REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: K-603/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Nataši Đaković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tihane Petrović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FH, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 37/24 – dalje KZ/11), članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 i članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-258/2024 od 22. travnja 2024., zaprimljene kod ovog suda 23. travnja 2024., izmijenjene na raspravi 8. prosinca 2025., nakon javne rasprave održane 4. studenog 2025. i 8. prosinca 2025. u prisutnosti Maše Jurjević, zamjenice općinske državne odvjetnice u Zadru, okrivljenog FH i branitelja okrivljenika odvjetnika Borisa Radmana, dana 11. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i O rođene Z, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], autolimar, zaposlen, sa završenom srednjom školom, rastavljen, otac dvoje maloljetne djece, bez čina i odlikovanja, bez imovine, državljanin Republike Hrvatske, osuđivan,

k r i v  j e

što je

1.) dana 1. ožujka 2024. oko 18,00 sati, u Zadru, Ivana Lucića 47, ispred Osnovne škole Smiljevac, na igralištu, došao do djeteta žrtve ZH, rođenog **.**.2007., te ga pozvao da dođe do njega, a kada ga je dijete žrtva poslušalo, to je u cilju da ga ustraši iako svjestan da navedeno dijete nije u mogućnosti pružiti mu adekvatan otpor budući je u dobi od 16 godina i nepunih 5 mjeseci, pa ga je uhvatio sa jednom rukom za vrat dok ga je s drugom rukom i to sa otvorenim dlanom ruke, više puta udario po licu i pri tome mu govorio da što će on omalovažavati njegovog sina i ako se još samo jednom obrati njegovom sinu da se neće provesti dobro, a zatim mu rekao da će ga ubiti, pri čemu je kod djeteta žrtve ZH izazvao osjećaj straha, ugroženosti i nesigurnosti zbog bojazni da bi izrečene prijetnje mogao i ostvariti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

2.) točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca siječnja 2024., u razdoblju od 19,00 do 19,30 sati, kada je na cesti ugledao dijete žrtvu ZH, rođenog **.**.2007., kako hoda sa prijateljem RH iz pravca Suhovarske ulice prema Osnovnoj školi Smiljevac, budući je sa svojim osobnim automobilom prolazio pored njih, to je zaustavio svoj automobil i izašao iz njega, a zatim došao do djeteta žrtve ZH i sa obje ga ruke uhvatio za vrat, a zatim za odjeću sa prednje strane i držeći ga za odjeću, podigao ga od tla pri čemu mu je, a u cilju da ga ustraši, iako svjestan da je navedeno dijete u dobi od 16 godina i 2 mjeseca i time nesposobno da mu pruži adekvatan otpor, vičući rekao da ako još samo jednom se obrati njegovoj kćerki, da će ga ubiti, a koje njegove riječi su kod djeteta žrtve ZH izazvale osjećaj straha, ugroženosti i nesigurnosti zbog bojazni da bi izrečene prijetnje mogao i ostvariti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

čime je počinio pod točkom 1.) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 37/24 – dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, te pod točkom 2.) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. stavkom 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenom FH se za kazneno djelo pod toč. 1.) ove izreke

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenom FH se za kazneno djelo pod toč. 2.) ove izreke

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11 okrivljeni OH se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI,

potom se na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom FH

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom FH se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 2. do 4. ožujka 2024.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje ZKP/08) okrivljeni OH dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak vještačenja u iznosu 398,17 eura (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi), paušalnu svotu od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika - žrtve ZH, u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem.

VI. Na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08, protiv okrivljenog FH s podacima kao pod točkom I. izreke ove presude

O D B I J A S E O P T U Ž B A

da bi dana 1. ožujka 2024. oko 18,00 sati, u Zadru, Ivana Lucića 47, ispred Osnovne škole Smiljevac, na igralištu, kada mu je prišlo dijete žrtva FHEC, rođen **.**.2006., prijatelj ZH, rekao s ciljem da ustraši dijete žrtvu OHEC u dobi od svega 17 godina, da neka dovedu još trojicu maloljetnika kao što su oni i da će ih on sve sravniti s podom, a zatim se obratio djetetu žrtvi ZHEC i rekao mu da se gubi jer da će tako biti i njemu, pri čemu je kod djeteta žrtve OHEC izazvao osjećaj straha, ugroženosti i nesigurnosti zbog bojazni da bi izrečene prijetnje mogao i ostvariti,

dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

VII. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, u odnosu na odbijajući dio presude pod točkom VI. izreke presude padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv okrivljenog FH, zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjenih na štetu djeteta žrtve ZH i jednog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 na štetu djeteta žrtve OHEC.

2. Na raspravi održanoj 8. prosinca 2025. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je odustalo od kaznenog progona protiv okrivljenika u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta žrtve OHEC, nakon čega je izmijenilo prijedlog kaznenopravne sankcije, na način da se okrivljeniku predlaže izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci uz rok kušnje od tri godine.

3. Na istoj raspravi tužitelj je izmijenio i činjenični opis oba kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjenih na štetu djeteta žrtve ZH, na način da pod toč. 1.) i 2.) optužnice umjesto riječi ''dobi od 15 godina'' treba stajati ''u dobi od 16 godina'', te je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1.) počinjeno na štetu ZH iz činjeničnog opisa djela ispušten dio koji se odnosi na dijete žrtvu OHEC i to u 9. redu činjeničnog opisa od riječi ''a kada je do njega prišao dijete žrtva'' do riječi ''jer da će tako biti i njemu'', kao i u predzadnjem retku riječi '' i OHEC'.

4. Žrtve ZH i FHEC tijekom postupka nisu postavili imovinskopravne zahtjeve, s tim da se ZH očitovao da ne želi sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika.

5. U obrani koju je iznio pred policijskim službenicima, kao i prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru okrivljenik je u bitnom iskazivao identično. Negirao je da bi kritičnih prigoda prijetio djetetu žrtvi EH, te je naveo da se ZH obje prigode obratio jer su mu se sin R trinaest godine i kćer E stara petnaest godina žalili da ih ZH, koji ide u istu školu kao i njegova kćer, maltretira na način da R naziva malim debelim prascem, te da je na E u dva navrata bacio opušak cigarete i to jednom u lice. Prve prigode da je samo pozvao ZH, a kada mu je isti prišao on mu je rekao da mu ne omalovažava i ne maltretira sina ispred škole, dok je negirao bilo kakav fizički kontakt i prijetnje. Vezano za događaj od 1. ožujka 2024. izjavo je da mu se sin žalio da ga je ZH nastavio maltretirati, stoga je on pozvao ZH koji mu je prišao te mu je rekao da to više ne radi, a kada je ZH to negirao i krenuo mu se približavati ispružio je ruku i istog udario u predjelu ramena i ošamario ga, a prilikom malog naguravanja ZH je pao na tlo, te ga je on nogom malo gurnuo jedanput ili dvaput i pitao ga je li lijepo kad baciš dijete od 12-13 godina na pod i guraš ga, kao što je radio ispred škole. Potom da je došao Stipin prijatelj kojem je samo rekao da se makne. Nakon toga da je on otišao u auto i nije nikom prijetio. Dodaje da je htio dokazati da se mala djeca ne smiju tući, a nažalost on je to napravio. Žao mu je što je tako postupio, ali da su mu živci malo popustili jer je i on bio maltretiran u školi pa ne želi da netko maltretira njegovu djecu.

6. Okrivljenik se na raspravi 4. studenog 2025. očitovao da se ne smatra krivim za učin kaznenih djela koje mu se stavljaju na teret, da bi na raspravi održanoj 8. prosinca 2025., nakon što je zastupnica optužbe odustala od kaznenog progona u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 počinjeno na štetu OHEC i izmijenila prijedlog kaznenopravne sankcije, izmijenio očitovanje o optužbi te izjavio da se smatra krivim za učin dva kaznena djela prijetnje na štetu ZH.

7. U svojoj obrani koju je iznio na raspravi 8. prosinca 2025., s tim da nije želio odgovarati na postavljena pitanja, okrivljenik je naveo da priznaje oba kaznena djela kako su optužena i činjenično navedena. Žao mu je i kaje se zbog počinjenih djela te obećaje da se više neće asocijalno ponašati.

8. Pozvan sukladno članku 417.a. stavku 6. ZKP/08 očitovati se je li suglasan s predloženom vrstom i mjerom kazne čije se izricanje traži u optužnici, okrivljenik je izjavio da u cijelosti prihvaća predloženu kaznu.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke PH (l.s. 156-157) i FHE (l.s. 157-158), ispitan je okrivljeni OH (l.s. 160), te su pročitani zapisnici i pregledane DVD snimke ispitivanja okrivljenika u prethodnom postupku i to zapisnik o ispitivanju FH u svojstvu osumnjičenika s DVD snimkom ispitivanja (l.s. 11-14. i 16) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika FH s DVD snimkom ispitivanja (l.s. 32-34), uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani slijedeći dokazi: liječnička prijava i nalaz hitnog prijema Opće bolnice Zadar za ZH (l.s. 9,10), zapisnici s pripadajućim DVD snimkama ispitivanja u svojstvu svjedoka ZH (l.s. 94-95), OHEC (l.s.96- 97) i RH (98-99) ispitanih putem audio-video uređaja na dokaznim ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zadru, pročitano je medicinsko vještačenje (l.s. 104-105), a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije za okrivljenika (l.s. 81, 162 i 163).

10. S obzirom da su tijekom postupka, a do priznanja okrivljenika u spis dostavljeni pribavljeni materijalni i provedeni personalni dokazi, sud je bio dužan provjeriti je li priznanje okrivljenika u skladu s tim dokazima.

11. Odmah je potrebno navesti da je sud ocijenio da je okrivljenikovo činjenično priznanje potpuno i u skladu s provedenim dokazima, prije svega iskazom djeteta žrtve ZH kojem sud vjeruje, a koji je detaljno i uvjerljivo opisao inkriminirane događaje, te je njegov iskaz u suglasju s iskazima svjedoka OHEC i RH, očevicima događaja. Ispitan u svojstvu svjedoka žrtva dijete ZH je naveo da ga je okrivljenik ispred škole, na igralištu uhvatio za vrat i rekao mu da će ga ubiti, da dovede još četvoricu i da će ih sve pobiti. Navodi da ga je okrivljenik ''plesnuo'' tri puta te je on pao na tlo gdje ga je okrivljenik tukao nogama. U jednom trenutku okrivljenik se okrenuo prema njegovom prijatelju FHEC kojem je rekao da što gleda, da će i on dobiti, nakon čega je okrivljenik sjeo u auto i odvezao se. On poznaje okrivljenikov sina ali s istim ne razgovara, te smatra da je okrivljenik postupio na ovakav način jer mu je sin lagao jer ga okrivljenikova djeca mrze. Vezano za raniji događaj naveo je da su on i prijatelj RH išli do škole kada je okrivljenik prošao autom kraj njih, a potom se vratio u rikverc, izašao iz auta i uhvatio ga za vrat te mu rekao da će ga ubiti, psovao mu majku, a prijatelju RH je rekao da samo gleda da će i on isto dobiti. On se roditeljima povjerio tek nakon drugog događaja, jer se bojao njihove reakcije. Zbog tih događaja da ga je bilo strah, okretao se po cesti i noću budio.

12. Prema tome, kako se okrivljeni OH u odnosu na kaznena djela koja mu se stavljaju na teret na raspravi očitovao da se smatra krivim, činjenično ih priznao, te kako je njegovo priznanje u skladu s izvedenim dokazima, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kritičnih prigoda, žrtvi ZH, tada maloljetnom, ozbiljno prijetio smrću što nedvojbeno proizlazi iz riječi koje mu je uputio – da će ga ubiti, a kaznena djela su počinjena prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, čega je sam okrivljenik bio svjestan te je upravo i postupao s ciljem da kod žrtve izazove strah i uznemirenost, slijedom čega je sud nedvojbeno utvrdio da je ovakvim postupanjem okrivljeni OH ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

