Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -2214/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Gordani Lazović, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gordana Lazović i Mario Sukno, iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 zastupan po punomoćniku SA (Su-3068/09), odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj:

78 Pn-3055/2022-19 od 28. ožujka 2024 , u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj: 78 Pn-3055/2022-19 od 28. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

I. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., iz Zagreba, Slovenska ulica 24, platiti tužitelju DA, iz [adresa], iznos u visini od 12.940,47 EUR sve sa zateznom kamatom tekućom od dana 17. veljače 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos u visini od 12.940,47 EUR tekuća od dana 03. veljače 2022. godine do 17. veljače 2022. godine.

1.2. Ujedno je naloženo tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, platiti tužitelju DA, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.769,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, osporio žalbene navode u cijelosti i predložio žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine po polici osiguranje od nezgode broj: 0101-00074248 za razdoblje od 03.12.2018. godine do 03.12.2019.

4. U ovoj fazi postupka nije bila sporna činjenica da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi dana 26.11.2019. za koju odgovornost u cijelosti snosi osiguranik tuženik, pa time ni pasivna legitimacija tuženika temeljem predmetne police osiguranja.

4.1. Nadalje, u postupku nije bilo sporno ni da je tuženik temeljem odštetnog zahtjeva tužitelja po navedenoj polici osiguranja isplatio tužitelju iznos od 187.500,00 kn za procijenjeni trajni invaliditet temeljem t. 123. Tablice invaliditeta sadržanim u Općim uvjetima za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) u visini od 25 % od iznosa osiguranje po predmetnoj polici (koje je iznosilo 750.000,00 kn), dok je sporna osnovanost zahtjeva tužitelja za daljnju isplatu po ostvarenom osiguranom slučaju u predmetnoj prometnoj nezgodi.

5. Na okolnost utvrđenja postotka trajnog invaliditeta po ostvarenom osiguranom slučaju osnovom predmetne police osiguranja, prema tablicama tuženika koje čine sastavni dio Općih uvjeta, sud prvog stupnja je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Vesni Šerić, koja u svom nalazu i mišljenju navodi da je visina zaostalog invaliditeta s naslova ozljede Glava XIV RUKE, Posebne odredbe, t. 124. djelomična paraliza brahijalnog pleksusa gornje grane ERB i iznosi 33 %. Nadalje Glava XV NOGE, Posebnim odredbama, t. 174. deformirajuća artroza koljena poslije ozljeda zglobnih tijela koje uzrokuje umanjenju pokretljivost s RTG dokazom uspoređeno sa zdravim umanjeno za više od 2/3 pokreta iznosi 5 % tako da trajni invaliditet iznosi 38 %.

6. Naime, u predmetnoj nezgodi tužitelj je kao pješak zadobio teške tjelesne ozljede kralježnice, desnog koljena, desnog ramena, lijevog kuka te povredu desne šake i desne podlaktice zbog čega je mu je pružena liječnička pomoć u KBC Zagreb.

7. Pregledom police osiguranja od nezgode od 28. prosinca .2018. godine (list 33 spisa) utvrđeno je da su tužitelj i tuženik sklopili policu osiguranja za razdoblje od 03.12.2018.g. do 03.12.2019. godine zaključno uz ugovoren trajni invaliditet uslijed nesretnog slučaja u visini iznosa od 750.000,00 kn, a u kojem razdoblju se dogodio štetni događaj, što nije bilo sporno između stranaka u ovoj pravnoj stvari.

8. Pregledom, pak, Općih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (dalje: Opći uvjeti tuženika), a koji Opći uvjeti su sastavni dio Police osiguranja, tužitelj i tuženik su člankom 8. stavak 1. točka 8. ugovorili da će tuženik kao osiguratelj isplatiti osiguraniku, ovdje tužitelju, postotak od osigurane svote za slučaj trajnog invaliditeta koji odgovara postotku djelomičnog invaliditeta, ako je zbog nesretnog slučaja nastupio djelomični invaliditet osiguranika.

9. Prema Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (dalje: Tablice invaliditeta) točkom 174. ugovoreno je da deformirajuća artroza koljena poslije ozljede zglobnih tijela koja uzrokuje umanjenu pokretljivost s RTG dokazom - uspoređeno sa zdravim, umanjenje više od 2/3 opsega pokreta je 10%.

10. Prema posebnim odredbama Glave XIV. Tablice invaliditeta osiguranik je u obvezi osiguratelju, ovdje tuženiku, dati na uvid RTG snimke, time da prema posebnim odredbama Tablica invaliditeta vezanim uz točku 124. (djelomična paraliza brahijalnog pleksusa) ugovoreno je da se invaliditet određuje samo u slučajevima traumatskog oštećenja motornih niti perifernih živaca nakon završenog liječenja i rehabilitacije a najranije dvije godine nakon ozljede uz klinički pregled i obvezno utvrđenje konačnog stupnja ozljede živca EMNG nalazima.

11. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je odlučivao temeljem čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), kojom odredbom je propisano kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio dok je st. 2. citiranog čl. 943. ZOO-a propisano ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, taj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njezin iznos. Pri tome je odredbom čl. 183. ZOO-a stavka. 1. propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a stavkom 2. je propisano ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmenu ili pismeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obveze.

12. Tuženik tijekom postupka ističe kako za primjenu točke 174. Tablica invaliditeta nije bilo ozljede zglobnih tijela, te da tužitelj nije dostavio RTG dokaz deformirajuće artroze koljena odnosno u ovom konkretnom sporu da vještak nije naveo opseg pokretljivosti koljena.

13. Navedene primjedbe za primjenu točke 174. Tablica invaliditeta vještakinja dr. Vesna Šerić dopunskim očitovanjem otklanja navodeći da su učinjenim MR utvrđene ozljede zglobnih tijela desnog koljena, a koja ozljeda je opisana u točci 174. gdje se govori o lomovima, kao i da se u Tablicama invaliditeta ne predviđa MR što je redovna pretraga kod ove vrste ozljeda te da je pregledom tužitelja i na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju iščitala ozljede tužitelja i dovela ih u svezi točke 174. Tablica invaliditeta. Pri tome vještakinja objašnjava kako točka 174. Tablice predviđa smanjeni opseg pokretljivosti koljena za 2/3 u odnosu na zdravo koljeno uz opisano ograničene i bolne kretnje u desnom koljenu te palpatornu bolnost unutarnje zglobne pukotine, te napomenu da je u medicini osnovno kod procjene parnih organa bilo koje vrste se uvijek uspoređuju lijeva i desna strana tijela, koje moraju biti u 95 % simetrične time da je prilikom pregleda tužitelja prije izrade nalaza i mišljenja uspoređivala zdravi i ozlijeđeni dio tijela.

14. U odnosu, pak, na primjedbu tuženika vezano za primjenu točke 124. Tablica invaliditeta tuženika (djelomična paraliza brahijalnog pleksusa) tuženik je prema uvjetima osiguranja u obvezi isplatiti osigurninu ako je utvrđen invaliditet u slučajevima traumatskog oštećenja motornih niti perifernih živaca nakon završenog liječenja i rehabilitacije, a najranije dvije godine nakon ozljede uz klinički pregled i obvezno utvrđenje konačnog stupnja ozljede živca EMNG nalazima.

15. U navedenom, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, koja prileži u spisu, kao i nalaza i mišljenja vještaka te dopunskog očitovanja vještaka, utvrdio kako je tužitelj sačinio EMNG nalaze u dva navrata kroz dvije godine te je EMNG napravljen prvi put dana 08.01.2020. godine, a potom je EMNG ponovno rađen na traženje ortopeda i neurologa dana 30.09.2020. godine, radi promatranja eventualnog oporavka ili stagnacije mijelinskih ovojnica živca, a zadnji EMNG je rađen 25.11.2021. što znači dvije godine manje jedan dan (štetni događaj se zbio dana 26. studenog 2011. godine).

15.1. Dakle, to što je tužitelj je sačinio zadnji EMNG dan ranije (trebao je isti sačiniti dana 26. studenog 2011. godine, isti sačinjen dan prije), prema mišljenju vještaka dr. Vesne Šerić je potpuno irelevantno za navedenu ozljedu jer se EMNG ne radi kao hitna pretraga već u razmacima od par mjeseci ili dvije godine time da taj jedan dan što je ranije učinjen EMNG ne bi mogao utjecati na njegovo zdravstveno stanje odnosno stanje desne ruke niti može utjecati na nalaz niti bi se poboljšalo stanje tužitelja.

16. Ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što je EMNG pretraga učinjena jedan dan ranije, ne isključuje primjenu točke 124. Tablica invaliditeta u ovoj konkretnoj pravnoj stvari budući da je dan 26. studenog 2011. godine (zadnji dan za protek roka od dvije godine) što u svakako ne bi utjecalo na utvrđeno zdravstveno stanje desne ruke tužitelja niti bi se poboljšalo njegovo zdravstveno stanje u odnosu na desnu ruku.

17. Time se pravilnim ukazuje pravno stajališta suda prvog stupnja kako se, u navedenim okolnostima, radi o pretjeranom formalizmu u tumačenju uvjeta iz Tablica invaliditeta tuženika, koji se ogleda u činjenici da ne bi bio prihvatljiv nalaz koji je sačinjen dan ranije od ugovorenog roka od dvije godine za ponovnu EMNG pretragu, imajući pri tome u vidu da pacijenti ne mogu utjecati na dan kada će biti primljeni na pregled u bolnicu i kada će moći obaviti pojedinu pretragu.

18. U tom pravcu, suprotno navodima žalitelja, pravilno sud prvog stupnja polazi od sadržaja odredbe članka 942. ZOO-a, kojom je propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovornih obveza. Naime, iako tuženik ukazuje kako se dodatni uvjeti za ostvarenje priznanja na naknadu za osigurani slučaj ne mogu smatrati gubitkom prava, radi se upravo o tome jer po ocjeni tuženika, navedeno doslovno nepoštivanje uvjeta za primjenu odgovarajućih Tablica tuženika, dovodi do isključenja priznanja naknade s ovog osnova.

19.Stoga je sud prvog stupnja s pravom, a sukladno čl. 942. ZOO-a, zaključio da se u navedenim okolnostima konkretnog slučaja, kada je zahtijevana pretraga nedvojbeno učinjena, ali jedan dan preuranjeno u odnosu na predviđeni rok, radi o posebno otegotnoj odredbi uz točku 124. Glava XIV. Tablica invaliditeta, te pravilno ocijenio kao neosnovane navode tuženika da nije ispunjena posebna odredba uz čl. 124. kojom je ugovoreno prema odredbama Tablica invaliditeta vezanim uz točku 124. (djelomična paraliza brahijalnog pleksusa).

20. U navedenom s pravom sud prvog stupnja otklanja potrebu za provođenjem novog nalaza i mišljenja po vještaku iste struke budući vještak akceptira sve prigovore tuženika obrazlažući u svom nalazu i mišljenju otklon iznesenih tvrdnji u odnosu na primjenu Tablica invaliditeta iz točka 124. i 174. provedenom medicinskom dijagnostikom, kojom je u potpunosti utvrđen zaostalih invaliditet kod tužitelja u svezi s osiguranim slučajem u predmetnoj prometnoj nezgodi.

20.1. Naime, suštinski se radi o prigovorima koji svoje ishodište doista imaju u nalazu vještaka medicinske struke ali zapravo predstavljaju prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, u konkretnom slučaju odredaba Tablica trajnog invaliditeta tuženika, koje predstavljaju sastavni dio predmetne police o osiguranju tužitelja, što nije zadatak vještaka.

21. Stoga je, suprotno navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud otklonio potrebu za provođenjem novog medicinskog vještačenja na okolnost utvrđenja trajnih posljedica iz razloga što nalaz vještaka i u ovom nije nejasan, nepotpuno niti proturječan sam sebi u smislu odredbe članka 261 ZPP-a, te bi drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Time nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s navedenom odredbom članka 261. stavka 2. i 3. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalitelj u žalbenim navodima.

22. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje te sukladno istom pravilno primijenio važeće Tablice invaliditeta tuženika uz predmetnu policu prema ugovorenoj visinu osigurnine u iznosu od 750.000,00 kn (99.542,10 EUR) te utvrđen invaliditet u visini od 38%, što predstavlja iznos od 285.000,00 kn (37.825,99 EUR), a kako je tuženik već isplatio tužitelju iznos od 187.500,00 kn (24.885,53 EUR) to je pravilno tužitelju primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao njegov zahtjev za daljnjom isplatom osigurnine u visini iznosa od 97.500,00 kn tj. 12.940,47 EUR.

23. Na ovako dosuđenu visinu iznosa od 12.940,47 EUR tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata tekuća od dana 17. veljače 2022. do dana isplate, imajući u vidu odredbu čl. 943. stavak 1. ZOO-a kojom je odredbom propisan rok za isplatu u roku od 14 dana računajući od dana od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, a prema dostavljenom . odštetnom zahtjevu s potvrdom o primitku od 03. veljače 2022 .

24. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica