C, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, konobar, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od 2.400,00 eura, otac jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti,

k r i v  j e

što je:

20. rujna 2025. u 01,00 sati, u [adresa], u [adresa], u hodniku stana KH, počinio fizičko nasilje u obitelji naspram svoje bivše izvanbračne supruge KH (rođene 1983.) u prisutnosti zajedničkog maloljetnog djeteta CH (rođenog 2015.), na način da je KH fizički napao odnosno udario je otvorenim dlanom desne ruke u predjelu glave kojom prilikom nije nastupila tjelesna ozljeda,

dakle, u nazočnosti djeteta, počinio nasilje u obitelji na način da je primijenio fizičku sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 3. istog Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (deset) DANA.

Sukladno članku 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode od 20. rujna 2025. u 04:36 kada je uhićen do 29. rujna 2025. u 16:00 sati kada je pušten na slobodu, uračunava se okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora kao 10 (deset) dana pa se izrečena kazna zatvora smatra izdržanom.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 130,00 (sto trideset) eura u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljenog BH, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Žurni postupak proveden je na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.

2.1. Okrivljenik je prilikom očitovanja o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti izjavio da se ne smatra krivim.

2.2. Okrivljenik je u svojoj obrani u naveo da s bivšom izvanbračnom suprugom KH ima zajedničko dijete, CH koji je rođen 2015. Da je 20. rujna 2025. bio u stanu KH na adresi [adresa] u [adresa], a u kojem ona stanuje s njihovim djetetom, a i on da stanuje s njom u tom stanu. Oko 01,00 sati istog dana su se on i KH porječkali oko pripreme jela, htio je pojesti jelo koje je ostalo nakon ručka, ona je htjela spremati tunu i tako su se oko toga svađali, a sve zbog toga što je ona inzistirala da jede tunu, a on to nije htio. Za to vrijeme dijete se nalazilo u sobi na „playstationu“, a oni su bili u dnevnom boravku. U jednom trenutku dotična je počela bacati stvari po podu (boce, posudu u kojoj je pripremala večeru), a to je vidjelo i dijete. Govorio joj se da se tako ne ponaša, da ne može više ovako, sjedio je na kauču i onda je isprovociran odgurnuo nogom tabure koji je bio ispred kauča. Imao je namjeru otići iz stana na adresu [adresa] gdje stanuje njegova majka i gdje ode kada između njih dvoje dođe do nesuglasica, pa je krenuo uzimati svoje osobne stvari, a KH je svojom nogom udarivši ga u ruku, izbila iz ruke te stvari, na što je morao reagirati pa je desnom nogom zamahnuo u njenu lijevu ruku. Nije točno da ju je udario otvorenim dlanom desne ruke u predio glave. Njihov sin je sve to vidio i može potvrditi njegove navode, a Anin sin MH nije bio predmetne prilike u stanu. Nakon ovog događaja je dobio poziv od policije i sam je po pozivu pristupio u policijsku postaju, a nije mu jasno kako je svoj iskaz mogao dati MH ako nije bio na mjestu događaja.

2.3. Na pitanje suda kako je dijete reagiralo na predmetni događaj, okrivljenik je odgovorio da je dijete molilo majku da prestane, njemu nije govorilo ništa jer nije ništa ni napravio, dijete je plakalo.

2.4. Na temelju članka 121. Prekršajnog zakona iz spisa je izdvojen dio službene zabilješke policijskog službenika I. Policijske postaje Split, RH od 20. rujna 2025. u dijelu koji sadrži obavijesne razgovore s KH, MH i BH, a koji dio zabilješke predstavlja nezakonit dokaz.

2.5. Sud je u dokazne svrhe pročitao neizdvojeni dio službene zabilješke I. Policijske postaje Split od 20. rujna 2025., izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji I. Policijske postaje Split, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja za okrivljenika, izvješće o uhićenju te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

2.6. Okrivljenik je na izvedene dokaze naveo kako nitko od policijskih službenika nije bio u stanu jer je stan zaključao, a prije nego što je zaključao stan, KH je zajedno sa njihovim sinom istrčala iz stana i preko mobitela je pozvala svog drugog starijeg sina, a koji je onda zvao policiju, a to mu je dotična rekla preko poruka.

2.7. Okrivljenik je otključao svoj mobitel i predao Sudu isti da se pročitaju poruke koje mu je KH slala nakon predmetnog događaja, a prije davanja izjava u policiji.

2.8. Sud je pročitao tekstualnu poruku okrivljenika napisanu u 02:42 sati, a koja glasi: "ti si počela prva udarat, RH je sve vidia i čua, molija te da prestaneš al ti si izabrala ovo sve" te je pročitao i odgovore žrtve "napa si me zbog hrane, udara, MH je poludija, odvija je brata, srami se tražit ću zabranu".

3. Sud je na idućem ročištu u dokazne svrhe ispitao svjedokinju – žrtvu KH koja je u svom iskazu izjavila da je okrivljenik njen bivši izvanbračni suprug koji ne stanuje s njom u njenom stanu te da s njom stanuje njihovo zajedničko dijete - sin CH i njen sin iz prvog braka - MH. Da je oko 22:00 sata došla s posla, s okrivljenikom je gledala TV, nakon čega je on zaspao i oko 01:00 sat ga je budila da pojede večeru koja je već bila spremljena i on je tada izgubio živce. Da se zapravo radilo o gluposti, spremila je tunu i bolonjeze pa kad je vidjela da okrivljenik pravi problem oko te večere, izgubila je živce i posvađali su se, a nije željela da dijete sluša tu njihovu svađu (dijete je bilo u sobi, igralo je „playstation“) pa je rekla okrivljeniku da iziđe iz stana, nije htio izići iz stana i zapravo je htio izazvati njenu reakciju, mahao je rukama prema njoj i onda ga ja u jednom trenutku svojim rukama samo odgurnula u predio prsa da iziđe iz stana i tada su se oboje međusobno naguravali, a u jednom trenutku okrivljenik ju je otvorenim dlanom ruke udario u predio glave i tada je iz sobe izašlo i dijete koje se zaderalo na okrivljenika, ne može se sjetiti je li rekao okrivljeniku to jest svom ocu „prestani“ ili je rekao „prestanite“, ali da je to prvi put da je kod djeteta vidjela da ima takvu reakciju, a nikada se nešto takvo nije ni desilo ispred njega i zato ga je odmah uzela za ruku i istrčala iz stana i zvala starijeg sina da zove policiju i da dođe s prijateljima da uzme brata i da odu kod njih spavat, a to je napravila jer ne želi da dijete bude izloženo stresnim situacijama iako zna da mu okrivljenik ne bi ništa napravio. Okrivljenik je ostao u stanu nakon što je izišla iz stana.

3.1. Na pitanje suda je li imala ikakve ozljede i je li potražila pomoć liječnika, svjedokinja je odgovorila da nije imala ozljede pa nije ni bila u liječnika. Dodala je da okrivljeniku ne želi ništa loše, ne žive skupa, ali nakon što se ovako ponio prema njoj i udario je, ne želi da joj se približava, a dijete može uvijek vidjeti te okrivljenikova majka slobodno može doći po dijete.

3.2. Na pitanje suda je li može opisati odnos s okrivljenikom, svjedokinja je odgovorila da su prije deset godina zajedno dobili dijete, a od tada da se godinama nisu vidjeli, a tek unatrag dvije godine bi okrivljenik dolazio u stan u kojem živi, viđali bi se i kod njega i sve bi bilo u redu, da je bilo nesuglasica, ali ne u smislu da bi ikada došlo do toga da je okrivljenik udari, da vjeruje da je ovo isto bilo u afektu s njegove strane, da je temperamentnija kao i on, ne želi da bude u zatvoru, ali želi da joj se ne približava.

4. Nakon što je okrivljeniku pročitan iskaz svjedokinje – žrtve KH, okrivljenik je izjavio kako i dalje ostaje pri svojoj obrani te je ponovio da nije udario KH dlanom ruke u predio glave, da se ne želi više ponavljati i zna da je dijete sve vidjelo i obraćalo se majci da prestane, a ne njemu.

4.1. Na pitanje okrivljenika „kada sam te ja udario rukom u predio glave“, svjedokinja je odgovorila „dok smo se nalazili u hodniku i međusobno se čupali na način da smo se gurali“ te je objasnila da je okrivljenika htjela izbaciti iz stana, da je to sve bilo u afektu, da je moguće da je udarila okrivljenika jer je izgubila živce i da je tada bila u afektu.

4.2. Na pitanje okrivljenika „je li tu bio CH koji je to sve vidio i je li se obraćao tebi da prestaneš“, svjedokinja je odgovorila „nije se obraćao meni nego je rekao prestanite“, te da se ne može više sjetiti u kojem se trenutku dijete pojavilo. Dodala je da ne želi da se dijete više traumatizira.

4.3. S obzirom na kontradiktornost obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje u vezi udarca otvorenim dlanom ruke u predio glave žrtve, Sud je proveo radnju suočenja između okrivljenika i svjedokinje žrtve te je prilikom suočenja svjedokinja prekriženih ruku izjavila „Mi se više ne možemo pogledati u oči, oboje smo bili u afektu, udarila sam ja i njega, ali je udario on i mene“, na što je okrivljenik naveo „Ja tebe nisam udario dlanom u glavu kao što sam izjavio nego nogom u ruku nakon što mi je iz ruke izbijen aparat za brijanje“, na što je svjedokinja izjavila „Nemam više komentara“.

5. Na temelju prekršajne evidencije utvrđeno je da okrivljenik nije osuđivan iz javnog reda i mira i javne sigurnosti, dok je na temelju podataka iz e-Spisa utvrđeno kako je okrivljenik pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-280/2022- 12 od 22. travnja 2022. (pravomoćna 10. kolovoza 2022.) zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. i članka 314. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. KZ/11, a koja je presuda priložena u spis.

6. Nakon ovako provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršajno djelo iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci ove presude, a zbog čega je okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

7. Odredbom članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisano je: Nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

8. U postupku nije sporno da su okrivljeni BH i žrtva KH osobe koje imaju zajedničko dijete, maloljetnog CH rođenog 2015., a osim toga su i bivši izvanbračni partneri pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

8.1. Nije sporno da su se 20. rujna 2025. u 01,00 sati u stanu na adresi [adresa] u [adresa], nalazili okrivljenik, žrtva KH i njihovo dijete CH.

8.2. Sporno je je li predmetne prilike okrivljenik s obje ruke gurao žrtvu KH u predjelu prsa i udarao je otvorenim dlanom desne ruke u predjelu glave.

8.3. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz ispitane svjedokinje žrtve KH jer je svjedokinja iskazivala jasno, objektivno i uvjerljivo i u njenom iskazu nije bilo nelogičnosti ni kontradiktornosti koje bi dovele u sumnju njen iskaz. Naime, svjedokinja je opisujući predmetni događaj u bitnom izjavila da je u inkriminirano vrijeme došlo do svađe između nje i okrivljenika te s obzirom da je dijete bilo u stanu i da nije htjela da sluša svađu, htjela je da okrivljenik izađe iz stana, a kako to nije htio učiniti, odgurnula ga je rukama u predjelu prsa te je između njih došlo do naguravanja tijekom kojeg je okrivljenik udario otvorenim dlanom ruke u predio glave. Osim toga, svjedokinja je odgovarajući na pitanje okrivljenika kada je udario rukom u predio glave izjavila da se to dogodilo dok su se nalazili u hodniku i međusobno gurali. Sud je na potonju spornu okolnost (udarac žrtvi otvorenim dlanom ruke u predio glave) proveo i suočenje okrivljenika i žrtve tijekom kojeg je žrtva decidirano ostala pri svojem iskazu u smislu da je okrivljenik udario i pritom je potrebno naglasiti kako nije umanjivala ni svoje postupanje prema okrivljeniku jer je izjavila da je udarila i ona njega te je čak pokušala i opravdati postupanje okrivljenika navodeći da su oboje bili u afektu te Sud nije posumnjao da se radi o "namještenom" iskazu svjedokinje sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika i smatra kako okrivljenik samo umanjuje i relativizira svoje ponašanje kada negira da je okrivljenicu udario i navodi da je udario nogom u ruku, čime zapravo želi otkloniti svoju prekršajnu odgovornost.

8.4. Slijedom navedenog, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik primjenom fizičke sile odnosno udarivši žrtvu KH otvorenim dlanom ruke u predio glave, i to u prisutnosti maloljetnog CH kao kolateralne žrtve počinjenog prekršaja, a čije prisutnosti je okrivljenik bio svjestan, ostvario kvalificirani oblik djela kažnjivog po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8.5. Sud je u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka iz činjeničnog opisa djela ispustio riječ: ...“udarajući" te je umetnuo riječ "udario" (iz dokaznog postupka proizlazi da se radilo o jednom, a ne o više udaraca) te je ispustio riječi: ..."gurajući je objema rukama u predjelu prsa", a s obzirom da je okrivljenik negirao da bi žrtvu gurao objema rukama u predjelu prsa, a žrtva je u iskazu navela da je bilo međusobnog čupanja i naguravanja).

8.6. Sud je odbio prijedlog okrivljenika da se kao svjedok ispita maloljetno dijete CH (životne dobi 10 godina), a iz razloga da se spriječi dodatna sekundarna viktimizacija djeteta kao sekundarne žrtve sukladno članku 6. stavku 1. točki 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (pravo žrtve da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka). Osim toga, imajuću u vidu kvalitetu iskaza svjedokinje žrtve KH, Sud smatra kako ispitivanje djeteta ne bi bilo od utjecaja na drugačije utvrđeno činjenično stanje. Sud nije ispitao u svojstvu svjedoka MH s obzirom da isti nije neposredno svjedočio događaju koji je predmet optužnog prijedloga.

9. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti u izreci ove presude, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

10. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisano je: Tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

11. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je okrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir što je počinio teški prekršaj za koji je zakonodavac propisao mogućnost izricanja i kazne zatvora te što je već jednom pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi, ali i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju, a kako je i navedeno u odlomku 5. ove presude. Osim činjenice da okrivljenik do sada nije prekršajno osuđivan iz javnog reda i mira i javne sigurnosti, Sud na strani okrivljenika nije utvrdio postojanje naročito izraženih olakotnih oklonosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne ili izricanje blaže vrste kazne. S obzirom na navedeno, a vodeći pritom računa i o vrlo izraženim zahtjevima generalno preventivnog djelovanja s obzirom na općeprihvaćenu „nultu stopu“ tolerancije na nasilje, Sud smatra kako je okrivljeniku u konkretnom slučaju potrebno izreći kaznu zatvora kao težu vrstu kazne, a koja mu je primjenom članka 37. stavak 3. točka 3. Prekršajnog zakona izrečena u trajanju od 10 dana, kako je i navedeno u izreci ove presude, smatrajući kako će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

11.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode uračunato mu je u izrečenu kaznu zatvora kao 10 dana zatvora pa se izrečena kazna zatvora smatra izdržanom, a kako je i navedeno u izreci ove presude.

12. Sud nije izrekao okrivljeniku zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji KH u trajanju do 12 mjeseci, a koja je predložena optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja. Naime, Sud je po prijedlogu žrtve KH da se okrivljeniku ukine mjera opreza izrečena od ovog Suda, istu pozvao radi ispitivanja u vezi navedenog te je žrtva izjavila: "Moj je prijedlog da se okrivljenom BH ukine mjera opreza zabrane približavanja koja mu je izrečena u ovom postupku. Ne osjećam strah od dotičnog i voljela bih da možemo normalno komunicirati jer imamo zajedničko maloljetno dijete te da se možemo dogovarati i slično. Vidim da se dotični doista trudi, pa smatram da nema potrebe za daljnjim trajanjem ove mjere". S obzirom na navedeni prijedlog žrtve koja želi ostvarivati komunikaciju s okrivljenikom radi dobrobiti zajedničkog djeteta te da žrtva ne iskazuje strah ili ugroženost od okrivljenika, Sud smatra kako ne postoji potreba za predloženim oblikom zaštite pa Sud nije izrekao predmetnu zaštitnu mjeru.

13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 130,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenu ovog Suda primjereno složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika. Naime, okrivljenik je uhićen i doveden na Sud, a što je zahtjevalo dodatni angažman policijskih službenika te su održana ukupno tri sudska ročišta te se stoga određeni paušali trošak smatra opravdanim.

U Splitu 12. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. žrtvi KH,

4. u spis.