Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2218/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o. Koprivnica, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. Zagreb, radi isplate,, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-126/2022-56 od 26. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-126/2022-56 od 26. travnja 2024. godine , te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.012,96 eura (slovima: dvije tisuće dvanaest eura i devedeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećane stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 6,95 eura od 1. srpnja 2010.

- 32,04 eura od 1. kolovoza 2010.

- 37,65 eura od 1. rujna 2010.

- 38,27 eura od 1. listopada 2010.

- 31,59 eura od 1. studenog 2010.

- 44,45 eura od 1. prosinca 2010.

- 35,75 eura od 1. siječnja 2011.

- 35,38 eura od 1. veljače 2011.

- 52,54 eura od 1. ožujka 2011.

- 47,97 eura od 1. travnja 2011.

- 48,48 eura od 1. svibnja 2011.

- 42,33 eura od 1. lipnja 2011.

- 70,27 eura od 1. srpnja 2011.

- 46,89 eura od 1. kolovoza 2011.

- 51,76 eura od 1. rujna 2011.

- 69,00 eura od 1. listopada 2011.

- 68,37 eura od 1. studenog 2011.

- 67,29 eura od 1. prosinca 2011.

- 71,68 eura od 1. siječnja 2012.

- 75,55 eura od 1. veljače 2012.

- 76,06 eura od 1. ožujka 2012.

- 73,39 eura od 1. travnja 2012.

- 74,70 eura od 1. svibnja 2012.

- 76,41 eura od 1. lipnja 2012.

- 74,34 eura od 1. srpnja 2012.

- 74,87 eura od 1. kolovoza 2012.

- 73,31 eura od 1. rujna 2012.

- 70,01 eura od 1. listopada 2012.

- 73,59 eura od 1. studenog 2012.

- 75,29 eura od 1. prosinca 2012.

- 74,06 eura od 1. siječnja 2013.

- 67,30 eura od 1. veljače 2013.

- 72,54 eura od 1. ožujka 2013.

- 82,88 eura od 1. travnja 2013., u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u ostatku zahtjeva za isplatu glavnice u iznosu od 86,87 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.424,18 eura (slovima: dvije tisuće četristo dvadeset četiri eura i osamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik tužitelj osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na platež parničnih troškova ili podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora jest tužiteljev zahtjev radi isplate preplaćenih iznosa od 2.012,96 eura s pripadajućim kamatama na ime razlike uslijed rasta tečaja valute.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je tužitelj s tuženikovim pravnim prednikom (Hypo Alpe-Adria-Bank) sklopio dana 2. lipnja 2006. Ugovor o kreditu br. 146-68/2006 u iznosu od 23.820,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,25% godišnje.

7. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a. Polazeći od utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka ugovoreni iznos od 44.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora za valutu CHF važeću na dan sklapanja ugovora, te razlika zbog promjene tečaja i kamata ukupno iznosi 33.797,29 kuna. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa temeljem odredbe članka 118. ZZP-a, te članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

8. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

10. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

11. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužiteljici utuženi iznos.

14. Zbog stava Ustavnog suda ovaj drugostupanjski sud se za sada ne može složiti sa zaključkom suda prvog stupnja.

15. Odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. Izneseno je pravno shvaćanje kako postupak vođen radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno za ocjenu jesu li sporne odredbe razumljive prosječnom potrošaču, mjerodavan je samo onaj dio predugovorne faze u kojima je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Pravno su relevantne samo informacije emitirane svim potrošačima u razdoblju od objave oglasa kojim se daje prva informacija o mogućnostima kredita, pa tako i kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, do nastanka pojedinačnog obvezno pravnog odnosa između pojedine banke i određenog potrošača. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora, relevantne su samo za pojedinačne odnose između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banke u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće, no to ne znači da su time sporne odredbe postale razumljive prosječnom potrošaču.

16. Postojala je određena dvojba u sudskoj praksi je li odluke Ustavnog suda djeluju samo „in concreto“ dakle samo u određenom sporu u kojem je Ustavni sud odlučivao po ustavnoj tužbi, ili te odluke djeluju „in abstracto“ odnosno u svim predmetima iste vrste no tijekom vremena pošlo se od krajnje ekstenzivnog tumačenja odredaba članka 76 i 77 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 99/99, 29/02, 49/02) na način da odluke Ustavnog suda djeluju „in abstracto“

17. Tako je i Vrhovni sud posredno odustao od svog stava izraženog u odluci Rev- 3142/18 po kojem nižestupanjski sudovi nisu bili dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

18. Stoga ovaj sud neovisno o svom pravnom shvaćanju i viđenju ovog spora, (posebno „kontaminaciji“ od strane medija i nevladinih udruga u istovjetnim sporovima) odnosno o očekivanom tijeku postupka mora sada poći od toga da tuženik osnovano u žalbi ponavlja tijekom postupka istaknute navode da prvostupanjski sud nije utvrđivao sporne činjenice, odnosno nije izveo dokaze predložene od strane tuženika na okolnost da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezani ugovor o kreditu, te je osporio da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

19. Dakle iako prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je vezan pravomoćnim odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima je ugovorena valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

20. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. U smislu toga ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati, te je tuženik i podnio dokazni prijedlog na ovu okolnost.

22. Žalitelj osnovano navodi da prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge u odnosu na njegove navode isticane tijekom postupka i ponovljene u žalbi da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati ugovor o kreditu, na koje okolnosti je tuženik predložio izvođenje dokaza – osobnog bankara kao zaposlenika tuženika. Navođenjem predloženih dokaza na okolnosti davanja odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope i o rizicima fluktuacije tečaja od strane tuženika, prije zaključenja ugovora o kreditu, što se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu, ukazuje se na povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava u aspektu prava na jednakost oružja

23. Naime, za razliku od javnog bilježnika čijim saslušanjem javnog bilježnika se ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja kolektivnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-4223/21 od 1. prosinca 2021.), osobni bankar takvu mogućnost je mogao imati.

24. Ispravno je inače prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor zastare, jer je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina od dana pravomoćnosti presuda iz takozvane kolektivne zaštite.

25. Slijedom navedenog, jer zbog sada pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP- a prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, dajući za sva utvrđenja jasne, valjane i potpune razloge, te odlučiti o troškovima postupka u cijelosti.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović