Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1041/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici KS, Ćamil Salahović i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete,, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 4 Pn-3134/2019-28 od 18. travnja 2023., te žalbi tužitelja na dopunsku presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 4 Pn-3134/2019-39 od 10. veljače 2025. , sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 4 Pn-3134/2019-28 od 18. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženu isplatu glavnice od 212,36 EUR-a te u cijelosti dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 4 Pn-3134/2019-39 od 10. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u odluci o troškovima postupka kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 895,85 EUR/6.749, 78 kuna uz zateznu kamatu ( točka III. izreke).

III. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i pobijana presuda preinačava u dijelu pod točkom II izreke kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 1.722,08 EUR / 12.975,00 kuna te odbijen njegov zahtjev za više zatraženi trošak postupka ( točka IIII. izreke) i u tom dijelu sudi:

„ I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos glavnice na ime naknade neimovinske i imovinske štete od 1.722,08 EUR / 12.975,00 kuna zakonsku zateznu kamatu za daljnje razdoblje od 30. siječnja 2019. do 20. prosinca 2019., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana daljnji trošak postupka u iznosu od 142,49 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,"

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.722,08 EUR / 12.975,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 212,36 EUR / 1.600,00 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. siječnja 2019. pa do isplate, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 1.722,08 EUR / 12.975,00 kuna za razdoblje od 30. siječnja 2019. do 20. prosinca 2019.

1.2. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 895,85 EUR / 6.749,78 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana ( točka III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova ( točka IV. izreke).

1.3. Dopunskom presudom istog suda odbijen je kao neosnovani tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 1.327,23 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te za više traženo zahtjev o troškovima postupka, kao i dopunske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu da preinači u tom dijelu pobijanu presudu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žali se i tuženik, pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući ovom sudu da preinači u tom dijelu pobijanu presudu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je djelomično osnovana žalba tužitelja.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5.1.Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razloga iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

6. Predmet ovog spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi kao posljedicu prometne nesreće do koje je došlo 13. kolovoza 2018. u [adresa].

7. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao vozač traktora reg. oznake [registarska oznaka], koju je skrivio GS iz [adresa], vozača osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], a koje je vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08103524103.

7.1. Dakle, nije bio sporna osnova odgovornosti tuženika dok je kao sporno valjalo raspraviti opseg nastale štete koju tužitelj trpi u svezi s predmetnim štetnim događajem za koju odgovornost u cijelosti snosi tuženik kao osiguratelj štetnika.

8. Naime, između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u svezi s predmetnom prometnom nezgodom prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju nesporni iznos naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 13.000,00 kuna te imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoću u iznosu od 600,00 kuna dok je nakon podnošenja tužbe 31. siječnja 2020. isplatio tužitelj daljnji iznos od 15.000,00 kuna s osnove neimovinske štete pa se stoga postavlja pitanje osnovanost zahtjeva tužitelja za daljnju isplatu naknade štete po predmetnom štetnom događaju.

9. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku specijalisti kirurgije, ortopedije i traumatologije prof.dr. OS te specijalisti oftalmologije dr. JS, na čije nalaze i mišljenje kao stručne i dovoljno obrazložen nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton i osobnog pregleda tužitelja, nije bilo primjedbi ni od strane stranaka u postupku, utvrdio za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio višestruke tjelesne ozljede: natučenje s udarno-razderotnom ranom potiljačnog dijela glave, veću udarno-razderotnu ranu s defektom kože u području desnog koljena, iščašenje zgloba između srednjeg i krajnjeg članka petog prsta lijeve šake, prijelom baze krajnjeg ilanka petog prsta lijeve šake bez pomaka ulomaka i višestruke oguljotine po tijelu,

- da su se kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja naknadno pojavile dvoslike i hematom ispod tvrde moždane ovojnice u čeono-tjemenom dijelu glave desno, liječen primarno konzervativno, da bi zbog progresije hematoma 29. rujna 2018. tužitelj podvrgnut operativnom zahvatu trepanacije glave i odstranjenja hematoma,

- da su kao posljedice ozljeđivanja u svezi u ozljede glave zaostale trajne posljedice koje smanjuju njegovu životnu aktivnost u opsegu od 5% te da je kao posljedica ozljede natučenja desnog koljena s velikom ranom na prednjem dijelu koljena (koja je usporeno zaraštavala) došlo do oštećenja hrskavice ivera i hipotrofije mišića natkoljenice zbog čega tužitelj osjeća slabost desne noge, a koje posljedice smanjuju životnu aktivnost u opsegu od 5%, što sve obzirom da se ne primjenjuje jednostavno matematičko zbrajanje, smanjuju životnu aktivnost tužitelja u ukupnom opsegu od 8%,

- da je u svezi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju zaostalo naruženje u vidu ožiljka u području desnog koljena (nepravilan ožiljak veličine 6x3 cm, crveniji od okolne kože) i manjeg udubljenja na desnoj strani glave uz rub kose, a koje predstavlja naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjemstupnju),

-da je tužitelj je u svezi zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke boli jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 14 dana te manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno te je trpio nelagodnosti zbog hospitalizacije, šivanja rana, punkcije koljena, Rtg slikanja, nošenja longete za koljeno, zbog dolazaka na kontrolne preglede, zbog fizikalne terapije,

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi doživio e tzv. primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja u štetnom događaju, na koji se nadovezuje u daljnjem tijeku liječenja tzv. sekundarni strah(zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operaciju) jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 5 tjedana kumulativno,

- da je tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć (nestručne osobe) kroz razdoblje od 2 tjedna po 3 sata dnevno,potom kroz razdoblje od 3 tjedna po 2 sata dnevno te kroz razdoblje od 3 tjedna po 1 sat dnevno (za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i slično),

- da kod tužitelj nisu zaostale trajne posljedice zbog zadobivene povrede glave s oftalmološke strane,

- da je trošak pretrage MR glave od 28. studenog 2018.,koja je učinjena u privatnoj ustanovi ( list broj 46 spisa) kod tužitelja prema nalazu vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečića dr. bio medicinski opravdan.

10. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, držeći nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka vjerodostojnim obzirom na relevantnu dokumentaciju te sukladno pravilima struke valjano i argumentirano obrazložene, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) rukovodeći se pri određivanju visine pravične novčane naknade procjenom jačine i trajanja fizičkih boli navedenih u nalazu i mišljenju sudskih vještaka, neugodnosti liječenja i strahu imajući na umu težinu navedenih povreda tužitelja te okolnosti konkretnog slučaja smatrao opravdanim tužitelju priznati pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 40.000,00 kuna/5.308,91 EUR-a s pripadajućim zakonskim kamatama.

11. Uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 28.000 kn/3.716,23 EUR-a po toj osnovi, tužitelju je je dosuđen ostatak pravične novčane naknade u iznosu od 1.592,67 EUR-a na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu (1.327,23 EUR-a) odbijen kao neosnovan.

12. Prema odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. U slučaju povrede prava osobnosti sud će prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi novčanu naknadu neovisno o naknade neimovinske štete a i kad nje nema. Iz stavka 2. ovog članka proizlazi kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelju u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u prometnoj nesreći povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa stoga da mu pripada pravo na pravičnu naknadu.

14. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao pravilno iskazano pravno mišljenje prvostupanjskog suda, a time njegovu primjenu materijalnog prava.

15. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pri tom računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena društvena ravnoteža, ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju obraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda (preventivnih funkcija).

16. U odnosu na žalbene razloge za navesti je kako je neosnovan žalbeni navodi da je presuda neobrazložena u dijelu odluke o visini pravične novčane naknade. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud cijenio sve relevantne okolnosti – intenzitet i trajanje fizičkih bolova, trajanje i jačinu pretrpljenog straha, trajne posljedice smanjenja životnih aktivnosti, zaostalo naruženje i okolnosti liječenja, kao što su dob i lokalitete zaostalog naruženja – te je na temelju prihvaćenog i nepristranog nalaza vještaka pravilno utvrdio pravičnu naknadu u ukupnom iznosu od 5.308,91 EUR, od čega je odbio iznos već ranije isplaćene naknade.

17. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud nije mehanički primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, već ih je koristio kao mjerilo, vodeći računa o individualnim okolnostima konkretnog slučaja.

18. Na ovako dosuđeni iznos neimovinske štete prvostupanjski sud je tužitelju primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a dosudio pripadajuću naknadu od dana podnošenja tužbe budući tužitelj na kojemu je teret dokaza uz podneseni odštetni zahtjev nije dostavio potpunu i relevantnu medicinsku dokumentaciju na temelju kojeg bi tuženik kao osiguratelj mogao procijeniti opseg i visinu nastale štete.

18.1. Naime, između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj po punomoćniku dana 30. siječnja 2019. (putem pošte-preporučenom pošiljkom) uputio dopis s nadnevkom 28. siječnja 2019. tražeći naknadu za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i troškovi liječenja) te u privitku dostavljajući tužbu s prilozima kao odštetni zahtjev (listovi 56-58 spisa), a koji je dopis-odštetni zahtjev tuženiku dostavljen 31. siječnja 2019. (list 55 spisa).

18.2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tijek zatraženih zateznih kamata na zatraženi iznos naknade neimovinske i (nenovčane) imovinske štete na ime tuđe pomoći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, između ostalog, iz razloga jer je tužitelj uz tužbu dostavio medicinsku dokumentaciju koju nije dostavio tuženiku u postupku radi mirnog rješenja spora.

19. Prema pravnom shvaćanju zauzetom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019. i Rev- 2295/15 od 28. rujna 2022.obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, ali nenovčane naknade za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći, sukladno odredbi članka 12. st. 4. ZOOP-a, koji je u primjeni u konkretnom slučaju, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Naime, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. ZOUP-a odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtijeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor - ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni (st. 1.). Uz navedeno, sukladno odredbi čl. 12 st. 4 ZOUP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku od 30 dana kod neimovinske štete, a u roku od 14 dana kod imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

20. U navedenom, suprotno pravnom zaključku prvostupanjskog suda, i obveza iznosa daljnje pripadajuće naknade pripadajuće štete proistekle iz prometne nezgode u konkretnom slučaju pripada od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Osim toga u okolnostima kada je osiguratelj osporio tijek odnosno dospijeće obveze naknade štete proizašle iz prometne nezgode prema dostavljenoj medicinskog dokumentaciji uz tužbu držeći kako ista nije bila dostatna za procjenu zaostalih posljedica, to teret dokaza u tom smislu prelazi na tuženika( članka 219. ZPP-a). Naime, u tom slučaju je tuženik bio dužan dokazati da dostavljena medicinska dokumentacija uz odštetni zahtjev nije bila dostatna za mjerodavnu ocjenu zaostalih posljedica odnosno kako iz iste nije bilo moguće zaključiti o svim posljedicama koje mogu proizaći iz zadobivanih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi.

20.1. Utoliko je u ovom dijelu valjalo prihvatiti kao osnovanu žalbu tužitelja i pobijanu odluku temeljem odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a, preinačiti i pravilnom primjenom odredbe članka 12. st.4. ZOOP-a, tužitelju na dosuđenu glavnicu neimovinske i imovinske štete dosuditi zatraženu zateznu kamatu i za razdoblje od 30. siječnja 2019. do 20. prosinca 2020., radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

21. Neosnovano, međutim, tužitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost pobijane odluke u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za više zatraženu naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja koji tužitelj potražuje u iznosu od 1.600,00 kuna (odnosno 212,36 EUR), prema računu broj 7633/920005063/1 od 28. studenog 2018. (list 46 spisa), a koji se trošak u navedenom ukupnom iznosu (prema sadržaju navedenog računa i nalaza prof.dr.sc. ĆS od 28. studenog 2018., priloženog na listu 36 spisa) odnosi na pretrage MR glave (mozga) i MR TOF (MR angiografije s TOF sekvencom) koje su učinjene u privatnoj zdravstvenoj ustanovi- "Poliklinici za radiologiju i ultrazvučnu dijagnostiku Dr. Ivan Drinković".

21.1. Naime, Vrhovni sud RH u nekoliko svojih odluka izrazio je stajalište prema kojem je o troškovima liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO-a, potrebno odlučiti ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, Vrhovni sud RH zauzima shvaćanje da ako su tako nastali troškovi liječenja bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama (Rev x-151/2015, Rev-1040/2013).

21.2. Osnova za odbijanje potraživanja po osnovi troškova liječenja nastalih u privatnim poliklinikama redovito se pronalazi u zakonskoj odredbi prema kojoj je svatko dužan voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što bi inače bila ( čl. 1092. ZOO-a).

22. U konkretnom slučaju, unatoč izričitom prigovoru tuženika, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je navedeni plaćeni trošak istih pretraga u privatnoj zdravstvenoj ustanovi nije mogao ostvariti u primjerenom roku u javnim zdravstvenim ustanovama kao osiguranik HZZO-a. Pri tome s pravom prvostupanjskog suda ukazuje kako iz sadržaja medicinske dokumentacije priložene na listovima 26-35 spisa (Otpusnog pisma i Otpusnice Opće bolnice [adresa] od 10. listopada 2018. te Specijalističkih nalaza od 11. listopada 2018., 13. studenog 2018. i 16. studenog 2018.), a koja datira prije obavljanja navedenih pretraga ne proizlazi da su tužitelju navedene pretrage bile ordinirane ili preporučene od strane liječnika specijalista kod kojih je tužitelj obavljao liječenje i kontrole.

22.1. Osim toga i liječnik vještak prof.dr.sc. Božidara Šebečića u svom nalazu upućuje kako je liječenje tužitelja bilo dovršeno prije navedenih pretraga pa se ne može prihvatiti kao nedvojben zaključak da bi navedene sporne pretrage imale utjecaj na način niti na tijek liječenja (niti navedeno ne proizlazi iz medicinske dokumentacije koja datira iz razdoblja nakon obavljanja navedenih pretraga odnosno nakon 28. studenog 2018., pri čemu se nalaz navedenih pretraga spominje tek u nalazu oftalmologa od 11. ožujka 2019., kao uredan), što i prema stajalištu ovog suda opravdava zaključak prvostupanjskog suda da sporne pretrage MR glave (mozga) i MR TOF (MR angiografije s TOF sekvencom), koje je tužitelj obavio u privatnoj ustanovi, nisu imale hitni karakter sa aspekta određivanja adekvatnog načina liječenja ili određivanja adekvatne terapije.

22.2. Kada se uz navedeno uzme u obzir i to da tužitelj niti ne tvrdi kako se pokušao naručiti za obavljanje te pretrage u nekoj od ugovornih ustanova HZZO-a, na temelju čega bi se jedino mogao izvoditi zaključak o nemogućnosti obavljanja sporne pretrage u tim ustanovama u nekom primjerenom roku, to jasno proizlazi zaključak da se trošak plaćanja pretraga prema računu broj 7633/920005063/1 od 28. studenog 2018. ne može smatrati troškom potrebnim za tužiteljevo liječenje te da mu se zbog navedenog isti ne može priznati. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev s osnove naknade imovinske štete na ime troška liječenja u iznosu od 212,36 EUR / 1.600,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbio kao neosnovan.

23. Slijedom naprijed izloženog, kako u odnosu na glavnicu nisu ostvareni navodi žalbe tužitelja niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

24. Osnovano, međutim, tužitelj osporava pravilnost obračuna troškova postupka sukladno pogrešnom obračunu uspjeha stranaka u postupku. Naime, suprotno zaključku prvostupanjskog suda tuženik je osporavajući osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu utužene naknade nastale štete u cijelosti, osporio i pravnu osnovu tužbenog traženje, pa je uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju cijeniti kako u odnosu na osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Pri tome je obzirom na djelomičnu neosnovanost zahtjeva za naknadu imovinske štete za naknadu troškova liječenja uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu cijeniti u omjeru od 75 %, a u odnosu na visinu u omjeru od 70 %, što predstavlja sveukupni uspjeh u postupku u omjeru od 72,5 %. Utoliko je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, konačni uspjeh tužitelja u postupku cijeniti u omjeru od 45 % u kojem opsegu je istom valjalo priznati pravilno obračunati trošak postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023- dalje: Tarifa) u iznosu od 839,26 EUR-a, uvećano za potrebni i nužni trošak vještačenja od 199,08 EUR-a. Ovo neovisno o tomu što s oftalmološke strane kod tužitelja nisu utvrđeni zaostale posljedice jer je za procjenu istih bilo nužno provesti dokaz i ovim vještačenje, a prema mišljenju vještaka liječnika druge specijalnosti .

24. U odnosu na iskazane žalbene razloge glede vrijednosti boda za istaći se slijedeće. Hrvatska odvjetnička komora je na temelju čl. 18. Zakona o odvjetništvu donijela izmjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, na sjednici 24. listopada 2022., tako da je članak 1. Tbr. 50. Tarife izmijenjen te glasi da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna. Navedena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupila je na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, a ista je obavljena u Narodnim novinama broj 126/2022 od 28. listopada 2022. U međuvremenu je stupila na snagu i izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika,(NN 138/23) prema kojoj je vrijednost boda iznosila 2,00 eura, koje je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude 29. svibnja 2025. pa su utoliko u tom pravcu neosnovani navodi žalbe tuženika.

26. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika o troškovima postupka odbiti kao neosnovanu , a žalbu tužitelja djelomično prihvatiti i pobijanu odluku o troškovima postupka preinačiti, radi čega je temeljem odredbe članka 382. točka 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica