Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2350/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Srđanu Kaleboti, odvj. u Splitu protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d. ZAGREB, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po pun. iz odvj. društva Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P 515/23-8 od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P 515/23-8 od 15. travnja 2024.

Obrazloženje

1.Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Proglašava se nedopuštenom ovrha, prijenos i pljenidba u postupku koji se pred Financijskom agencijom vodi protiv tužitelja DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, po tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, kao ovrhovoditelju, po zahtjevu za izravnu naplatu po ovršnoj ispravi: rješenju o ovrsi broj Ovrv-346/2009 od 6. svibnja 2009. g., a radi naplate iznosa od 2.984,57 EUR.''.

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 375,00 EUR. „

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/2023 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

2.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te osporio navode žalbe i predložio žalbu tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovanu. .

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute pred Financijskom agencijom po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu od 11. ožujka 2021. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Zagrebu Stanislave Galović poslovni broj Ovrv-346/2009 od 6. svibnja 2009.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da je rješenje o ovrsi broj Ovrv-346/2009. donijela javna bilježnica Stanislave Galović 6. svibnja 2009. na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčanog iznosa od 2.984,57 EUR, koje rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 29. svibnja 2009.,

- da je, po pravomoćnosti rješenja o ovrsi broj Ovrv-346/2009, navedeno rješenje ovrhovoditelj dostavio na provedbu FINA-i 8. ožujka 2011., koje rješenje je zavedeno u očevidniku osnova za plaćanje, te isknjiženo 5. kolovoza 2018. temeljem odredbe članka 12. i 33. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, dalje ZPONS),

-da je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika, 22. travnja 2021. podnio novi zahtjev za naplatu kod FINA-e, a po istoj ovršnoj ispravi radi namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava tužitelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 22.487,28 kn (odnosno 2.984,57 EUR) s pripadajućim kamatama,

- da je tužitelj kao ovršenik povodom postupanja FINA-e podnio žalbu te je ovršni sud u postupku pred ovim sudom pod brojem Ovr-1800/22 u rješenju od 25. siječnja 2023. g. odbio prijedlog tužitelja kao ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave: rješenja o ovrsi javne bilježnice u Zagrebu Stanislave Galović broj Ovrv-346/09 od 6. svibnja 2009.

- da je zaključkom iz iste odluke Općinski sud u Splitu pod brojem Ovr-1800/22 od 25. siječnja 2023. uputio ovršenika u roku 15 dana pokrenuti ovu parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 11. ožujka 2021. iz razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. t. 7. OZ-a pozivajući se na nastup zastare tražbine ovdje tuženika,

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1800/22 od 25. siječnja 2023. tuženik kao ovršenik upućen na pokretanje ovog postupka iz razloga što je nastupila zastara po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika, kao ovrhovoditelja pokretanja ovrhe, prijenosom i pljenidbom u postupku koji se pred Financijskom agencijom vodi protiv tužitelja;

6. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovan prigovor zastare pozivom na odredbu članka 241. Zakona o obveznim odnosima , u svezi s odredbom članka 245. istog Zakona, jer smatrao da je novi desetogodišnji zastarni rok za potraživanje iz ovršne isprave počeo teći okončanjem postupka pokrenutog od strane tuženika zahtjevom za izravnu naplatu od 3. ožujka 2011., a koji je okončan slijedećeg dana nakon dana stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18 ), pa je, podnoseći novi zahtjev za izravnu naplatu 11. ožujka 2021. tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja unutar novog desetogodišnjeg zastarnog roka, pa je razlog radi kojeg je tužitelj zatražio proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo pred FINA-om na temelju rješenja o ovrsi javne bilježnice u Zagrebu kao povjerenice suda broj Ovrv- 346/09 od 6. svibnja 2009. neosnovan.

7. Po stavu ovog drugostupanjskog suda takvo stajalište prvostupanjskog suda je pravilno te je rezultat pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilne primijene materijalnog prava.

8. U konkretnom slučaju tužitelj je zatražio da se ovrha proglasi nedopuštenom zbog nastupa zastara naplate tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, iz razloga predviđenog odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ)

9. U odredbama ranije važećeg Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 91/10 i 112/12) jedino je u odredbi čl. 18. st. 2. tog zakona bila propisana situacija kada agencija prestaje s izvršavanjem upisanih osnova za plaćanje a to je kada agencija utvrdi da su zatvoreni svi računi ovršenika te da ovršenik ni u jednoj banci nema oročenih novčanih sredstava, a što ovdje nije slučaj.

9.1. Donošenjem novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18 – dalje:ZPONS) a koji je stupio na snagu 5. kolovoza 2018. godine člankom 11. st. 1. propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje iz koje su zadovoljeni navedeni uvjeti.

9.2. Člankom 33. st. 1. ZPONS-a propisano je da je agencija dužna u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje su na dan stupanja na snagu tog zakona ispunjavale uvjete iz čl. 12. st. 1. tog zakona. Dakle, agencija nije bila dužna postupiti po odredbi čl. 12. st. 1. prije nego što je ta odredba unijeta u taj zakon i stupila na snagu, pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je zastara ponovo počela teći dana 6. studenog 2019. godine kad je ponovo podnesen zahtjev agenciji za naplatu protiv tužitelja dok je prekid zastare trajao sve do 4. kolovoza 2018. godine kada je sukladno gore citiranim odredbama čl. 12. i 33. ZPONS-a agencija prestala izvršavati osnovu za plaćanje.

10. U konkretnom slučaju se radi o postupku izravne naplate koji je u OZ-u, koji se obzirom da je postupak radi izravne naplate pokrenut temeljem zahtjeva tuženika od 22. travnja 2022., primjenjuje u ovoj pravnoj stvari čl. 209. do 213. OZ-a.

11. Prema odredbi čl. 209. OZ-a ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a ZPP- a, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

12. U odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a određeno je da nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a može predložiti sudu donošenje rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema st. 2. ovog čl. na takav prijedlog na odgovarajući način primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

13. Odredbom članka 52. stavka 3. OZ-a propisano je da će, ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena (a žalba je izjavljena iz razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a) ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu

14. U ovoj fazi postupka još uvijek je prijeporno je li pokretanjem izvansudske ovrhe 22. travnja 2021. došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO).

14.1. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14.2. Naime, pokretanje postupka izvansudske ovrhe od 3. ožujka 2011.. predstavlja radnju vjerovnika (tuženika) poduzetu protiv tužitelja kao dužnika pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14.3. Nadalje, s obzirom na činjenicu da je u svezi izvansudske ovrhe od 3. ožujka 2011. došlo do postupanja po odredbi čl. 12. ZPONS-a, jer je isti okončan 5. kolovoza 2018. i ovaj drugostupanjski sud nalazi da isto nema značaj okolnosti iz čl. 242. st. 1. i 2. ZOO-a.

14.4. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju do isknjižavanja po čl. 12. ZPONS-a došlo zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od 3 godine pa je na taj način FINA postupila sukladno toj zakonskoj odredbi te isto ne predstavlja okolnost iz čl. 242. ZOO zato što je posljedica takvog postupanja od strane FINE-e primjena odredbe čl. 12. ZPONS, a ne odustanak od tužbe, odbačaj ili odbijanje tužbe vjerovnika pa je slijedom toga, došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO.

15. Ovdje je ukazati kako je navedeno pravno shvaćanje podudarno i sa pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 943/2017. od 10. svibnja 2017. u kojoj je zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "... kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno".

16. Kako prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, to znači da u konkretnom slučaju u trenutku pokretanja drugog postupka izvansudske ovrhe. nije nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave jer se radi o tražbini na koju se primjenjuje desetogodišnji rok zastare iz čl. 233. st. 1. ZOO, a koji zastarni rok je ponovno počeo teći 5. kolovoza 2018. (prvi slijedeći dan nakon okončanja prve izvansudske ovrhe pokrenute 3. ožujka 2011. .) pa posljedično tome nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

17. Neosnovano se pri tome žalitelj poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH, poslovni broj Su-IV-245/2019-3 od 27.11.2019. prema kojem nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju članka 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati po istom.

17.1. Naime, navedeno pravno shvaćanje, suprotno navodima žalitelja, u konkretnim okolnostima kada je rješenje o ovrsi isknjiženo iz očevidnika osnova za plaćanje jer nije bilo sredstava za naplatu zbog insolventnosti tuženika, ne sprječava ovrhovoditelja da temeljem iste pravne osnove podnese novi prijedlog za izravnu naplatu FINA-i. Naime, suprotno pravnom shvaćanju žalitelja, ovrhovoditelj sukladno navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, nakon što je zbog razloga iz članka 12. stavak 4. ZPONS-a došlo do isknjiženja osnove za isplatu, podnošenjem novog prijedloga ovrhovoditelj ne može zadržati red naplate u Očevidniku FINA-e, što nije konkretni slučaj.

17.2. U navedenom pravno su neodlučne za ocjenu osnovnosti zahtjeva tužitelja u ovom postupku odluke Suda Europske Unije u predmetu pod poslovnim brojem C- 282/10 o ciljanom tumačenju nacionalnog zakonodavstva, odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 89/3032 o nužnosti provedbe testa razmjernosti na koje se poziva žalitelj u žalbenim navodima do kojeg ne dolazi u konkretnim okolnostima slučaja.

18. Dakle, do prestanka postupanja agencije nije došlo zbog razloga koji bi se mogli pripisati vjerovniku već zbog toga što na dužnikovom računu nije bilo sredstava, a na što vjerovnik nije mogao utjecati pa se prekid i nastavak zastare računaju upravo na gore opisani način.

19. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a budući je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica