Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1707/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Renati Lukežić Juretić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, zastupan po pun. Goranu Gložiniću, odvjetnik u OD Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici pod poslovnim brojem P-923/2023-18 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalbe tužitelja i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici pod poslovnim brojem P-923/2023-18 od 19. svibnja 2025.:

- potvrđuje u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa koji glasi :

„Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih kamata isplati iznos od 382,86 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 4,46 € od 28.11.2007.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 30.01.2008.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 30.01.2008.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 27.02.2008.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 27.03.2008.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 29.04.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 28.05.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 27.06.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 29.07.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 27.08.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 30.09.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 31.10.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 26.11.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 24.12.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 31.01.2009.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 26.02.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 26.03.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 25.04.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 26.05.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.06.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 28.07.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.08.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 30.09.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 29.10.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 25.11.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 16.12.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.01.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.02.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.03.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 16.04.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 21.05.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.06.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 20.07.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.08.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 17.09.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 20.10.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.11.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 14.12.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.01.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 15.02.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 15.03.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.04.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 19.05.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 11.06.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.07.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 04.08.2011.g do isplate,

koje teku do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, te od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine, po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i odredbom čl. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, u roku od 15 dana."

-preinačava u preostalom odbijajućem dijelu točke IV. izreke te u odluci o troškovima postupka ( točka III. izreke) i u tom dijelu sudi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 628-50-3616313 od 21.08.2006. godine, sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke pod brojem OU-1178/06 dana 22.08.2006. godine, u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i shodno tome povećavati ugovoreni anuitet.“

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska ulica 69, OIB: 53056966535 da tužitelju TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana, naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 198,12 EUR-a. zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 600,00 EUR-a teče od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 628-50-3616313 od 21.08.2006. godine, sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke pod brojem OU-1178/06 dana 22.08.2006. godine, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska ulica 69, OIB: 53056966535 da tužitelju TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.240,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 1,71 € od 29.09.2006.g do isplate,

- na iznos od 1,33 € od 29.10.2006.g do isplate,

- na iznos od 0,13 € od 29.11.2006.g do isplate,

- na iznos od 0,08 € od 27.03.2008.g do isplate,

- na iznos od 12,26 € od 31.10.2008.g do isplate,

- na iznos od 15,73 € od 24.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 18,23 € od 31.01.2009.g do isplate,

- na iznos od 19,36 € od 26.02.2009.g do isplate,

- na iznos od 16,45 € od 26.03.2009.g do isplate,

- na iznos od 17,06 € od 25.04.2009.g do isplate,

- na iznos od 12,23 € od 26.05.2009.g do isplate,

- na iznos od 8,68 € od 27.06.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,63 € od 28.07.2009.g do isplate,

- na iznos od 11,50 € od 27.08.2009.g do isplate,

- na iznos od 11,33 € od 30.09.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,44 € od 29.10.2009.g do isplate,

- na iznos od 12,99 € od 25.11.2009.g do isplate,

- na iznos od 15,84 € od 16.12.2009.g do isplate,

- na iznos od 19,89 € od 27.01.2010.g do isplate,

- na iznos od 18,96 € od 27.02.2010.g do isplate,

- na iznos od 24,46 € od 27.03.2010.g do isplate,

- na iznos od 23,42 € od 16.04.2010.g do isplate,

- na iznos od 25,45 € od 21.05.2010.g do isplate,

- na iznos od 43,04 € od 12.06.2010.g do isplate,

- na iznos od 39,42 € od 20.07.2010.g do isplate,

- na iznos od 50,48 € od 12.08.2010.g do isplate,

- na iznos od 46,66 € od 17.09.2010.g do isplate,

- na iznos od 40,51 € od 20.10.2010.g do isplate,

- na iznos od 53,48 € od 12.11.2010.g do isplate,

- na iznos od 69,98 € od 14.12.2010.g do isplate,

- na iznos od 58,30 € od 12.01.2011.g do isplate,

- na iznos od 62,40 € od 15.02.2011.g do isplate,

- na iznos od 57,18 € od 15.03.2011.g do isplate,

- na iznos od 58,12 € od 12.04.2011.g do isplate,

- na iznos od 80,24 € od 19.05.2011.g do isplate,

- na iznos od 82,40 € od 11.06.2011.g do isplate,

- na iznos od 100,88 € od 12.07.2011.g do isplate,

- na iznos od 91,38 € od 04.08.2011.g do isplate,

koje teku do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, te od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine, po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i odredbom čl. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, u roku od 15 dana.

1.2.Ujedno je naloženo pod točkom III. izreke tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska ulica 69, OIB: 53056966535 da tužitelju TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 900,00 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od dana presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana.

1.3. U odluci pod točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:" " Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 628-50-3616313 od 21.08.2006. godine, sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke pod brojem OU-1178/06 dana 22.08.2006. godine, u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i shodno tome povećavati ugovoreni anuitet.

Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih kamata isplati iznos od 382,86 eura s pripadajućim

zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 4,46 € od 28.11.2007.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 30.01.2008.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 30.01.2008.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 27.02.2008.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 27.03.2008.g do isplate,

- na iznos od 4,46 € od 29.04.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 28.05.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 27.06.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 29.07.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 27.08.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 30.09.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 31.10.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 26.11.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 24.12.2008.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 31.01.2009.g do isplate,

- na iznos od 6,63 € od 26.02.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 26.03.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 25.04.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 26.05.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.06.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 28.07.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.08.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 30.09.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 29.10.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 25.11.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 16.12.2009.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.01.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.02.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 27.03.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 16.04.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 21.05.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.06.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 20.07.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.08.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 17.09.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 20.10.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.11.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 14.12.2010.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.01.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 15.02.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 15.03.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.04.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 19.05.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 11.06.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 12.07.2011.g do isplate,

- na iznos od 9,66 € od 04.08.2011.g do isplate,

koje teku do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, te od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine, po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i odredbom čl. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov tužbeni zahtjev pod točkama III. i IV. izreke žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 628-50-3616313 od 21.08.2006., sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke pod brojem OU-1178/06 dana 22.08.2006., kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tužene banke, kao i da mu tuženik isplati razliku plaćenih mjesečnih anuiteta s pripadajućom kamatom dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 628-50-3616313 od 21.08.2006. godine, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama u protuvrijednosti od 20.246,80 CHF prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita,

- da je člankom 2. ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti kamatu po kamatnoj stopi od 5,20% godišnje sadržanom u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. –

-da nije sporno da se tužitelj obvezao predmetni kredit otplatiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

- isto tako nije sporno da je tužitelj tijekom trajanja ugovornog odnosa izvršavao svoju ugovornu obvezu, odnosno otplaćivao predmetni kredit te je istog u cijelosti otplatio,31. kolovoza 2011..

- da je tijekom trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF za vrijeme realizacije kredita,

-da Isto tako, nije sporno da izvršena pretplata u otplati kredita s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početnu iznosi 382,86 EUR, kao i s osnova rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 1.240,63 EUR, kako tužitelj i potražuje u ovom postupku.

8. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je utvrdio ništetnim ugovorene odredbe u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti dok je odbio u preostalom odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i isplati s ovog osnove razlike u isplaćenim anuitetima jer je smatrao osnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva.

9. Naime, imajući u vidu naprijed navedeno, sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, utvrđujući kako je tužitelj radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi porasta važećeg tečaja za CHF, na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupno u iznosu od.240,63 EUR-a. Međutim, za potraživanje s osnova ništene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, smatrao je osnovanim prigovor zastare, jer je presuda posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača s osnova promjenjive kamatne stope postala pravomoćna odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. 06.2014. kojom su u toč. II. potvrđene toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. presude P-1401/12 koje se odnose na utvrđenje ništetnosti za ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako je ista postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. to je s danom 14. lipnja 2019. nastupila zastara prava na potraživanje s osnova promjenjive kamatne stope.

10. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje: ZZP/07).

11. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim prigovor zastare u odnosu na potraživanja s osnove isplate koja se odnosi na razliku u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pozivom na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), prema kojoj tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ovo obzirom da pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ovaj dio tražbine tužitelja nije došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok za utuženu tražbinu ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. zbog čega sud prvog stupnja u pobijanoj presudi s pravom navodi da je zastarni rok u odnosu na zahtjev za isplatu s ovog osnova ista kao 13. lipnja 2019. i zastara nastupila 14. lipnja 2019. jer je tužba u ovom postupku podnesena 11. kolovoza 2023.., te je ista podnesena prije isteka zastarnog roka.

12. Utoliko su u ovom dijelu koji se odnosi na kondemnatornu odluku za isplatu iznosa s osnova razlike više izvršene uplate temeljem kreditne obveze na ime nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, neosnovani navodi žalbe,a pa je žalbu tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368.stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu potvrditi radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Žalitelj, međutim, osnovano u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude u odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje odredaba predmetnog ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatne stope u članku 2. citiranog Ugovora, ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u dijelu kojim je u ovom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Naime, prije svega je ukazati kako se u konkretnom slučaju u ovom dijelu tužbenog zahtjeva radi o deklaratornom zahtjevu upravljenom na utvrđenje nišetnosti odredaba čl. 2. citiranog Ugovora o kreditu, kojim je određena redovna kamata kao promjenjiva temeljem koje je tuženik bio ovlašten jednostrano promijeniti, a time i ugovoreni anuitete.

14.1. U navedenom s pravom žalitelj ukazuje ukazuje kako se radi o zahtjevu koji ne podliježi zastari sukladno odredbi članka 328. ZOO-a jer se radi o pravu koje se u slučaju ništetnosti ne gasi.

15. Polazeći stoga od odredbe čl. 118. Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/09, 78/2012 i 56/2013) presude pod posl.br P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2014. te presuda pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obvezujuće su i predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane, ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu.

16. Naime, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača citiranim presuda presuđeno da je tuženik ( među ostalima bankama) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Navedene presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP/07., a na temelju odredbe članka 138.a. ZZP/07., prema kojoj odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Naime, prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15) postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti će se prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ovaj) vode se i dovršavaju po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

19. Stoga se primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama, br. 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Dakle, u ovakvim parnicama riječ o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

21. Naime, člankom 502c. ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. S druge strane utvrđujući kako tuženik nije dokazao okolnosti da je u konkretnom slučaju tuženik ispoštovao načela savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja predmetnog ugovora prije sklapanja ugovora odnosno da je obavijestio potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, to su ugovorne odredbe nepoštene i u djelu da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ni u vrijeme zaključenja ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori te ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koje utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate , a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

23. Naime,i sama nerazumljivost ugovornih odredaba predstavlja ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje.

24. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je, pri čemu je propuštanje davanja bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

24. 1 U tom kontekstu načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO ) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznoga odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznoga odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

25. Stoga ocjenjujući navedenu ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi zaključak kako je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, radi čega je navedena ugovorna odredba predmetnoga ugovora o kreditu ništetna temeljem odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača

26.. Slijedom naprijed izloženog, na temelju odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a u tom dijelu je valjalo preinačiti pobijanu presudu, a temeljem odredbe članka 368. točka 1 ZPP-a u preostalom dijelu pobijanu presudu potvrditi.

27. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o djelomičnom uspjehu tužitelja u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva već neosnovanosti djela njenog zahtjeva zbog istaknutog prigovora zastare potraživanja. Stoga u navedenoj pravnoj situaciji nema mjestu primjeni pravnog stava izraženog u odluci Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., na koji se pogrešno poziva žalitelj osporavajući pravilnost odluke o troškovima postupka.

27.1. Utoliko je o odluci o troškovima postupka obzirom na djelomični uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu i visini tužbenog zahtjeva valjalo odlučiti upravo na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, jer prigovor zastare ne predstavlja odluku o visini zahtjeva već osnovanosti postavljenog tužbenog traženja. Stoga je uspjeh tužitelja kako u odnosu na osnovu tako i visinu postavljenog zahtjeva oko koje se i vodio dokazni postupak, cijeniti od 80 % dok je uspjeh tuženika u postupku iznosi 20 % pa je cjelokupni uspjeh tužitelja u postupku u omjeru od 60 % u kom opsegu je valjalo priznati pravilno obračunati trošak postupka u iznosu od 1.200,00 EUR-a, te tužitelju priznati daljnji trošak u iznosu od 120,00 EUR-a uvećeno za trošak sastava žalbe, razmjerno polovičnom uspjehu u žalbenom stadiju postupka, prema vrijednosti ožalbenog dijela presude, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe temeljem Tbr. 10. točka 1. OT-a od 62,5 boda, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR-a te uvećan za PDV, razmjerno uspjehu od 50 % u žalbenom stadiju postupka iznosi 78,12 EUR-a,. radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

.

U Splitu, 11. prosinca 2025

Predsjednik vijeća

Boris Mimica