Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž - 1407/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ZOU Hasan Karajić i Damir Karajić iz Karlovca, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupan po OD Kožul i Petrinović, d.o.o, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem :14 Pn-81/2020-32 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem :14 Pn-81/2020-32 od 19. veljače 2024.:

- u točki I. preko dosuđenog iznosa od 2.700,00 EUR-a do iznosa od 8.000,00 EUR-a ( za iznos od 5.300,00 EUR-a), kao i dosuđenoj zateznoj kamati na iznos dosuđene glavnice na ime neimovinske štete u visini od 8.000,00 EUR-a

- u točki III. izreke u odnosu na dosuđenu glavnicu imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 610,53 EUR-a i priznati tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos od 345,08 EUR-a.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika i preinačava pobijana odluka u točki II. i III. izreke u odnosu na tijek priznate zatezne kamate na dosuđenu glavnicu iznosa od 265,45 EUR-a te odluci o troškovima postupka ( točka V. izreke) i sudi: "I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužitelju OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova liječenja na iznos od 265, 45 EUR-a, isplatiti zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 21. siječnja 2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za više dosuđeni tijek zatezne kamate za razdoblje od 20. lipnja 2018. do 20. siječnja 2019. zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan .

II. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužitelju OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.053,04 EUR-a sa zz kamatom tekućom od dana 19. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za više dosuđeni trošak u iznosu od 297,20 EUR-a zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužitelju OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 8.000,00 EUR-a, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 21.01.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužitelju OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade tuđe pomoći i njege, isplati iznos od 398,17 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

1.2. Ujedno je u točki III. izreke naloženo tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužitelju OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova liječenja, isplati iznos od 610,53 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 265,45 EUR od 20.06.2018. pa sve do isplate,

- 345,08 EUR od 14.07.2020. pa sve do isplate

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

1.3. U točki IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja sa preostalim dijelom zahtjeva tužitelj se kao neosnovan dok je u odluci pod točkom V. izreke naloženo tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužitelju OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.350,24 EUR sa zz kamatom tekućom od dana 19. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno o troškovima postupka, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u tom dijelu preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, osporio žalbene navode te predložio žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Suprotno navodima žalbe, presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu ukazuje tuženik u svojoj žalbi..

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju je tužitelj pretrpio kao maloljetni putnik u autobusu Autotransporta d.d. [adresa], osiguranog kod tuženika, u prometnoj nezgodi do koje je došlo 2. 2.2018., nezgoda u [adresa], na 4. km i 600 metara I dionice državne ceste broj 36 na način da se putnički autobus reg. oznake i broja [registarska oznaka] u vožnji prevrnuo, tužitelj tada maloljetan je bio putnik u autobusu i u nezgodi je zadobio teške tjelesne ozljede

5. U ovoj fazi postupka nije bila sporna odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu prometnu nezgodu, kao i posljedice proizašle iz navedenog štetnog događaja, dok je kao sporno ostalo pitanje opsega štete koju tužitelj trpi kao i njena visina.

6. Prema relevantnim činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi:

-da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: prijelom petog slabinskog kralješka koja ozljeda je bila obična teška tjelesna ozljeda, te natučenje trbušne stjenke koja je laka tjelesna ozljeda, da je liječenje tužitelja s kirurško- traumatološke strane završeno koncem 2018.,

-da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, te slabog intenziteta 90 dana, da je trpio i slijedeće nelagodnosti prilikom liječenja: hospitalizacija, mirovanje u krevetu, korištenje štaka, fizikalne terapije, RTG, EEG, MR snimanja, te pregledi i kontrole liječnika,

- da je vještak izvršio pregled tužitelja osobno dana 29. 5. 2023., i tom prilikom utvrdio blažu osjetljivost na sukusiju donjeg dijela slabinske kralježnice te termalno limitirane kretnje ante i retrofleksije, lateralnih fleksija te rotacije za 5 do 10 stupnja uz distancu od 25 cm ruke – pod, da su hod i čučnjevi uredni, da je tužitelj vještaku naveo da povremeno osjeća bolove u donjem dijelu leđa poglavito kod dizanja i nošenja tereta, dugog stajanja, učestalog sagibanja i da se tada mora odmoriti petnaestak minuta i bolovi se povuku,

- da je tužitelj po zanimanju pekar, da do sada nije radio, da je prijavljen na Zavod za zapošljavanje no poslodavci ga ne žele zaposliti kad saznaju za njegove ozljede te povremene bolove kod opterećenja kralježnice,

-da tužitelj trpi i zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti koje spada u grupu smanjena pokretljivost slabinske kralježnice nakon prijeloma, i to lakog stupnja i trajno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 5% te će tužitelj i u budućnosti morati ulagati pojačane napore kod radnji vezanih uz duže stajanje ili hodanje, dizanje, držanje i nošenje težih tereta, učestalije sagibanje, okretanje,

-da kod tužitelja nije došlo do zaostalog naruženja s osnove zadobivenih ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi,

-da je tužitelju bila potrebna (isključeno vrijeme boravka u bolnici) tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno mjesec dana, te 1 sat dnevno dva mjeseca, za oblačenje, svlačenje, te dijelom osobnu higijenu i pripremu obroka, a koju pomoć je mogao pružati i netko od ukućana,

- da je u spisu dokumentiran 21 odlazak tužitelja u Opću bolnicu Karlovac, te 3 odlaska na preglede u Zagreb (psihijatar, neurokirurg, MR),

-da se pregledi MR mozga i lumbalne kralježnice citiraju u pregledu neurokirurga 4. 9. 2018. i neuropedijatra 29. 10. 2018. gdje se navodi kako su učinjeni 6/2018 u Dijagnostici 2000-prof. dr. R, a predloženi su ranije po specijalistima pedijatrima iz dječje kirurgije te ih se može smatrati posve potrebnim i opravdanim, da te preglede tužitelj nije obavio prilikom inicijalne hospitalizacije, a ukupan iznos nakon obračunatog popusta iznosi 2.000,00 kn, te se navedeni iznos po iskustvu vještaka posve uklapa u ukupan iznos MR snimanja glave i jednog segmenta kralježnice u privatnim poliklinikama u RH,

-da je tužitelj prema nalazu i mišljenja dr. Jasminke Oštrek, specijalist psihijatrije u času samog događaja trpio primarni strah u trajanju od 15-tak minuta u kojem s e bojao za vlastiti život, sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana te srednjeg intenziteta 12 dana za vrijeme hospitalizacije, daljnjom dijagnostičkom obradom i neizvjesnošću te mogućim posljedicama uz sekundarni strah slabijeg intenziteta 60 dana koji se javljao za vrijeme trajanja daljnjih dijagnostičkih postupaka koji su iziskivali vožnju autobusom uz proživljavanje ranijeg traumatskog iskustva, da taj strah nije bio svakodnevan i nije trajao cijeli dan nego se javljao povremeno

-da se kod tužitelja pojavio prolongirani poremećaj prilagodbe kao reakcija na teški stres tada maloljetne osobe u trajanju od dvije godine odnosno zaključno do početka 2020. do kada je uzimao propisanu psihijatrijsku terapiju,

-i da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedica s psihijatrijske strane.

7. Ovakva utvrđenja suda prvog stupnja imaju osnovu sadržaja dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze sud je sud prvog stupnja ispravno ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge koje svojim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, te koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, držeći nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Jasminke Oštrek, specijalist psihijatrije te spec.kirurga i traumatologa dr. Želimira Koraća, stručnim i dovoljno obrazloženim i argumentiranim, obzirom da su vještaci navedeni nalaz i mišljenje iznijeli nakon pregleda relevantne dokumentaciju te sukladno pravilima struke i valjano te argumentirano obrazložili svoj nalaz, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) rukovodeći se pri određivanju visine pravične novčane naknade procjenom jačine i trajanja fizičkih boli navedenih u nalazu i mišljenju sudskih vještaka, neugodnosti liječenja i strahu imajući na umu težinu navedenih povreda tužitelja te okolnosti konkretnog slučaja uvažavajući činjenicu životne dobi tužitelja, smatrao opravdanim tužitelju priznati pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 8.000,00 EUR-a s pripadajućim zakonskim kamatama.

9. Prema odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. U slučaju povrede prava osobnosti sud će prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi novčanu naknadu neovisno o naknade neimovinske štete a i kad nje nema. Iz stavka 2. ovog članka proizlazi kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelju u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u prometnoj nesreći povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa stoga da mu pripada pravo na pravičnu naknadu.

11. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao pravilno iskazano pravno mišljenje prvostupanjskog suda, a time njegovu primjenu materijalnog prava.

12. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pri tom računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena društvena ravnoteža, ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju obraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda (preventivnih funkcija).

13. Na ovako dosuđeni iznos neimovinske štete prvostupanjski sud je tužitelju primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a dosudio pripadajuću naknadu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14. U odnosu na žalbene razloge za navesti je kako je neosnovan žalbeni navod da je presuda neobrazložena u dijelu odluke o visini pravične novčane naknade. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud cijenio sve relevantne okolnosti – intenzitet i trajanje fizičkih bolova, trajanje i jačinu pretrpljenog straha, trajne posljedice smanjenja životnih aktivnosti, dob oštećenika i okolnosti liječenja kao i specifične okolnosti konkretnog slučaj – te je na temelju prihvaćenih i nepristranih nalaza vještaka dosudio naknadu u ukupnom iznosu od 8.000,00 EUR.

15. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud nije mehanički primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, već ih je koristio kao mjerilo, vodeći računa o individualnim okolnostima konkretnog slučaja. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke, uvažavajući samu težinu ozljeda tužitelja, od kojih je jedna teška tjelesna ozljeda, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova tj. da je tužitelj ukupno gledajući duži vremenski period trpio bolove skoro 4 mjeseca, niz neugodnosti kojima je bio izložen tijekom liječenja (hospitalizacija, mirovanje u krevetu, korištenje štaka, fizikalne terapije, RTG, EEG, MR snimanja, te pregledi i kontrole liječnika), posebno apostrofira činjenicu da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi stradao u dobi od 16 godina te da je po zanimanju pekar, za koje zanimanje za koje su vezane upravo radnje kod kojih će tužitelj morati trajno ulagati pojačane napore u vidu dužeg stajanja, sagibanja itd., pa će dakle tužitelj svoj cjelokupni daljnji radni i životni vijek morati ulagati pojačane napore. Imajući pri tome u vidu intenzitet i trajanje straha koji se kod tužitelja javljao duži vremenski period, od čak dva i pol mjeseca uz prolongirani prolongirani poremećaj prilagodbe kao reakcija na teški stres od čak dvije godine nakon nezgode, i po ocjeni ovoga suda dosuđeni iznos glavnice na ime naknade neimovinske štete u konkretnom slučaju predstavlja pravičnu novčanu satisfakciju

16. Suprotno pravnom stavu tuženika, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju priznao i zatraženu zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu od dana podnošenja odštetnog zahtijeva, Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019. i Rev- 2295/15 od 28. rujna 2022.obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, ali nenovčane naknade za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći, sukladno odredbi članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( "Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23- dalje:ZOOP), koji je u primjeni u konkretnom slučaju, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Naime, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. ZOUP-a odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtijeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor - ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni (st. 1.). Uz navedeno, sukladno odredbi čl. 12 st. 4 ZOUP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku od 30 dana kod neimovinske štete, a u roku od 14 dana kod imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. U navedenom, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na dosuđeno naknadu neimovinske štete priznao pravo na tijek zatezne kamate sukladno odredbi članka 12. st.4. ZOOP-a, kao lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO-a, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju priznao i pravo na naknadu troškova liječenja privatnog pregleda MR mozga i MR LS kralježnice, sukladno odredbi članka 1095. ZOO-a, prema kojoj .osoba kojoj je netko nanio tjelesnu ozljedu ili povrijedio zdravlje ima pravo na naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi.

18.1.Naime, tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu navedenih troškova držeći kako iz navedenog računa nije razvidno tko je izdavatelj istog niti da bi da bi plaćanje po predmetnom računu izvršeno od strane tužitelja.

18.2. S pravom tužitelj ističe kako upravo činjenicu izdavanja predmetnog računa tužitelju tijekom postupka tuženik nije dovodio u pitanje, a isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke koji je imao u vida u cjelokupnom predicinsku dokumentaciju pa tako i pretragu Dijagnostike 2000 iz Zagreba, koja je sačinila pretragu MMmozga i MR kralježnice.

18.3. Kako iz nalaza sudskog vještaka dr. Želimira Koraća proizlazi da su ovi pregledi bili predloženi ranije po specijalistima pedijatrima iz dječje kirurgije, a da ti pregledi tužitelju nisu obavljeni prilikom inicijalne hospitalizacije te ih se može smatrati posve potrebnim i opravdanim, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak suda prvog stupnja da se radi o opravdanim i potrebnim troškovima, koji trošak je bio opravdan i potreban te je tužitelju dosudio taj trošak

18.4. Utoliko je sud prvog stupnja osnovom preglednog računa od 20. 6. 2018. ( list spisa broj 11) , plaćenog istog dana (karticom VISA), a koji iznos prema nalazu vještaka odgovara cijeni za pružene usluge u visini od 2.000,00 kn odnosno 265,45 EUR.

19. U odnosu, pak, na troškove liječenja u vidu putnog troška, obzirom da iz nalaza sudskog vještaka dr. Želimira Koraća, proizlazi kak su u spisu dokumentirana 21 odlazak u Opću bolnicu Karlovac, te 3 odlaska tužitelja na preglede u Zagreb (psihijatar, neurokirurg, MR), pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio i ovu naknadu kao nužne i potrebne troškove, cijeneći pri tome da je prebivalište tužitelja u [adresa], i da je na preglede išao u Opću bolnicu u Karlovcu, te u Zagreb, pa je tužitelju dosuđen putni trošak kako slijedi:

-za 20 odlazaka na preglede i terapije u [adresa], dakle za relaciju [adresa] (što je 25 km u jednom smjeru, dakle 50 km u oba smjera, što je 50 km x 2 kn) – iznos od 100,00 kn po jednom odlasku, odnosno za 20 odlazaka 2.000,00 kn,

-te za 3 odlazaka na preglede u Zagreb, dakle za relaciju [adresa] (što je 50 km u jednom smjeru tj. 100 km u oba smjera, što je 100 km x 2 kn) – iznos od 200 kn po jednom odlasku, odnosno za 3 odlaska 600,00 kn, što je sveukupno 2.600,00 kn odnosno 345,08 EUR-a.

20. Kako tuženik niti žalbenim navodima nije dovodio u sumnju samu visinu obračuna tako nastalih troškova, osporavajući njegovu osnovanost i sam tijek priznatih zateznih kamata na priznatu imovinsku štetu za ukazati je na ranije izneseni pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019. i Rev- 2295/15 od 28. rujna 2022., prema kojem naknada neimovinske i imovinske štete nastale iz prometa dospijeva s danom podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelja, pa čak i ako se radi o ranije nastalim troškovima čija naknada, međutim, nije zahtijevana od strane osiguravajućeg društva prije podnošenja odštetnog zahtjeva.

20.1. Utoliko je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo priznati na dosuđeni iznos troškova imovinske štete i to samo na iznos od 265,45 EUR-a zateznu kamatu sukladno odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP-a, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 21. siječnja 2019. jer se tužitelj nije žalio za manje priznatu zateznu kamatu za razdoblje od 14. srpnja 2020. na iznos dosuđene imovinske štete za troškove prijevoza.

20. Slijedom naprijed izloženog, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika pobijanu presudu je na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a valjalo preinačiti, dok je u preostalom dijelu pobijanu presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

21. U odnosu na pravilnost pobijane odluke suda o troškovima postupka, za ukazati je na neosnovanost navode žalbe u dijelukoji se odnosi na trošak zastupanja sastava podnesaka od 9. prosinca 2020., kojim se tužitelj očituje na navode odgovora na odgovor na tužbu, jer se radi o trošku postavljenom sukladno Tbr. 8 toč.1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023- dalje: Tarifa).

21.1. Ne stoje ni navodi žalbe kako tužitelju ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude Naime, odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te ročište za glavnu raspravu.

21.2. Utoliko je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo prvostupanjskog suda u dijelu u kojem joj tužiteljici dosuđen zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer se radi o procesnoj radnji poduzetoj od strane punomoćnika tužiteljice u skladu s odlukom suda o određivanju ročišta za objavu presude, a temeljem odredbe članka 335. stavak 3. ZPP-a, koja nagrada je predviđena sukladno odredbama Tarife.

21.3. Pri tome je posebno za navesti da je priznavanje troška zastupanja na ročištu za objavu presude u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd-2490/2025 i Rev- 559/2023, a prema kojem shvaćanju stranci pripada trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. toč. 3. Tarife.

21.4 Osnovano, međutim, žalitelj osporava pravo tužitelja na naknadu troškova sastava podneska od 12. siječnja 2024., kojim tužitelj uređuje tužbu usklađujući tužbeni zahtjev s važećom nacionalnom valutom. Naime, sukladno odredbi članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) sud ima zakonsku obvezu konvertirati iznose postavljenih tužbenih zahtjeva u kunskim iznosima pa se utoliko ne radi o nužnom i potrebnom trošku, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja u pobijanoj odluci. Isto se odnosi i na trošak pristojbe za presudu, koja dospijeva sukladno odredbi članka 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine# broj 118/18) te priznaje samo pod pretpostavkom da je ista i podmirena, što nije konkretni slučaj.

22. Utoliko je djelomično u ovom dijelu valjalo uvažiti žalbene navode tuženika, dok je u preostalom dijelu žalba tuženika odbijena, te je o troškovima postupka odlučeno temeljem odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a. Pri tome tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbe budući tuženik nije uspio u odnosu na dosuđenu glavnicu tužbenog zahtjeva tužitelja, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica