K-144/2025-11
Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, J. Jelačića 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Darku Kovaču, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mihaele Jaković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene GZ, radi kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona, povodom Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 6. rujna 2019., broj: K-DO- 171/2019-23, nakon javne rasprave završene 8. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, ČZ, optužene GZ, braniteljice Sanje Vukmanović, odvjetnice iz [adresa], oštećenika PZ i zamjenika opunomoćenika oštećenika Hrvoje Kovača, odvjetnika iz Bjelovara, dana 11. prosinca 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25; u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku) stavlja se izvan snage Presuda kojom je izdan kazneni nalog od 13. rujna 2019., broj: K-356/2019-3.
II. Na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku
OPTUŽENA GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer G i UZ, rođ. Č, rođena **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, upravni referent, zaposlena u Gradskoj upravi Grada Bjelovara, sa završenom srednjom školom, udana, majka jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, prema izvatku prekršajno nekažnjavana, neosuđivana, brani se sa slobode, oslobađa optužbe
da bi dana 16. siječnja 2019., u Bjelovaru, A. K. Miošića kbr. 12, u radionici PZ, u cilju da ga ustraši rekla mu da ako će tražiti utvrđivanje očinstva njezinog sina da će ga polomiti, da će platiti ljude da ga polome, što je kod PZ izazvalo strah za vlastiti život i sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga teško tjelesno ozlijediti,
dana 04. veljače 2019., u Bjelovaru, tijekom telefonskog razgovora sa PZ, kako bi ga ustrašila, rekla mu da će ga polomiti, odnosno platiti ljude da ga polome, što je kod PZ izazvalo strah za vlastiti život i sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga teško tjelesno ozlijediti,
dana 21. veljače 2019., oko 10,00 sati, u Bjelovaru, A. K. Miošića kbr. 12., u radionici PZ, u cilju da ga ustraši rekla mu da će ga ubiti ako stupi u kontakt s njezinim sinom, što je kod PZ izazvalo strah za vlastiti život i sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti,
III. pa da bi time počinila tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, označena i kažnjiva u članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/1, 118/18; u daljnjem tekstu; Kazneni zakon) u vezi članka 51. Kaznenog zakona.
IV. Temeljem članka 158. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku PZ sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.
V. Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 315,35 €, nužni izdaci optužene GZ te nužni izdaci i nagrada braniteljice Sanje Vukmanović, odvjetnice iz Bjelovara, padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je Optužnicu od 6. rujna 2019., broj: K-DO-171/2019-23, protiv okrivljene GZ, radi kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona.
2. Presudom od 13. rujna 2019., broj: K-356/2019-3 izdan je kazneni nalog (list 51,52) protiv kojega okrivljena GZ, po braniteljici Sanji Vukmanović, odvjetnici iz [adresa], pravodobno je izjavila Prigovor od 21. rujna 2019. (list 53), a Rješenjem od 26. rujna 2019., broj: Kov-248/2019-3 (list 54) optužnica od 6. rujna 2019., broj: K-DO-171/2019-23, je potvrđena.
3. Tijekom postupka rasprava je završena 8. prosinca 2025., u kojoj se raspravi optužena GZ očitovala da se ne osjeća krivom, zatim su, pregledavanjem i čitanjem, izvedeni slijedeći dokazi: Zapisnik o ispitivanju žrtve PZ, Zapisnik o prvom ispitivanju optužene, uz pregled AV snimka, preslika e-mail poruka, Potvrda o visini dohotka i primitaka za optuženu, Potvrda o prekršajnoj i kaznenoj kažnjavanosti za optužene GZ, iskaz oštećenika PZ, svjedokinje TZ, Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vinka Čatipovića od 23. siječnja 2021. te nadopune odgovorima na pitanja postavljena u raspravi od 2. prosinca 2021. (list 131), Psihološko mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Novalića iz [adresa] od 19. siječnja 2021. (list 110-116), iskaz oštećenika PZ (list 55-57), podnesak optužene od 07. lipnja 2019., s prilozima (list 58-62), dopis Hrvatskog telekoma d.d. Zagreb od 11. veljače 2020., s prilozima (list 65-69), dopis Policijske postaje Bjelovar od 26. veljače 2020., iskaz svjedokinje TZ (list 77-79), Posebno izvješće Službe kriminalističke policije od 30. listopada 2019., Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 14. ožujka 2019., Izvješće o analizi i forenzičnom pregledu digitalnih dokaza od 23. rujna 2019., Optužnica ODO u Bjelovaru od 26. lipnja 2020., broj KO-DO- 1141/2020 podignuta protiv optuženog PZ radi kaznenog djela iz članka 266. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, preslik podneska GZ od 07. lipnja 2019. dostavljen ODO u Bjelovaru, spis predmeta i preslik presude Općinskog suda u Virovitici od 04. ožujka 2022., broj K-121/2021, Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 26. lipnja 2020., broj KO-DO-1141/2020-1 (list 164-168), preslik poruke od 21. siječnja 2019. upućene preko društvene mreže (list 140-143) i Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 19. srpnja 2019., sa Izvješćem o analizi od 23. rujna 2019. (list 73-83 u spisu K-121/2021). Na kraju dokaznog postupka, pristajući odgovarati samo na pitanja braniteljice, obranu je iznijela optužena GZ (300, 301).
3.1. Oštećenik PZ u iskazu navodi da u cijelosti ostaje kod svoje ranije podnesene kaznene prijave i onog što je rekao ispitivan u policiji i ODO u Bjelovaru. Naime, 16. siječnja 2019., nakon 15,00 sati, u njegov poslovni prostor u [adresa] pristigla je na njegov poziv GZ. To je učinio jer je doznao da je ona već neko vrijeme u "vezi" s jednim drugim muškarcem. Njezinim dolaskom predočio joj je pisani ugovor koji je trebao biti zaključen povodom njihovog mirnog razlaza veze i njezina povrata njegovih stvari i novca u iznosu od 45.000,00 kuna. Kada je tom prilikom predočio ugovor GZ ona mu je uzvratila smeće i gnjido, te nastavila "ako budeš tražio utvrđivanje očinstva za moga sina, polomit ću te". Na ove njezine riječi ostao je zatečen. U narednom slučaju oni su razgovarali 4. veljače 2019., s time da to nije bio u tom periodu jedini njihov razgovor jer su se u nekoliko navrata čuli jer je imao namjeru da zaključe predloženi ugovor. U tom razgovoru od **.**.2019., GZ mu je ponovila da ako nastavi nastojati da se utvrdi očinstvo njezina sina, da će platiti druge ljude da ga polome. U jednom od narednih razgovora putem telefonom, jer se u međuvremenu nisu susretali, a bilo je to 21. veljače 2019., ponovila je tu istu od ranije, od 4. veljače 2019. već rečenu prijetnju. Nakon prve prijetnje od 16. 1. 2019. ODO u Bjelovaru podnio je kaznenu prijavu dostavljajući je e-mailom, a otprilike 14 dana kasnije, kada je osobno došao u ODO želeći provjeriti što se događa povodom ove prijave, ustanovio je da javno objavljena e-mail adresa nije bila točna i da u državnom odvjetništvu nisu zaprimili taj njegov e-mail, tako da ga je odmah dolaskom kući ponovno poslao. Objašnjenje za riječi što mu je izrekla optužena je u pisanom ugovoru ranije spomenutim i u traženju suglasnosti od optužene da se utvrdi očinstvo njezina sina. To je povezano s jednim razgovorom iz 2017. kada mu je optužena kazala da bi njezin sin mogao biti njegov sin. U međuvremenu prekinuli su intimnu vezu, a on u periodu od 2017. do događaja početkom 2019., samo iz poslovnih razloga obraćao se suprugu GZ. Ostvareni kontakt s njihovim sinom nije realiziran iako je u tom susretu želio mu ukazati kako koristeći svoje "veze" može mu osigurati da radi u odvjetničkom uredu u kojem je zaposlena i njegova kćerka u Zagrebu. U susretu sa optuženom 16. siječnja 2019. u njegovoj radionici u [adresa], osim što je GZ pokazao ispisani prijedlog ugovora, njegov sadržaj prepričavao je tom prilikom njoj. To zbog toga što je još u jesen 2017., ona rekla da bi on mogao biti otac njezina djeteta koji se rodio 1996., dok se ona tek tada udala, iako su bili u emotivnoj vezi od 1994. Sve to iz razloga jer je optužena s njime prestala kontaktirati, te je zaključio da je u vezi s drugom osobom. Ugovorom je želio potaknuti pitanje očinstva da mu kasnije, prestankom njihove emotivne veze, optužena ne bi to predbacivala. Dana 04. veljače 2019. telefonom ga je nazvala optužena GZ i na njezin pozdrav "Bok", uzvratio je, "Izvolite", da bi mi ona tada uzvratila "Sada smo na vi". Nakon toga samo ju je upitao da li se može zaključiti ugovor koji joj je prethodno pokazao. Ona je odmah uzvratila istim riječima prijetnje koje mu je rekla i u radionici 16. siječnja 2019. Dana 21. veljače 2019. kontakt s optuženom nije bio telefonom, već osobno u njegovoj radionici u [adresa], s time da je već imao dogovoren susret i razgovor s njezinim sinom 22. veljače 2019. Prilikom njihovih kontakata 16. siječnja i 21. veljače 2019. u njegovoj radionici nisu bile nazočne treće osobe, jedino što su gosti iz susjednog radnog prostora mogli potvrditi njezin dolazak. U pogledu telefonskih razgovora i SMS poruka, telefonski razgovor od 4. veljače 2019. je snimao, s time da je i ovaj razgovor od 4. veljače snimljen i analiziran u Policijskoj upravi Bjelovarsko-bilogorskoj. Sve je telefonske razgovore i SMS poruke snimao kako bi mogao izvršiti, što je u tim porukama ili razgovorima GZ od njega tražila, da bi točno znao što traži pa da onda može točno po tome i postupiti. Primjerice, sačiniti dopis, izraditi joj seminarsku radnju ili slično. GZ znala je da snima SMS poruke i telefonske razgovore jer su upravo kod nje bili njegovi rokovnici u kojima su zabilježeni njihovi kontakti. O tome da mu je GZ prijetila nikome se nije povjerio ili prepričavao zbog građanske kompromitacije. Razgovor obavljen na broj [broj telefona] snimao je jer je bio i sada je to broj njegova mobitela. GZ zvala ga je sa svoga mobitela, broj [broj telefona]. Svojedobno GZ rekao je da snima razgovore i SMS poruke, a ona je, po njemu, to odobrila jer ništa nije rekla. U razgovoru 4. veljače 2019. to da snima razgovor nije joj rekao, s time da je njegov mobitel još uvijek u Policijskoj upravi Bjelovarsko-bilogorskoj i misli da su izuzeli i ovaj razgovor od 4. veljače. Dana **.**.2019. GZ nije potpisala predočeni joj ugovor, a njegov primjerak mogao bi predočiti Sudu kada bi mu bila dostupna njegova informatička oprema koja se nalazi u PU Bjelovarsko-bilogorskoj na vještačenju. Tom prilikom GZ pokazao je na ekranu laptopa, a da ga je ona htjela potpisati isprintao bi pisani ugovor. Ovaj ugovor imao je svega 4 članka, kako je to uobičajeno za ugovore. Prvi članak odnosio se na suglasnost GZ na provođenje postupka utvrđivanja očinstva njezina sina, drugi članak da preuzima obvezu izvršiti povrat 45.000,00 kuna i treći članak da ispunjenjem prethodna dva članka oni međusobno nemaju potraživanja. Četvrti se članak odnosio na nadležnost suda u slučaju spora po ovom ugovoru. Dana 4. veljače 2019. čuli su se telefonom kada je bio u svojoj radnji u [adresa]. Iza 12,00 sati, GZ nazvala ga je na njegov ranije navedeni broj telefona sa svog telefona, broj [broj telefona]. Ovaj razgovor trajao je oko 40 minuta. U tom razgovoru optužena mu je prijetila negdje nakon 10 minuta od početka trajanja ovog razgovora. U tom razgovoru GZ mu je rekla "Ako inzistiraš na razgovoru sa mojim sinom, platit ću ljude da te polome". Nakon toga njihov se razgovor nastavio, ali ne može reći koliko dugo, 20, 30 minuta. Tog 21. veljače 2019. optužena je došla u njegovu radnju koja je zbog odjave obrta bila zatvorena. Tada je došla kao i u ranijim slučajevima oko 10,00 - 10,15 sati. Bio je petak, a od ranije imao je dogovor s njezinim sinom da se nađu dan kasnije, odnosno u subotu. Nakon njihovog razgovora njezinom sinu poslao je SMS poruku da je u subotu zauzet i time otkazao susret radi razgovora. Tog dana misli da su GZ vidjeli susjedi kada je dolazila u njegov poslovni prostor, s time da je nakon njezina odlaska spomenuti SMS poslao njezinom sinu, ali je to rekao prije njezinog odlaska da će učiniti. GZ imala je ključ spomenutog poslovnog prostora, a vratila mu ga je jedne zgode, svakako nakon 16. siječnja 2019. Nakon 21. veljače 2019. optužena je imala blokirani mobitel pa je jednom prilikom u lipnju ili srpnju 2019. nazvao njezin službeni telefon rekavši joj da mu njezin suprug prijeti i prati ga, na što je uzvratila: "Pa prijavio si me za pokušaj ubojstva". U razgovor sa sada optuženom nikada joj nije prijetio da će je prijaviti gradonačelniku, veleučilištu, suprugu i državnom odvjetništvu. U računalu postoje pisma naslovljena na prethodno spomenuta tijela i supruga optužene koja je sastavio, ali nije primateljima poslao. Dopise je poslao veleučilištu i državnom odvjetništvu, ali ne i suprugu optužene i gradonačelniku. Nisu njegovi dopisi koje je primio suprug optužene, iako su potpisani potpisom " P frizerka", a drugi dopis suprugu potpisom "gnjida i smeće". Dana 21. siječnja nazvala ga je ŠZ, sestra optužene, tražeći da se nađu. Dana 16. 1. 2019. nakon razgovora s optuženom i njezina odlaska iz radionice nije išao za njom. Zbog izgovorenog bio je uplašen, te je "podvukao crtu u njihovim intimnim odnosima". Nikada nije prijetio optuženoj, već je u susretu od 16. siječnja 2019. predložio da raskinu vezu i da mu optužena isplati iznos od 45.000,00 kn i da se suglasi za utvrđivanjem očinstva sina, na koji njegov prijedlog ona mu je uzvratila da je gnjida i smeće. Nakon toga, on je njezinom mužu i gradonačelniku uputio e-mailove s ciljem da mu sada optužena vrati novac jer se radi o značajnom iznosu. Posljednji direktni kontakt sa optuženom bio je 27. veljače 2019., dok pozivi na posao odnosili su se na kolegicu optužene koja radi u istom uredu, BZ. Posljednji kontakt bio je 27. veljače 2019. jer je nakon toga broj optužene blokirao jer nije želio više s njom kontaktirati, razgovarati.
3.2. Optužena GZ u obrani iznosi da u cijelosti ostaje kod svoje ranije iznesene obrane kojoj sada želi dodati samo da oštećenik tijekom cjelokupnog postupka pokušava u spis priložiti svoje dokaze, a zapravo se radi o tome, kako je utvrdio i sud u postupku u Viroviti, da oštećenik njoj prijeti uključujući i da ju tereti za krađu ogrlice. Oštećenik je prijetio putem SMS poruka u slučaju da ne udovolji onome što je tražio. Ostvarivao je kontakt s njom putem SMS poruka, ali je kasnije na njima brisao datum slanja, za koje SMS poruke i kazneno djelo za koje je presuđen preklapalo se za događaj u kojem se nju tereti. Kritične zgode nije bila u radnji oštećenika jer se pripremala za ispit koji je trebao biti idući dan. Oštećenik je tražio novac kojega su zajedno potrošili tijekom emotivne veze, ali se onda obratio e-mail porukama gradonačelniku, Veleučilištu u Požegi, suprugu i Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru. Primjerice, gradonačelnika je tražio da nešto poduzme jer da je u vezi sa jednim zaposlenikom Gradske uprave ili da će dati sve u javnost, dok je, primjerice, u e-mail poruci suprugu naveo 14 točaka, odnosno upita. Oštećeniku je doista rekla da je gnjida i smeće, ali to je učinila jer se branila, s time da mu nikada nije prijetila. Oštećenik je bio nezadovoljan činjenicom prekida naše veze, s time da je odgovarala na neke njegove SMS poruke pokušavajući ga smiriti i u stanju iscrpljenosti.
3.3. U obrani od 2. prosinca 2021. (list 133-135) optužena GZ iznosi da za ovo što se tereti ne osjeća se krivom i, zapravo, drži da je žrtva u ovom postupku. Točno je da je bila u emotivnoj vezi sa oštećenikom PZ i da je bila u njegovoj radionici 15. siječnja 2019. Nešto ranije prodala je obiteljsku kuću, pa je u tom razgovoru oštećenik inzistirao da napusti svoju obitelj i da zajedno napuste [adresa]. Uzvratila je da ju ostavi nekih, barem, 10-ak dana na miru, na što joj je on uzvratio da ne može živjeti bez nje. Dana 16. siječnja 2019., također u njegovoj radionici, sada oštećeni pokazao joj je e-mailove za koje je rekao, a kasnije tako i učinio, da će ih poslati državnom odvjetništvu, gradonačelniku [adresa] i njezinom suprugu. U ovom posljednjem slučaju radilo se konkretno o 23 točke optužbe, pri čemu joj je u tom razgovoru rekao da će biti ili njegova ili ničija, očekujući da će njezin tadašnji suprug, kao sudionik Domovinskog rata, da ju ubije. U tim prijetnjama bilo je i tvrdnja da će joj zapravo uništiti život. Napuštajući njegovu radionicu te zgode on je pošao za njom nastojeći da je zadrži, a kada je vidio da u tome ne uspijeva, uzvratio je da je neće pustiti na miru. U to vrijeme bojala se, a i sada se boji oštećenika, tako da je, primjerice, dok je bila na poslu izlazila u pratnji kolega, a na ispit u Požegu prevozio ju je suprug. U telefonskim razgovorima kada ju je nazivao oštećenik stalno je prijetio tako da mu je u telefonskom razgovoru od 04. veljače 2019., u jednom trenutku, uzvratila "ostavi mene i moju obitelj na miru jer ću nekome platiti da ti polome ruke i noge", što je poduzela u tom trenutku u svrhu obrane jer joj je on u tom razgovoru prethodno prijetio. Što se tiče događaja od 21. veljače 2019. nije bila u radionici PZ u [adresa], obzirom da je dan ranije 20. veljače 2019. polagala ispit u Požegi. 16. siječnja 2019. njoj je u radionici prijetio PZ, a kada je uočio da ona na to ne reagira, nastavio je govoriti da će je suprug ubiti, da će je dijete ostaviti i da će ostati bez posla, nakon čega ona je izašla iz njegove radionice. Dana 21. veljače 2019. uopće nije bila u radionici PZ jer je 20. veljače 2019. imala pismeni dio ispita, a usmeni nekoliko dana kasnije tako da se pripremala za usmeni dio ispita. PZ nikada nije rekla da će ga ubiti ako stupi u kontakt s njezinim sinom. U razgovoru od 04. veljače 2019. njoj je PZ prijetio da će je on (PZ) ubiti ako je ne ubije suprug, da će se je sin odreći, da će posao izgubiti. Negdje polovicom mjeseca ožujka 2019., odnosno kada je PZ proslijedio e-mail gradonačelniku, prestala ga je nazivati, s time da je on nju nastavio nazivati putem telefona sve negdje do mjeseca svibnja ili lipnja te godine. Da ju naziva zaključili su i kolege na poslu jer je na službenom telefonu bio vidljiv pozivni broj radionice PZ. Istina je da se nalazila sa oštećenikom, sve do polovice mjeseca ožujka, odnosno slanja e-maila gradonačelniku, u nastojanju da sve "izgladi" odnosno da on ne učini ono što je doista učinio. Što se tiče kontakta s njezinim sinom, e-mailom dogovoreni susret oštećenik je odgodio. Tri e-maila koje joj je oštećenik pokazao 16. siječnja 2019. gradonačelniku je upućen polovicom mjeseca ožujka 2019., suprugu potkraj ožujka 2019., a njezinom sinu negdje početkom mjeseca veljače te godine. Oštećenik je svim počinjenim ostvario gotovo sve prijetnje, osim one da je izgubila posao. Na radnom mjestu kažnjena je disciplinski jer je trećoj osobi dopustila da s njezinog službenog e-maila PZ uputi e-mail gradonačelniku. PZ u početku tražio je isplatu 45.000,00, a potom 17.000,00 kn na ime toga što ju je prevozio u Požegu gdje je studirala, iako je imala i mogućnost odlaska na drugi način. PZ nije joj pokazivao dva ugovora, koji bi se odnosili na isplatu novčane naknade, a drugi na sporazum za utvrđivanje očinstva njezina sina, ali joj je o tome govorio 16. siječnja 2019. Što se tiče sina on se od nje udaljio u vremenu nakon njezina odlaska iz obitelji u roditeljsku kuću. Sin je ostao živjeti s ocem. Obitelj je napustila jer su bivši suprug i ona godinu dana pokušavali prebroditi to stanje, ali se je među njima produbljivalo nepovjerenje. Istina je da u trenutku dolaska e-maila do gradonačelnika suprugu već rekla cjelokupnu istinu. Njezin suprug kaznenu prijavu protiv PZ podnio je nakon primitka e-maila i SMS poruka. Radi se o vremenu negdje potkraj mjeseca ožujka 2019. Ona i PZ nikada nisu razgovarali o očinstvu njezina sina jer za time nije bilo potrebe, niti razloga. Do mjeseca lipnja 2019. ništa nije poduzimala iz razloga jer ju je bila sramota, ali je i ranije bila u kontaktu s inspektoricom, u vremenu od mjeseca ožujka do svibnja ili lipnja 2019. Ona joj je isprva savjetovala da ništa ne poduzima, da bi joj potom rekla da policija ništa ne može poduzimati bez kaznene prijave. Istina je da je i prije podnošenja kaznene prijave već se bila obratila odvjetnici.
4. Na temelju svih izvedenih dokaza, dokaza koje je Sud cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, utvrđeno je činjenično stanje na osnovu kojega odlučeno je kao izreci presude.
4.1. Nije prihvaćeno očitovanje i obrana optužene GZ da oštećeniku na način, u vremenu i mjestima opisanim optužnicom nije izrekla riječi prijetnja držeći to, obzirom na njezin položaj u ovome postupku, pokušajem da izbjegne kaznenu odgovornost i sankciju, logičnu posljedicu ako bude proglašena krivom.
4.2. Međutim, nije sporno da su optužena i oštećenik PZ bili u emotivnoj vezi nekoliko godina, koja je veza prekinuta u točno neutvrđeno vrijeme između 2017. i 2019. godine.
4.3. Nije sporno ni to da je oštećenik Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru dostavio podnesak od 15. ožujka 2019. (list 6), a onda da je u iskazu od 7. svibnja 2019. (list 20-23) i sukladno u iskazu u raspravi pred Sudom 5. veljače 2020. (list 56,57), opisao mjesta susreta i sadržaje razgovora, uključujući i telefonski kontakt, sa optuženom GZ početkom 2019. Iskaz oštećenika PZ detaljan je i uvjerljiv, s time da kod oštećenika ne postoje mentalni ili psihički razlozi, prema prihvaćenom Nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr Vinka Čatipovića od 23. siječnja 2021. (list 110-113), da on ne bi mogao dati istinit iskaz. Osim opisa upućenih mu prijetnja, oštećenik u iskazu pruža niz činjenica glede vlastitih postupaka kreirajući širu sliku odnosa u kojem su, nakon prekida emotivne veze, bili optužena i oštećenik.
4.4. Nasuprot tvrdnje optužene GZ da nije prijetila oštećeniku u njihovu susretu od 16. siječnja 2019., niti u kasnijem telefonskom razgovoru, odnosno da zbog pripreme ispita uopće nije bila u obrtničkog radnji oštećenika 21. veljače 2019., koje tvrdnje Sud nije prihvatio povodom prihvaćena iskaza oštećenika PZ i ostalih prethodno navedenih i izvedenih dokaza, tako da proizlazi dokazanim da je optužena GZ oštećeniku u njegovoj obrtničkoj radnji 16. siječnja 2019., zatim tijekom telefonskog razgovora 4. veljače 2019. i, potom, 21. veljače 2019., ponovo u njegovoj obrtničkoj radnji u [adresa], izrekla riječi citirane izrekom ove presude.
4.5. Riječi koje je optužena uputila oštećeniku u oba navedena susreta i telefonskom kontaktu, svojim jasnim i neprijepornim značenjem, sadržavaju ozbiljnu prijetnju teškim ozljeđivanjem i usmrćenjem.
4.6. Međutim, upravo oštećenik, osim tvrdnja o iskazanim prijetnjama, pružio je činjenice koje Sud nije mogao ignorirati, kako je već prethodno konstatirano, jer otkrivaju neke druge, po Sudu, bitne činjenice u svezi optužene i oštećenika u vremenu nakon prekida njihove emotivne veze.
4.7. Stanje odnosa i s time povezanih činjenica, izvan riječi prijetnja, dovele su Sud do utvrđenja da je oštećenik PZ, dolaskom optužene 16. siječnja 2019. u njegovu obrtničku radnju, zatražio potpis ugovora kojim bi ona preuzela obvezu da mu isplati određenu svotu novca i dade pristanak da stupi u kontakt s njezinim sinom i suglasi se sa pokretanjem postupka radi utvrđivanja oštećenikova očinstva, koji ugovor optužena odbila je potpisati i, prema prihvaćenom iskazu oštećenika, tom mu prilikom iznijela prijetnju citiranu izrekom presude.
4.8. Osim toga, proizlazi dokazanim i to da je u telefonskom razgovoru sa oštećenikom od 4. veljače 2019., ali i prilikom njihova susreta i razgovora 21. veljače 2019., ponovno u obrtničkoj radnji oštećenika, optužena iznijela riječi prijetnja kako je to, također, opisano izrekom presude jer, prema prihvaćenom iskazu oštećenika, u telefonskom razgovoru i kasnijem susretu u obrtničkoj radnji on je opetovano tražio potpisivanje ugovora, što je optužena odbijala i ponovno mu prijetila.
4.9. Oštećenik je, dakle, u sva tri optužnicom obuhvaćena događaja, inzistirao da optužena prihvati i potpiše ugovor, koje obveze iz ugovora optužena, od prvog trenutka kada je s ugovorom upoznata, odbijala je preuzeti. Oštećenik, ne samo da je u svakom od tri kontakta sa optuženom inzistirao da ona potpiše ugovor, već je na njezino odbijanje, očito ne prežući u nastojanju da ostvari potpis ugovora, iznio da će se obratiti gradonačelniku, obzirom da je službenica u upravi Grada Bjelovara, da će se obratiti njezinu suprugu, koji dopis optuženika kasnije upućen suprugu optužene pročitan je u raspravi (list 138,139) i da će se obratiti Veleučilištu u Požegi, gdje je svojedobno studirala i diplomirala, koje tvrdnje nakon posljednjeg susreta u njegovoj obrtničkoj radnji slanjem e-mailova navedenim primateljima doista je ostvario.
4.10. Prema tome, optužena se od susreta sa oštećenikom u njegovoj obrtničkog radnji, zatim u telefonskom razgovoru i pri ponovnom susretu u istoj obrtničkoj radnji našla se pod direktnom i ozbiljnom prisilom glede potpisa ugovora, a posljedicu odbijanja potpisa ugovora oštećenik, kako je najavljivao doista je i realizirao, potpuno svjestan kompromitacije optužene i sramoćenja u radnoj sredini, u obitelji u kojoj je tada imala supruga i sina te obrazovnoj ustanovi, sa moralnim i mogućim materijalnim posljedicama.
4.11. Stalnim i upornim traženjem da prihvati ugovor čiji je potpis odbijala, optužena se našla pred krajnje ozbiljnom i neizvjesnom situacijom, jer je oštećenik ustrajavao na onome što ona nije prihvaćala, pojačavajući prisilu time da će se obratiti gradonačelniku, suprugu i obrazovnoj ustanovi, tako da u ovoj situaciji optužena nije imala razloga izbjegavati susrete i telefonski razgovor sa oštećenikom u nastojanju da će time dovesti do njegova odustanka od zaključenja ugovora i svega što je, u protivnom, najavljivao da je spreman učiniti, tako da je posegnula za riječima prijetnja, reakcijom isključivo na izloženost pritisku oštećenika, jer je to bio njezin načina da, odbijajući potpis ugovora, pokuša utjecati na oštećenika da odustane od obraćanja gradonačelniku, suprugu i Veleučilištu u Požegi. Zbog toga, u iskazanim riječima optužene Sud nalazi izrazito nizak, gotovo minoran, stupanj krivnje jer optužena ništa od onoga za što se tereti, kao učin kaznenih djela, nije počinila namjerno, sa sviješću, htijenjem i ciljem isključivo za njegovim teškim ozljeđivanjem ili usmrćenjem riječima prijetnja koje je kritičnih zgoda izrekla.
4.12. Nadalje, bitno je obilježje prijetnje da je podobna izazvati posljedicu, odnosno strah, nespokojstvo ili, barem, zabrinutost osobe kojoj je upućena. U ovome slučaju može se sigurnošću zaključiti da je takva ili neka najsličnija tomu posljedica izostala. Nakon susreta u obrtničkog radnji, slijedi telefonski razgovor optužene i oštećenika, a onda opet njihov susret i razgovor u obrtničkoj radnji oštećenika, nimalo beznačajno - bez nazočnosti drugih osoba, što se zasigurno ne bi dogodilo da se doista radilo iz pozicije optuženika, o ozbiljnoj doživljenoj prijetnji njegovim teškim ozljeđivanjem i usmrćenjem.
4.13. Da je tome tako proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici od 4. ožujka 2022., broj: K-121/2021-24 (list 178-197), kojom je PZ proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 140. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona, dok je oštećenica u tome postupku GZ. Naime, ova se presuda odnosi na period od 11. ožujka do 29. svibnja 2019. i događaje koji su uslijedili nakon onih o kojima se odlučuje u ovome postupku, a oštećenik ĆZ, očigledno ni najmanje nije bio pod utjecajem ranijih riječi optužene koje su joj u ovome postupku stavljene joj na teret kao počinjenje kaznenih djela prijetnja jer nije odustajao od višekratnih kontakata i susreta sa GZ, odnosno svega poduzetog zbog čega je proglašen krivim navedenom presudom.
4.14. Za iskazane prijetnje u prethodno opisanim i ovome postupku utvrđenim okolnostima Sud drži da ne postoji potreba za kažnjavanjem optužene jer je u situaciji kreiranoj po oštećeniku, optužena posegnula za riječima koja imaju obilježja prijetnja iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona, s time da se, objektivno gledano u ovome slučaju, radi o beznačajnim kaznenim djelima (članak 33. Kaznenog zakona).
4.15. Stoga, povodom prethodno navedenog i utvrđenog u ovome postupku, a temeljem članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je optuženu osloboditi optužbe, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
5. Temeljem članka 158. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, u svezi činjenice da je optužena oslobođena optužbe, oštećenik je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
6. Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku, u iznosu od 315,00 €, koji iznos obuhvaća naknadu za psihijatrijsko i psihološko vještačenje (list 114 i 117), nužni izdaci optužene GZ te nužni izdaci i nagrada braniteljice Sanje Vukmanović, odvjetnice iz [adresa], o kojim će troškovima odlučit će se posebnim rješenjem, padaju na teret proračunskih sredstava.
Bjelovar, 11. prosinca 2025.
Sudac
Darko Kovač
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka.
Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka poštom preporučeno ili neposredno putem ovog Suda.