13. Vezano za kvalifikatorni oblik kaznenog djela – ovaj sud zaključuje da je kazneno djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi imajući u vidu da je dijete žrtva ZH u inkriminirano vrijeme imao 16 godina, dakle da je bio u ranjivoj fazi odrastanja, da je prema iskazu oca žrtve, svjedoka PH u to vrijeme ZH bio ''djetinjast'' i da je mjesec dana nakon događaja osjećao posljedice događaja, bio je povučen, tražio je da mu upale svjetla na balkonu kada bi izlazio vani, bojao se, zatim, da je okrivljenik obje prigode prijetio i fizički napao maloljetnika od kojeg je stariji 23 godine te psihofizički nadmoćniji, čega je bio svjestan, što je proizlazi i iz opisa fizičkog sukoba koji su i žrtva i okrivljenik opisali identično, odnosno da je dijete žrtva udareno od strane okrivljenika i palo na tlo, dakle nema govora da bi žrtva uzvraćala udarce ili se pokušala branila, zatim, činjenicu da djeca imaju strah od prijavljivanja kaznenih djela čemu u prilog govori okolnost da se žrtva povjerila ocu tek nakon drugog događaja jer se bojalo reakcije roditelja, pri čemu iz obrane okrivljenika proizlazi da je isti bio svjestan da je se radi o maloljetnom djetetu jer je naveo da žrtva ide u istu školu kao i njegova kćer, te je izjavio da je ZH htio dokazati da se mala djeca ne smiju tući i da je nažalost on je to napravio, slijedom čega je sud nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik ostvario obilježja kvalificiranog oblika kaznenoga djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

14. S obzirom na navedeno sud je okrivljenika temeljem prethodno citiranog članka proglasio krivim, a sukladno članku 459. stavku 7. u vezi stavka 6. ZKP/08 u nastavku se obrazlaže samo odluka o kazni na koju je okrivljenik osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

15. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na okrivljenika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotno sud je cijenio okrivljenikovo priznanje kaznenih djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela koje je po ocjeni ovog suda bilo iskreno, korektno držanje pred sudom, činjenicu da je isti otac dvoje maloljetne djece, dok mu je otegotnim cijenio raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost.

16. Konačno, sud je morao uzeti u obzir da je okrivljenik prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije koju je predložila optužba, dakle kaznu zatvora od šest mjeseci za svako kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, te predloženu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz rok kušnje tri godine, stoga sud okrivljeniku sukladno članku 417.a. stavka 7. ZKP/08 nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne niti veću mjeru kazne od predložene. Ponašanje okrivljenika, opisano u izreci ove presude bilo je krajnje neprihvatljivo i stoga zahtjeva ozbiljniju osudu. Međutim, samu pogubnost onoga što je napravio okrivljenik je evidentno shvatio. Priznao je kaznena djela i prihvatio odgovornost. On se pokajao za ono što je učinio i sud doista nema nikakvih razloga ne vjerovati mu u pogledu toga. Prema stavu suda izrečenom sankcijom prema počinitelju se izražava opravdani moralni prijekor i osuda zbog počinjenih kaznenih djela, a istom će se utjecati kako na počinitelja tako i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela.

17. Okrivljeni OH se izvorno teretio i za počinjenje kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u vezi st. 1. KZ/11 prema djetetu žrtvi ZHEC. Na raspravi od 8. prosinca 2025. državno odvjetništvo je odustalo od kaznenog progona u odnosu na to kazneno djelo. Shodno tome sud je bio dužan na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08 donijeti presudu kojom se optužba odbija u odnosu na to kazneno djelo. S obzirom na to bilo je nužno iz činjeničnog opisa, koji je sačinjen skupno za to kazneno djelo i kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. počinjeno prema djetetu žrtvi ZH (točka 1.) optužnice), izdvojiti činjenice koje se odnose na ovo kazneno djelo. Ujedno je bilo potrebno, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužnici izdaci i nagrada njegovog branitelja u odnosu na odbijajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

18. Sud je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naložio okrivljenom FH, u odnosu na osuđujući dio presude, snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08 i to troškove medicinskog vještačenja u iznosu 398,17 eura (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi), paušalni iznos od 70,00 (sedamdeset) eura, kao i trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika - žrtve ZH, u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem.

19. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Nataša Đaković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KO-DO-258/2024,

2. okrivljeni OH,

3. branitelj okrivljenika Boris Radman, odvjetnik u Zadru

4. žrtva ZH,

5. žrtva OHE,

6. u spis.