Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-784/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Banac, u pravnoj stvari tužitelja Tehnoplast d.o.o, Split, Ulica Slobode 5, OIB 70676517267, kao upravitelja stambene zgrade [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2020., poslovni broj Povrv- 1130/2019-11, 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I . Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2020., poslovni broj Povrv-1130/2019- 11 u pobijanoj toč. I. i toč. III. izreke.

II. Odbacuje se dopuna žalbe tuženika od 2. veljače 2021. kao nepravovremena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 150,97 EUR-a u roku od 15 dana.

Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, Miramarska 24, posl. br: Ovrv-518/18 od 22. studeni 2018. u dijelu kojim je tuženiku SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju Tehnoplast d.o.o, Split, Ulica Slobode 5, OIB 70676517267, iznos od 4.015,44 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 102,96 kn od 21. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 102,96 kn od 21. ožujak 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.235,52 kn od 2. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.235,52 kn od 2. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 926,64 kn od 2. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 102,96 kn od 21. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 102,96 kn od 21. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 102,96 kn od 21. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 102,96 kn od 21. listopada 2018. pa do isplate

sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar posl. br: Ovrv-518/18 od 22. studeni 2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 906,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.525,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti, iako iz žalbe proizlazi da je pobija u dosuđujućem dijelu u odnosu na glavnu stvar i parnični trošak (toč. I. i III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud istu preinači u smislu žalbenih navoda i njemu dosudi trošak prema priloženom troškovniku.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak sastava istog.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Iz žalbenih navoda proizlazi da žalitelj dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Prema tome, u sporovima male vrijednosti se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio prvostupanjski sud.

8. Tuženik u podnesenoj žalbi neosnovano i paušalno ukazuje na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim razlozima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude u navedenom dijelu je razumljiva i neproturječna sama sebi te su u pobijanoj presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih je prvostupanjski sud održao na snazi pobijani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba poslovni broj Ovrv-518/18 od 22. studenog 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.015,44 Kn (532,94 EUR-a), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud uvidom u Međuvlasnički ugovor od 1. studenog 2013., Anex od 15. listopada 2015. te Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. prosinca 2019. zaključenim između suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] i tužitelja utvrdio da je ugovorena visina zajedničke pričuve koju su se suvlasnici obvezali plaćati mjesečno s dospijećem do dvadesetog dana u mjesecu za protekli mjesec. Također, pravilno je utvrđeno kako je prema članku 7. Međuvlasnički ugovora ugovoreno je zajednički upravitelj zgrade "Tehnoplast" d.o.o. Split pa stoga proizlazi da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom parničnom postupku kao zajednički upravitelj zgrade radi plaćanja zajedničke pričuve.

10. Osim toga, pravilno je utvrđeno kako su suglasnost za sklapanje naznačenog Međuvlasničkog ugovora od 1. studenog 2003. potpisali suvlasnici koji imaju 57,2% udjela, pa da stoga naznačeni Međuvlasnički ugovor proizvodi pravne učinke jer je potpisan od suvlasnika koji imaju natpolovični suvlasnički udjel kako proizlazi iz Privitka broj 1 naznačenog Međuvlasničkog ugovora u kojem su navedene neto korisne površine svih stanova u predmetnoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa]. Stoga suprotno žalbenim razlozima iz žalbe tuženika, proizlazi kako pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o tome da naznačeni Međuvlasnički ugovor proizvodi pravne učinke jer je potpisan od suvlasnika koji imaju natpolovični suvlasnički udjel te da o tome postoji isprava u prvostupanjskom spisu pa stoga u navedenom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu s obzirom na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valja reći kako je prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude pod toč. I. izreke pravilno primijenjeno materijalno pravo.

11.1. Ovo stoga što je odredbom čl. 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12. , 152/14., 81/15., 94/17., dalje ZV) određeno je da su suvlasnici nekretnine dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je čl. 90. st. 1. ZV-a propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Nadalje, čl. 89. ZV-a propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno te da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije što drugo drukčije određeno, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

11.2. Osim toga, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude pod toč. I. izreke, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 380. st. 1. ZV-a, kojom je propisano da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a ta sredstva dužni su uplaćivati mjesečno.

11.3. Stoga nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava koje tuženik ističe u podnesenoj žalbi, jer je prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 85., 89., 90., 375., 378. i 380. ZV-a, kada je pobijani platni nalog održan na snazi za iznos od 4.015,44 kn (532,94 EUR-a) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je presuđeno pod toč. I. izreke pobijane prvostupanjske presude. Preostali navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a, ne mogu se s uspjehom isticati u žalbi protiv pobijane presude u ovom sporu male vrijednosti.

12. S obzirom da tuženik samo paušalno pobija odluku o naknadi troškova parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud je ispitao odluku o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane prvostupanjske presude u smislu članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a te je zaključak ovoga drugostupanjskog suda da je odluka o parničnom trošku pravilna i zakonita, te nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tuženika.

13. Kako i preostali žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanoj toč. I. i toč. III. izreke potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i odlučiti kao pod toč I. izreke.

14. Budući da je dopuna žalbe podnesena nakon proteka roka, istu je valjalo odbaciti kao nepravovremenu i odlučiti kao pod toč. II. izreke na temelju odredbe čl. 358. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 367. ZPP-a.

15. O troškovima žalbenog postupka je odlučeno na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, na način da je tužitelju dosuđen trošak revizijskog postupka, dok je odbijen s zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer ta pravna radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao što je i odbijen zahtjev tuženika radi naknade troškova žalbe jer sa istom nije uspio, pa je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

16. Iz izloženih razloga, na temelju čl. 368. st 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, kako je presuđeno u izreci.

17. U preostalom nepobijanom odbijajućem dijelu (toč. II. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 12. prosinca 2025.

Sutkinja

Ljiljana Banac