REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-57/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tužene ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, s danom objave 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 683,25 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu od 5. svibnja 2009. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na;

-7,95 EUR od 5. svibnja 2009.

-7,95 EUR od 5. lipnja 2009.

-7,95 EUR 6. srpnja 2009.

-7,95 EUR od 6. kolovoza 2009.

-7,95 EUR od 5. rujna 2009.

-7,95 EUR od 5. listopada 2009.

-7,95 EUR od 5. studenoga 2009.

-7,95 EUR od 5. prosinca 2009.

-7,95 EUR od 5. siječnja 2010.

-7,95 EUR od 5. veljače 2010.

-7,95 EUR od 5. ožujka 2010.

-7,95 EUR od 2. travnja 2010.

-7,95 EUR od 1. svibnja 2010.

-7,95 EUR od 5. lipnja 2010.

-7,95 EUR od 5. srpnja 2010.

-7,95 EUR od 2. kolovoza 2010.

-7,95 EUR od 6. rujna 2010.

-7,95 EUR od 5. listopada 2010.

-7,95 EUR od 5. studenoga 2010.

-7,95 EUR od 6. prosinca 2010.

-7,95 EUR od 5. siječnja 2011.

-7,95 EUR od 5. veljače 2011.

-7,95 EUR od 5. ožujka 2011.

-7,95 EUR od 5. travnja 2011.

-7,95 EUR od 5. svibnja 2011.

-7,95 EUR od 6. lipnja 2011.

-7,95 EUR od 5. srpnja 2011.

-7,95 EUR od 4. kolovoza 2011.

-7,95 EUR od 5. rujna 2011.

-7,95 EUR od 5. listopada 2011.

-7,95 EUR od 5. studenoga 2011.

-7,95 EUR od 5. prosinca 2011.

-7,95 EUR od 5. siječnja 2012.

-7,95 EUR od 6. veljače 2012.

-7,95 EUR od 5. ožujka 2012.

-7,95 EUR od 5. travnja 2012.

-7,95 EUR od 5. svibnja 2012.

-7,95 EUR od 5. lipnja 2012.

-7,95 EUR od 1. srpnja 2012.

-7,95 EUR od 3. kolovoza 2012.

-7,95 EUR od 5. rujna 2012.

-7,95 EUR od 5. listopada 2012.

-7,95 EUR od 5. studenoga 2012.

-7,95 EUR od 5. prosinca 2012.

-7,95 EUR od 5. siječnja 2013.

-7,95 EUR od 5. veljače 2013.

-7,95 EUR od 5. ožujka 2013.

-7,95 EUR od 5. travnja 2013.

-7,95 EUR od 3. svibnja 2013.

-7,95 EUR od 5. lipnja 2013.

-7,95 EUR od 5. srpnja 2013.

-7,95 EUR od 2. kolovoza 2013.

-7,95 EUR od 5. rujna 2013.

-7,95 EUR od 4. listopada 2013.

-7,95 EUR od 5. studenoga 2013.

-7,95 EUR od 5. prosinca 2013.

-7,95 EUR od 3. siječnja 2014.

-7,95 EUR od 5. veljače 2014.

-7,95 EUR od 5. ožujka 2014.

-7,95 EUR od 4. travnja 2014.

-7,95 EUR od 5. svibnja 2014.

-7,95 EUR od 5. lipnja 2014.

-7,95 EUR od 4. srpnja 2014.

-7,95 EUR od 4. kolovoza 2014.

-7,95 EUR od 5. rujna 2014.

-6,89 EUR od 1. listopada 2014.

-6,89 EUR od 1. studenoga 2014.

-6,89 EUR od 1. prosinca 2014.

-6,89 EUR od 1. siječnja 2015.

-6,26 EUR od 1. veljače 2015.

-6,26 EUR od 1. ožujka 2015.

-6,26 EUR od 3. travnja 2015.

-6,26 EUR od 5. svibnja 2015.

-6,26 EUR od 5. lipnja 2015.

-6,26 EUR od 1. srpnja 2015.

-5,78 EUR od 1. kolovoza 2015.

-5,78 EUR od 1. rujna 2015.

-5,78 EUR od 1. listopada 2015.

-5,78 EUR od 1. studenoga 2015.

-5,78 EUR od 1. prosinca 2015.

-5,78 EUR od 1. siječnja 2016.

-5,12 EUR od 1. veljače 2016.

-5,12 EUR od 1. ožujka 2016.

-5,12 EUR od 1. travnja 2016.

-5,12 EUR od 1. svibnja 2016.

-5,12 EUR od 1. lipnja 2016.

-5,12 EUR od 1. srpnja 2016.

-4,89 EUR od 1. kolovoza 2016.

-4,89 EUR od 1. rujna 2016.

-4,89 EUR od 1. listopada 2016.

-4,89 EUR od 1. studenoga 2016.

-4,89 EUR od 1. prosinca 2016.

-4,89 EUR od 1. siječnja 2017.

-4,38 EUR od 1. veljače 2017.

-4,38 EUR od 1. ožujka 2017., sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 318,53 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 16. veljače 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 47,78 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 16. veljače 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.168,68 EUR sa zateznom kamatom od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 931,32 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 16. veljače 2007. kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 51034222080, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 120.000,00 kn. Nadalje, navodi kako je 4. veljače 2010. tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 5104669069, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 12.000,00 kn. U ugovoru broj 51034222080 je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke, te tzv. “ ulazna naknada“, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je naplaćena 16. veljače 2007. u iznosu od 2.400,00 kn/318.53 EUR. U ugovoru broj 5104669069 je također ugovorena tzv. “ ulazna naknada“, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je naplaćena 16. veljače 2010. u iznosu od 360,00 kn/47,78 EUR. Kamatna stopa za vrijeme trajanja ugovornog odnosa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, zbog čega je došlo do povećanja iznosa kredita, s time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao kao potrošač utjecati ili pregovarati sa tuženikom. Tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke dakle nepredvidivo i bez jasnih kriterija, te o „ulaznoj naknadi“ - jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i kako utječu na ukupan trošak kredita, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja, budući da je učinkom tih odredaba kreditna obveza za tužitelja narasla uslijed nezakonitih i samovoljnih povećanja kamata. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne u smislu čl. 81 i 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 296. Zakona o obveznim odnosima; dio odredbe čl. 8. Ugovora br. 51034222080 u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke, odredba 10. Ugovora br. 51034222080 prema kojoj je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,000% (dva posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, te da će se iznos naknade naplatiti prilikom isplate plasmana i odredba 10. Ugovora br. 5104669069 prema kojoj je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 3,000% (tri posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 250,00 HRK, te da će se iznos naknade naplatiti prilikom isplate plasmana. Ništetnost navedenih ugovornih odredaba ima potvrdu i u presudama iz kolektivnog spora koje se odnose i na tuženika, presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj u sporu Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o samostalnoj promjeni kamatne stope bez jasnih kriterija, Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14- 2 od 9. travnja 2015. kojom je potvrđena ništetnost ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope, kao i u presudama Suda EU C-224/19 i C-84/19 vezano uz ulaznu naknadu. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao ne pripadajuću imovinsku korist u utuženom iznosu, a koja se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa anuiteta koje je tuženik zaračunavao uslijed primjene protupravnih i ništetnih odredbi ugovora, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, zbog čega je tužitelj izvršio preplatu u utuženom iznosu, kao i neosnovano naplaćene ulazne naknade. Slijedom navedenog, razvidno je kako je tuženik protupravnim postupanjem stekao novčanu korist na štetu tužitelja, stoga tužitelj ovom tužbom zahtjeva da mu tuženik isplati iznos preplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana uplate.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu najprije prigovorila mjesnoj nadležnosti ovoga suda.

3. Ovaj sud odbio je rješenjem poslovni broj P-57/2024-7 od 28. kolovoza 2024. Istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Protiv tog rješenja je tužena podnijela žalbu te je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž- 4470/2024-2 odbio žalbu i potvrdio pobijano rješenje.

4. Tužena u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnome ističe kako se u predmetnom slučaju tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih prava potrošača, budući da se u predmetnom slučaju radi o kreditima u kunama, a ne u valuti švicarski franak pa kolektivni spor nema učinak na ovu pravnu stvar. Osporava tužitelju status potrošača. Opreza radi ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Ističe, kako je promjenu kamatne stope izvršio prema tada važećim propisima. Navodi kako su jasne i uočljive odredbe ugovora o kredita o tzv. "ulaznim naknadama". Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata.

5. U ovoj pravnoj stvari izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomi Dlaka te je tužitelj podneskom od 24. ožujka 2025. uskladio tužbeni zahtjev sa provedenim vještačenjem.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. (str. 6 spisa), Otplatni plan (str. 7 spisa), Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. (str. 9 i 10 spisa), Otplatni plan (str. 11 spisa), Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. (str. 13 i 14 spisa), Otplatni plan (str. 15 spisa), Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. (str. 17 i 18 spisa), Otplatni plan (str. 19 i 20 spisa), Obavijest o promjeni kamatne stope (str. 22 spisa), Otplatni plan (str. 23 i 24 spisa), Obavijesti o usklađivanju kamatne stope (str. 26 – 29 spisa), Obavijest o kreditu za razdoblje do 31. prosinca 2014. (str. 30 spisa), Otplatni plan (str. 31 spisa), Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2015. (str. 32 i 33 spisa), Otplatni plan (str. 34 spisa), Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2015. (str. 36 spisa), pregled prometa o kreditu 5103422080 za razdoblje od 17. veljače 2007. do 11. ožujka 2017. (str. 37 – 54 spisa), dopis tuženika od 17. studenoga 2023. (str. 55 spisa), Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 50404505-5104669069 od 4. veljače 2010. (str. 57 – 60 spisa), pregled prometa po kreditu 5104669069 za razdoblje od 16. veljače 2010. do 28. ožujka 2013. (str. 61 – 64 spisa), Otplatni plan za kredit (str. 65 i 66 spisa), Ugovor o kreditu broj 2402006 – 1031262160 / 50404607 – 5103422080 od 16. veljače 2007. (str. 67 – 70 spisa), Ugovor o kreditu broj 2402006 – 1031262160 / 50404505 – 5104669069 od 4. veljače 2010. (str. 71 – 74 spisa), Izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa i naknada sektora građanstva za fizičke osobe tužene (str. 103 – 108 spisa), Obračune naknada za bankarske usluge (str. 128 i 129 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Tome Dlake, dipl. oec. (str. 242 – 247 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja ĆS (str. 266 i 267 spisa).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 24. ožujka 2025. u cijelosti osnovan.

8. Nije sporno kako su stranke 16. veljače 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 5103422080 kojim je između ostaloga u odredbi čl. 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je u čl. 10. Ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, koju je korisnik kredita dužan prije korištenja platiti u visini od 2,000 %, odnosno minimalno 200,00 kuna.

9. Nije sporno niti da su stranke 4. veljače 2020. sklopile Ugovor o kreditu broj 5104669069 kojim su između ostaloga u odredbi čl. 10. Ugovorile naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 3,000 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 250,00 kuna.

10. Najprije, u odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, ovaj sud isti ocjenjuje u cijelosti neosnovanim. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici svog građanskog odjela 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kako zastara restitucijskog zahtjeva temeljem instituta ništetnosti, općenito ne počinje teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, odnosno zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi:"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

11. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredaba o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, već isključivo traži isplatu preplaćenih iznosa. Međutim, s obzirom da pravo na isplatu ovisi o pitanju jesu li te odredbe ništetne ili ne, isto predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, tako da ovaj sud ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare, budući da zastara nije mogla niti početi teći.

12. U odnosu na pitanje promjenjive kamatne stope, ovdje kao prethodno pitanje za utvrđivanje je li tužitelj izvršio preplatu po toj osnovi, treba utvrditi je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.

13. U odnosu na to pitanje u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86., 87., 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine", broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od 16. veljače 2007., a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, treba primijeniti i čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

14. U ovoj pravnoj stvari je na ročištu za glavnu raspravu 6. studenoga 2025. izveden dokaz saslušanjem tužitelja ĆS. On je u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi izjavio kako mu je djelatnik banke dao gotovi tekst ugovora i da mu nisu ništa posebno objašnjavali.

15. Potrebno je istaknuti kako je tužitelj u svom iskazu izjavio kako je predmetne kredite podigao za osobne potrebe i da nikada nije imao niti vlastitu firmu niti obrt, već da je bio zaposlen u vojsci, čime je otklonjen istaknuti prigovor tužene kako tužitelj nije sklopio predmetne ugovore o kreditu u svojstvu potrošača, a posebno uzevši u obzir da i iz samih ugovora proizlazi kako se radi o kreditima građanima, dakle, kreditima za osobne potrebe.

16. Ovaj sud ocjenjuje, kako je za razumijevanje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njihova obračuna, potrebno visoko stručno znanje i da je samim time takva odredba razumljiva isključivo osobama s završenom ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.

17. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno kako se radi o tipskim ugovorima, budući da ih je tužena unaprijed sastavila.

18. Ovaj sud ocjenjuje kako je unošenje neodređene formulacije u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ugovora o kreditu suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan (nejednak) položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a tužitelj na to nije mogao niti ničime utjecati.

19. Vezano uz prethodno navedena utvrđenja, ovdje treba istaknuti kako temeljem takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno utvrđenih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je posljedično sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju.

20. Nije sporno da je tužena obavještavala tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj kao prosječni potrošač nije bio upoznat sa parametrima koji dovode do tih promjena, a i sama Odluka o visini kamatnih stopa je nerazumljiva za prosječnog potrošača.

21. U odnosu na pravnu prirodu ugovorne kamate u ugovoru o kreditu, treba istaknuti da su one naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka daje na raspolaganje na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca u vrijeme i na način kako je to ugovoreno. Slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. barem odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, dalje: ZOO). Sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao za kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, načelo jednake vrijednosti činidaba, savjesnosti i poštenja te zabrane zloupotrebe prava. Posljedično, jasno je kako je neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope suprotna pobrojanim načelima obveznog prava budući da je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu kao trgovca. Naime, takva odredba nije omogućavala potrošaču niti približnu procjenu kako će se ta kamatna stopa u budućnosti kretati pa slijedom toga takva promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva te prosječnom potrošaču pa tako i tužitelju objektivno takav sadržaj nije mogao biti razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje očitu neravnotežu u pravima i obvezama potrošača s jedne strane i trgovca s druge, sve suprotno osnovnim načelima obveznog prava.

22. Slijedom toga, takve ugovorne odredbe su ocijenjene ništetnima razmatranjem tog pitanja kao prethodnog pitanja i to u dijelu u kojem se odnose upravo na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukom tužene o kamatnim stopama i to primjenom odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača u vezi s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a pa primjenom odredbe čl. 323. st.1. ZOO-a je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani što je primila na osnovi takvog ugovora. Temeljem odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost pojedine ugovorne odredbe ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora, ako isti može opstati i bez takve ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je sam ugovor sklopljen, a koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju, jer ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije bila uvjet ugovora, a niti očigledno ista nije bila odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora već je ugovor sklopljen namjenski radi nabave vozila. Čak i da su ispunjene odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a, odnosno da se radi o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen ipak treba primijeniti odredbu čl. 324. st. 2. ZOO-a, budući da je posebnim propisom tj. lex specialisom Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo iz razloga da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bi bez nje. Također ne primjenjuje se niti odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, budući da razlog ništetnosti nije bila zabrana manjeg značaja, tj. u predmetnom slučaju radi se o tuženikovom postupanju protivno načelu savjesnosti i poštenja kao jednom od osnovnih načela obveznog prava, a sve u vezi s odredbom čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

23. Dakle, s obzirom da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ocjenjena ništetnom tužitelj ima pravo na povrat onoga što je preplatio po toj osnovi.

24. Provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Tomi Dlaka, dipl. oec. utvrđeno je kako preplata tužitelja zbog povećane kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj 5103422080 iznosi 683,25 EUR.

25. Tuženik nije istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, dok tužitelj na isti nije prigovarao i uskladio je tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka.

26. Slijedom navedenoga, prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj po osnovi preplate zbog promjenjive kamatne stope zahtjeva isplatu iznosa od 683,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose (točka I. izreke presude).

27. U odnosu na ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi po ugovoru o kreditu broj 51034222080 i tzv. ulaznoj naknadi po ugovoru o kreditu broj 5104669069, ovdje također kao prethodno pitanje treba ocijeniti jesu li takve ugovorne odredbe kojima se naplaćuje naknada za obradu i odobravanje kredita ništetne.

28. U odnosu na te ugovorne odredbe iz iskaza tužitelja ĆS također proizlazi kako ga djelatnik banke nije na ništa posebno upozorio, odnosno proizlazi da se o tim odredbama nije posebno pregovaralo, a tužena nije niti pokušala dokazati da se o istima eventualno posebno pregovaralo.

29. Uvidom u ugovor broj 5103422080 od 16. veljače 2007. Utvrđeno je kako je u čl. 10. ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje Kredita, koju je korisnik kredita dužan platiti prije korištenja kredita i to u visini od 2,000 % (dva posto) naknade na iznos kredita, a minimalno 200,00 kuna. Nadalje, je uvidom u ugovor broj 5104669069 od 4. veljače 2010. utvrđeno kako je također u čl. 10. ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje, koju je korisnik dužan platiti i to u visini od 3,000 % (tri posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 250,00 kuna.

30. Dakle, tužena je navedene odredbe u predmetnim ugovorima o kreditu formulirala u tipskom standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavila kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njima mogao pregovarati i utjecati na sadržaj istih. Dakle, tužena je nezakonito i nepošteno primjenjivala ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je dovela tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenih ugovora, odnosno o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, dok tužena suprotno nije dokazala.

31. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Tome Dlake, dipl. oec. proizlazi kako je tužitelju po ugovoru o kreditu broj 5103422080 naplaćena tzv. ulazna naknada 16. veljače 2007. i to u iznosu od 2.400,00 kuna, odnosno 318,53 EUR. Dakle, tužitelj je platio tzv. ulaznu naknadu, koju mu je tužena netransparentno nametnula, bez da mu je na bilo koji način prethodno pojašnjeno zašto je istu dužan platiti.

32. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Tome Dlake, dipl. oec. nadalje proizlazi kako je tužitelju po ugovoru o kreditu broj 5104669069 naplaćena tzv. ulazna naknada 16. veljače 2010. i to u iznosu od 360,00 kuna, odnosno 47,78 EUR. Dakle, tužitelj je i po tom ugovoru o kreditu platio tzv. ulaznu naknadu, koju mu je tužena netransparentno nametnula, bez da mu je na bilo koji način prethodno pojašnjeno zašto je istu dužan platiti.

33. Iz svega navedenoga proizlazi nepoštenost na koju ukazuje tužitelj, a koja se najprije sastoji u činjenici da su sporne ugovorne odredbe unaprijed formulirane i određene od strane tužene, da se o istima s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, kao i da nije jasno koji bi to posebni troškovi prilikom obrade kredita nastali za tužitelja, a da isti nisu ulazili u redovno obavljanje poslova bankarskih službenika. Sve navedeno sporne odredbe čl. 10. predmetnih ugovora o kreditu čini nejasnima, nerazumljivima i neodređenima, a opisano dovodi tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu koja je jednostrano donijela odluke o spornim naknadama. Dakle, plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvom se trošku uopće radi, u visini od 2,00%, odnosno 3,00% od iznosa kredita, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Radi, svega navedenoga, ovaj sud razmatranjem pitanja ništetnosti kao prethodnog pitanja, ocjenjuje kako su ništetne ugovorne odrede čl. 10. u oba predmetna ugovora o kreditu, a kojim odredbama je ugovorena tzv. ulazna naknada.

34. S obzirom da su iste ništetne, tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi tih ništetnih odredbi o tzv. ulaznoj naknadi.

35. Po osnovi povrata preplaćenog na ime ništetne ulazne naknade po ugovoru o kreditu broj 51034222080, tužitelj ima pravo na isplatu ukupnog iznosa od 318,53 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose (točka II. izreke presude).

36. Po osnovi povrata preplaćenog iznosa na ime ništetne ulazne naknade po ugovoru o kreditu broj 5104669069, tužitelj ima pravo na isplatu ukupnog iznosa od 47,78 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose (točka III. izreke presude).

37. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 25. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 13. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 27. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 20. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 24. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 2. rujna 2025. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 6. studenoga 2025. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.562,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR i na presudu u iznosu od 39,82 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.168,68 EUR (točka IV. izreke presude).

38. Tužitelj ima sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka i to od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

39. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava zahtjeva u mirnom postupku u ukupnom iznosu sa PDV-om od 150,00 EUR, budući da mu taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelj nema pravo na nagradu za poduzete radnje od podnošenja podneska 24. ožujka 2025. pa nadalje u iznosu od po 250,00 EUR sa uključenim PDV-om za svaku radnju, već ima pravo na po 187,50 EUR nagrade za svaku od tih radnji, budući da je podneskom od 24. ožujka 2025. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka te tim zahtjevom potražuje ukupan iznos glavnice od 1.049,56 EUR pa mu prema vrijednosti konačno postavljenog zahtjeva pripada pravo na nagradu u visini od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po svakoj poduzetoj radnji u postupku. Tužitelj nema pravo niti na naknadu sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 EUR i na presudu u iznosu od 100,00 EUR, budući da prema vrijednosti predmeta spora sudska pristojba na tužbu u ovoj pravnoj stvari iznosi 66,36 EUR, a na prvostupanjsku presudu 39,82 EUR. Slijedom navedenoga, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 931,32 EUR (točka V izreke presude).

40. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka tužene, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

U Sesvetama 5. prosinca 2024.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetnici Mariji Maričević uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 EUR

- tuženoj po odvjetniku Damiru Metelku