REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1552/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dini Jellin, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Daniele Nizić, u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područni ured Karlovac, Karlovac, Kralja Tomislava 8, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Tokić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete u iznosu od 513,61 eur, 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku SI, iznos od 513,61 eur zajedno s pripadajućom kamatom računajući od 05. travnja 2012. g. do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.653,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 325,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom tužbe tužitelja od dana 10. siječnja 2013. u kojoj tužitelj navodi da je 12. lipnja 2008. došlo do prometne nesreće koju je skrivio JI upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika. U navedenoj nesreći je ozlijeđena SI, kojoj je utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a kao uzrok invalidnosti navedena je ozljeda izvan rada. Kako je tužitelj za razdoblje od 18. listopada 2011. do 29. veljače 2012. isplatama invalidske mirovine pretrpio štetu, to isti sukladno čl. 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju od tuženika potražuje razmjerni iznos invalidske mirovine za navedeno razdoblje od 513,61 eur sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja u kojem je ozlijeđena osiguranica tužitelja BI, a u kojoj nezgodi je sudjelovalo vozilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između umirovljenja SI i pretrpljenih ozljeda te ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan temeljem čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/2005), prema kojem je tuženik u obvezi naknaditi samo razmjerni dio mirovine, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

3. Presudom ovog suda posl. br. P-114/2013 od 23. ožujka 2015. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 513,61 eur sa zateznim kamatama. U bitnome, sud je u navedenoj presudi zaključio da je o postojanju uzročno – posljedične veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 12. lipnja 2008. i umirovljenja osiguranice tužitelja odlučeno u upravnom postupku provedenom kod tužitelja, za koju pravomoćnu odluku je sud vezan u ovom postupku, kao i da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

4. Presuda ovog suda posl. br. P-114/2014 ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. 58. Pž-3535/2015 od 14. kolovoza 2017. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Drugostupanjski sud u ukidnom rješenju u bitnome navodi da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog tumačenja odredbe iz čl. 12. ZPP-a odbio dokazni prijedlog provođenjem vještačenja na okolnost sporne uzročno - posljedične veze, a to iz razloga što u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od osiguranja kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u smislu čl. 160. - 167. ZOMO-a, parnični sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnost za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja.

5. Presudom ovog suda posl.br. P-2330/2019 od 30. travnja 2021., usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 513,61 eur. Radi utvrđivanja sporne uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnom štetnom događaju i njezinog umirovljenja tužitelj je u spis priložio rješenje od 13. prosinca 2011. te nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, a iz kojih proizlazi da je invalidnost tužiteljeve osiguranice u omjeru od 100% posljedica upravo ozljede izvan rada, odnosno ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 12. lipnja 2008. Bez obzira na činjenicu da sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima nastanka profesionalne nesposobnosti za rad koja je dovela do priznavanja prava na invalidsku mirovinu, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenice da ozljede iz predmetne prometne nesreće nisu uzrok invalidnosti, ili da su iste uzrok invalidnosti u drugom (manjem) omjeru. No, tuženik za trajanja postupka nije pokušao dokazivati već je odustao od predloženog dokaza medicinskim vještačenjem iz čega proizlazi neosnovanost tuženikovog prigovora nedostatka uzročno posljedične veze. Sud je u konačnici tužbeni zahtjev cijenio osnovanim sukladno odrebi čl. 161 ZMO-a prema kojoj tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za davanja na teret mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti.

6. Po ponovno uloženoj žalbi od strane tuženika, presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-3117/21 od 15. studenog 2021. odbijena je kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-2330/19 od 30. travnja 2021. u pobijanoj točki I/ izreke.

7. No, u konačnici po prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika od 11. siječnja 2022, koji je prihvaćen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd 1097/22 od 19. srpnja 2023. kojim se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-3117/21 od 15. studenog 2021., odnosno po rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 395/24 od 21. svibnja 2025., prihvaćena je revizija tuženika od 28. studenog 2023. i ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-3117/21 od 15. studenog 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-2330/19 od 30. travnja 2021. u točki I/ izreke te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Revizijski sud dajući odgovor na postavljeno pitanje "Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ili Zakon o mirovinskom osiguranju?“ upućuje na pravno shvaćanje izraženo u odlukama poslovnog broja Rev- x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. (kao i Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.) iz kojeg proizlazi da je : „(…)za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine(…)“

8. U svom podnesku od 27. listopada 2025. tuženik u bitnom ističe da ostaje kod svih navoda iznijetih tijekom postupka, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev imajući u vidu iznesene razloge tuženika, a koji su ujedno i razlozi zbog kojih je VSRH prihvatio reviziju tuženika.

9. Na ročištu održanom dana 28. listopada 2025. tužitelj u odnosu na sadržaj revizijske odluke, u konačnici ne predlaže daljnje dokaze te predlaže donijeti odluku temeljem stanja spisa.

10. U ponovljenom postupku pred ovim sudom, izvršen je uvid svu dokumentaciju i isprave koje prileže spisu i to: presudu Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-288/09 (list 3-4 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko KLASA: UP/I141-02/10-01/OB03027260541 od 13. prosinca 2011. s dokumentacijom (list 5-7 spisa), izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke broj 511- 05-13/58-K-18/2008 od 10. prosinca 2008. (list 8 spisa), obračun razmjernog iznosa isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 18. listopada 2011. do 29. veljače 2012. (list 9-10 spisa), odštetni zahtjev tužitelja od 27. ožujka 2012. i odgovor tuženika od 13. travnja 2012. (list 11-12 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: UP/I141-02/10-01/OB03027260541 od 13. prosinca 2011. s iskazanom klauzulom pravomoćnosti (list 36-37 spisa), nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Marije Bubaš izrađen u predmetu ovog suda posl. br. P -3059/2015 (list 72-79 spisa) zdravstveni karton pacijenta – SI (list 104-164 spisa), upravni spis tužitelja za osiguranicu SI br. 84913 (list 168-359 spisa), sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

11. Sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 395/24 od 21. svibnja 2025. i činjeničnim utvrđenjima u postupcima koji su prethodili donošenju prvostupanjske odluke te kasnijim navodima stranaka navodi se sljedeće.

13. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 513,61 eur, koji iznos predstavlja razmjerni dio invalidske mirovine koju je tužitelj u razdoblju od 18. listopada 2011. do 29. veljače 2012. isplatio svojoj osiguranici, SI, a vezano za prometnu nesreću od 12. lipnja 2008. u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika.

14. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja od 12. lipnja 2008., kao ni odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja.

15. Među strankama je sporna uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnom štetnom događaju i njezinog umirovljenja.

16. Prvenstveno, u odnosu na primjenu materijalnog prava, za istaknuti je da se u ovoj pravnoj stvari, sukladno uputi revizijskog suda, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine (dakle, u vrijeme nastanka štete za tužitelja). Navedeno je u skladu i s ranije spomenutim novim i izmijenjenim pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 9. lipnja 2022. prema kojem se u sporu ovdje tužitelja protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

17. Šteta za tužitelja nastaje sukcesivno, odnosno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, stoga svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu pa se visina naknade utvrđuje na temelju zakona koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka.

18. S obzirom da tužitelj potražuje isplatu invalidske mirovine za razdoblje od 18. listopada 2011. do 29. veljače 2012., proizlazi da se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP).

19. Vezano za istaknuti prigovor uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnom štetnom događaju i njezinog umirovljenja, valja reći da je tužitelj u svrhu dokazivanja navedene činjenice u spis priložio rješenje od 13. prosinca 2011. te nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, a iz kojih proizlazi da je invalidnost tužiteljeve osiguranice u omjeru od 100% posljedica upravo ozljede izvan rada, odnosno ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 12. lipnja 2008. Iako sud nije vezan izrađenim nalazom vještaka iz upravnog postupka a glede uzroka nastanka profesionalne nesposobnosti za rad koja je dovela do priznavanja prava na invalidsku mirovinu, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenice da ozljede iz predmetne prometne nesreće nisu uzrok invalidnosti, ili da su iste uzrok invalidnosti u drugom (manjem) omjeru. Tuženik je u tom smislu predložio provođenje medicinskog vještačenja na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi od 12. lipnja 2008. i odlaska u invalidsku mirovinu, međutim isti nije uplatio predujam za provođenje istoga te je na ročištu održanom 18. ožujka 2021. naveo da odustaje od tog dokaznog prijedloga. Shodno navedenom sud cijeni tuženikov prigovor nepostojanja uzročno-posljedične veze kao neosnovan.

20. Nadalje, odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz navedenog je razvidno da tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja (prometne nezgode od 12. lipnja 2008.), kao niti danom priznanja prava na invalidsku mirovinu svom osiguraniku (donošenjem rješenja od 13. prosinca 2011.), već mu nastaje sukcesivno, svakom pojedinom isplatom invalidske mirovine kojom se tužiteljeva imovina umanjuje (u prilog tome idu i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 1061/03 od 23. rujna 2004., Rev 552/2008 od 8. travnja 2010., Rev-x 436/10 od 2. veljače 2011., Rev-x 391/2012 i Rev-x 456/14 od 23. rujna 2014.).

21. Po izvršenom uvidu u rješenje tužitelja, klasa: 141-02/10-01/OB:

03027260541 od 13. prosinca 2011. (list 5-6 spisa), pravomoćno 09. siječnja 2012., te u nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 18. studenog 2010. (list 7 spisa), sud je utvrdio da je osiguraniku tužitelju SI zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. studenog 2010.

22. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

. 23. Na temelju odredbe članka 27. stavak 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu

stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema članku 27. stavak 3. ZOOP - a, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem ovdje tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

24. Povezujući sadržaj prethodno citiranih zakonskih odredbi s pravomoćnim i konačnim rješenjem tužitelja od 13. prosinca 2011. kojem je osiguraniku tužitelja zbog ozljede izvan rada priznato pravo na invalidsku mirovinu, proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koja visina se utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjima ovdje tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

25. Međutim, s obzirom da tužitelj, na kojem je teret dokaza, u ovoj parnici nije predlagao dokaze na okolnost izračuna razmjernog iznosa mirovine prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a, kao primjerice, provođenjem financijskog vještačenja, proizlazi da tužitelj nije dokazao visinu štete, odnosno da mu je nastala šteta u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

26. Dakle, budući da tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja ove sporne činjenice, istu nije dokazao, to je ovaj sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. ZPP-a, odlučio kao u točki I/ izreke presude.

27. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa, OT) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

28. Tuženiku su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 19. veljače 2014. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 24. ožujka 2014. u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 9.5. Tarife), za zastupanje na ročištu od 10. veljače 2015.u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav žalbe od 24. ožujka 2015. u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 10.1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 17. listopada 2018. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 07. listopada 2019. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9.3. Tarife), za zastupanje na ročištu od 30. siječnja 2020. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 18. ožujka 2021. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav žalbe od 07. svibnja 2021. u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 10.1. Tarife), za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 10. siječnja 2022. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 10.5. Tarife), za sastav revizije od 28. studenog 2023. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 10.5. Tarife), dakle ukupno 1.112,50 eur, što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife), iznosi 1.546,87 eur.

29. Osim toga, tuženik ima pravo i na naknadu troškova plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv presude od 26.03.2015. u iznosu od 53,09 eur (potvrda o uplati na listu 56 spisa), na žalbu protiv presude od 05. svibnja 2021. u iznosu od 26,54 eur (potvrda o uplati na listu 425 spisa) sukladno Tar. br. 3. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, te na prijedlog za dopuštenje revizije od 11. siječnja 2022. u iznosu od 26,54 eur (potvrda o uplati na listu 526) sukladno Tar. br. 1. stavak 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi.

30. Na ime troškova parničnog postupka tuženik ima pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 11. prosinca 2025. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a)

31. Slijedom navedenog, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.653,04 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke presude.

32. S druge strane tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje na ročištu 24. ožujka 2014. u razlici od 75,00 eur obzirom je predmetno ročište odgođeno prije početka raspravljanja i to na suglasan prijedlog stranaka, za pristup na ročište od 23. ožujka 2015. obzirom je riječ o ročištu na kojem se objavljuje presuda te čiji trošak nije potreban za vođenje ove parnice , zastupanje na ročištu 17. listopada 2018. u razlici od 100,00 eur obzirom je tuženiku cjelokupni trošak zastupanja tog ročišta već priznat, za trošak sastava podneska 06. studenog 2020.u iznosu od 50,00 eur obzirom je riječ o neobrazloženom podnesku čiji trošak nije potreban za vođenje ove parnice, kao i za trošak sastava podneska od 27. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eur obzirom je riječ također neobrazloženom podnesku čiji trošak nije potreban za vođenje ove parnice.

33. Imajući u vidu izneseno, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 325,00 eur pa je odlučeno kao pod točkom III/izreke presude.

U Zagrebu 11. prosinac 2025.

Sudac:

Dina Jellin

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica:

Daniela Nizić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda i rješenje kojim se završava postupak u sporovima male vrijednosti mogu se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. i članak 500. stavak 1. točka 2. ZPP/14 - u vezi s člankom 117. stavak 1. i 2. prijelaznih i završnih odredbi iz NN 70/19). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).