Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-3002/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Mlinarić, odvjetnik u Zagrebu i tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-946/2022 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-946/2022 od 13. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik na nekretnini u naravi POSLOVNI PROSTOR u dvorišnoj zgradi u prizemlju koji se sastoji od jedne prostorije u površini od 42,79 čm (ispravno 44 čm ), te dodatnih skladišnih prostorija površine 42,79 m², te 7,21 m prema Rješenju o izvedenom stanju od dana 10.07.2015. godine, klasa: UP/I 350-05/2013-007/1968, urbroj: 251-13-21/220-2015-15 s koeficijentima što čini ukupnu površinu u naravi poslovne zgrade 5/1 (radionica i skladište) od 94 m², a opis kao i površina koje poslovne zgrade će se dodatno specificirati po provedenom vještačenje, a koje dodatne skladišne prostorije odnosno poslovna zgrada odgovara 11.1. suvlasničkom dijelu etaže: 61/100, upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška], E-11, k. o. [katastarska općina], koje je vlasništvo stekao dosjelošću.

2. Tuženiku se nalaže da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis uknjižbe prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika od 61/100, koju će u protivnom zamijeniti ova presude po pravomoćnosti. "

II. Nalaže se tužitelju LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR (slovima: tisućudvjestoeura), sa zakonskim kamatama koje teku od 13. rujna 2024.. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isključivi vlasnik na nekretnini u naravi poslovni prostor u dvorišnoj zgradi u prizemlju koji se sastoji od jedne prostorije u površini od 42,79 čm, te dodatnih skladišnih prostorija površine 42,79 čm, te 7,21 čm, što čini ukupnu površinu od 94 čm, a koje dodatne skladišne prostorije odgovara suvlasničkom dijelu etaže 61/100, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], E-11, k. o. [katastarska općina], koje je vlasništvo stekao dosjelošću, kao i da mu tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za upis uknjižbe prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika od 61/100.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 26. lipnja 2009. i Aneks kupoprodajnom ugovoru od 31. srpnja 2009. proizlazi da je tužitelj s prodavatelj ĆD sklopio Ugovor u kojem je u opisu predmeta kupoprodaje navedeno da kupuje poslovni prostor u dvorištu lijevo na adresi i [adresa], a sastoji se od jedne prostorije u suvlasničkom dijelu 39/100 veličine 44 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 170.000,00 kuna",

- da iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 44412/2009 od 15. listopada 2008. proizlazi da se na temelju tog kupoprodajnog Ugovora i Aneksa kupoprodajnom ugovoru od 31. srpnja 2009. tužitelj uknjižio na 39/100 dijela poslovnog prostora,

- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je na istoj nekretnini na suvlasničkom dijelu etaže od 61/100 uknjižena Republika Hrvatska,

- da je uvidom u rješenje o izvedenom stanju do 10. srpnja 2015. utvrđeno da je tužitelj ishodio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju za građevinu koja je upisana kao zabilježba u zemljišnim knjigama u posjedovnici, drugi odjeljak pod rednim brojem 3.1 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je uvidom u rješenje Skupštine Općine Črnomerec od 19. listopada 1964. utvrđeno da je tadašnje poduzeće Strojoservis na temelju tog rješenja izvršilo nadogradnju poslovnog prostora na predmetnoj nekretnini,

- da je iz priloženih isprava, prvenstveno iz rješenja o izvedenom stanju vidljivo da dodatni skladišni prostor koji je predmet ovog spora u površini od 44 m2 predstavlja upravo suvlasnički dio etaže 61/100 upisanog u korist tuženika,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog Ugovora tužitelj znao da kupuje samo suvlasnički dio nekretnine od 39/100 dijela, a ne preostali dio od 61/100 dijela, na koji u zemljišnim knjigama upisano vlasništvo Republike Hrvatske,

- da je pravni prednik tužitelja ĆD jasno iskazao da je znao kao i tužitelj da sporni suvlasnički dio nije u njihovom vlasništvu i da taj dio nisu stekli kupoprodajnim ugovorom,

- da tužiteljev posjed nije zakonit, niti pošten, jedino da je istinit jer nije pribavljen silom, potajno, prijevarom niti zlouporabom povjerenja

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev jer smatra da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

11. Tužitelj nije dokazao da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine 61/100 dijela. Naime, bez obzira na duljinu trajanja posjeda, nepošteni posjednik dosjelošću ne može steći pravo vlasništva. To proizlazi iz članka 159. stavak 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), članka 28. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91 i 91/96) i paragrafa 1462. Općegrađanskog zakonika.

12. Nepošteni posjednik je onaj posjednik koji zna i ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

13. Zaključak prvostupanjskog suda, da su pravni prednici tužitelja kao i tužitelj bili nepošteni posjednici spornog dijela predmetne nekretnine pravilan je jer su znali da ne kupuju preostali dio predmetne nekretnine, već 39/100 dijela.

14. Odredba članka 8. ZPP-a odnosi se na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka, pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

15. Valja navesti da ocjena dokazne snage ispitanih dokaznih sredstava ovisi o svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka.

16. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

17. Kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, to je valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, pa je pri tome sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

18. Pri obračunu troškova postupka sud je prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović