REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-3365/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Kristine
Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MIRNA d.d. Rovinj, Giordana
Paliage 8, OIB 15761637292, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dvojković, odvjetnik u
Zagrebu, Milana Amruša 19, protiv 1. tuženika NET AGRO-BISTRA d.o.o.
Strmec,Ulica Tina Ujevića 16, OIB 59465864812 (ranije PETA GENERACIJA d.o.o.
Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB 43608202369), kojeg zastupa punomoćnica
Suzana Trputac, odvjetnica u Rijeci, Užarska 28, i 2. tuženika JADRANSKA
SARDINA d.o.o. Strmec, Ulica Tina Ujevića16, kojeg zastupa punomoćnik Alen
Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 26/IV, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o
tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21
od 12. travnja 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20.
travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21 od 12. travnja 2022. ispravljena rješenjem
istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20. travnja 2022. u točkama I., II. i u dijelu
točke III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog
postupka u iznosu od 373,28 EUR/2.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od

12. travnja 2022. do isplate i u dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tužitelju
naknaditi drugotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 373,28 EUR /

2.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. travnja 2022. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21
od 12. travnja 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20.
travnja 2022. u preostalom dijelu točaka III. i IV. izreke i sudi:

Odbijaju se kao neosnovani prvotuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi
troškove parničnog postupka u preostalom iznosu od 19.535,14 EUR / 147.187,50 kn
i drugotuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu
od 24.512,24 EUR / 184.687,50 kn.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 53 Pž-3365/2023-2 2

III. Odbija se kao neosnovan drugotuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 8.295,18 EUR / 62.500,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21 od 12.
travnja 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20. travnja

2022. suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1) Utvrđuje se ništetnim Ugovor o otkupu tražbine od dana 2. siječnja 2015.
god. sklopljen između društva Mirela brand d.o.o., Rovinj, Obala . Paliaga, OIB:
34758393230 i društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16,
OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB:
22668360735, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica Hukelj
iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV-244/15.

2). Utvrđuje se ništetnim Ugovor o ustupanju tražbine od dana 25. svibnja

2015. god. sklopljen između društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina
Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2,
OIB: 22668360735 i društva Jadranska sardina d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16,
OIB: 67819710451, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica
Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV-5762/15.
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1) Utvrđuje se da ne postoji i da je bez pravnog učinka Ugovor o otkupu
tražbine od dana 2. siječnja 2015. god. sklopljen između društva Mirela brand d.o.o.,
Rovinj, Obala. Paliaga, OIB: 34758393230 i društva PETA GENERACIJA d.o.o.,
Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb,
Petra Hektorovića 2, OIB: 22668360735, na kojem su potpisi ovjereni od strane
javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem
ovjere OV 244/15.

2) Utvrđuje se da ne postoji i da je bez pravnog učinka Ugovor o ustupanju
tražbine od dana 25. svibnja 2015. god. sklopljen između društva PETA
GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije
Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 22668360735 i društva Jadranska
sardina d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 67819710451, na kojem su
potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije
Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV-5762/15.

III Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku troškove parničnog postupka u
iznosu od 150.000,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom na navedeni iznos od

12.04.2022. godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku 8 dana.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi II tuženiku troškove parničnog postupka u
iznosu od 187.500,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom na navedeni iznos od

12.04.2022. godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku 8 dana.“

Poslovni broj: 53 Pž-3365/2023-2 3

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. Zakona
o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud uvaži žalbu i preinači
pobijanu presudu. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 78.125,00 kn.

U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te u
bitnom ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer
obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni
izneseni razlozi su nejasni i proturječni. Navodi da je sud trebao prihvatiti prijedlog
tužitelja i prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji
se vodi protiv osoba koje su potpisale sporne ugovore o cesiji, te smatra da se bez
izvođenja dokaza koje je predlagao nisu mogle utvrditi odlučne činjenice u vezi s
osnovanošću prijedloga za prekid postupka tako i u vezi s postojanjem nedopuštene
pobude za sklapanje ugovora, te da je osim toga sud propustio ocijeniti činjenicu da
za ustupljenu tražbinu nikad nije plaćena naknada. Smatra neutemeljenim zaključak
prvostupanjskog suda da je tužitelj mogao pobijati odluke skupštine ukoliko su bile
protivne zakonu, ističući da je tužitelj nakon "otuđenja" društava Mirna ribolov d.o.o. i
Mirna brand d.o.o. prestao biti član tih društva pa da nije bio legitimiran pobijati
njihove odluke (o imenovanju uprave društva). Navodi zatim da je prvostupanjski sud
protivno odredbama Zakona o parničnom postupku, raspravnim rješenjem od 30.
ožujka 2022., utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu15.150.000,00 kn, iako je
predmet spora utvrđenje ništetnosti odnosno da su nepostojeći sporni ugovori i
tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn.
Smatra da je stoga nepravilna odluka o troškovima spora.

3. Drugotuženik je podnio odgovor na žalbu. Osporio je žalbene navode i
predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zahtijeva trošak za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 62.500,00 kn.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 144/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povredama
odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti
onom iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11.ZPP-a na koju upire žalitelj.
Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane
razloge o odlučnim činjenicama za odbijanje tužbenog zahtjeva, a ti razlozi nisu
nejasni niti su međusobno kontradiktorni.

7. Nadalje, niti to što sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja ne upućuje
na ovu bitnu povredu. Naime, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o
tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica pa ako

Poslovni broj: 53 Pž-3365/2023-2 4

smatra da neki dokazni prijedlog nije potreban radi utvrđenja odlučnih činjenica, odbit
će ga kao nepotreban. U konkretnom slučaju to je prvostupanjski sud i učinio, te je
razloge odbijanja dokaznih prijedloga valjano obrazložio, a s čim se u potpunosti
slaže ovaj sud.

8. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl. 254. st. 1. ZPP-a u
vezi s čl. 213. st. 2. ZPP-a, budući da je pravilno zaključio prvostupanjski sud da
odluka u kaznenom postupku koji se vodi protiv osoba koje su potpisale sporne
ugovore ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, za što je dao valjano
obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Ukoliko su ovlaštene osobe za
zastupanje stranaka u predmetnim ugovorima postupale nezakonito, to podliježe
njihovoj kaznenoj odgovornosti i odgovornosti za štetu samom društvu i nema
nikakvog utjecaja na valjanost samih ugovora pa stoga odluka o eventualnoj
kaznenoj odgovornosti tih osoba ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovom
postupku.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o otkupu tražibine
od 2. siječnja 2015. koji su sklopili Mirela brand d.o.o., Rovinj, i Peta generacija
d.o.o., Strmec (ranije Geneza d.o.o. Zagreb), i ugovora o ustupanju tražbine od 25.
svibnja 2015. koji su sklopili Peta generacija d.o.o., Strmec (ranije Geneza d.o.o.
Zagreb), i Jadranska sardina d.o.o., Strmec. Tom tužbenom zahtjevu tužitelj je
eventualno kumulirao i zahtjev za utvrđenje da su navedeni ugovori nepostojeći i bez
pravnog učinka. Kao razlog ništetnosti i nepostojanja ugovora tužitelj je naveo da je
prvi - raniji ugovor o cesiji od 2. siječnja 2015. potpisala za cedenta neovlaštena
osoba, budući da je njeno imenovanje za direktora posljedica kaznenog djela osoba
koje su na nezakonit način izvršile prijenos društava kćeri tužitelja (društva Mirela
brand d.o.o.) na druge osobe, a ti novi članovi društva su zatim imenovali zastupnika
po zakonu koji je stoga kao neovlaštena osoba potpisao prvi ugovor o cesiji, a da
ništetnost tog ugovora dovodi do ništetnosti drugog - kasnije potpisanog ugovora o
cesiji od 25. svibnja 2015.. Tužitelj tvrdi da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela u
društvu kćeri ništetan (zbog kaznenog djela) i da stoga stjecatelj nikad nije stekao
poslovne odjele pa tako ni članstvo u društvu, a zbog toga smatra da su sve odluke
koje je kao član društva donio u tom društvu nevaljane pa tako i odluka o imenovanju
članova uprave i da je stoga ugovor potpisan po tom zastupniku po zakonu ništetan.
Kao drugi razlog je naveo da je pobuda za sklapanje ugovora nedopuštena, ističući
da za spornu cesiju prvotuženik nije isplatio naknadu cedentu iz prvog ugovora te da
je svrha spornih ugovora bila da se iz tužitelja „izvuku“ sredstva bez ikakve naknade.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da nije sporno da su sklopljeni sporni
ugovori, te da su te ugovore potpisale osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile
upisane u sudskom registru kao zastupnici po zakonu stranaka koje su sklopile
ugovore. Te činjenice nisu sporne niti u žalbenoj fazi postupka.

11. Prvostupanjski sud je zaključio da činjenica je li ugovor potpisan po
neovlaštenoj osobi ne dovodi do ništetnosti ugovora jer ta činjenica ne znači da je
ugovor sklopljen protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu
društva. Shvaćanje je prvostupanjskog suda da čak i da ugovor nije potpisan po
ovlaštenim osobama, iako iz stanja spisa proizlazi da jeste jer je potpisan po

Poslovni broj: 53 Pž-3365/2023-2 5

osobama koje su upisane u sudski registar kao osobe koje zastupaju društvo, da to
ne dovodi do ništetnosti ugovora, već da bi to imalo drukčiju posljedicu sukladno
odredbi čl. 309. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i
78/15; dalje u tekstu: ZOO). Zatim je, nakon ocijene pravne prirode ugovora o cesiji,
zaključio da se to je li tražbina ustupljena uz ili bez naknade tiče samo dosadašnjeg i
novog vjerovnika (cedenta i cesionara), a ne tiče se tužitelja i da su stoga prigovori o
zloupotrebi prava i nedopuštenoj pobudi irelevantni, ističući pritom da bi tužitelj kao
cesus mogao u postupku naplate tražbine istaknuti sve prigovore koje bi imao i
prema starom vjerovniku – ustupitelju.

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da s obzirom na odredbu čl. 309.
ZOO-a ugovor koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe, a neovlašteno
zastupani ga nije naknadno odobrio je nepostojeći, a ne ništav ugovor pa se
tužbenim zahtjevom ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog
ugovora. Takvo shvaćanje je izraženo u brojnim revizijskim odlukama Vrhovnog suda
Republike Hrvatske (npr. Rev-x 1157/14 od 26. siječnja 2016. i dr.).

13. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da nije osnovan niti zahtjev da se
utvrdi da je ugovor o cesiji nepostojeći, budući da nije sporno da je ugovor o cesiji od

2. siječnja 2015. u ime cedenta potpisala osoba koja je u to vrijeme bila upisana u
sudskom registru kao zastupnica po zakonu tog društva (čl. 41. st. 2. Zakon o
trgovačkim društvima, „Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 57/12, 111/12,
68/13, 110/15 i 40/19; dalje ZTD), te da su i drugi potpisnici spornih ugovora u
vrijeme potpisa ugovora bili upisani u sudski registar kao zastupnici po zakonu tih
društava. Dakle, ugovor je sklopljen i nastao je.

14. U odnosu na žalbene navode u vezi ništetnosti ugovora zbog nedopuštene
pobude iz razloga jer za ustupljenu tražbinu nije plaćena naknada i jer se sklapanjem
ugovora o cesiji prikriva i prijenosi protupravno stečene imovine.

15. Prvenstveno valja reći da je neosnovan žalbeni navod da je prvostupanjski
sud propustio ocijeniti činjenicu da za ustupljenu tražbinu nikad nije plaćena
naknada. Naime, u točki 18. obrazloženja pobijane presude je prvostupanjski sud
obrazložio zašto činjenica je li cesija naplatna ili besplatna nije relantna za odluku o
tužbenom zahtjevu. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se razlozi zbog kojih
cedent prenosi svoju tražbinu na cesionara ne tiču tužitelja. Naime, ugovorna cesija
je dvostrani pravni posao i postaje perfektan u trenutku sporazuma između cedenta i
cesionara, a za nastanak cesije nije potreban pristanak dužnika. Prema tome, razlozi
zbog kojih cedent prenosi svoju tražbinu mogu biti različiti, cesija može biti naplatna
(prodaja tražbine), besplatna, radi ispunjenja cedentove obveze, umjesto ispunjenja i
oni se tiču samo cedenta i cesionara i oni su irelavantni za dužnika. U odnosu na
dužnika je jedino bitno da cedent ne smije cesijom staviti cesusa u gori položaj, a
zbog čega prema odredbi čl. 84. ZOO-a dužnik može isticati primatelju, pored
prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupatelju,
te je bitno da dužnik i vjerovnik nisu ugovorili da vjerovnik neće moći tražbinu
prenijeti na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka (što ovdje
nije slučaj) jer u tom slučaju ugovor o ustupu ne bi imao učinak prema dužniku.

Poslovni broj: 53 Pž-3365/2023-2 6

16. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio
prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao da bi se u konkretnom slučaju radilo o
nedopuštenoj pobudi za sklapanje spornih ugovora, što bi imalo za posljedicu
ništetnost ugovora, budući da je prijenos tražbine bez naknade dopušten, a u odnosu
na navod da se cesijom prikriva i stječe protupravno stečena imovina se ističe da to
ne dovodi do ništetnosti ugovora, budući da tužitelj sve prigovore glede same
tražbine može isticati ustupitelju u postupku naplate prenesene tražbine.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da nije mogao pobijati odluke za
koje tvrdi da su rezultat kaznenog dijela i da su stoga ništetne. Ukoliko su odluke u
vezi s prijenosom poslovnog udjela u društvu Mirela brand d.o.o., a koje su prethodile
odluci o imenovanju člana uprave tog društva, bile nezakonite i protivne moralu
(rezultat kaznenog djela), tada je tužitelj kao član tog društva mogao i trebao pobijati
te odluke sukladno odredbama ZTD-a, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud,
budući da ih smatra ključnom za kasnije donesene odluke i sklapanje predmetnih
ugovora. Dakle, eventualna povreda na koju se poziva tužitelj je upućivala na drugu
pravnu posljedicu i ne može biti razlog ništetnosti predmetnih ugovora o cesiji.

18. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđene
činjenice pravilno primjenio materijalno pravo, odredbu čl. 322. ZOO-a i odbio kao
neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odnosno nepostojećim predmetne
ugovore.

19. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno
primijenio materijalno pravo utvrđujući vrijednost predmeta spora u iznosu od

4.550.000,00 kn, umjesto vrijednosti predmeta spora kako ju je tužitelj naznačio u
tužbi u iznosu 10.000,00 kn.

20. U konkretnom slučaju se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu,
nego na utvrđenje ništetnosti ugovora odnosno da su ugovori nepostojeći pa je stoga
trebalo primijeniti odredbu čl. 40. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da u slučaju kada
se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, da je mjerodavna vrijednost
predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Prema tome, u ovom postupku radi
utvrđenja ništetnosti odnosno da su nepostojeći ugovori mjerodavna je vrijednost
predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, a to je iznos od 10.000,00 kn.

21. Budući da je odluka o trošku donesena prema vrijednosti predmeta spora
koju je sud utvrdio raspravnim rješenjem od 30. ožujka 2022., a ne prema pravilnoj
vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, ukazuje se djelomično osnovanom
žalba tužitelja protiv odluke o troškovima spora. Prema vrijednosti predmeta spora u
iznosu od 10.000,00 kn pravilno je trebalo tuženicima dosuditi trošak za sastavljanje
odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn, za zastupanje na dva ročišta u iznosu od
750,00 kn za svako, što ukupno iznosi 2.250,00 kn, a što uvećano za PDV u iznosu
od 562,50 kn iznosi 2.812,50 kn.

22. Dakle, prvotuženiku i drugotuženiku je pravilno trebalo priznati trošak u
iznosu od 2.812,50 kn svakom pa je za taj iznos valjalo potvrditi prvostupanjsku
presudu, a za preostali iznos dosuđenog troška uvažiti žalbu i preinačiti odluku o

Poslovni broj: 53 Pž-3365/2023-2 7

troškovima tako da je tužbeni zahtjev za dosuđeni trošak preko iznosa od 2.812,50 kn valjalo odbiti kao neosnovan.

23. Iz navedenog proizlazi da u odnosu na glavni i eventualno kumulirani
zahtjev nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje
prvostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1.
ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i
II. izreke, a u odnosu na odluku o parničnom trošku je djelomično pogrešno
primijenjeno materijalno pravo, pa je za dosuđeni trošak svakom tuženiku u iznosu
od 2.812,50 kn valjalo odbiti žalbu, a za preostali iznos troška na temelju čl. 373. t. 3.
preinačiti točku III. i IV. izreke i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

24. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova žalbe jer je njegova žalba
osnovana samo u pogledu odluke o troškovima postupka, a prema odredbi čl. 35. st.

2. ZPP-a parnični troškovi ne uzimaju se u obzir za utvrđenje vrijednosti predmeta
spora ako ne čine glavni zahtjev, pa se prema njima ne može utvrditi ni uspjeh u
ovom sporu.

25. Zahtjev drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je
kao neosnovan jer prema ocjeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na žalbu
nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 19. listopada 2023.

Predsjednica vijeća
Mirta Matić

Broj zapisa: 9-3085e-46e39

Kontrolni broj: 09e7b-62fd6-8c1e1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.