Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2778/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivi Orlić Šoletić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Orlić i partneri u Dubrovniku, radi zaštite prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-290/2023-30 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-290/2023-30 od 17. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je presudio:

„I. Prihvaća se zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženici u roku od 15 dana predati tužiteljici u posjed, slobodnu od svojih stvari i osoba, dio k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je na skici lica mjesta vještaka Stjepana Grmoljeza označen kao skladište.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

III. Prihvaća se zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

Zabranjuje se tuženici uznemiravati tužiteljicu u izvršavanju vlasničkih ovlasti na sjevernom i sjeveroistočnom dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi ruševine, i uznemiravanje na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako što joj se zabranjuje bacanje i odlaganje otpada.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to u dijelu pod točkama II., IV. i V. izreke. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženica je također protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu. Presudu pobija u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke. Žalbu je podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji je prihvaćen prvostupanjskom presudom. Podredno predlaže da drugostupanjski sud u tom dijelu ukine pobijanu presudu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženice u kojem predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Žalbe tužiteljice i tuženice nisu osnovane.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice da joj tuženica preda posjed južnog i jugozapadnog dijela k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je na skici lica mjesta vještaka Stjepana Grmoljeza označen kao skladište, kuhinja i blagovaonica, kao i da se tuženici zabrani da uznemirava tužiteljičino vlasništvo k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi ruševine površine 34 m2 te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to bespravnim ulaženjem u ove nekretnine, bacanjem i odlaganjem otpada ili rušenjem međe na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe kako je nejasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da ona nije vlasnica kuhinje i blagovaonice koje su položene na realnom dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženica nije dala nalog za rušenje međe i ulaženje na zemljište tužiteljice.

8. Tuženica u žalbi u bitnome ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da skladište ne čini funkcionalnu cjelinu s obiteljskom kućom tuženice navodeći da je to stara kupaonica. Također smatra kako tužiteljica nije dokazala da bi upravo tuženica bacala smeće na zemljište tužiteljice pa da je u tom dijelu pogrešan zaključak prvostupanjskog suda.

9. Žalbenim razlozima tužiteljice i tuženice, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu predaje posjeda skladišta i uznemiravanjem vlasništva bacanjem otpada na zemljištu tužiteljice (žalbeni razlozi tuženice) te neosnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu predaje posjeda kuhinje i blagovaonice te uznemiravanjem vlasništva rušenjem međe i ulaženjem na zemljište tužiteljice (žalbeni razlozi tužiteljice), nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu obje stranke u svojim žalbama posebno ukazuju) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su pravna prednica tuženice, njezina pok. majka ŠP i njezin nećak GP (pravni prednik tužiteljice) postigli dogovor da će GP izvršiti izgradnju 4 garaže od kojih će svakom od njih pripasti po dvije garaže te stambeni objekt koji će biti u njihovom suvlasništvu i koji će se etažirati,

- da je u tu svrhu u lipnju 2022. izvršena parcelacija kojom su formirane predmetne nekretnine,

- da su u svrhu ostvarenja toga dogovora u srpnju 2002. pok. ŠP i njezin nećak GP sklopili ugovor o darovanju kojim je pok. ŠP nećaku GP darovala k. č. [katastarska čestica], k. č. zgr. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

- da su naknadno 2007. pok. ŠP i njezin nećak GP sklopili ugovor o zamjeni nekretnina na način da je pok. ŠP nećaku GP dala k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a on njoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je predmetnim ugovorom o zamjeni ugovoreno da GP ima pravo nadogradnje i adaptacije k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da će zatražiti dozvolu za gradnju 4 garaže na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su prijavni list za parcelaciju, darovni ugovor i ugovor o zamjeni nekretnina provedeni u zemljišnoj knjizi,

- da je ŠP preminula **.**.2007., a njezina nasljednica da je kći LP (tuženica),

- da se tuženica slagala s dogovorenom gradnjom dok joj GP nije priopćio da bi u svrhu izgradnje trebalo srušiti njezinu kuću,

- da je GP zbog neslaganja tuženice odustao od predmetne gradnje te svoje uknjižene nekretnine prodao tužiteljici,

- da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica predmetnih nekretnina oznake k. č. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

- da k. č. zgr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja ostatke ruševine - vanjske zidove kamenog objekta bez krovišta sa 2 otvora - prozora unutar kojeg prostora se nalazi smeće, prostor skladišta, te kuhinja i blagovaonica,

- da su kuhinja i blagovaonica povezane i čine cjelinu s kućom oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] te okućnicom – „taracama“ na k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina],

- da skladište nije sastavni dio kuće tuženice te da ima zaseban ulaz i da mu se pristupa sa k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja dio zemljišta uz vanjski zid opisane ruševine na kojem se nalazi drvena konstrukcija sa žicom, dok k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju kaskadni vrtovi, koji su sa sjeverozapadne i sjeveroistočne te istočne strane u rubnim točkama omeđeni zidovima, a na koje je moguće pristupiti ulazom - ulaznim vratima s jugoistočne strane iz [adresa] dok je pristup sa zapadne i južne strane moguć jedino preskakanjem kroz prozore opisane ruševine ili žičane ograde koja se nalazi na taraci (terasi) k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da se radi o zemljištu koje se nalazi visinski ispod kuće tužiteljice, a iznad kuće tuženice,

- da je tuženica bacala otpad na zemljište tuženice, što da proizlazi iz iskaza svjedoka ĐP i OP,

- da tužiteljica nije nedvojbeno dokazala da je tuženica ulazila na njezino zemljište i da je srušila među ili dala nalog za rušenje međe.

12. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je tuženica dokazala da ima pravo na posjed kuhinje i blagovaonice (realni dio k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) s obzirom da su sastavni dio obiteljske kuće tuženice koja je izgrađena na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije više desetljeća. Prvostupanjski sud je također zaključio da kuhinja i blagovaonica nisu samostalne uporabne cjeline pa kao takve ne mogu biti predmet prodaje te da tuženica ima pravo na posjed kuhinje i blagovaonice.

S druge pak strane, za prostor skladišta prvostupanjski sud zaključuje da se radi o zasebnom objektu na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji nije sastavni dio obiteljske kuće tuženice i kojem se pristupa s k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga prvostupanjski sud smatra da se radi o objektu kojeg je tužiteljica kupila od rođaka tuženice GP, stupila u posjed te se uknjižila kao vlasnica.

U pogledu bacanja otpada na zemljište tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio kako su iskazi navedenih svjedoka, da su vidjeli tuženicu kako baca smeće na zemljište tuženice, logični s obzirom da se predmetno zemljište nalazi kaskadno položeno između kuća tužiteljice i tuženice tako da jedino one, zbog naravi i položaja zemljišta, imaju mogućnost ostavljanja otpada. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica bacala otpad na zemljište tužiteljice.

Nadalje, prvostupanjski sud ističe kako, izuzev radnje bacanje otpada, niti jedan svjedok nije naveo da bi uočio tuženicu kako se kreće predmetnim, sada ograđenim zemljištem, dok iz iskaza svjedoka UP, a osobito SP, supruga tuženice, proizlazi da on predmetnu kuću i okolno zemljište smatra svojim vlasništvom, da je radnje poduzimao svojom voljom i na temelju svoje odluke te da je on, a ne njegova supruga, prolazio zemljištem, uklonio ogradu, stavio panele na otvore ruševine te da je on zatečen u blizini međe u trenutku njenog urušavanja. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je suprug tuženice osoba koja uznemirava vlasništvo tužiteljice ulaženjem na njezino zemljište, a ne tuženica zbog čega tuženica nije pasivno legitimirana u odnosu na zahtjev za prestanak uznemiravanja vlasništva tužiteljice ulaženjem na zemljište i rušenje međe, za razliku od bacanja i odlaganja otpada za koje je radnje utvrđeno da ih i tuženica čini pored supruga. U pogledu rušenja međe prvostupanjski je sud naveo kako je svjedokinja KP neposredno nakon zvuka urušavanja zemljišta uočila starijeg i mlađeg muškarca kako kroz otvor ruševine odlaze prema kući tuženice, čime tužiteljica nije nedvojbeno dokazala da su oni srušili među, a niti da su po nalogu tuženice srušili među.

13. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

14. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za predajom posjeda skladišta (točka I. izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za predajom posjeda realnog dijela k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici lica mjesta označen kao skladište) potrebno je reći slijedeće.

15. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP), propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Odredbom članka 162. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

16. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem rezultata uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i temeljem rezultata vještačenja po vještaku mjerniku utvrdio da skladište koje je položeno na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije funkcionalno povezano s obiteljskom kućom tuženice i da ima vlastiti ulaz. Posebno je za istaknuti kako su navedena utvrđenja prvostupanjskog suda razvidna, ne samo iz skice lice mjesta i tekstualnog dijela nalaza i mišljenja vještaka mjernika, već iz fotografija koje su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka mjernika. Naime, na fotografijama je i slikovno prikazano kako je skladište položeno iza betonirane terase koja prati pravac razgraničenja na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između vlasništva i posjeda tužiteljice i tuženice, a koju liniju razgraničenja su dogovorili pravni prednici stranka GP (pravni prednik tužiteljice) i pok. ŠP (pravna prednica tuženice), što proizlazi iz iskaza svjedoka HP (str. 126. spisa). Stoga je žalbeni navod tuženice da je skladište funkcionalno povezano s njezinom obiteljskom kućom neosnovan.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za predaju posjeda kuhinje i blagovaonice (točka II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za predajom posjeda realnog dijela k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici lica mjesta označen kao kuhinja i blagovaonica) za navesti je slijedeće.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako su kuhinja i blagovaonica sastavni dio obiteljske kuće tuženice te da kao takvi nisu samostalne uporabne cjeline zbog čega ne mogu biti predmet prodaje. Također je iz rezultata uviđaja na terenu prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužiteljici odnosno njezinom pravnom predniku GP nikada nije predan posjed kuhinje i blagovaonice, jer ih tuženica u tom svojstvu aktivno koristi kao dio svog doma.

U odnosu na žalbeni navod tuženice da je nejasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da ona nije vlasnica kuhinje i blagovaonice koje su položene na realnom dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u pogledu koje čestice je tužiteljica uknjižena kao vlasnica u zemljišnoj knjizi, za pojasniti je slijedeće.

Iz iskaza svjedoka HP proizlazi kako između prednika parničnih stranaka GP (pravni prednik tužiteljice) i pok. ŠP (pravna prednica tuženice) nikada nije bilo spora oko međe na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to je rub betonirane terase na koji je postavljena ograda. Betonirana terasa i kuća bili su vlasništvo i posjed od pok. ŠP (pravne prednice tuženice), a dio s druge strane ograde bio je vlasništvo i posjed od GP. Stoga, po logici stvari, prilikom, prodaje k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], GP tužiteljici nije mogao predati posjed betonirane terase te kuhinje i blagovaonice, a sama tužiteljica, prilikom kupnje, nije mogla ne vidjeti međašnju ogradu, kao i činjenicu da su kuhinja i blagovaonica sastavni dio kuće tuženice. Kod takvog stanja stvari na strani tužiteljice nisu se mogle ispuniti zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem povjerenja u zemljišne knjige.

Naime, odredbom članka 122. ZVDSP-a, propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Odredbom članka 123. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. Prema odredbi članka 124. stavak 1. ZVDSP-a, stjecatelj koji je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao vlasništvo neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

Odredbom članka 8. stavci 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje: ZZK) propisano je kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

Citirane odredbe reguliraju načelo povjerenja u zemljišne knjige i pravne učinke načela povjerenja u zemljišne knjige. U svim odredbama jasno je propisano da načelo povjerenja djeluje samo u korist stjecatelja koji je postupao u dobroj vjeri, koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je zemljišnoknjižno stanje nepotpuno, odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja. Nadalje, odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

Iz citirane odredbe jasno proizlazi da je obveza prodavatelja predati posjed kupljene nekretnine. Stoga je dakle, onom kupcu kojem prodavatelj nije mogao predati posjed kupljene nekretnine bilo poznato i moralo biti poznato nesavjesno ponašanje prodavatelja.

Slijedom navedenog za zaključiti je kako je neosnovan žalbeni navod tužiteljice da je vlasnica kuhinje i blagovaonice na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je uknjižena u zemljišnoj knjizi kao vlasnica. Naime, kako je naprijed objašnjeno tužiteljica prilikom kupnje nije mogla ne vidjeti da su kuhinja i blagovaonica sastavni dio kuće tuženice zbog čega joj prodavatelj GP nije mogao predati posjed u tom dijelu, što sve jasno ukazuje da u tom dijelu zemljišna knjiga ne odgovora stvarnom stanju.

19. Odredbom članka 167. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Stavkom 2. istog članka je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

20. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za prestanak uznemiravanja bacanjem otpada (točka III. izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za prestankom uznemiravanja bacanjem otpada u ruševini – realni dio k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) potrebno je reći slijedeće.

21. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tuženica bespravno uznemiravala tužiteljicu u pogledu njezinog vlasništva na ruševini – realni dio k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] bacanjem otpada. Navedeni zaključak prvostupanjski sud temelji na činjenici da je sporno zemljište zbog svog položaja i naravi dostupno samo tužiteljici i tuženici slijedom čega da su iskazi svjedoka ĐP i OP da su vidjeli tuženicu kako baca otpad na zemljište tužiteljice logični i uvjerljivi. Stoga je žalbeni navod tuženice da tužiteljica nije nedvojbeno dokazala da je upravo tuženica bacala otpad na zemljište tužiteljice, neosnovan.

22. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za prestanak uznemiravanja ulaženjem na zemljište tužiteljice i rušenjem međe (točka IV. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za prestanak uznemiravanja ulaženjem na zemljište tužiteljice ruševinu – realni dio k. č. zgr. [katastarska čestica] te na k. č. [katastarska čestica], i rušenjem međe na k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) za navesti je slijedeće.

23. Pravilno je prvostupanjski sud u tom dijelu utvrdio da tužiteljica, sukladno članku 167. stavak 1. i 2. ZVDSP-a, osim samog čina uznemiravanja vlasništva morala dokazati da je predmetnu radnju poduzela upravo osoba od koje zahtjeva prestanak uznemiravanja, a to je konkretno tuženica, podredno da su treće osobe radnje poduzimale po nalogu tuženice. Međutim, po utvrđenju prvostupanjskog suda, izuzev radnje bacanje otpada, niti jedan svjedok nije naveo da bi uočio tuženicu kako se kreće predmetnim, sada ograđenim zemljištem, dok iz iskaza svjedoka UP, a osobito FP, supruga tuženice, proizlazi da on predmetnu kuću i okolno zemljište smatra svojim vlasništvom, da je radnje poduzimao svojom voljom i na temelju svoje odluke te da je on, a ne njegova supruga, prolazio zemljištem, uklonio ogradu, stavio panele na otvore ruševine te zatečen u blizini međe u trenutku njenog urušavanja. Po ocjeni prvostupanjskog suda to znači da je suprug tuženice FP osoba koja na opisani način uznemirava vlasništvo tužiteljice, a ne tuženica. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tuženica nije pasivno legitimirana u odnosu na zahtjev za prestanak uznemiravanja vlasništva tužiteljice ulaženjem na zemljište i rušenje međe, za razliku od bacanja i odlaganja otpada za koje je utvrđeno da i tuženica to čini, pored supruga. Slijedom navedenog razvidno je kako je neosnovan žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženica nije dala nalog za rušenje međe i ulaženje na zemljište tužiteljice.

24. Sukladno svemu iznijetom u ovom obrazloženju jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude. S druge pak strane, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev djelomično odbio kao neosnovan (točke II. i IV. izreke pobijane presude).

25. Odluka o parničnom trošku iz točke V. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 4. i 155. ZPP-a, jer su stranke podjednako uspjele u parnici.

26. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbe tužiteljice i tuženice odbiti kao neosnovane te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte