REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-317/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu pojedincu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Peraković Turković, odvjetnici u Otočcu, Ulica Bartola Kašića 4, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i prednika tuženika Volksbank d.d., broj 600440 od dana 28.03.2007.godine, koji ugovor je potvrđen kod Javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice, dana 02.04.2007.godine pod brojem OV-4952/2007 ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke-tuženika, tj. u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora

- tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.321,53 EUR (slovima: četiri tisuće tristo dvadeset jedan euro i pedeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, tekućom na iznos od:

0,80 EUR od dana 01.03.2008 pa do isplate,

9,39 EUR od dana 01.04.2008 pa do isplate,

3,35 EUR od dana 01.05.2008 pa do isplate,

1,34 EUR od dana 01.06.2008 pa do isplate,

4,06 EUR od dana 01.07.2008 pa do isplate,

0,36 EUR od dana 01.09.2008 pa do isplate,

3,29 EUR od dana 01.10.2008 pa do isplate,

20,62 EUR od dana 01.11.2008 pa do isplate,

7,90 EUR od dana 01.12.2008 pa do isplate,

25,41 EUR od dana 01.01.2009 pa do isplate,

27,36 EUR od dana 01.02.2009 pa do isplate,

28,34 EUR od dana 01.03.2009 pa do isplate,

26,01 EUR od dana 01.04.2009 pa do isplate,

25,67 EUR od dana 01.05.2009 pa do isplate,

22,02 EUR od dana 01.06.2009 pa do isplate,

18,81 EUR od dana 01.07.2009 pa do isplate,

19,93 EUR od dana 01.08.2009 pa do isplate,

22,31 EUR od dana 01.09.2009 pa do isplate,

24,35 EUR od dana 01.10.2009 pa do isplate,

23,01 EUR od dana 01.11.2009 pa do isplate,

26,10 EUR od dana 01.12.2009 pa do isplate,

29,02 EUR od dana 01.01.2010 pa do isplate,

32,10 EUR od dana 01.02.2010 pa do isplate,

31,29 EUR od dana 01.03.2010 pa do isplate,

36,48 EUR od dana 01.04.2010 pa do isplate,

35,14 EUR od dana 01.05.2010 pa do isplate,

37,75 EUR od dana 01.06.2010 pa do isplate,

52,43 EUR od dana 01.07.2010 pa do isplate,

49,09 EUR od dana 01.08.2010 pa do isplate,

61,62 EUR od dana 01.09.2010 pa do isplate,

55,01 EUR od dana 01.10.2010 pa do isplate,

50,04 EUR od dana 01.11.2010 pa do isplate,

65,16 EUR od dana 01.12.2010 pa do isplate,

74,51 EUR od dana 01.01.2011 pa do isplate,

67,73 EUR od dana 01.02.2011 pa do isplate,

68,73 EUR od dana 01.03.2011 pa do isplate,

63,86 EUR od dana 01.04.2011 pa do isplate,

65,36 EUR od dana 01.05.2011 pa do isplate,

81,91 EUR od dana 01.06.2011 pa do isplate,

84,24 EUR od dana 01.07.2011 pa do isplate,

102,56 EUR od dana 01.08.2011 pa do isplate,

95,91 EUR od dana 01.09.2011 pa do isplate,

85,55 EUR od dana 01.10.2011 pa do isplate,

85,28 EUR od dana 01.11.2011 pa do isplate,

84,14 EUR od dana 01.12.2011 pa do isplate,

87,91 EUR od dana 01.01.2012 pa do isplate,

92,05 EUR od dana 01.02.2012 pa do isplate,

92,17 EUR od dana 01.03.2012 pa do isplate,

89,57 EUR od dana 01.04.2012 pa do isplate,

90,63 EUR od dana 01.05.2012 pa do isplate,

92,18 EUR od dana 01.06.2012 pa do isplate,

90,51 EUR od dana 01.07.2012 pa do isplate,

90,65 EUR od dana 01.08.2012 pa do isplate,

89,10 EUR od dana 01.09.2012 pa do isplate,

86,25 EUR od dana 01.10.2012 pa do isplate,

89,73 EUR od dana 01.11.2012 pa do isplate,

91,00 EUR od dana 01.12.2012 pa do isplate,

90,49 EUR od dana 01.01.2013 pa do isplate,

85,40 EUR od dana 01.02.2013 pa do isplate,

88,93 EUR od dana 01.03.2013 pa do isplate,

89,74 EUR od dana 01.04.2013 pa do isplate,

88,15 EUR od dana 01.05.2013 pa do isplate,

83,46 EUR od dana 01.06.2013 pa do isplate,

80,55 EUR od dana 01.07.2013 pa do isplate,

83,13 EUR od dana 01.08.2013 pa do isplate,

84,91 EUR od dana 01.09.2013 pa do isplate,

89,45 EUR od dana 01.10.2013 pa do isplate,

86,95 EUR od dana 01.11.2013 pa do isplate,

88,07 EUR od dana 01.12.2013 pa do isplate,

88,99 EUR od dana 01.01.2014 pa do isplate,

90,73 EUR od dana 01.02.2014 pa do isplate,

92,56 EUR od dana 01.03.2014 pa do isplate,

92,93 EUR od dana 01.04.2014 pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi (str. 1-4 spisa) od 2. lipnja 2023. tužitelj je u bitnome naveo kako je sa tuženikom, ranijeg naziva Volksbank d.d. 28. ožujka 2007. zaključio ugovor o kreditu broj 600440, kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 23.107,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju vozila, na rok otplate od 84 mjeseca. Ugovoreno je da se na iznos navedenog kredita obračunavaju kamate od 5,10 % godišnje, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, uz vezanje glavnice uz valutu švicarskog franka. Odredbe tog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak su ništetne jer su time povrijeđena prava i interesi tužitelja kao potrošača. Tijekom otplate kredita tuženik je jednostrano donosio odluke o promjeni odnosno povećanju visine kamatne stope na štetu tužitelja, a tužitelj je vršio otplatu kredita u tadašnjoj valuti čija je glavnica bila vezana uz drugu valutu i to švicarski franak, pa je tuženik od tužitelja bez valjane pravne osnove u periodu vraćanja kredita neosnovano naplatio ukupan iznos od oko 4.370,08 EUR / 32.911,30 HRK. Slijedom navedenog, predložio je prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu (str. 34-46 spisa) od 23. listopada 2023. tuženik je u bitnome naveo da nije sporno kako je s tužiteljem 28. ožujka 2007. sklopio ugovor o kreditu broj 600440, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, prigovor zastare, te predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Stranke su u bitnome ostale pri navodima iz tužbe i odgovora na tužbu u podnescima od 3. studenog 2023. (str. 50-52 spisa) i 25. rujna 2024. (str. 77-79 spisa), u kojem je tužitelj prilagodio tužbeni zahtjev nalazu i mišljenju vještaka te na ročištima održanima 3. lipnja 2024. (str. 55-56 spisa) i 14. studenog 2025. (str. 82-83 spisa).

4. Nesporno je utvrđeno, a što proizlazi iz navoda samih parničnih stranaka, kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu broj 600440 s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak.

5. Spornim su u ovom postupku utvrđeni mjesna nadležnost, zastara potraživanja tužitelja te valjanost spornih ugovornih odredbi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak, kao i obveza tuženika na povrat eventualne razlike između plaćenih iznosa i prvotno ugovorenih iznosa.

6. U smjeru razrješenja spornih činjenica, izvršen je uvid u sljedeće isprave: ugovor o kreditu broj 600440 od 28. ožujka 2007. (str. 6-11 spisa), otplatni plan (str. 12-14 spisa), prometnu karticu po kreditu broj 600440 na ime LN (str. 15- 24 spisa) i ugovor o prodaji vozila od 2. travnja 2007. (str. 25-29 spisa). Provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje na koji uredno pozvane stranke nisu imale prigovora (str. 63-71 spisa).

7. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev kako je uređen podneskom od 25. rujna 2024. (str. 77-79 spisa), u cijelosti osnovan.

8. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 81. st. 1. u vezi čl. 87. st. 1. i čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., u nastavku teksta: ZZP/03). Odredbom članka 82. ZZP/03 propisano je, među ostalim, da se nepoštenom odredbom može smatrati odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom.

9. Budući da tužitelj ima prebivalište u [adresa] te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb, te bi time za tužitelja nastali znatniji troškovi bilo u vlastitom putovanju u Zagreb ili onom odabranog punomoćnika iz područja njegova svakodnevnog življenja, a ne postoje okolnosti koje opravdavaju navedenu okolnost osim ograničenja pristupa tuženika sudu u smislu čl. 82. ZZP/03, ovaj sud smatra da bi ostavljanjem na snazi prorogacijske klauzule iz ugovora o kreditu došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 81. st. 1. u vezi čl. 87. ZZP/03, čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

10. Uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. vidljivo je da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka, odlučeno na način da je utvrđeno kako su iste u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa su time postupale suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u nastavku teksta: ZOO).

11. Uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena.

12. Dakle, iz navedenih presuda vidljivo je da su ovi sudovi utvrdili kako ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije, pa kako je navedenim presudama utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene i ništetne temeljem odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, to je ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) utvrđena i u citiranim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako navedene odluke sukladno odredbi čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 19/22) obvezuju sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi zaštite i ostvarenja svojih prava koja su mu povrijeđena takvim postupanjem banke, to sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a predmetni Ugovor o kreditu u navedenom dijelu nema učinak pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke pri čemu je sud imao u vidu i odredbu čl. 502.c ZPP-a smatrajući da je u ovoj parnici, protivno navodu tuženika, vezan za takva utvrđenja navedenih sudova.

13. Neovisno o tome što tuženik kao takav nije bio jedna od tuženika u navedenim odlukama, na njega se odgovarajuće primjenjuju utvrđenja iz istih odluka sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženima u odlukama Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

14. Pri tome se napominje da iz teksta samog ugovora o kreditu broj 600440 od 28. ožujka 2007. (str. 6-11 spisa), proizlazi da tuženik prije sklapanja i u vrijeme njegova sklapanja nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti jer tužitelja nije upozorio na rizičnost ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te na tu okolnost nije predložio dokazne prijedloge osim saslušanja tužitelja, koji je utvrđen nepotrebnim obzirom iz samog ugovora i drugih isprava dostavljenih u spis ne proizlazi da se sporni ugovor u ičemu razlikuje od standardnog ugovora o kreditu.

15. Stoga je na tuženiku, sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, teret dokaza na okolnost obavijesti koje je upravo on dao tužitelju, kao određenom potrošaču, prije sklapanja ovog konkretnog ugovora, a on ničim nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama u ovom unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

16. Slijedom navedenoga, utvrđena je obveza tuženika da tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a vrati iznose koje je temeljem takvih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu od njega primio zbog stjecanja bez osnove, a sve iz razloga što su se u konkretnom slučaju tužitelju morali na transparentan način objasniti rizici ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

17. Provedenim vještačenjem po Maji Kostijal, stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, grane financije i računovodstvo (str. 63-71 spisa) utvrđeno je da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 32.512,66 HRK / 4.315,17 EUR, pri čemu su pojedini mjesečni anuiteti zajedno sa datumom njihovog dospijeća i plaćanja prikazani u posebnoj tablici.

18. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj nije prigovorio, već je u podnesku od 25. rujna 2024. (str. 77-79 spisa), sukladno istome specificirao tužbeni zahtjev.

19. Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka ali je već u odgovoru na tužbu naveo da sud pri donošenju odluke uzme u obzir i ona razdoblja kada je tečaj bio niži od tečaja koji je važio na dan isplate kredita.

20. Sud je navedeni nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan ne smatrajući potrebnim isti dopunjavati i dodatno saslušavati vještaka jer je ovo vještačenje obavljeno prema zadatku određenom od strane ovoga suda pri čemu ovaj sud smatra da vještak nije niti trebao uzimati u obzir anuitete koje je tužitelj platio po nižem tečaju CHF jer se ne radi o iznosima koje je tužitelj od tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe primio da bi mu ih temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a bio dužna vratiti, već se radi o iznosima za koje je tuženik tužitelju dug otpustio na temelju nepoštenih, a time i ništetnih ugovornih odredbi. Pri tome se napominje da tuženik uostalom u ovome postupku ne zahtijeva povrat stečenog bez osnove jer nije postavio niti protutužbeni zahtjev niti je istakao prigovor radi prijeboja.

21. Temeljem objedinjenog pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ovaj sud je utvrdio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan jer sukladno tome pravnom shvaćanju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite pa kako iz navedenoga proizlazi da zastarni rok za utuženo potraživanje, s obzirom se u konkretnom slučaju radi o tražbini koja temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, nije protekao jer od pravomoćnog okončanja postupka kolektivne zaštite potrošača u pogledu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa do 2. lipnja 2023., kada je podnesena tužba u ovome predmetu, nije protekao navedeni zastarni rok od pet godina.

22. Pri tome se napominje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, a taj parnični postupak je pokrenut podnošenjem tužbe od 4. travnja 2012., dok predmetno potraživanje dospijeva u razdoblju od 1. ožujka 2008. do 1. travnja 2014. pa isto niti djelomično nije obuhvaćeno navedenim rokom zastare jer je za cijelo do tada dospjelo potraživanje danom podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare što znači da je temeljem odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počela teći iznova, a da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci te je tužitelju temeljem stjecanja bez osnova sukladno utvrđenju iz provedenog financijskog vještačenja te sukladno pravilnoj pretvorbi valute HRK u sada važeću valutu EUR ukupno dosuđen iznos od 4.315,17 EUR na ime preplate zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli pri čemu mu je priznato pravo na zatezne kamate od svake pojedine uplate do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

24. Tužitelj i tuženik potražuju parnični trošak. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu slijedom čega mu je priznat ukupni traženi trošak radnji izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavku 1. i 2. ZPP-a u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa).

25. Tužitelju je stoga priznat zatraženi trošak tužbe u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife.

26. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištu od 12. svibnja 2025.u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

27. Zbroj svih navedenih bodova iznosi 200 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54 Tarife iznosi 400,00 eura. Uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr 46 Tarife iznosi 500,00 eura.

28. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 12. prosinca 2025.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Gordani Peraković Turković, putem e-oglasne ploče suda

- tuženiku na adresu sjedišta, putem e-oglasne ploče suda