REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-297/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P RESUDA

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u OD Tomić i partneri u Zagrebu, protiv prvotuženika ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, i drugotuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi regresne isplate, zaključio je glavnu raspravu 27. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika prvotuženika te u odsutnosti drugotuženika, te donio i objavio presudu 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, solidarno platiti tužitelju iznos od 18.408,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2.785,30 EUR od 1. listopada 2009. do isplate te

- na iznos od 15.622,81 EUR od 23. veljače 2010. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.789,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2009. do isplate, te zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 2.785,30 EUR od 28. srpnja 2009. do 30. rujna 2009. te na iznos od 15.622,81 EUR od 28. srpnja 2009. do 22. veljače 2010.

III.Nalaže se prvotuženiku ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.595,14 EUR u roku od 15 dana.

IV.Odbija se u preostalom dijelu koji iznosi 13.643,90 EUR tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 14. svibnja 2009. na državnoj cesti D-508 u mjestu [adresa] dogodila prometna nezgoda koju je prouzrokovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu prvotuženika. Do štetnog događaja je došlo prvenstveno zbog neprilagođene brzine vozača uvjetima na cesti (mokar kolnik od kiše). Prvotuženik je tužitelju prouzrokovao štetu koja se cijeni u iznosu od 197.383,84 kn jer je tužitelj nakon prometne nezgode trebao izvršiti saniranje posljedica prometne nezgode u smislu tretiranja kolnika sredstvom Tarko Tiopa, tretiranje kolnika u suprotnom smjeru preko mosta lateralnog kanala, čišćenje zemljišnog pojasa uz cestu i kanal za odvodnju oborinskih voda, uklanjanje onečišćenog tla zemljišnog pojasa uz cestu i onečišćenog tla iz kanala za odvodnju ceste.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik je u bitnome istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i da ne priznaje odgovornost kao ni visinu štete. Tužitelj se jedino i prvenstveno trebao obratiti osiguravajućem društvu kod kojeg ima zaključenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti, a osiguravajuće društvo je u obvezi isplatiti eventualni odštetni zahtjev tužitelja. Ustraje da se točno utvrdi tko je odgovoran za nastanak eventualne štete tužitelju, te ukazuje kako uz tužbu nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da bi tužitelju nastala bilo kakva šteta.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik navodi da prvotuženik nije platio doplatnu premiju od 45% za prijevoz opasnih tereta (ADR),a da drugotuženik nije mogao znati da prvotuženik obavlja takav prijevoz. Osporava visinu štete.

4. U podnesku od 31. srpnja 2024. tužitelj prigovara na vještakov obračun sanacije terena, u dijelu koji on odstupa od obračuna tvrtke PZC Varaždin d.d. iz Varaždina i tvrtke Švenda -Tarmann Chemie d.o.o. ( po kojima je tužitelj izvršio plaćanje troškova predmetne sanacije u ukupnom iznosu od 197.383,84 kn) s obzirom da je sam vještak naveo da je sanaciju onečišćenog tla zemljinog pojasa vršila tvrtka PZC Varaždin d.d. iz Varaždina s podugovorenom tvrtkom Švenda -Tarmann Chemie d.o.o. kao i da je cjelokupno zbrinjavanje učinjeno po pravilima struke. Navodi da vještak nije objasnio zašto je glede cijene zagađene zemlje u utvrđenom iznosu od 24,72 t odstupio od obračuna iste po cijeni od 6,5 kn/kg, koji je tužitelju obračunat i naplaćen po specifikaciji podugovaratelja, tvrtke Švenda -Tarmann Chemie d.o.o. koja je radila sanaciju, pri čemu se ističe da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na formiranje cijena. Predlaže da se vještak očituje o tome radi li se glede cijene zagađene zemlje koju je tužitelju naplatila tvrtka Švenda -Tarmann Chemie d.o.o. o tržišnoj cijeni zbrinjavanja zagađene zemlje u predmetnom razdoblju odnosno da se očituje na koji način se odnosno temeljem kojeg propisa u predmetnom periodu određivala cijena ovakve sanacije koja uključuje i preuzimanje i zbrinjavanje zagađene zemlje, odnosno je li vještak zatražio od tvrtke koja je radila sanaciju cjenik za predmetno razdoblje te je li od nekih drugih društava na predmetnom području zatražio cjenike zbrinjavanja zemlje /otpada ? Tužitelj ukazuje na iskaz svjedoka GC sa ročišta održanog 19. siječnja 2021.g., koji je potvrdio da su specifikacije sa lista 210-243 specifikacije njegove tvrtke, da su sve obavljene kao i da je specifikacija s lista 242 koja se odnosi na zbrinjavanje zagađene zemlje ispravna i da je radnja izvršena, te da su ti radovi plaćeni njegovoj tvrtki. Također predlaže da se vještak očituje glede njegova odstupanja cijene usluge zbrinjavanja opasnog otpada, koji je utvrđen u iznosu 660 kg, kao i glede određenja cijene izrade fizikalno-kemijske analize zagađene zemlje, a za koju je sam vještak naveo da je obavezna te koju je obračunao u iznosu od 3.500,00 kn a ne po cijeni od 4.685,00 kn koliko je ta izrada naplaćena tužitelju po specifikaciji tvrtke Švenda -Tarmann Chemie d.o.o. Navodi da nije jasno zašto obračun vještaka ne sadrži stavke zaštitne opreme djelatnika tvrtke Švenda koje se nalaze u specifikaciji iste kao niti zašto obračun vještaka ne sadrži stavke posipavanja onečišćene ceste pijeskom i pijeska Tarco Ep prema obračunu tvrtke PZC Varaždin d.d. iz Varaždina, a koji obračun prileži spisu. Također, u obračunu vještaka je izostavljen prijevoz opasnog otpada koji je izvršen od strane tvrtke Švenda, pri čemu se ukazuje da je na ročištu održanom 19.01.2021.g. svjedok RC naveo da se 410 km odnosi na trasu koju su prilikom odvoza otpada sačinili od mjesta Vinkovec-Čehovec i natrag u Ciak u Zabok te da se radilo o dva dana prijevoza.

5. U podnesku od 13. rujna 2024. prvotuženik navodi da je primio nalaz i mišljenje Instituta Ruđer Bošković od 4. srpnja 2024. g., sačinjen po stalnom sudskom vještaku za zaštitu okoliša i prirode dr. sc. Marini Mlakar, na koji ne stavlja primjedbe, osim u dijelu u kojem predlaže dopunsko očitovanje vještaka. Nalazom i mišljenjem vještaka za zaštitu okoliša i prirode potvrđena je osnovanost prigovora tuženika da je visina utuženog tužiteljeva potraživanja neosnovana. Tražbina tužitelja neosnovano je uvećana za radnje koje tužiteljevi izvođači nisu obavili niti su ih bili ovlašteni naplatiti, odnosno, za radnje koje su „prefakturiranjem“ nepotrebno uvećane. Prvotuženik je tijekom postupka ukazao kako iz spisu priležeće dokumentacije (račun društva CIAK d.o.o., zapisnik inspektora zaštite okoliša) proizlazi da je sav opasni otpad dopremljen iz [adresa] u [adresa], na lokaciju društva CIAK d.o.o. dana 14. svibnja 2009. g., dakle, da je uklanjanje tog opasnog otpada i saniranje mjesta događaja u cijelosti završeno 14. svibnja 2009. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od dana 15. svibnja 2009. slijedi da je 15. svibnja 2009. u 10,30 sati mjesto nesreće bilo u cijelosti sanirano. To znači da radnici podizvođača Švenda-Tarmann Chemie d.o.o. dana 15. svibnja 2009. nisu više imali što raditi na mjestu događaja pa je račun tog društva u odnosu na navodne radove radnika i voditelja dana 15. svibnja 2009. fiktivan, pa tuženik predlaže da se vještak dopunski očituje o osnovanosti tražbine tužitelja za navodne radove sanacije dana 15. svibnja 2009. Nalazom vještaka prihvaćena je kao objektivna i prihvatljiva cijena zbrinjavanja opasnog otpada u visini od 4,50 kn po kg opasnog otpada. Prvotuženik ima informaciju da je u to vrijeme (2009. g.) bilo moguće zbrinuti opasni otpad i po cijeni od 3,00 kn po kg. Tuženik stoga predlaže da se sudski vještak očituje je li pribavio komparativne cjenike drugih društava za zbrinjavanje opasnog otpada i koja bi bila neka prosječna cijena zbrinjavanja opasnog otpada u to vrijeme.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: Zapisnik o očevidu (str. 3. – 5. spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru ( str. 6. – 7. spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru izvanrednog događaja (str. 8. – 13. spisa), Izvješće o izvršenoj kontroli i nadzoru (str. 14. spisa), Kumulativni obračun troškova s prilozima (str. 15. – 38. spisa), dopis od 14. srpnja 2009. (str. 39. spisa), dopis od 10. srpnja 2009. (str. 40 spisa), Zapisnik vodopravne inspekcije (str. 41. – 42. spisa), dopis od 6. srpnja 2009. (str. 54. spisa), polica osiguranja (str. 86. spisa), privremena situacija br. 50 (str. 154. – 160. spisa), privremena situacija br. 4/1 (str. 154. – 162. spisa), Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta (str. 187. – 192. spisa), Dodatak I. ugovoru (str. 193. spisa), Dodatak II. ugovoru (str. 194. spisa), Dodatak III. ugovoru (str. 195. spisa), Dodatak IV. ugovoru (str. 196. spisa), Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za 2009. godinu (str. 198. – 200. spisa), izvatke iz banke (str. 202. – 207. spisa), račun (str. 243. spisa), potvrde banke (str. 244. – 246. spisa), izjava o prijeboju (str. 247. spisa), potvrde banke (str. 248. spisa), potvrda od 11. listopada 2011. (str. 249. spisa), dopis (str. 259. spisa), račun (str. 260. spisa).

7. Sud je saslušao svjedoke ŠC, RC i VC na okolnost poslovnog odnosa naručitelja, izvođača i podizvođača. Sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za zaštitu okoliša i prirode dr.sc. Marini Mlakar, čiji je zadatak bio utvrditi koje su radnje bile potrebne za sanaciju terena nakon prometne nezgode (onečišćenje kolnika DC br. 508, zemljišnog pojasa uz cestu i kanala za odvodnju oborinskih voda) i visinu troškova takvih radnji, kao i da utvrdi uzročno – posljedičnu vezu između poduzetih, a opravdanih radnji za otklanjanja štete i štetnog događaja, te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju/knjigovodstvo, financije i računovodstvo, mr. sc. FC, iz društva Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb, Banjavčićeva 22, čiji je zadatak bio utvrditi je li tužitelj platio trećim osobama troškove izvršene sanacije posljedica štetnog događaja od 14. svibnja 2009., koji su specificirani u KUMULATIVNOM OBRAČUNU TROŠKOVA kao 1. troškovi PZC Varaždin d.d. u iznosu od 5.295,28 kn, 2. troškovi Švenda – Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. (potrošni materijal, rad i prijevoz opasnog otpada) u iznosu od 26.723,56 kn, te 3. troškovi Švenda – Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. (zbrinjavanje opasnog otpada) u iznosu od 165.365,00 kn, a opisani u specifikaciji u prilogu br. 1. – 3.

8. Sud nije proveo dokazne prijedloge koje je tužitelj predložio i to saslušanje svjedoka (vozača) PC na okolnost nastanka štetnog događaja, policijskih službenika koji su vršili očevid, pribavljanje skice lica mjesta štetnog događaja, fotoelaborat i prekršajni spis, niti je (po tužiteljevom prijeldogu) proveo prometno vještačenje, jer provođenje tih dokaza nije bilo potrebno. Tuženici nisu osporavali da je do štetnog događaja došlo tako da je iz spremnika priključnog vozila isteklo gorivo, a nakon što je spremnik probijen uslijed naleta priključnog na vučno vozilo, a da takve činjenice nisu sporne proizlazi iz podnesaka od 7. travnja 2011., 6. rujna 2011. i 12. siječnja 2012. u kojem drugotuženik izričito priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetni događaj.

9. Rješenjem ovoga suda od 21. studenog 2023. je utvrđen prekid postupka u odnosu na prvotuženika temeljem odredbe čl. 212. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), dok je rješenjem od 19. prosinca 2023. pozvan ČC, kao pravni sljednik prvotuženika na preuzimanje parničnog postupka (točka I. izreke) te je određeno da se parnični postupak nastavlja (točka II. izreke).

10. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev za (solidarnu) isplatu iznosa od 26.197,38 EUR (197.383,84 kn) koji je tužitelj platio radi sanacije kolnika ceste nakon štetnog događaja od 14. svibnja 2009., do kojeg je došlo krivnjom vozača (pravnog prednika prvotuženika) uslijed neprilagođene brzine stanju i uvjetima ceste (mokar kolnik, oštar zavoj).

12. Nije sporno da je 14. svibnja 2009. došlo do štetnog događaja i da je teretno vozilo bilo u vlasništvu AC, vl. [obrt], u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod Croatia osiguranje d.d. prema polici na str. 86. spisa.

13. Između stranaka je sporno je li tužba preuranjena u smislu odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/95 i 36/09, dalje: ZOOP) s obzirom na to da tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio odštetni zahtjev prvotuženiku niti njegovom osiguratelju (drugotuženiku). Sporno je postoji li obveza tuženika naknaditi tužitelju troškove sanacije izvanrednog događaja od 14. svibnja 2009. te visina i opravdanost tih troškova.

14. Iz Zapisnika o očevidu od 14. svibnja 2009. proizlazi da se 14. svibnja 2009. u mjestu Rinkovec, na državnoj cesti broj 508, oko 4,30 sati dogodila prometna nezgoda na način da se PC, upravljajući skupom vozila (teretni automobil marke "MAN 18.413 TG-A" reg. oznake [registarska oznaka] i priključno vozilo KR- 215EJ), kretao iz smjera Lepoglave u smjeru Bednje te je dolaskom u mjesto Rinkovec kod kbr.48 u njemu desno oštrom zavoju zbog neprilagođene brzine stanju i uvjetima ceste (mokar kolnik) došlo do zanošenja priključnog i vučnog vozila tako da je došlo do križanja vozila, a kojom prilikom je vučno vozilo prikliještilo spremnik goriva i probušilo ga, zbog čega je došlo do istjecanja goriva (euro-dizel) u količini oko 300 litara po kolniku. Na mjestu štetnog događaja je ograničenje brzine bilo označeno prometnim znakom 40 km/h, dok se na samom mjestu događaja prometne nezgode nalazio oštar nepregledni zavoj. U vrijeme prometne nezgode bilo je svitanje, vidljivost dobra, a promet srednje gustoće. Teretni automobil marke "MAN 18.413 TG-A" reg. oznake [registarska oznaka] i priključno vozilo KR-215EJ su u vrijeme nastanka prometne nezgode bili u vlasništvu AC i osigurani policom osiguranja kod CROATIA osiguranje d.d. broj 011004536720 (teretno vozilo) i broj 011004536739 (priključno vozilo).

15. Tuženici nisu osporavali dinamiku štetnog događaja, odnosno da je do štetnog događaja došlo zbog neprilagođene brzine kretanja vozila u vlasništvu pravnog prednika prvotuženika stanju i uvjetima ceste (mokar kolnik) u desnom oštrom zavoju, u kojem je uslijed zanošenja priključnog i vučnog vozila došlo do križanja vozila, kojom prilikom je vučno vozilo prikliještilo spremnik goriva i probušilo ga, zbog čega došlo do istjecanja goriva (euro-dizel) u količini oko 300 litara po kolniku, a što proizlazi i iz Zapisnika o očevidu koji je javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a. Iz tih činjenica proizlazi da je za štetni događaj i posljedice štetnog događaja (izlijevanje benzina iz probušenog spremnika vozila) odgovoran pravni prednik prvotuženika jer brzinu kretanja vozila nije prilagodio oštrom desnom zavoju (stanju ceste) i uvjetima ceste (mokar kolnik) pa postoji njegova odgovornost za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1063. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 1064. i čl. 1069. ZOO-a jer je motorno vozilo u pogonu opasna stvar.

16. Nije osnovan prigovor prvotuženika da je tužba preuranjena, a o čemu je stajalište zauzeo i Viski trgovački sud Republike Hrvatske u ukidnom rješenju poslovni broj Pž-5216/2017 od 28. siječnja 2020. Naime, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u ukidnom rješenju poslovni broj Pž-5216/2017 od 28. siječnja 2020. upućuje na odredbe čl. 11. st. 1. i čl. 12. st. 2. ZOOP-a kojima je propisano da tužitelj kao oštećena osoba može neposredno podnijeti odštetni zahtjev drugotuženiku kao neposredno odgovornom osiguratelju, a na koji zahtjev mu je drugotuženik dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. članka 12. smatrat će se preuranjenom (stavak 2.). Pri tome je drugostupanjski sud zauzeo stajalište da odredba čl. 12. st. 2. ZOOP-a se odnosi samo na slučaj kad se oštećenik obratio osiguratelju s odštetnim zahtjevom: u tom slučaju oštećenik ne bi bio ovlašten podnijeti tužbu prije nego proteknu Zakonom predviđeni rokovi u kojima osiguratelj mora riješiti odštetni zahtjev. Kod svih obveznih osiguranja predviđenih Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu predviđena je actio directa, odnosno pravo oštećenika da odštetni zahtjev podnese neposredno odgovornom osiguratelju. Takvo se pravo oštećenika naziva i izravnim pravom, za razliku od slučaja kada bi umjesto takva zahtjeva postojao dvostruki zahtjev – tužba. Međutim, obraćanje osiguratelju s odštetnim zahtjevom nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, nego zakonom propisani način rješavanja spora bez intervencije suda. Oštećena osoba može, ali ne mora koristiti svoje izravno pravo, što znači da ako to prvo nije koristio, ne znači da bi se tužba podnesena sudu trebala odbaciti. Stajalište drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, slijedom čega ocjenjuje da tužba nije preuranjena.

17. Odredbom čl. 23. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008, 38/2009 , dalje: ZJC), koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, je propisano da Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., županijska uprava za ceste, Upravno tijelo Grada Zagreba odnosno korisnik koncesije dužni su na temelju ovoga Zakona i drugih propisa osigurati: neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene, uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta te o izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na njima, očuvanje i zaštitu okoliša (st. 1.). Obavljanje poslova iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka trgovačko društvo, ustanova odnosno Upravno tijelo Grada Zagreba koje upravlja javnom cestom može posebnim ugovorom povjeriti drugim pravnim osobama (st. 2.).

18. Odredbom čl. 55. ZJC-a je propisano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u [adresa].

19. Odredbom čl. 18. st. 1. ZJC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, ophodnja.

20. Nije sporno da je do štetnog događaja došlo na državnoj cesti br. 508, za održavanje koje je po zakonu nadležan tužitelj. Izlijevanje goriva po kolniku ceste predstavlja izvanredan događaj, posljedice kojeg je bio dužan ukloniti tužitelj kako bi osigurao neometan i siguran promet te očuvao okoliš uz zaštitni pojas kolnika ceste.

21. Iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 14. svibnja 2009., Ureda za gospodarstvo, Ured državne uprave u Varaždinskoj županiji, koji je obavljen temeljem čl. 179. Zakona o vodama, u 11,00 sati, proizlazi da je inspekcijski nadzor proveden temeljem telefonske dojave "Županijskog centra 112 Varaždin". Pregledom na licu mjesta je utvrđeno:

- prema izjavi policije razliveno je oko 300 litara goriva, uglavnom po kolniku državne ceste, od koje količine je neutvrđeni dio dospio u cestovnu jamu i obližnji potok,

- pregledom cestovne jame je utvrđeno da je ista natopljena dizel gorivom, dok je ispustu jame u potok utvrđena manja mrlja goriva, dok od mjesta ispusta jame u potok i nizvodno, kao i u rijeci Bednji, nije utvrđeno prisustvo goriva,

- oko 11,30 sati je o događaju telefonski obaviješten gosp. ŠC, djelatnik PZC-a, koji izjavljuje da je upoznat s događajem te da ima nalog za sanaciju kolnika ceste,

- da je temeljem čl. 186. st. 1. t. 3. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 107/95 i 150/05, dalje: Zakon o vodama) izdano usmeno rješenje Hrvatskim cestama d.o.o. (tužitelju) da: 1. provede uklanjanje dizel goriva sa kolnika Državne ceste br. 58. u selu Rinkovec, nedaleko Lepoglave, i onemogući njegovo ispiranje i ispuštanje u cestovnu jamu i okolni teren, te 2. da provede sanaciju cestovne jame uz kolnik [adresa]. u [adresa], od ispuštenog dizel goriva, u dužini oko 10,00 m, na način da ukloni sav zemljani materijal natopljen gorivom, i to u roku od 6 sati po primitku zapisnika.

22. Odredbom čl. 186. Zakona o vodama je propisano da vodopravni inspektor može donijeti usmeno rješenje i odmah narediti njegovo izvršenje u slučaju kada je potrebno spriječiti radnju zbog koje može nastati neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi, životinjski ili biljni svijet, odnosno veća materijalna šteta, a osobito: 1. ako bi nastala neposredna opasnost od poplava, izljeva vode ili pogoršanja stanja u tijeku poplave, 2. ako bi mogla nastati nestašica vode ili teškoće u opskrbi vodom, 3. ako postoji opasnost od onečišćenja vode ili je nastupilo onečišćenje u opsegu u kojem to predstavlja neposrednu opasnost za život i zdravlje ljudi ili za životinjski ili biljni svijet (st. 1.). Pisani otpravak usmenog rješenja mora se stranci uputiti u roku od tri dana od dana donošenja usmenog rješenja (st. 3.).

23. Kako je u postupku inspekcijskog nadzora po vodopravnom inspektoru utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju razliveno oko 300 litara goriva, uglavnom po kolniku državne ceste, od koje količine je neutvrđeni dio dospio u cestovnu jamu i obližnji potok, to je sukladno čl. 186. st. 1. t. 3. Zakona o vodama izdano tužitelju rješenje, koje po svojoj naravi predstavlja upravni akt, da poduzme mjere iz svoje nadležnosti jer je u tom postupku inspekcijskog nadzora utvrđeno da izlijevanje benzina predstavlja opasnost od onečišćenja vode, odnosno da je onečišćenje nastupilo u opsegu u kojem to predstavlja neposrednu opasnost za život i zdravlje ljudi, životinjski, odnosno biljni svijet. Tuženici ove činjenice nis osporavali.

24. Nadalje, iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru izvanrednog događaja, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, od 14. svibnja 2009. proizlazi:

- da je nadzor proveden na temelju čl. 182. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj 110/07), Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 178/04, 111/06) te Zakona o zaštiti zraka ("Narodne novine" broj 178/04), od strane višeg inspektora zaštite okoliša mr.sig. MC, s početkom u 7,15 sati i dovršetkom u 16,00 sati,

- da je u nadzoru utvrđeno da je tlo ispred kuće u [adresa] onečišćeno dizel gorivom koje je opasni otpad, koji će se sukladno važećim propisima zbrinuti putem ovlaštenog skupljača opasnog otpada, tvrtke C.I.A.K. d.o.o. iz Zagreba,

- da je u nadzoru utvrđeno da je tvrtka ŠVENDA TARMMAN CHEMIE sanaciju kolnika izvršila posipavanjem kolnika adsorbensom TARCO TIOPA u dužini otprilike 200 m na svaku stranu od mjesta centralnog onečišćenja kolnika, što proizlazi iz slike 5 (vozilo tvrtke ŠVENDA TARMAN CHEMIE), slike 6 (tretiranje kolnika sredstvom TARCO TIOPA) te slike 7 (tretiranje kolnika u suprotnom smjeru, preko mosta lateralnog kanala), i da je nakon tretiranja pokupila adsorpcijsko sredstvo, koje se predaje ovlaštenoj pravnoj osobi za skupljanje opasnog otpada,

- da je do nesreće došlo tako da je na oštrom zavoju prikolica kamiona stisnula kabinu i oštetila spremnik goriva iz kojeg je isteklo, prema izjavi vozača, oko 300 litara goriva (vidljivo iz slike 1. nalaza),

- da je očevidom na mjestu događaja inspektor utvrdio kako je gorivo proliveno po asfaltnom dijelu kolnika, po bankinama uz kolnik, a dijelom je ušlo i u kanal za prihvat oborinskih voda s ceste, a kako je kanal spojen s lateralnim kolnikom, u njemu je također uočeno onečišćenje (slika 2 – onečišćenje kolnika, zemljišnog pojasa uz cestu i kanala za odvodnju oborinskih voda), da je sanaciju (uklanjanje onečišćenog tla zemljišnog pojasa s obiju strane ceste izvršila tvrtka PZC Varaždin pri čemu je uklonjeno tlo zemljišnog pojasa uz cestu ("bankine"), onečišćeno tlo kanala za prihvat oborinskih voda ceste, te dio tla lateralnog kanala (na slici 9. i 10. je vidljiv iskop onečišćenog tla i njegov utovar u kamion tvrtke PZC Varaždin d.d.),

- da je inspektorica zaštite okoliša izvijestila centar 112 kako je došlo do onečišćenja vodotoka i kako je o tome potrebno izvijestiti i vodopravnu inspekciju, te kako je sanacija onečišćenja započela oko 12,30 sati dolaskom tvrtke ŠVENDA TARMAN CHEMIE iz Čehovca, na zahtjev PZC Varaždin, a po nalogu Hrvatskih cesta d.o.o., Varaždin.

25. Dakle, očevidom na licu mjesta je utvrđeno kako je gorivo proliveno po asfaltnom dijelu kolnika, po bankinama uz kolnik, a dijelom je ušlo i u kanal za prihvat oborinskih voda s ceste, a kako je kanal spojen s lateralnim kolnikom, u njemu je također uočeno onečišćenje (slika 2 – onečišćenje kolnika, zemljišnog pojasa uz cestu i kanala za odvodnju oborinskih voda). Zapisnik o očevidu predstavlja javnu ispravu, dok tuženici nisu predlagali dokaze na okolnost da činjenicu utvrđene u toj ispravi nisu istinite. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kao osoba po zakonu ovlaštena (i dužna) za održavanje državne ceste, zbog štetnog događaja za koji postoji odgovornost pravnog prednika prvotuženika, po nalogu inspektorata bio dužan poduzeti radnje uklanjanja posljedica štetnog događaja i to uklanjanje dizel goriva sa kolnika Državne ceste br. 58. u selu Rinkovec, nedaleko Lepoglave, i onemogućavanje njegovog ispiranja i ispuštanja u cestovnu jamu i okolni teren, te provođenje sanacije cestovne jame uz kolnik [adresa]. u [adresa], od ispuštenog dizel goriva, u dužini oko 10,00 m, na način da ukloni sav zemljani materijal natopljen gorivom, i to u roku od 6 sati po primitku zapisnika. Stoga su radnje i troškovi koje je tužitelj snosio radi otklanjanja posljedica štetnog događaja u izravnoj uzročno – posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 14. svibnja 2009.

26. Tuženici su osporavali da su radovi sanacije posljedica izvanrednog događaja poduzeti od strane tužitelju, osporavali su opravdanost tih radova, kao i visinu troškova za izvedene radove.

27. Sud je uvidom u Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za 2009. godinu, koji je sklopljen između tužitelja i Zajednice ponuditelja (kojoj pripada i PZC Varaždin d.d.), utvrdio da se izvoditelj obvezuje obaviti sve poslove sukladno odobrenom mjesečnom operativnom programu i posebnom nalogu naručitelja (čl. 10.1.), kao i poslove na otklanjanju posljedica izvanrednih događaja koji ugrožavaju sigurnost prometa ili bi mogli prouzročiti veća oštećenja ceste, odmah po saznanju i bez posebnog naloga naručitelja (čl. 11.1.). Ugovorom je ugovoreno da izvoditelj može ustupiti podizvoditeljima dio poslova iz ovog ugovora uz prethodnu pismenu suglasnost naručitelja, osim na podizvoditelje navedene u ponudi (čl. 23.1). Čl. 28. je ugovoreno da se obračun poslova po ovom ugovoru obavlja prema stvarno izvršenim i od odgovorne osobe naručitelja preuzetim poslovima iz ovog ugovora na temelju privremenih i okončanih situacija.

28. Dakle, ugovorom o obavljanju poslova redovnog održavanja tužitelj je u smislu odredbe čl. 23. st. 2. ZJC-a poslove redovnog održavanja cesta povjerio PZC Varaždin d.d. Stoga je tužitelj u ugovornom odnosu s PZC Varaždin d.d. kao izvoditeljem radova. Međutim, sukladno Ugovoru o obavljanju poslova redovnog održavanja PZC Varaždin d.d. je imao ovlaštenje ustupiti dio radova podizvoditeljima, dok tužitelj nije tvrdio da je u konkretnom slučaju takvim ustupanjem povrijeđen predmetni ugovor.

29. Uvidom u Izvješće o izvršenoj kontroli i nadzoru na javnoj cesti od 14. svibnja 2009. sud je utvrdio da je ono sastavljeno od PZC Varaždin d.d. i u njemu je naznačeno da se dostavlja ovdje tužitelju, a u tom izvješću je utvrđeno da je zbog izlijevanja dizel goriva iz rezervoara po cesti i bankini, potrebno očistiti cestu, bankinu i odvodni jarak od razlivenog goriva. Dakle, PZC Varaždin d-d- kao izvoditelj prema ugovoru sklopljenim s tužiteljem je bez odgode obavijestilo tužitelja o izvanrednoj situaciji i potrebi sanacije.

30. Sud je utvrdio da je tužitelj u cijelosti platio Izvoditelju radova (PZC Varaždin d.d.) iznos koji potražuje tužbom na ime troškova sanacije posljedica izvanrednog događaja, ali je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio da svi troškovi koje je platio nisu bili opravdani, odnosno nisu u uzročno – posljedičnoj vezi sa sanacijom posljedica štetnog događaja.

31. Uvidom u Kumulativni obračun troškova prema specifikaciji u prilogu na sanaciji oštećenja od prometne nesreće od 14. svibnja 2009., sastavljen od strane PZC Varaždin d.o.o. po naručitelju Hrvatske ceste d.o.o. (tužitelju), sud je utvrdio da su naznačeni troškovi:

- pod stavkom 1. troškovi PZC Varaždin (prilog 1.) u iznosu od 5.295,28 kn,

- pod stavkom 2. troškovi Švenda – Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. (potrošni materijal, rad i prijevoz opasnog otpada – Prilog 2.) u iznosu od 26.723,56 kn, te

- pod stavkom 3. Troškovi Švenda-Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. (zbrinjavanje opasnog otpada - prilog 3.) u iznosu od 165.365,00 kn,

odnosno ukupno 197.383,84 kn (bez pdv-a).

32. U podnesku od 4. veljače 2011. tužitelj je obrazložio da su troškovi PZC Varaždin d.d. u iznosu od 5.295,28 kn i troškovi Švenda Tarmann Chemie d.o.o. u iznosu od 26.723,56 kn obuhvaćeni u situaciji br. 50 u st. 1.1.2. u svibnju 2009., a troškovi Švenda Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. u iznosu od 165.365,00 kn u situaciji redovnog održavanja broj 4/I u st.11.1 od rujna 2009. Tužitelj je naveo i da je plaćanje po situaciji br. 50. izvršeno u razdoblju od 27. kolovoza 2009. do 30. rujna 2009., a po situaciji br. 4/I u razdoblju od 2. prosinca 2009. od 23. veljače 2009.

33. Iz privremene situacije br. 50, koju je ispostavio PZC Varaždin d.d., proizlazi da je vrijednost obavljenih radova po toj situaciji 1.436.906,54 kn uvećano za pdv, dok iz specifikacije na str. 155. spisa proizlazi da je vrijednost radova na otklanjanju posljedica izvanrednih događaja 33.222,05 kn, a od čega se iznos od 32.018,84 kn odnosi na akcidentnu situaciju (specifikacija radova u stavci otklanjanje posljedica izvanrednih događaja), a što odgovara zbroju troškova PZC Varaždin d.d. u iznosu od 5.295,28 kn i troškova Švenda Tarmann Chemie d.o.o. u iznosu od 26.723,56 kn.

25. Iz privremene situacije br. 4/1 proizlazi da vrijednost izvršenih radova iznosi 1.948.185,88 kn uvećano za pdv, dok iz popisa radova na str. 154. spisa proizlazi da vrijednost radova na otklanjanju posljedica izvanrednih događaja iznosi 184.801,44 kn. Iz specifikacije na str. 161. spisa proizlazi da se dio u iznosu od 165.365,00 kn odnosi na akcidentnu situaciju – zbrinjavanje otpada, a upravo taj iznos odgovara troškovima koje je podizvođač Švenda Tarmann Chemie d.o.o. zaračunao u računu od 21. svibnja 2009. Iz računa na str. 243. spisa proizlazi da su radovi izvedeni po podizvođaču Švenda-termann Chemie d.o.o., koje je ispostavilo račun PZC Varaždinu d.d., a na kojem je naznačeno da se radi o isporuci DC 508 u naselju Rinkovec, zagađena zemlja količina 24720 kg, ukupno 160.680,00 kn uvećano za pdv, te uzrokovanje i izrada fizikalno kemijske analize otpad K.B. 170503 u iznosu od 4.685,00 kn uvećano za pdv, odnosno ukupno 165.365,00 kn uvećano za pdv.

26. Iz potvrde PZC Varaždin d.d. (str. 249. spisa) proizlazi da je to društvo potvrdilo da je tužitelj platio iznos od 197.383,84 kn na ime sanacije posljedica štetnog događaja od 14 svibnja 2009.

27. Sud je na okolnost izvršenih plaćanja proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju/knjigovodstvo, financije i računovodstvo, mr. sc. FC, iz društva Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb, Banjavčićeva 22, sa zadatkom utvrditi je li tužitelj platio trećim osobama troškove izvršene sanacije posljedica štetnog događaja od 14. svibnja 2009., koji su specificirani u KUMULATIVNOM OBRAČUNU TROŠKOVA kao 1. troškovi PZC Varaždin d.d. u iznosu od 5.295,28 kn, 2. troškovi Švenda – Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. (potrošni materijal, rad i prijevoz opasnog otpada) u iznosu od 26.723,56 kn, te 3. troškovi Švenda – Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. (zbrinjavanje opasnog otpada) u iznosu od 165.365,00 kn, a opisani u specifikaciji u prilogu br. 1. – 3.

28. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je društvo PZC Varaždin d.d. troškove podizvođača Švenda - Tarmann Chemie d.o.o. u potpunosti podmirilo (prema podacima iz bankovnih izvoda i Izjave o prijeboju priloženih u spisu predmeta). Prema specifikacijama društva PZC Varaždin d.d. (list 228. i 235. spisa) iznosi troškova pod rednim brojem 1. i 2. iz Tabele 1, zaračunati su tužitelju po Privremenoj mjesečnoj situaciji br. 50 (ukupno 32.018,84 kn), a iznos troškova pod rednim brojem 3. po Privremenoj mjesečnoj situaciji br. 4/1 (165.365,00 kn). Vještak napominje kako su te privremene mjesečne situacije sadržavale i druge troškove obračunate tužitelju, a ne samo one koji su predmet ovog sudskog postupka. U skladu s navedenim, u Tabeli 2 prikazani su iznosi zaračunati po privremenim mjesečnim situacijama br. 50 i br. 4/1 koje je društvo PZC Varaždin d.d. ispostavilo tužitelju te iznosi koje je tužitelj platio i datumi kada je tužitelj obavio ta plaćanja (prema podacima iz bankovnih izvoda priloženih u spisu predmeta). Kao što je vidljivo iz Tabele 2, svi iznosi zaračunati po privremenim mjesečnim situacijama br. 50 i 4/1 koje je dobavljač PZC Varaždin d.d. ispostavio tužitelju (što uključuje i troškove sanacije iz predmetnog štetnog događaja.) u potpunosti su podmireni. Pojedini iznosi troškova iz Kumulativnog obračuna troškova od 6. srpnja 2009. nisu vidljivi iz ukupnih iznosa privremenih mjesečnih situacija, međutim kao što je već navedeno, prema specifikacijama društva PZC Varaždin d.d. isti su uračunati u njih. Također, društvo PZC Varaždin d.d. je u Potvrdi od 11. listopada 2011. potvrdilo da su ukupni troškovi sanacije iz predmetnog štetnog događaja u potpunosti podmireni u mjesečnim situacijama br. 50 i 4/1. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja da je tužitelj u potpunosti podmirio troškove izvršene sanacije posljedica štetnog događaja od 14. svibnja 2009. koji ukupno iznose 26.197,34 eura (197.383,84 kn) bez PDV-a, a koji su specificirani u Kumulativnom obračunu troškova kao: 1. troškovi PZC Varaždin d.d. u iznosu od 702,80 eura (5.295,28 kn), 2. troškovi Švenda – Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. (potrošni materijal, rad i prijevoz opasnog otpada) u iznosu od 3.546,83 eura (26.723,56 kn) te 3. troškovi Švenda – Tarmann Chemie d.o.o. od 21. svibnja 2009. (zbrinjavanje opasnog otpada) u iznosu od 21.947,71 eura (165.365,00 kn).

29. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen u skladu s pravilima struke, a u nalazu nema nedostataka niti proturječnosti. Na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio da je tužitelj u cijelosti platio temeljem Ugovora o redovnom održavanju Izvoditelju radova iznos od 26.197,34 eura (197.383,84 kn), temeljem privremene situacije br. 50 i br. 4/1 jer su privremene situacije u cijelosti plaćene, dok je iz specifikacija u prilogu vidljivo da su specifikacije (kumulativni obračun troškova) u cijelosti uračunate u situacije.

30. Pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja stalni sudski vještak financijske struke je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

31. Podneskom od 19. veljače 2025. prvotuženik je prigovorio nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu, dok je vještak otklonio sve prigovore prvotuženika na nalaz i mišljenje, pri čemu se jedan dio prigovora odnosi na pravna pitanja (primjerice postavljeni zadatak vještaku i dr.), dok se jedan dio pitanja odnosi na problematiku koja izlazi iz domene stručnosti vještaka, pa je vještak naveo da se o tome ne može očitovati (zbrinjavanje i analiza zagađene zemlje i dr.). Sud je prihvatio u tom dijelu jer je vještak imao zadatak utvrditi je li tužitelj platio PZC Varaždin d.d., s kojim je bio u ugovornom odnosu, troškove temeljem ispostavljenih privremenih situacija, dok pitanje opravdanosti tih troškova izlazi iz domene financijskog vještak te je sud na okolnost opravdanosti troškova sanacije proveo vještačenje po vještaku za zaštitu okoliša.

32. U pogledu pitanja prvotuženika iznesenih u toč. 3. i 7. predmetnog podneska vještak je odgovorio kako slijedi:

- u pogledu visine eventualnog dospjelog potraživanja tužitelja prema tuženicima na dan 29. srpnja 2009. (kada je podnesena tužba) vještak je naveo kako se o tome nije trebao očitovati i u tom smislu nije provjeravao poslovne knjige tužitelja i eventualnu evidenciju potraživanja kako je evidentirano prema tuženicima na navedeni dan, pri čemu ističe da taj podatak prema njegovom mišljenju nije odlučan za davanje odgovora na postavljene zadatke, a sud je u tom dijelu prihvati odgovor vještaka s obzirom na to da je vještak utvrdio da je tužitelj izvršio plaćanja upravo predmetnih privremenih situacija i datume kada su plaćanja bila izvršena, a koje činjenicu su odlučne radi utvrđenja plaćanja troškova, kada i kome,

- u pogledu pitanja kada je izvođač radova PZC VARAŽDIN d.d. ispostavio tužitelju račun ili račune za radove izvedene povodom štetnog događaja od 14. svibnja 2009., vještak je očitovao kako se radi o računima (privremenim situacijama) br. 50. od 5. lipnja 2009. i broj 4/1 od 30. rujna 2009., u iznosima kako su navedeni u tabeli 2. nalaza, a u kojima su uključeni troškovi za sanaciju štete iz predmetnog štetnog događaja. Pri tome vještak navodi kako su predmetne privremene situacije obuhvatile i druge troškove koje PZC VARAŽDIN d.d. obračunao tužitelju, što je uobičajeni način obračunavanja poslova koji se izvode kontinuirano kroz dulje vremenskom razdoblje kako je u konkretnom predmetu na stvari,

- u odnosu na pitanje kada, kome i u kojim iznosima je tužitelj izvršio isplate na temelju štetnog događaja od 14. svibnja 2009., vještak navodi da je to vidljivo iz tabele 2. u pisanom nalazu, gdje su navedeni točni iznosi i datumi svake pojedine uplate kojom je podmirena pojedina od dvije navedene privremene situacije,

- u pogledu pitanja jesu li tužiteljeve isplate izvršene iz sredstava tužitelja namijenjenih redovnom i izvanrednom održavanju ceste D508, vještak je naveo kako se o tome ne može očitovati jer mi isto nije bio zadatak, a eventualni odgovor na to pitanje nema utjecaja na izračune i utvrđenja iz danog nalaza i mišljenja,

- - u pogledu pitanja tko je podmirio račun o zbrinjavanju opasnog otpada društvu C.I.A.K. d.o.o. broj 60721 od 14. svibnja 2009. i u kojem iznosu, vještak se očitovao kako iz dopisa društva C.I.A.K. d.o.o. od 21. veljače 2012. (list 259 spisa) proizlazi da je taj račun u cijelosti platilo društvo Švenda-Tarmann Chemie d.o.o., a račun je bio na iznos od 143.606,20 kuna (list 260 spisa). Prvotuženik predlaže da vještak pribavi izvod sa žiro-računa navedenog društva o izvršenoj isplati po tom računu, u pogledu čega vještak navodi da to može pribaviti jedino sud službenim putem s obzirom da se radi o društvu koji nije stranka u postupku, a je li uopće navedeno potrebno pribavljati pravno je pitanje o kojem će odlučiti sud, pri čemu ističe da je izračune i utvrđenja u nalazu u cijelosti mogao sačiniti bez navedenog izvatka. Sud je ocijenio da pribavljanje izvoda sa žiro-računa društva C.I.A.K. d.o.o. nije potrebno jer je račun koji je C.I.A.K. d.o.o. ispostavio društvu Švenda-Tarmann Chemie d.o.o. vjerodostojna isprava koja vjerodostojno svjedoči o poslovnom događaju (kemijskoj analizi i zbrinjavanju zagađene zemlje), dok je upravo to društvo dopisom u spis potvrdilo da je naručitelj (Švenda-Tarmann Chemie d.o.o.) platilo ispostavljeni račun. Pored toga, odlučna činjenica je, je li tužitelju umanjena imovina plaćanjem isporučenih usluga, a takva činjenica se utvrđuje vještačenjem izvršenih isplata od strane tužitelja budući da plaćanjem troškova sanacije (koji moraju biti opravdani) dolazi do umanjenja tužiteljeve imovine, a time i nastanka tužiteljevog prava potraživati te iznose od odgovorne osobe,

- u pogledu pitanja koje se odnosi na račune koje je društvo Švenda-Tarmann Chemie d.o.o. ispostavilo društvu PZC VARAŽDIN za radove koje to društvo nije obavilo vjerodostojne financijske dokumente, vještak se očitovao kako svaki račun koji neko trgovačko društvo ispostavi, a koji nije temeljen na stvarno nastalom poslovnom događaju ne predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu, no vještak u konkretnom slučaju nije analizirao račune društva Švenda-Tarmann Chemie d.o.o., već je prvenstveno promatrao poslovni odnos društva PZC VARAŽDIN s tužiteljem, a ako bi trebao dodatno analizirati način obračuna podizvođača društva Švenda-Tarmann Chemie d.o.o. prema društvu PZC VARAŽDIN, tada bi za istu trebala biti potrebna cjelokupna knjigovodstvena dokumentacija o poslovanju tih dvaju društava. Dodatno ističe kako navedeno nije bilo dano u zadatak već se samo trebao očitovati o obavljenim plaćanjima troškova izvršene sanacije posljedica predmetnog štetnog događaja. Na isti se način se očitovao u pogledu računa društva PZC VARŽADIN ispostavljenih tužitelju. Sud je prihvatio u tom dijelu očitovanje vještaka jer je na okolnost opravdanosti učinjenih troškova i radova sud proveo posebno vještačenje i to po vještaku za zaštitu okoliša,

- u pogledu pitanja predstavljaju li nepotpisane i neovjerovljene specifikacije broj 50 od 5. lipnja 2009. i 4/1 od 30. rujna 2009. vjerodostojni financijski dokumenti, vještak se očitovao kako su specifikacije samo prilozi ispostavljenim privremenim mjesečnim situacijama, koje su potpisane i ovjerene kako od izvođača tako i od naručitelja i kao takve predstavljaju vjerodostojne knjigovodstvene isprave. Sud je u tom dijelu prihvatio očitovanje vještaka jer su privremene situacije na str. 154. i str. 162. potpisane i od strane naručitelja (tužitelj) i od strane PZC Varždin d.d. kao izvoditelja te su popraćene specifikacijama izvedenih radova,

- u pogledu pitanja jesu li sve tužiteljeve isplate društvu PZC VARAŽDIN d.d. iz tabele 1. sa str. 3. nalaza izvršene u okviru ukupnog iznosa ugovorenog između tužitelja i izvođača PZC VARAŽDIN, vještak navodi kako u tabeli 1. nisu specificirane isplate tužitelja izvođaču PZC VARAŽDIN d.d. već su specificirana plaćanja tog izvođača svom podizvođaču društvu Švenda-Tarmann Chemie d.o.o. Isplate tužitelja izvođaču PZC VARAŽDIN evidentirane su u tabeli 2. nalaza, a vještak nema saznanja o tome je li istima premašen ukupno ugovoreni iznos iz ugovora o održavanju državnih cesta od 28. travnja 2005., dok taj podatak ne utječe na izračune i utvrđenja iz danog nalaza i mišljenja. Sud je prihvatio očitovanje vještaka jer okolnost je li isplatama premašen ukupno ugovoreni iznos iz ugovornog odnosa tužitelja i PZC Varaždin d.d. nije odlučna činjenica za utvrđenje je li tužitelj zaista platio troškove sanacije,

- u pogledu pitanja što s knjigovodstveno financijskog aspekta predstavlja navod iz specifikacije br. 4/1 od 30. rujna 2009., a koji glasi "ostali radovi, troškovi i usluge – 8,5% u odnosu na vrijednost ugovorenih radova od 1.1. do 8.3.9.", vještak navodi da se očito radi o obračunu nekih od ugovorenih radova, troškova i usluga, a prema dodatnoj specifikaciji priloženoj na listu 235. spisa proizlazi da se radi o obračunu troškova otklanjanja posljedica izvanrednih događaja u kojima je sadržan i trošak zbrinjavanja otpada u iznosu od 165.365,00 kn, a koji iznos u cijelosti odgovara vrijednosti koju je na specifikaciji s lista 237. spisa naznačilo društvo Švenda-Tarmann Chemie d.o.o.

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je vještak u cijelosti otklonio prigovore i primjedbe te odgovorio na pitanja prvotuženika, čime je u cijelosti odgovorio na zadatak suda, dok su stranke na poseban upit suda navele da nemaju pitanja za vještaka niti prigovora na izrađeni nalaz i mišljenje.

34. Sud je rješenjem od 27. listopada 2025. odbio prijedlog prvotuženika za provođenje dopunskog vještačenja po vještaku financijske struke na okolnost je li tužitelj imao kakvo potraživanje na dan 29. srpnja 2009. prema tuženicima, te na okolnost jesu li tužiteljeve isplate izvršene iz sredstava tužitelja namijenjenih redovitom i izvanrednom održavanju ceste D508. Naime, šteta je umanjenje nečije imovine, a ona nastaje kada se izvrši plaćanje troškova koji su bili opravdani i nužni radi otklanjanja posljedica štetnog događaja (sanacije). Kako su troškovi koji su nastali temeljem ugovora koji je tužitelj sklopio s PZC Varaždin d.d. plaćani temeljem ispostavljenih privremenih situacija sukladno čl. 28. tog ugovor i to prema stvarno izvedenim količinama radova, to prema stajalištu ovoga suda nije odlučno iz koje bilančane stavke je tužitelj izvršio plaćanja. Isto tako, nije odlučno niti je li tužitelj imao prema tuženicima s osnova štetnog događaja na dan 29. srpnja 2009. kakvo potraživanje, s obzirom na to da tuženici tijekom postupka nisu niti tvrdili da (osim predmetnog štetnog događaja) postoji još neki štetni događaj po osnovi kojeg bi tužitelj imao ili je imao pravo potraživati od tuženika naknadu štete. Okolnost što su plaćanja izvršena nakon podnošenja tužbe je odlučna za određivanje tijeka zateznih kamata i dospijeća tužiteljevog zahtjeva, a takva okolnost se može utvrditi na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja.

35. Na okolnost jesu li stvarno izvedeni radovi radovi sanacije kolnika i zaštitnog pojasa nakon štetnog događaja iz svibnja 2009. godine, koji radovi te kolika je visina troškova za izvedene radove, tko je izveo radove i jesu li oni bili opravdani, sud je izvršio uvid u isprave u spisu, saslušao svjedoke ŠC, RC i VC te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za zaštitu okoliša i prirode dr.sc. Marini Mlakar, čiji je zadatak bio utvrditi koje su radnje bile potrebne za sanaciju terena nakon prometne nezgode (onečišćenje kolnika DC br. 508, zemljišnog pojasa uz cestu i kanala za odvodnju oborinskih voda) i visinu troškova takvih radnji, kao i da utvrdi uzročno – posljedičnu vezu između poduzetih, a opravdanih radnji za otklanjanja štete i štetnog događaja

36. Uvidom u Prilog 1. (obračun troškova PZC Varaždin d.o.o.) sud je utvrdio da se radi o troškovima nastalim na sanaciji oštećenja od prometne nesreće od 14. svibnja 2009., a koji uključuju:

- popravak oštećenih bankina (15,09 m3 po cijeni od 221,98 kn) – ukupno 3.349,68 kn,

- postava privremene prometne signalizacije (A25 – 2 kom; A20 – 2 kom; B31 – 2 kom; B32 – 2 kom; ukupno 11h): rad cestara na postavi i uklanjanju privremene prometne signalizacije (1 h po cijeni od 61,98 kn) – ukupno 61,98 kn, te rad vozila do 2 t ( 1,00 h po cijeni od 144,17 kn) – ukupno 144,17 kn,

- posipavanje onečišćene ceste pijeskom: rad cestara na posipavanjju ceste (0,50 h po cijeni od 61,98 kn) – ukupno 30,99 kn, te pijesak Tarco EP (20,00 kn po cijeni od 11,00 kn) – ukupno 220,00 kn,

- rad rovokopača na iskopu onečišćenog materijala (bankine, cestovnog jarka i odvodnog kanala) – 3,00 h po cijeni od 214,18 kn – ukupno 642,54 kn,

- odvoz onečišćenog materijala na deponiju za opasni otpad u mjesto Zabok – odvoz na 41 km (24,72 t po cijeni od 34,22 kn) ukupno 845,92 kn.

37. Uvidom u Prilog 2. (specifikacija troškova Švenda Tarmann Chemie d.o.o.), koja je ispostavljena 21. svibnja 2009. PZC Varaždinu d.d., sud je utvrdio da se odnosi na:

- TARCO EP-sakupljač ulja na suhoj površini – 660 kg/11,00 kn – ukupno 7.260,00 kn,

- TARCO TIJOPA – sakupljač ulja na vodenoj površini – 50 l/24,00 kn – ukupno 1.200,00 kn,

- TARCO SUPER – 20l/35,80 kn – ukupno 358,00 kn,

- Usluga zbrinjavanja opasnog otpada – 660 kg/8,00 kn – ukupno 5.280,00 kn,

- UNI SAFE PLUS – 2 kg/95,00 kn – ukupno 190,00 kn,

- Rad 3 djelatnika po 7 h (14.5.2009.) – 21 h/147,00 kn – ukupno 3.087,00 kn,

- Rad 1 voditelj 7 h (14.5.2009.) – 7 h/178,00 kn – 1.246,00 kn

- Tehnički ekspert 4h (14.5.2009.) – 793,94 kn,

- Kombi sa ADR-om (14.9.2009.) – 7 sat – ukupno 1.150,24 kn,

- Citroen Berlingo (14.9.2009.) – 7 h – ukupno 1.080,80 kn,

- Rad 2 djelatnika po 3 h – ukupno 882,00 kn,

- Rad 1 voditelj po 3 h – ukupno 534,00 kn,

- Kombi sa ADR-om – ukupno 657,28 kn,

- Zaštitna oprema za djelatnike – 7 kom – ukupno 340,20 kn,

- Prijevoz opasnog otpada – kom 410 – ukupno 2.665,00 kn.

38. Uvidom u Prilog 3. (specifikacija troškova Švenda Tarmann Chemie d.o.o.), koja je ispostavljena 21. svibnja 2009. PZC Varaždinu d.d., sud je utvrdio da je ona odnosi na:

- zagađena zemlja u količini od 24720 kg/cijena 6,50 kn, ukupno 160.680,00 kn te

- uzrokovanje i analiza fizikalno – kemijske analize otpada K.B. 170503 u iznosu od 4.685,00 kn.

39. Prilogu 3. su priloženi i Prateći list za opasni otpad na kojem je kao posjednik otpada naveden PZC Varaždin d.d., a naziv otpada – zemlja onečišćena opasnim tvarima, kao opis djelatnosti u kojoj je nastao opasni otpad – sanacija terena. Kao sakupljač otpada je naveden C.I.A.K. d.o.o., kao prijevoznik PZC Varaždin d.d. reg. transportnog sredstva VŽ-497CF, a kao posrednik Švenda Tarman Chemie d.o.o., a količina otpada 9700 kg. Na pratećem listu za opasni otpad se nalazi pečat društva C.I.A.K. d.o.o., a kad datum utovara 14. svibanj 2009. Na drugom Pratećem listu za opasni otpad je kao posjednik otpada naveden PZC Varaždin d.d., a naziv otpada – zemlja onečišćena opasnim tvarima, kao opis djelatnosti u kojoj je nastao opasni otpad – sanacija terena. Kao sakupljač otpada je naveden C.I.A.K. d.o.o., kao reg. transportnog sredstva [registarska oznaka], a kao posrednik Švenda Tarman Chemie d.o.o., a količina otpada 6800 kg. Na pratećem listu za opasni otpad se nalazi pečat društva C.I.A.K. d.o.o., a kad datum utovara 14. svibanj 2009. Na trećem listu za opasni otpad kao posjednik otpada je naveden PZC Varaždin d.d., a naziv otpada – zemlja onečišćena opasnim tvarima, kao opis djelatnosti u kojoj je nastao opasni otpad – sanacija terena. Kao sakupljač otpada je naveden C.I.A.K. d.o.o., kao prijevoznik PZC Varaždin d.d. reg. transportnog sredstva VŽ-732CF, a kao posrednik Švenda Tarman Chemie d.o.o., a količina otpada 8220 kg. Na pratećem listu za opasni otpad se nalazi pečat društva C.I.A.K. d.o.o., a kad datum utovara 14. svibanj 2009.

40. Dakle, iz pratećih listova za opasni otpad i potvrda potpisanim od strane vagara sakupljača opasnog otpada, koje su priložene pratećim listovima za opasni otpad, proizlazi da je predano ukupno kg zagađene zemlje 24720, odnosno onoliko koliko je navedeno u specifikaciji na str. 18. spisa, zatim da je kao posjednik otpada naveden PZC Varaždin d.d., kao posrednik Švenda Tarman Chemie d.o.o., a kado sakupljač C.I.A.K. d.o.o.

41. Iz putnih radnih listova priloženih uz svaki prateći list za opasni otpad je razvidno da je odvoz onečišćenog otpada na deponij izvršio PZC Varaždin d.d. vozilima navedenim u Pratećim listovima za opasni otpad (reg. oznake [registarska oznaka] – proizlazi iz putnog radnog lista na str. 20. – 22. spisa – odvezeno 9,7 t onečišćene zemlje, km 41 km, pri čemu je vagar potvrdio da je primio zagađenu zemlju u količini od 9700 kg; reg. oznake [registarska oznaka] – proizlazi iz putnog radnog lista na str. 24. – 25. spisa – odvezeno 6800 kg onečišćene zemlje koja je izvagana od sakupljača opasnog otpada – proizlazi iz potvrde na str. 26. spisa; reg. oznake VŽ-732CF – proizlazi iz putnog radnog lista na str. 28. – 31. spisa, pri čemu je vagar potvrdio da je primio zagađenu zemlju u količini od 8220 kg).

42. Iz dopisa tužitelja od 14. svibnja 2009. proizlazi da su radovi sanacije provedeni preko PZC Varaždn d.d. i da su nastali troškovi u visini od 197.383,84 kn priznate kroz stavku radova održavanja 1.1.2. Otklanjanje posljedica izvanrednog događaja u situaciji za mjesec svibanj 2009. u iznosu od 32.018,84 kn te prema zapisniku o neobračunatim radovima za mjesec lipanj 2009. u iznosu od 165.365,00 kn. Iz dopisa na st. 54 spisa koji je PZC Varaždin d.d. uputio ovdje tužitelju proizlazi da je radi sanacije posljedica štetnog događaja od 14. svibnja 2009. nastao trošak u ukupnom iznosu od 197.383,84 kn (bez PDV-a) i da će se takav trošak situirati u privremenu odnosno okončanu situaciju. Dakle, iz isprava sastavljenih od strane tužitelja, koji je po zakonu odgovoran za održavanje javnih cesta, i osobe na koju je tužitelj ugovorom prenio ovlasti održavanja javnih cesta, proizlazi da su troškovi sanacije posljedica štetnog događaja od 14. svibnja 2009. iskazani kroz stavku radova održavanja 1.1.2. Otklanjanje posljedica izvanrednog događaja u privremenoj, odnosno okončanoj situaciji.

43. Iz računa na str. 260. spisa, koji je C.I.A.K. d.o.o. ispostavio kupcu Švedna- Tarmann Chemie d.o.o., proizlazi da je isti ispostavlje na iznos od 143.606,20 kn s naznakom datuma otpreme 14. svibnja 2009., dok iz očitovanja na str. 259. spisa proizlazi da je taj račun plaćen od Švenda-Tarmann Chemie d.o.o.

44. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. Marine Mlakar proizlazi da tragovi prometne nesreće pri kojoj je izliveno dizelsko gorivo manifestiraju se na kolniku, zemljištu uz kolnik, flori pored kolika, kao i kanalu kroz koji protječu oborinske vode s kolnika. Tematskom strategijom za zaštitu tla iz 2006. godine Europska komisija je identificirala najznačajnije prijetnje prema tlu u Europi, gdje se, kao i za područje Republike Hrvatske, ističe onečišćenje tla uzrokovano antropogenim aktivnostima. Dizelska goriva su klasificirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272)2008 (CLPIGHS): zapaljiva tekućina i pare H226, može biti smrtonosno ako se proguta i ude u dišni sustav H304, nadražuje kozu H315, štetno ako se udiše H332, otrovno za yodeni okoliš s dugotrajnim učinkom H411. Prema Zakonu o otpadu (NN 178/2004, 111/2006 i 60/2008). Uredbi o Izmjenama i dopunama uredbe o kategorijama, vrstama i| klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 39/2009) te Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) koji definiraju svojstva otpada koja čine opasnim su: H1 Eksplozivno: tvari pripravci koji mogu eksplodirat pod utjecajem vatre ili koji su osjetljiviji na udarce i trenje od dinitrobenzena, H 3-B Zapaljivo: tekuće tvari i pripravci koji imaju temperaturu plamišta jednaku ili viđu od 21C odnasno nižu ili jednaku 55C, H4 Nadražujuće: nenagrizajuće tvari i pripravci koji u neposrednom, dužem ili ponovljenom dodiru s kožom ili sluznicom mogu prouzročiti upalnu reakciju, H 5 Opasno: tvari i pripravci koji, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodre u kožu može prouzročiti ograničeni rizik za zdravlje, H6 Toksično: tvari i pripravci (uključujući vrlo otrovne tvari i pripravke) koji, ako.ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu mogu prouzročiti ozbiljni, akutni ili kronični rizik za zdravlje pa čak i smrt, H 14 Ekotoksično: otpad koji predstavlja ili može predstavijati neposredne ili odgođene rizike za jedan ili vise sektora okoliša. Prema Pregledniku registra onečišćavanja okoliša loživo ulje i dizel-gorivo imaju oznaku 15 07 01* dok zauljena zemlja i voda 13 08 koji nisu specificirani na drugi način (NN 124/2006, 84/2021. članak 20., Dodatak III). Kad se dizelsko gorivo prolije po asfaltiranom kolniku javlja se nekoliko problema. Asfalt ima potencijal za stvaranja malih do velikih pukotina u koje takva tekućina može ulaziti, a kada dospije na asfalt uzrokuje klizavost kolnika i predstavlja opasnost svim sudionicima u prometu. Dotokom na zemljane površine upija se zemlju i ovisno o vrsti zemlje može prodrijeti i do slojeva u kojima su podzemne vode koje se na taj način mogu zagaditi. Postupak čišćenja asfalta (krute-površine), zagađenja zemlje i vode apsorbirajućim otopinama i praškovima različitih proizvođača koji su super-upijajući organski polimeri (npr. Mellerud, sredstvo za čišćenje Bio-Cirele, lvesol, TARCO EP pijesak. TARCO TIJOOPA, itd). Njihove jedinstvene osobine mogu smanjiti vrijeme i troškove povezane sa sanacijom i čišćenjem širokog spektra goriva, ulja i drugih izlijevanja ugljikovodika u vodu ili na tvrde površine. Takva sredstva se posipaju po asfaltu koja vežu naftu i nakon toga skupljaju s površine kolnika i uklanjaju kao opasan otpad. Posebnim, za to predviđenim vozilima, prevoze se u subjekte certificirane za prihvat opasnog otpada, kao i za zbrinjavanije istog. Isti postupak se koristi na zemlji koja se, ukoliko je u manjim količinama, uklanja zajedno s apsorbensom i zbrinjava kao opasan otpad u certificiranim tvrtkama. U predmetnom postupku kolnik se posipava posebnim pijeskom koje apsorbira naftno gorivo, a natopljena zemlja uz kolnik (bankine) i tla do kanala za odvodnju se iskapaju i uklanjaju s mjesta nesreće. U za to predviđenim vozilima sav opasan materijal se otprema u odlagalište opasnog otpada na zbrinjavanje. Tvrtka ovlaštena za posredovanje u zbrinjavanju opasnog otpada i prijavljena u Očevidnik MZOPU (rješenje MZOPU RH r.b. 0008. Klasa 351- 02/13-23/61) posluje skladu hrvatskim pravnim propisima: Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13). Pravilnikom o gospodarenju otpadom (Narodne novine. broi 178/04, 111/06 i 60/08) te Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN br. 97/05, 115/05, 81/08, 31/09, 156/09). Za prijevoz opasnog otpada koriste se vozila koja su opremljena tako da se onemogućava rasipanje, prolijevanje, odnosno ispuštanje otpada te širenje prašine i neugodnih mirisa, a sukladno odredbama Pravilnika o gospodarenju otpadom. Takvim vozilom trebaju upravljati osobe obrazovane za prijevoz opasnog otpada. U slučaju nastalog opasnog otpada u količini od 20 t/god i/ili opasnog otpada u količini od 0.5 t/god, nositelj zahvata je obvezan prijaviti podatke o otpadu u bazu Registra onečišćavanja okoliša sukladno Uredbi (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Pravilniku o registru onečišćavanja okoliša RH. Nakon zaprimanja otpada u za to certificiranu tyrtku, opasni otpad se važe (vagarnici) te se temelju toga dobiva službena evidencija. Preporučeno je uspostavi evidenciju predanog otpada i podnošenje godišnjeg izvješća o nastalom otpadu. Otpad se razvrstava ovisno o svojstvima i mjestu nastanka, odvojeno se skuplja po vrstama i skladišti u propisanim uvjetima i propisano označenim posudama do mjesta skupljanja, obrade ili odlaganja. Tvrtka koja je preuzela opasan otpad dužna ga je zbrinuti, a mora obaviti i njegovu kemijsku analizu, s obzirom da je prema kategorizaciji otpada dizelsko gorivo klasificirano kao opasan otpad i to u količinama većim od 1 tone kako je propisano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (Direktiva Vijeća 1999/31/EZ o odlaganju otpada, Odluke Komisije 2000/532/EZ koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ koja donosi popis otpada u skladu s člankom 1. točkom (a). Direktive Vijeća 75/442/EE7 o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/E7 koja donosi popis opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 9M689/EEZ o opasnom otpadu_(SL L 226.6.9.2000.). Predmetna laboratorijska analiza, odnosno izvješće o ispitivanju svojstva otpada, nema funkciju ukidanja statusa opasnog otpada. Proizvodnja. sakupljanje i prijevoz opasnog otpada kao i njegovo skladištenje i obrada definirani su Zakonom o održivom gospodarenju otpada (NN 94/13), i moraju se obavljati na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i koji ne dovodi do štetnih utjecaja na okoliš uz primjenu mjera kojima se osigurava sljedivost od proizvodnje do njegove obrade, kao i nadzor opasnog otpada. Sukladno istom zakonu koji propisuje da se gospodarenje otpadom temelji na uvažavanju načela zaštite okoliša. osobito su definirana sljedeća načela: načelo onečišćivač plaća, načelo blizine, načelo samodostatnosti i načelo sljedivosti. U svrhu utvrđivanja troškova sanacije ceste i okoliša nastale onečišćenjem nakon izlijevanja dizel poriva uslijed automobilske nesreće u [adresa] ([adresa]) korištena je procjena troškova uz pomoć zbrajanja troškova koji su oštećene stranke podnijele odgovornim stranama, dakle u ovom slučaju troškovi čišćenja i zbrinjavanja opasnog otpada, a na temelju priloženih podatka o troškovima u spisu parničnog postupka. Vještak je utvrdio da je vrijednost opravdanih radova ukupno 140.111,83 kn (bez PDV-a), a uključuje radove: a) obuhvaćene Prilogom 1. (obračun troškova PZC Varaždin d.o.o.) popravak oštećenih bankina (15,09 m3 po cijeni od 221,98 kn) – ukupno 3.349,68 kn, postava privremene prometne signalizacije (A25 – 2 kom; A20 – 2 kom; B31 – 2 kom; B32 – 2 kom; ukupno 11h) u iznosu od 62,00 kn, te rad vozila do 2 t – ukupno 144,17 kn, rad rovokopača na iskopu onečišćenog materijala (bankine, cestovnog jarka i odvodnog kanala)– ukupno 642,54 kn, te odvoz onečišćenog materijala na deponiju za opasni otpad u mjesto Zabok – odvoz na 41 km - ukupno 845,92 kn.

b) obuhvaćene Prilogom 2. (specifikacija troškova Švenda Tarmann Chemie d.o.o.): TARCO EP-sakupljač ulja na suhoj površini – 660 kg/11,00 kn – ukupno 7.260,00 kn, TARCO TIJOPA – sakupljač ulja na vodenoj površini – 50 l/24,00 kn – ukupno 1.200,00 kn, TARCO SUPER – 20l/35,80 kn – ukupno 358,00 kn, UNI SAFE PLUS – 2 kg/95,00 kn – ukupno 190,00 kn, Tehnički ekspert 4h (14.5.2009.) – 792,00 kn, Kombi sa ADR-om (14.5.2009.) – 11 sat – ukupno 1.807,52 kn, Rad 3 djelatnika po 7 h (14. i 15. 5.2009.) – 21 h/147,00 kn – ukupno 3.969,00 kn, Rad 1 voditelj 7 h (14. i 15.5.2009.) – 7 h/178,00 kn – 1.780,00 kn,

c) obuhvaćene Prilogom 3. – izrada fizikalno – kemijske analize – ukupno 3.500,00 kn, zbrinjavanje zauljene zemlje – 24720 kg – ukupno 111.240,00 kn, te zbrinjavanje zauljenih krpa i asporbenska – 22 kg -ukupno 2.970,00 kn,

45. Kako je očevidom ustanovljeno da je oko 300 L, dizelskog goriva poliveno iz spremnika goriva po kolniku DC-508 kod mjesta Rinkovec, po bankinama uz kolnik i kanalu za prihvat oborinskih voda s ceste koji je spojen s lateralnim kanalom u kojem je također nađeno onečišćenje, to je tužitelju naložena sanacija kolnika i uklanjanje onečišćenog tla zemljišnog pojasa s obiju strana ceste (bankine, tlo kanala). Sanaciju je vršila tvrtka PZC Varazdin d.d, iz Varaždina s podugovornom tvrtkom Švenda - Tarmann Chemie d.o.o. iz Čehovca. Kolnik je posut apsorbensom (pijeskom) tvrtke Švenda Tarmann Chemie (TARCO EP), vodena površina TARCO THOP te je nakon toga pijesak uklonjen s kolnika i izvršen iskop zauljene zemlie uz kolnik i iz kanala. Predmetni otpad ima karakteristična svojstva opasnog otpada i kategoriziran je kao opasan 13 07 01 (loživo ulje i dizel gorivo) 13 08 (zaulieni otpad koji niie specificiran na drugi način) prema Zakonu o otpadu (NN-178/2004, 111/2006 i 60/2008)] i Uredbi o izmjenama i dopunama uredbe o kategorijama, vrstama klasifikaciji otapda s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 39/2009). Takav opasan otpad je PZC Varaždin d.d. prevezao u odlagalište opasnog otpada C.I.A.K. d.o.o. u Zaboku u za to predviđenom vozilu. Tvrtka C_LA.K. d.o.o. je prihvaćanjem opasnog otpada u količini od 24,2 t onečišćene zemlje te 660 kg zaulienih krpa i apsorbensa preuzela obvezu zbriniavania opasnog otpada. S obzirom da je otpada bilo vise od 1 tone učinjena je i fizičko-kemijska analiza istog. Cijeli postupak od događaja - nesreće prilikom koje je došlo do izlijevanja dizelskog goriva, očevid, sanacija, otprema opasnog otpada i zbrinjavanje istog, učinjena je po pravilima struke, kako je opisano i u nalazu/mišljenju ovog vještačenja. Cjenik obavljenih radnji sanacije nesreće 14. svibnja 2009. na državnoj cesti DC-508 sastavljen je na temelju priloženih specifikacija troškova i računa u spisu parničnog postupka P-297/20 na Trgovačkom sudu u Zagrebu (listovi 239, 240, 24 1, 260) te je izračunata naknada prema tadašnjim tržišnim cijenama materijala i usluga koja iznosi 170.935,21 HRK (s PDV-om) odnosno 22.687,01 Eura, odnosno 140.111,83 kn bez pdv-a.

46. Iz očitovanja vještaka na tužiteljeve prigovore, vještak je naveo sljedeće:

- u odnosu na prigovor na vještakov obračun sanacije terena, odnosno odvoza zagađene zemlje u iznosu od 241,72 t po jediničnoj cijeni od 6,5 kn, vještak se očitovao

da su cijene formirane prema priloženim računima tvrtke C.I.A.K. d.o.o. iz Zaboka, a ne specifikacijama koje su razlaganje postupka odnosno mogućih troškova radnji koje bi trebale biti poduzete pa je trošak zbrinjavanja zauljene zemlje, koje je obavljala tvrtka C.I.A.K. d.o.o. iz Zaboka u svom računu navela jediničnu cijenu zbrinjavanja zauljene zemlje od 4,5 kn, a ne 6,5 kn. Tvrtka CIAK je prije Zbrinjavana opasnog otpada (zauljene zemlje 24,72 t, zauljenih krpa i apsorbensa 660 kg) izvagala isti te prema njihovom računu usluga je trebala biti naplaćena 111.240,00 kn za 24,72 t zauljene zemlje, te 2.970,00 kn za 660 kg zauljenih krpa i apsorbensa (takoder jedinična cijena 4,5 kn). Cijena izrade fizikalno-kemijske analize zagađene zemlje, koju je tvrtka CIAK d.o.o. Zabok, bila dužna učiniti s obzirom da se radi o količini većoj od 1 tone i činjenici da se radi o opasnom otpadu, formirana je prema računu tvrtke C.LA.K d.o.o. a ne prema specifikaciji tvrtke Švenda -Tarmann Chemie d.o.o. koja nije zbrinjavala otpad i nije ovlaštena za takve radnje. Vještak je pritom naveo da je sanacija skup radnji koji obuhvaća sanaciju područja koje je bilo zagađeno na način da se kolnik i okoliš posipaju posebnim sredstvima, zatim se prikuplja zagađeni dio, koji se potom prevozi i zbrinjava putem pravne osobe (C.I.A.K. d.o.o.), koja je ovlaštena za zbrinjavanje opasnog otpada. Zbog toga je za zbrinjavanje otpada uzeta u obzir cijenu koja je iskazana na računu društva C.I.A.K. d.o.o., dok joj nije poznato od kud cijena koja je iskazana na specifikacijama tvrtke ŠVENDA pa takvu cijenu nije uzimala u obzir. U odnosu na trošak zbrinjavanja otpada, navodi da nije imala potrebu zatražiti podatke od trećih osoba jer se u spisu nalazi račun društva C.I.A.K. d.o.o. Na daljnji upit koliko u Hrvatskoj postoji ovakvih društava za sanaciju, vještak navodi da o tome nema saznanje, dok istraživanje tržišta nije bilo u zadatku vještaka. Očitovanje vještaka prihvaća i ovaj sud s obzirom na to da je i prema Zapisniku o izvršenom inspekcijskom nadzoru zabrinjavanje zagađene zemlje trebalo biti izvršeno preko tvrtke C.I.A.K. d.o.o., a da je upravo ta tvrtka koja je izvagala zagađeni teret (što proizlazi iz specifikacija dostavljenih uz Prateće listove za prijevoz opasnog otpada) izdala račun za obavljene usluge na st. 260. spisa upravo na iznos koji je vještak naveo u svom nalazu. Neovisno o tome što tužitelj nije bio u ugovornom odnosu s C.I.A.K. d.o.o., već s PZC Varaždin d.d., nije bilo opravdano plaćanje izvršeno Izvoditelju (odnosno podizvođaču od strane izvoditelja) u dijelu u kojem takvo plaćanje premašuje iznos troškova stvarno nastalih radi zbrinjavanja opasnog otpada, jer iz postupka proizlazi nespornim da je zbrinjavanje zauljene zemlje i krpa te kemijsku analizu izvršio C.I.A.K. d.o.o., dok iz stanja spisa ne proizlazi na što bi se odnosila razlika između računa koji je ispostavilo to društvo i računa ispostavljenog tužiteljevom izvođaču;

- u odnosu na prigovor da obračun ne sadrži stavke-zaštitne opreme djelatnika tvrtke Švenda - Tarmann Chemie d.o.o., vještak je naveo da nisu priloženi računi na kojima bi bile vidljive cijene takve opreme, dok se ta tvrtka bavi proizvodnjom ekoloških sredstava za čišćenje u kućanstvu i industriji, a ne prodajom zaštitne opreme kako je navedeno u podnesku tužitelja (https://svenda-tarmann-chemic.hr/o- nama/). Na upit punomoćnika tužitelja je li uobičajeno da djelatnici društva koje vrši sanaciju nose zaštitnu opremu, vještak odgovara da je uobičajeno, međutim, cijena te zaštitne opreme nije bila navedena nigdje u spisu. Od tvrtke ŠVENDA nije zahtijevala dostavu računa jer se po zakonu računi čuvaju od 3 do 5 godina, dok je štetni događaj iz 2009. godine. Očitovanje vještaka je prihvatio i ovaj sud s obzirom na to da se u spisu ne nalaze dokazi (isprave) iz kojih bi bilo razvidno da su takvi troškovi stvarno i nastali i da su radnici zaista nosili zaštitnu opremu koja je nabavljena radi sanacije posljedica štetnog događaja, i slijedom toga da su bili potrebni radi sanacije,

- u odnosu na prigovor da je u obračunu naveden prijevoz opasnog otpada od strane tvrtke Švenda - Tarmann Chemie d.o.o. prema kilometraži između [adresa] i [adresa] koji su udaljeni 41 km, vještak se očitovao da je u specifikaciji tvrtke Švenda - Tarmann Chemie d.o.o. navedena kilometraža od 410 km koja ne odgovara udaljenosti, već daleko odstupa od stvarne kilometraže između [adresa] i [adresa] gdje je sjedište tvrtke C.I.A.K. Sud je prihvatio očitovanje u tom dijelu vještaka s obzirom na to da iz putnih radnih naloga uz Prateće listove za prijevoz opasnog otpada proizlazi da je prijevoz izvršio PZC Varaždin d.d., a takva činjenica proizlazi i iz Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru, dok je u obračunu na str. 226. spisa pod stavkom 4. navedeno da se vrši prijevoz u količini od 24,27 t. Naime, i iz iskaza svjedoka RC, kojeg je sud prihvatio u tom dijelu, proizlazi da prema specifikaciji od 21. svibnja 2009. tvrtka PZC vozila zagađenu zemlju, a tvrtka Švenda je tom prilikom vodila brigu o zbrinjavanju te zemlje na način da su njegovi djelatnici bili na licu mjesta i nadgledali što je PZC radio. Imajući u vidu očitovanje vještaka i iskaz svjedoka, sud je ocijenio da nadgledanje radova tužiteljevog izvođača nije opravdan trošak sanacije posljedica štetnog događaja,

- na upit koje radnje su izvršene 15. svibnja 2009. od strane djelatnika i voditelja društva ŠVENDA (stavka pod rednim brojem 11 i 12 specifikacije na str. 17 spisa), s obzirom na to da je uklanjanje opasnog otpada i saniranje u cijelosti izvršeno 14. svibnja 2009. neposredno nakon štetnog događaja, vještak navodi da se na to ne može očitovati jer o tome ne postoje isprave u spisu pa navedenu okolnost nije mogla utvrditi. Vještak navodi da je moguće da se radi o kontroli koja je provedena idućeg dana odnosno 15. svibnja 2009., a s obzirom na to da je 14. svibnja 2009. otpad zbrinut kod društva C.I.A.K. d.o.o., a koja kontrola obuhvaća i vraćanje kolnika i zemljišta pored kolnika u prvobitno stanje, odnosno nasipavanje zemlje na dijelu u kojem takve zemlje nedostaje kao posljedica sanacije štetnog događaja.

47. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i naknadna očitovanja, jer je sačinjen u skladu s pravilima struke. Na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio da asfalt ima potencijal za stvaranja malih do velikih pukotina u koje takva tekućina (proliveni benzin) može ulaziti, a kada dospije na asfalt uzrokuje klizavost kolnika i predstavlja opasnost svim sudionicima u prometu. Dotokom na zemljane površine upija se zemlju i ovisno o vrsti zemlje može prodrijeti i do slojeva u kojima su podzemne vode koje se na taj način mogu zagaditi. Postupak čišćenja asfalta (krute-površine), zagađenja zemlje i vode provodi se apsorbirajućim otopinama i praškovima različitih proizvođača koji su super-upijajući organski polimeri (npr. Mellerud, sredstvo za čišćenje Bio-Cirele, lvesol, TARCO EP pijesak. TARCO TIJOOPA, itd) jer njihove jedinstvene osobine mogu smanjiti vrijeme i troškove povezane sa sanacijom i čišćenjem širokog spektra goriva, ulja i drugih izlijevanja ugljikovodika u vodu ili na tvrde površine. Takva sredstva se posipaiu po asfaltu koja vežu naftu i nakon toga skupljaju s površine kolnika i uklanjaju kao opasan otpad. Posebnim, za to predviđenim vozilima, prevoze se u subjekte certificirane za prihvat opasnog otpada, kao i za zbrinjavanije istog. Isti postupak se koristi na zemlji koja se, ukoliko je u manjim količinama, uklanja zajedno s apsorbensom i zbrinjava kao opasan otpad u certificiranim tvrtkama. U predmetnom postupku kolnik je posipan posebnim pijeskom koje apsorbira naftno gorivo (što je izvršila UC Chemie), a natopljena zemlja uz kolnik (bankine) i tla do kanala za odvodnju su iskapani i uklonjeni s mjesta nesreće (što je izvršio PZC Varaždin d.d.). U za to predviđenim vozilima sav opasan materijal je otpremljen u odlagalište opasnog otpada na zbrinjavanje, a koji prijevoz je izvršio PZC Varaždin d.d. Tvrtka C.I.A.K. d.o.o., koja je preuzela opasan otpad, ga je zbrinula (o čemu u spisu prileže Prateći listovi i potvrde vagara kao i računi) te je obavila i njegovu kemijsku analizu, s obzirom da je prema kategorizaciji otpada dizelsko gorivo klasificirano kao opasan otpad i to u količinama većim od 1 tone kako je propisano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Kolnik je posut apsorbensom (pijeskom) tvrtke Švenda Tarmann Chemie (TARCO EP), vodena površina TARCO THOP te je nakon toga pijesak uklonjen s kolnika i izvršen iskop zauljene zemlie uz kolnik i iz kanala.

48. Međutim, imajući u vidu očitovanje vještaka s ročišta (pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja) sud je od ukupnih troškova koje je vještak obračunao oduzeo prihvaćene troškove za rad 2 djelatnika po 3 sata u vrijednosti od 882,00 kn te rad 1 voditelja 3 sata u vrijednosti od 534,00 kn sve na da 15. svibnja 2009., a prema specifikaciji na str. 240. spisa (Prilog 2.), a sve iz razloga što je sud utvrdio da su osnovani prigovori tuženika u tom dijelu da su radovi vršeni na dan 14. svibnja 2009., dok iz Zapisnika koji je sastavljen idućeg dana (15. svibnja 2009.) na str. 49. – 51. spisa proizlazi da je nadzoru nazočan viši inspektor zaštite okoliša, dok od strane izvoditelja niti podizvoditelja nije bio prisutan nitko. Naime, i iz iskaza svjedoka ŠC proizlazi da je drugi dan cesta mogla biti stavljena u upotrebu, dok mu nije poznato da bi tvrtka Švenda naknadno radila na predmetnoj cesti, dok iz iskaza svjedok RC proizlazi da je idući dan opet poslao ljude na teren da počiste još nešto ako je bilo potrebno počistiti. Međutim, kako iz spisa ne proizlazi koje su to radnje 15. svibnja 2009. radnici podizvođača izvršili i što su to čistili niti su o tome u spis dostavljeni radni nalozi, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a utvrdio da se ne radi o troškovima koji su u izravnoj vezi sa sanacijom posljedica štetnog događaja od 14. svibnja 2009. Sud je utvrdio da niti iskazana stavka Citroen Berlingo (14.9.2009.) – 7 h – ukupno 1.080,80 kn, nije u svezi s predmetnom sanacijom (čl. 221a ZPP-a), jer iz putnih radnih naloga proizlazi da se prijevoz obavio vozilom Iveco i Mercedes, dok nema putnih radnih naloga za vozilo Citroen Berlingo, a takve stavke u svom nalazu nije obuhvatio niti vještak.

49. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su troškovi sanacije iznosili ukupno 138.695,83 kn, odnosno 18.408,10 EUR, dok u preostalom dijelu koji iznosi 7.789,28 EUR nisu opravdani učinjeni troškovi.

50. Sud je kao svjedoka saslušao ŠC koji je iskazao kako je vozilo gospodina AC sletjelo s ceste te se iz istog izlila tekućina (nafta). Na teren je povodom tog događaj izašla inspektorica za zaštitu okoliša, koja je bila prisutna cijelo vrijeme na mjestu događaja. Svjedok navodi da je radio kao poslovođa u tvrtki PZC koju je inspektorica pozvala na urgenciju povodom štetnog događaja te da je tvrtka PZC napravila čišćenje, tj. iskop zagađene zemlje na koju je bila izlivena tekućina iz prevrnutog vozila jer je postojala opasnost da tako zagađena voda oteče u rijeku Bednju. Ne zna točno koliko je dana trajalo to čišćenje, ali zna da je izvršeno te mu se čini da je inspektorica izgradila nekakvo svoje mišljenje da su poslovi izvedeni. Nakon što mu je predočen Obračun štete sa lista 226. spisa, sa 6 točaka specifikacije, na kojem piše da ga je sastavio CC, svjedok je naveo da je to njegov memorandum ali da isti nije potpisao i da zadnje dvije stavke pod točkom 5. i 6. kazuju da se radi o specifikaciji tvrtke RC koje je vjerojatno netko drugi uvrstio i potpisao. Nakon što je svjedoku predočen Obračun troškova na listu 239. spisa kojeg je sastavio nazočni svjedok te potpisao, svjedok potvrđuje da je istu sastavio i potpisao i da su ti radovi izvedeni. Ujedno svjedok navodi da se sjeća da su sa točke 5. i 6. sa Obračuna štete (list 226 spisa) od strane tvrtke Švenda izvedene, ali ne zna tko je odobrio plaćanje i tko je platio. Navodi da su predmetni radovi spadali u vrstu izvanrednih radova, a ne redovnih radova jer se radilo o posebnoj opasnosti zbog blizine rijeke itd te se radilo o jako opasnom događaju o prosipanom ulju na cesti da je bilo jako sklisko. Navodi da u trenutku dok je PZC čistio teren, na tom terenu koliko se sjeća nije bilo drugih tvrtki. Koliko se sjeća, drugi dan je cesta mogla biti stavljena u upotrebu. Radnici su više puta posipavali sa pijeskom tu cestu jer je cesta jako prometna. Navodi da je bilo komunikacije sa gospodinom RC glede zbrinjavanja zagađene zemlje tih dana.

51. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŠC jer je u skladu s dokumentacijom u spisu, a osobitom ispravama na str. 226. i 239. spisa, kao i Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru u kojem je utvrđeno da je uklanjanje onečišćenog tla zemljišnog pojasa s obiju strane ceste izvršio PZC Varaždin d.d., pri čemu je uklonjeno tlo zemljišnog pojasa uz cestu ("Bankine"), onečišćeno tlo kanala za prihvat oborinskih voda te dio tla lateralnog kanala. Dakle, radilo se o iskopu zagađene zemlje na koju je bila izlivena tekućina iz prevrnutog vozila jer je postojala opasnost da tako zagađena voda oteče u rijeku, a predmetni radovi su spadali u vrstu izvanrednih radova, a ne redovnih radova jer se radilo o posebnoj opasnosti zbog blizine rijeke te se radilo o jako opasnom događaju o prosipanom ulju na cesti da je bilo jako sklisko.

52. Sud je kao svjedoka saslušao RC koji je naveo da je u predmetno vrijeme bio direktor tvrtke Švenda te voditelj radova na tom području ceste koja je bila zagađena prolijevanjem nafte iz vozila. Na teren ga je pozvala tvrtka PZC, kao i inspektor gospodin SC te gospođa inspektorica zaštite okoliša LC. Dobio je poziv oko 11 sati prije podne, a već oko 12 sati je na lice mjesta stigao iz Međimurja 3 djelatnika i on kao voditelj. Utvrdio da je negdje oko 2 km dužine bilo izneseno gorivo na cesti te da su prvi dan radili negdje do 17 sati na način da je njegova tvrtka posipala apsorbent po cesti, ali da su i čistili ulje sa metlama jer se nije moglo sa strojevima. Toga dana je na mjesto događaja bila nazočna inspektorica zaštite okoliša koja je naredila da se očiste bankine i kanali. Navodi da je na mjestu događaja bila i tvrtka PZC koja je imala kamione te su očišćeni otpad odvozili u Ciak. Nadalje navodi da je idući dan opet poslao svoje ljude na teren da se počisti još nešto ako je bilo potrebno počistiti kako bi se spriječilo klizanje što znači da je ustvari bio dva dana na sanaciji na tom zagađenom terenu. Navodi da je već prvi dan u tvrtku Ciak odvezena zemlja te je Ciak morao raditi analizu zagađenosti zemlje obzirom da se radilo o količini preko 1 tone zagađene zemlje. Potvrđuje da je Ciak napravio analizu zagađene zemlje. Nakon što su svjedoku predočene specifikacije računa s lista 240, 241, 242 i 243, svjedok potvrđuje da su to sve specifikacije njegove tvrtke i da su sve obavljene te da tvrtka već 40 godina uspješno posluje. Također svjedok potvrđuje da je specifikacija (list 242 spisa) koja se odnosi na zbrinjavanje zagađene zemlje ispravna i da je radnja izvršena. Također su ti radovi iz PZC-a plaćeni njegovoj tvrtki. Također navodi da je to bio izvanredni trošak. Radnici Švenda nisu radili utovar opasnog otpada (zagađene zemlje) već su to radili radnici PZC-a, a Švenda je odvezla ono što je ona počistila u Ciak u Zabok. Na upit zašto je na specifikaciji od 2009. naznačeno da je vršen prijevoz otpada u dužini od 410 km od strane RC, dok je s druge stranke tvrtka PZC prešla 41 km radi odvođenja otpada, svjedok odgovara da se 410 km odnosi na trasu koju su prilikom odvoza otpada sačinili od mjesta Vinkovec-Čehovec i natrag u Ciak u Zabok, a radilo se o dva dana pa se ta kilometraža skupila. Tvrtka PZC je također posipavala ceste sa apsorbentom tarko, ali su i PZC i RC na kraju to sve pokupili i očistili. Navodi da je uzorkovanje zagađene zemlje radila tvrtka Ciak. Tvrtka Švenda je PZC-u ispostavila račun za zbrinjavanje u iznosu od 201.745,30 kn (uključen PDV), a koliko je tvrtka Švenda platila Ciaku ne želi odgovoriti jer to smatra poslovnom tajnom. Dakle, svjedok potvrđuje da je točno da tvrtka Švenda nije vršila zbrinjavanje zagađene zemlje niti njenu analizu, već je to radila tvrtka Ciak. Navodi da se radilo prvi dan o tri radnika Švende + voditelj, a drugi dan dana dva i voditelj. Prema specifikaciji od 21. svibnja 2009. tvrtka PZC je vozila zagađenu zemlju, a tvrtka Švenda je tom prilikom vodila brigu o zbrinjavanju te zemlje na način da su njegovi djelatnici bili na licu mjesta i nadgledali što je PZC radio.

53. Sud je prihvatio iskaz svjedoka RC u dijelu u kojem navodi da je u dužini oko 2 km bilo proliveno gorivo po cesti i da je njegova tvrtka posipala apsorbent po cesti, ali da su i čistili ulje sa metlama jer se nije moglo sa strojevima, te da je C.I.A.K. d.o.o. radio analizu zagađene zemlje obzirom da se radilo o količini preko 1 tone zagađene zemlje, kao i u dijelu u kojem navodi da su radnici PZC Varaždin d.d. radili utovar zagađene zemlje i da je PZC Varaždin d.d. vozila zagađenu zemlju, jer je u tom dijelu iskaz svjedok u skladu s dostavljenim specifikacijama, Pratećim listovima za prijevoz opasnog otpada, radnim nalozima, nalazom i mišljenjem vještaka, kao i Zapisnicima o obavljenim nadzorima. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da se 410 km odnosi na trasu koju su prilikom odvoza otpada sačinili od mjesta Vinkovec-Čehovec i natrag u Ciak u Zabok te da je RC odvezla ono što su oni počistili, a radilo se o dva dana pa se ta kilometraža skupila jer u tom dijelu nema radnih putnih naloga u spisu, koji prema stajalištu ovoga suda, moraju pratiti ovakve poslovne događaje, dok iz spisa proizlazi da su prijevoz obavili radnici PZC Varaždin d.d.

54. Iz iskaza svjedoka VC proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja bio na radnom mjestu šefa ispostave u Varaždinu. Nakon što je dobivena dojava o štetnom događaju aktivirala se tvrtka PZC Varaždin za održavanje cesta koja je trebala hitnom intervencijom osigurati mjesto događaja radi sigurnosti drugih sudionika u prometu, a naročito stoga što se nafta izlila na nepreglednom dijelu ceste, zavoju pa je bilo potrebno i regulirati promet. Na lice mjesta je također izašla sanitarna inspekcija čija je inspektorica, ne sjeća se njenog imena, pregledala teren te naredila daljnje aktivnosti kako se razlivena nafta ne bi prelila u vodotok. Kako je šteta već bila u tom stupnju da PZC nije mogao sam sanirati mjesto nezgode, inspektorica je naredila da se pozove firma koja je bavi takvim poslovima pa je po njegovom sjećanju pozvana tvrtka Švenda iz Međimurja koja je posipala pijesak po prelivenoj nafti na tom dijelu ceste koji je trebao upiti tu naftu (tarko), a nakon čega je trebalo to sve očistiti, ukloniti tu apsorbiranu naftu iz zemlje što je onda bilo otpremano u određenu tvrtku Ciak u Zaboku, a čini mi se da se radilo o dva ili tri kamiona tog materijala. Navodi da su sve aktivnosti i troškovi bili evidentirani kroz situaciju redovnog održavanja na mjesečnoj bazi. U predmetnoj situaciji su evidentirani svi radovi koje je izvela tvrtka PZC i RC, kao i troškovi od strane RC vezano za aktivnosti koje je sam RC izveo te račun od strane Ciaka iz Zaboka, a koji je vjerojatno išao preko RC. Dakle, sve ove aktivnosti su evidentirane u poslovnoj situaciji i ovjerene od strane Hrvatskih cesta, kao i predstavnika PZC-a Varaždin. Navodi da je on bio ovlaštena osoba za potpisivanje te završne situacije. Privremena situacija je bila ovjerena od predstavnika izvođača i nadzornog inženjere, a što se tiče pitanja da li su izvedeni svi radovi navedeni u privremenoj situaciji, svjedok navodi što se tiče radova koji su izveli PZC i Švenda isti su bili evidentirani kao izvedeni i da su otpremljeni do Ciaka, a ne zna je li Ciak sve izveo kako trebao, iako je fakturirano da je izveo sve radove. Potvrđuje da su svi izvedeni radovi po situaciji plaćeni. Što se tiče da li je plaćeno izvođačima, navodi da se sjeća da je iznos koji je trebalo platiti Ciaku bio više od 100.000,00 kn te zna točno da je od strane Hrvatskih cesta plaćeno izvođačima, a da li je plaćeno od strane PZC-a ili RC ili kome su oni plaćali o tome se ne može izjasniti. Za ovakve situacije je uobičajena ovakva količina radova, a što se tiče cijene ne može se izjasniti da li je i cijena uobičajena jer je ovo bio doista izvanredan slučaj koji se nije prije, a ni poslije nikada dogodio. Navodi da ovi radovi koji su izvedeni ulaze u radove redovnog održavanja, ali pod stavkom Izvanrednih događaja. Pojašnjava da redovno održavanje u ovom kontekstu znači da je vezano uz činjenicu da se događaj dogodio na cesti, a u kontekstu izvanrednog događaja se podvodi pod činjenicu da postoje dvije pozicije u nomenklaturi radova, odnosno troškovnika, a to su kao prvo intervencija pregled, a drugo je otklanjanje, a koja je stavka bila izražena u jedinici mjere u kunama, a ne u jedinicama količinskim. Što u konkretnom slučaju znači da je taj tarko pijesak, posipavanje i poslije skupljanje izraženo u mjeri jedinice u kunama. Primjerice, ostale stavke, popravak bankine, iskop jarka je određen primjerice po metru na kvadrat. Navodi da je PZC fakturirao odvoz zagađene zemlje do firme Ciak u Zaboku, na što je PZC i ovlašten. PZC može izvesti samo što je ugovoreno, primjerice ne može izvesti otklanjanje uginule divljači, kemikalija i slična. Dakle PZC obavlja samo ono što je ugovoreno. Na upit obzirom da u obračunu troškova PZC postoji stavka odvoz materijala na deponij - udaljenost 41 km u Zaboku, ali i RC ima fakturu na odvoz materijala na udaljenost 410 km, tko je zadužen za kontrolu toga, svjedok odgovara da u tu kilometražu od 410 km koju je učinila RC su vjerojatno ukalkulirani troškovi RC iz [adresa] na mjesto događa, zatim povratak te drugi dan razne aktivnosti i prijevoz do Zaboka u Ciak. Na upit da pojasni sustav financiranja redovnog održavanja cesta, odnosno kako je to uređeno između PZC-a i Hrvatskih cesta, da li postoje fiksni troškovi ili se određuju prema ispostavljenim fakturama, svjedok odgovara da je ugovorena vrijednost za tekuću godinu te se obračuni rade po stavkama izvršenih radova, dakle ništa nije fiksno već se prema događajima plaćaju poduzete radnje, primjerice u zimskoj službi postoji fiksni trošak zbog dežurstva strojeva. Na upit da je primjerice od 2005-2009 predviđeno za redovno održavanje 57 milijuna kuna, što sa tim sredstvima ukoliko PZC manje fakturira, svjedok odgovara da je rijetko kad fakturirano manje jer to su budžetska sredstva koja se koriste za održavanje cesta i ona se ne mogu prenositi u iduću godinu, a taj iznos se određuje na temelju prethodnog pregleda cesta i njihovog stanja i potreba održavanja cesta. Navodi da se ne može ni hipotetski dogoditi da se ispostavi faktura preko ugovorenog iznosa jer ako bi se to dogodilo taj višak fakture bi se prenio u iduću godinu. Na upit da pojasni razgraničenje između radova koji su izveli PZC i Švenda, svjedok odgovara da je PZC imao kamione kojima je odvozio otpadni materijal u Ciak, a da je RC kao podizvođač izveo radnju posipavanja tim pijeskom te uklanjao taj materijal prvi dan, a onda još jedan dan što je ukupno četiri smjera.

55. Sud je prihvatio iskaz svjedoka VC u dijelu u kojem je iskazivao da je RC posipala pijesak po prolivenoj nafti, a nakon čega je sve to trebalo očistiti i ukloniti te otpremiti u C.I.A.K. d.o.o., što je i učinjeno, kao i da su takve aktivnosti evidentirane, jer je u tom dijelu iskaz u skladu s dokumentacijom u spisu. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem je naveo da je RC uklanjala pijesak dva dana jer iz Zapisnika od 15. svibnja 2009. na str. 49. – 50 spisa proizlazi da je već 15. svibnja 2009. u jutarnjim satima utvrđeno da je sanacija izvršena.

56. Slijedom navedenog, a kako je sud utvrdio da troškovi sanacije iznose ukupno 18.408,10 EUR u tom dijelu je prihvatio tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu koji iznosi 7.789,28 EUR odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je utvrdio da se radi o troškovima za koje primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP- a nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su u svezi sa sanacijom posljedica štetnog događaja od 14. svibnja 2009. Izvorni proizvođač otpada (prvotuženik JC) dužan je snositi troškove gospodarenja/zbrinjavanja otpada u skladu načelom "onečišćavač plaća" kojim je definirano da je proizvodač otpada financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad., slijedom čega je sud obvezao tuženike na solidarnu isplatu iznosa od 18.408,10 EUR. Tužitelj na dosuđeni iznos ima pravo na zakonske zatezne kamate od sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a po stopi propisanoj za ostale odnose.

57. Međutim, sud je ocijenio da tužitelj nema pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe. Naime, situacija br. 50 je plaćena u razdoblju od 27. kolovoza 2009. do 30. rujna 2009. (proizlazi iz Tabele 2 nalaza i mišljenja financijskog vještaka), a tom situacijom su obuhvaćeni radovi (priznati) po prilogu broj 1. i 2. u ukupnom iznosu od 20.984,83 kn/2.785,30 EUR. Kako sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi kada su točno plaćeni radovi obuhvaćeni Prilogom 1. i 2., a koji su ukalkulirani u privremenu situaciju broj 50., to je sud uzeo najkasniji datum (30.9.2009.) jer tužitelj nije dokazao da je ranije izvršio isplatu pa je od toga datuma priznao zatezne kamate.

58. Situacija br. 4/1 je plaćena 22. veljače 2010., a tom situacijom su obuhvaćeni radovi po prilogu br. 3. u iznosu od 15.622,81 EUR pa je sud priznao zatezne kamate tužitelju od toga datuma.

U preostalom dijelu sud je odbio zahtjev za isplatu zateznih kamata.

59. Tužitelj je uspio u sporu sa dijelom zahtjeva u omjeru od 70,27%, a tuženici u omjeru od 29,73%.

60. Odredbom čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) je propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) (st. 1.). Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članka 2., članaka 8. i 9., članaka 11. i 12., članaka 15., 16. i 17., članka 19., članka 25., članaka 35. do 39., članka 53., članaka 55. i 56., članaka 58. i 59., članaka 65. i 66., članaka 94. i 95. te članka 104. ovoga Zakona primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku, a članak 41. stavak 2. točka 3. i članak 108. ovoga Zakona primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije održano pripremno ročište ili je održano pripremno ročište, ali nije zaključen prethodni postupak (st. 2.). Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 28. do 31. te članka 97. ovoga Zakona primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena prvostupanjska odluka (st. 3.).

61. Odredbom čl. 28. ZID ZPP-a je izmijenjen čl. 154. ZPP-a u čl. 2. tako da sada glasi: Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

62. Slijedom navedenog, tuženike je kao solidarne dužnike temeljem odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 161. st. 3. ZPP-a valjalo obvezati solidarno na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u omjeru od 40,54%.

63. Tužitelju su kao opravdani nastali troškovi: zastupanja na ročištu od 21. listopada 2010. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 4. veljače 2011. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 15. veljače 2011. u iznosu od 100,00 EUR jer se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja i na kojem stranke nisu raspravljale o glavnoj stvari već su navele da ostaju kod već iznesenih navoda u prethodnom tijeku postupka (Tbr.9.5. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 11. travnja 2011. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), sastav podneska od 3. svibnja 2011. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8.4.Tarife), sastav obrazloženog podneska od 29. srpnja 2011. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 6. rujna 2011. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 8. prosinca 2011. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2012. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 17. travnja 2012. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 29. lipnja 2012. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 21. rujna 2012. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 23. listopada 2012. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu presude od 26. studenog 2013. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9.3. Tarife), sastav podneska od 5. prosinca 2013. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.3. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 20. travnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.4. Tarife), zastupanje na ročištu od 27. listopada 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu održanom 19. siječnja 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu održanom 31. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 4. studenog 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.3. Tarife), sastav podneska od 18. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8.4. Tarife), zastupanje na ročištu održanom 12. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanje na ročištu održanom 20. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 28. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR (TBR.8.3. Tarife), zastupanje na ročištu od 27. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 EUR, sve uvećano za pdv od 25%.

64. Pored četiri obrazložena podneska koje je sud priznao po Tbr.8.1. Tarife, sud je priznao tužitelju i trošak sastava podneska od 31. srpnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu okoliša i prirode u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), te sastav podneska od 20. veljače 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), jer se radi o podnescima koji su svrsishodni za rješavanje ovog pravnog spora, a imajući u vidu da je drugostupanjski sud vratio predmet na ponovno suđenje i da se radi o očitovanjima na izvedene dokaze u ponovljenom postupku (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-396/2022), sve uvećano za pdv od 25%.

65. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR te trošak pristupa svjedoka VC na ročište z iznosu od 26,54 EUR.

66. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova za zastupanje na ročištu koje je održano 14. travnja 2011. jer je rješenjem donesenim na tom ročištu sud po načelu culpae obvezao tužitelja na naknadu parničnih troškova prvotuženiku u iznosu od 3.075,00 kn, a s obzirom na to da je tužitelj tek na ročištu predao u spis i protivnik strankama obimu dokumentaciju, na koju se tuženici nisu mogli očitovati, pa je ročište odgođeno krivnjom tužitelja. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sa sastav podneska od 18. travnja 2011. u prilogu kojeg dostavlja punomoć s obzirom na to da je tužitelj bio dužan podnijeti punomoć pri prvom poduzimanju radnje pa takav trošak ne može pasti na teret protivne strane. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 3. travnja 2012. jer u tom podnesku ponavlja već ranije iznesene navode iz podneska od 8. prosinca 2011. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 28. lipnja 2012. jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu održanom 29. lipnja 2012., za koje mu je sud u cijelosti priznao trošak jer se raspravljalo o glavnoj stvari. Nije bio potreba za vođenje žalbenog postupka sastav odgovora na žalbu od 24. siječnja 2014. jer je iz ukidnog rješenja drugostupanjskog suda razvidno da se ono ne temelji na navodima iz tog podneska. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 13. studenog 2020. jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu održanom 27. listopada 2020. za koje je tužitelju priznat troška u punom iznosu.

67. Dakle, tužitelju su opravdano nastali troškovi parničnog postupka u iznosu od 13.801,54 EUR pa je u omjeru od 40,54% tuženike valjalo obvezati solidarno na naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 5.595,14 EUR.

68. U preostalom dijelu koji iznosi 13.643,90 EUR je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.