Pristupanje sadržaju
- 1 - III Kr 86/2023-5
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. J., zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2021., broj K-62/2019-221, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 13. travnja 2022., broj I Kž-398/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog Ž. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2021., broj K-62/2019-221, Ž. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. KZ/11. (točka 1. izreke), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, te zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11. (točke 2. izreke), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Primjenom čl. 51. KZ/11., Ž. J. je za ta djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.
1.1. Presudom i rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 13. travnja 2022., broj I Kž-398/2021-10, djelomično je prihvaćena žalba Ž. J., ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
1.2. Uslijed navedene odluke, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni te je Ž. J., za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim pod točkom 2. izreke, osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedna godina.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11. za koje je presuda postala pravomoćna, pravovremeno je podnio osuđeni Ž. J., osobno i putem branitelja J. Č., odvjetnika iz Z.. Osobni zahtjev podnesen je zbog „... nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 1-3 ZKP-a, povrede zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11 i st. 3. ZKP-a) ...“. Zahtjev putem branitelja je podnesen zbog „... čl. 517. st. 1. t. 3. ZKP-a - povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je utjecala na presudu, i to povreda iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, povrede prava na obranu, povrede prava na pošteno suđenje, povreda načela jednakosti oružja, te povrede Kaznenog zakona ...“.
2.1. U osobnom zahtjevu nije izričito naveden prijedlog, dok se u zahtjevu podnesenom putem branitelja predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „... ukine pobijani dio presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Kž-398/2021-10 od dana 13.04.2022. godine i predmet vrati na ponovni žalbeni postupak, odnosno podredno ukine pobijani dio presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Kž-398/2021-10 od dana 13.04.2022. godine i toč. 2. presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-62/2019-221 od dana 27. kolovoza 2021. godine, te predmet vrati na ponovni prvostupanjski postupak ...“.
2.2. Budući se ta dva zahtjeva sadržajno preklapaju i nadopunjuju, bit će razmotreni kao jedan osuđenikov zahtjev.
2.3. Kako je postupak, nakon djelomičnog ukidanja prvostupanjske presude, i dalje bio u tijeku za kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. KZ/11., spis Županijskog suda u Zagrebu je, u povodu podnesenih zahtjeva, dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na nadležno odlučivanje tek nakon što je postupak pravomoćno dovršen i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. KZ/11.
3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Odgovor na zahtjev bio je dostavljen osuđeniku i branitelju.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
5. Podnositelja se upućuje na odredbu čl. 517. ZKP/08., kojom je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, predviđene u čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08. ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se, nadalje, može podnijeti zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10., odnosno zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. ili zbog sudjelovanja u odlučivanja u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti, odnosno zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik i naposljetku, zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.
5.1. Zbog drugih se razloga ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.
6. Obrazlažući zašto smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na obranu, podnositelj u zahtjevu ističe „... Iz spisa predmeta proizlazi da je u žalbenom postupku kod Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Kž-398/2021 u spis predmeta dostavljen podnesak nadležnog državnog odvjetnika, međutim koji podnesak je Sud propustio dostaviti I. okrivljeniku na znanje i eventualno očitovanje ...“.
6.1. Iz podataka u jedinstvenom informacijskom sustavu za upravljanje sudskim predmetima (eSPIS), vidljivo je da se radilo o podnesku kojim je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, nakon što mu je spis dostavljen u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08., vratilo spis na nadležno odlučivanje. U tom je podnesku navedeno da se spis vraća, dakle baš ništa na što bi se moglo očitovati, pa iz činjenice da se vraća spis na nadležno odlučivanje ne može proizaći povreda prava obrane.
7. Obrazlažući, dalje, navodnu povredu prava na obranu, osuđenik upire na „nerazumljivost i proturječnost“ pojedinih dijelova drugostupanjske presude, čime u biti upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Neovisno što podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je drugostupanjska presuda nerazumljiva i proturječna, propušta uočiti kako se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, u skladu s odredbama čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08., može podnijeti samo zbog izričito navedenih povreda. Pritom su u citiranoj odredbi čl. 517. ZKP/08., taksativno navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti, među kojima povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. nije navedena.
7.1. Podnositelja se upućuje kako se ovaj izvanredni pravni lijek, primjenom odredbi citiranog čl. 517. ZKP/08., ne može podnijeti niti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima.
8. Nije u pravu podnositelj kada tvrdi da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode, odnosno kada tvrdi da je propustio odgovoriti na žalbene tvrdnje vezane uz zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka D. P. i dopunsko vještačenje.
8.1. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija, te izložio zašto smatra da žalba optuženika nije osnovana. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
8.2. Vezano uz vještački nalaz i mišljenje, drugostupanjski sud je odgovorio na žalbenu tvrdnju, te jasno zaključio kako je „... sudski vještak D. P. svojim nalazom i mišljenjem utvrdio da se iz ovih računa može iščitati da se kao potpisnik navodi optuženi J.. Pri tome nije u pravu žalitelj da to sudski vještak nije mogao utvrditi jer nije grafološki vještak, jer se vještak P. ogradio navodeći da se ne može očitovati tko je račune potpisao ...“.
8.3. Podnositelj zanemaruje kako osuđenikova kaznena odgovornost nije utvrđena samo na temelju nalaza i mišljenja tog knjigovodstveno-financijskog vještaka, niti je bilo nužno provesti grafološko vještačenje. Naime, nema dvojbe da je osuđenik bio odgovorna osoba u trgovačkom društvu u čije su ime izdavani računi, i kao takav odgovoran za radnje poduzete u ime tog društva. Osuđenik je, osobno, za to društvo u banci i podizao novac. Prvostupanjski je sud sve dokaze pravilno vrednovao, a utvrđene relevantne činjenice povezao u logičnu cjelinu i potom izveo zaključak o krivnji.
9. S obzirom na tvrdnju podnositelja o navodnoj povredi prava na pošteno suđenje, nema dvojbe da su jamstva sadržana u čl. 6. st. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, konstitutivni elementi pojma poštenog suđenja. Međutim, Konvencija, kao opće pravilo, ostavlja sudovima ocijeniti i obrazložiti da li je bilo potrebno prihvatiti dokazne prijedloge obrane (vidi Vidal protiv Belgije, serija A br. 235-B, stavak 33 ESLJP 1992). Bitno svojstvo suđenja, sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što optuženiku nije bilo dozvoljeno izvesti određene dokaze, jer izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine (vidi Perna protiv Italije, br. 48898/99, stavak 29., ESLJP 2003).
9.1. Podnositelj zanemaruje kako je većinu predloženih dokaza od strane obrane prvostupanjski sud proveo. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje nije proveo dopunsko (grafološko) vještačenje, koji je dokazni prijedlog, naposljetku, odbio kao odugovlačeći. Iz dostatno obrazloženog odbijanja ovog dokaznog prijedloga proizlazi kako, imajući u vidu utvrđene činjenice, dokaz nije bio toliko važan da bi bio „nužan za utvrđivanje istine“.
10. Nije u pravu podnositelj niti kada, paušalno i neobrazloženo upire na navodnu povredu kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Na taj način ignorira citiranu odredbu čl. 517. ZKP/08., prema kojoj se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Imajući u vidu navedeno, a nasuprot tvrdnji podnositelja, nisu ostvarene povrede u žalbenom postupku, povrede prava na obranu, prava na pošteno suđenje, povreda načela jednakosti oružja te povreda Kaznenog zakona koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Podnositelj, zapravo, svoje nezadovoljstvo rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, potpuno promašeno, kvalificira navedenim povredama.
12. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08. trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 19. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja, v.r.