Pr-572/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Sonje Miljak, iz Zadra, Kamenita ulica 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja i poništenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, Mie Rajić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Budimir &Partneri d.o.o., Split i punomoćnika zakonskog zastupnika tuženice, Jakova Marušića, savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, objavljene dana 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da predsjednik Općinskog suda u Zadru Mario Pešić nije donio rješenje po zahtjevu tužiteljice od dana 6. svibnja 2021. za korištenjem godišnjeg odmora za period od 30. lipnja do 27. srpnja 2021. koje je bio dužan donijeti najkasnije do 15.6.2021. s čime je počinio povredu odredbe čl. 10. Konvencije, čl. 85. Zakona o radu, čl. 33. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 40. Sudskog poslovnika."

II Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"2. Utvrđuje se da je nezakonito rješenje predsjednika Općinskog suda u Zadru Maria Pešića od dana 30. lipnja 2021. pod poslovnim brojem: 7-Su-12/2021 te se isto poništava.

3. Utvrđuje se da je nezakonito rješenje predsjednika Županijskog suda u Zadru od dana 15. srpnja 2021. pod brojem: 9 Su-307/2021-5 te se isto poništava."

III Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.187,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj pred Upravnim sudom u Splitu 2.8.2021. navodi kako je na zahtjev predsjednik Općinskog suda u Zadru Maria Pešića od 26. travnja 2021., podnijela zahtjev za korištenjem godišnjeg odmora u 2021. godini dana 6.5.2021. U zahtjevu je navela da bi godišnji odmor koristila u razdoblju od 30. lipnja do 27. srpnja 2021. godine (20 dana). Međutim, tek dana 6.7.2021. tužiteljica da je zaprimila rješenje predsjednika suda kojim je određeno da će godišnji odmor koristiti, suprotno njenom traženju, u listopadu i studenom 2021. godine i to u trajanju od 18 dana. Tužiteljica naglašava da je time predsjednik suda postupio protupravno i nezakonito jer je prekršio odredbe čl.10. Konvencije 132. o plaćenom godišnjem odmoru, čl.85. Zakona o radu i čl.40. Sudskog poslovnika. Naime, predsjednik suda ne samo da nije donio rješenje o zahtjevu za korištenje godišnjeg odmora u srpnju (ni do danas) nego prije donošenja rješenja nije niti zatražio mišljenje ustrojstvenih jedinica sukladno poslovniku niti se konzultirao s tužiteljicom oko vremena korištenja godišnjeg odmora te predsjednik suda nije donio raspored korištenja odmora do 30. lipnja tekuće godine, a citiram članak Sudskog poslovnika propisuje da će se godišnji odmor koristiti pravilu tijekom mjeseca srpnja i kolovoza tekuće godine.

1.1. Dana 13. srpnja 2021. tužiteljica da je uložila žalbu zbog šutnje administracije predsjedniku općinskog suda i predsjedniku Županijskog suda u Zadru jer se o zahtjevu za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od 30. lipnja do 27. srpnja 2021. (20 dana) nikada nije riješilo ni pozitivno ni negativno. Nadalje, na rješenje sudske uprave od 30. lipnja 2021. poslovni broj 7-Su-12/2021 tužiteljica je pravovremeno uložila žalbu iako joj nije dana uputa o pravnom lijeku, ali da je to pravo dano svim ostalim sucima na Općinskom sudu u Zadru. Rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zadru od 15.7.2021. broj 9Su-307/2021-5 obje žalbe tužiteljice su odbačene kao nedopuštene, a čime je iscrpljen redovan pravni put i stekli su se uvjeti za pokretanje upravnog spora. U obrazloženju navedenog rješenja, tužiteljica da se pogrešno upućuje na pokretanje radnog spora pozivom na Zakon o državnim službenicima.

1.2. Tužiteljica ističe da su u srpnju kada je tužiteljica zatražila godišnjeg odmora na radu bile sve tri preostale obiteljske sutkinje i to: Tereza Mitrović, FG i FGR pa da je time osigurano ažurno postupanje u obiteljskim predmetima. Tužiteljica ističe da predsjednik suda mora radnika najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja, a što da isti nije učinio jer nije donio rješenje od 15. lipnja 2021. po zahtjevu od 6. svibnja 2021. za korištenje godišnjeg odmora od 30. lipnja do 27. srpnja 2021..

1.3. Tužiteljica je mišljenja, s obzirom se obratila predsjedniku Općinskog suda u Zadru za zahtjevom za ostvarenje svog prava, a to su žalbe od 12. i 13. srpnja 2021. u kojima se poziva donijeti odluku te poništiti rješenje od 30. lipnja 2021., a tužiteljica je dobila i rješenje višeg suda 15. srpnja 2021. kojim se žalbe tužiteljice odbacuju kao nedopuštene, da se s protekom roka od 15 dana računajući od 12. i 13. srpnja 2021. steklo pravo podnijeti tužbu nadležnom sudu, a to da je Upravni sud RH.

1.4. Slijedom iznijetog tužiteljica je predložila Upravnom sudu U Splitu da presudom utvrdi da predsjednik Općinskog suda u Zadru Mario Pešić nije donio rješenje po zahtjevu tužiteljice od dana 6. svibnja 2021. za korištenjem godišnjeg odmora za period od 30. lipnja do 27. srpnja 2021. koje je bio dužan donijeti najkasnije do 15.6. 2021. s čime je počinio povredu odredbe čl. 10. Konvencije, čl. 85. Zakona o radu, čl. 33. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 40. Sudskog poslovnika (toč. I), da je nezakonito rješenje predsjednika Općinskog suda u Zadru Maria Pešića od dana 30. lipnja 2021. pod poslovnim brojem: 7-Su-12/2021 pa da se isto poništava (toč. II) i da je nezakonito rješenje predsjednika Županijskog suda u Zadru od dana 15. srpnja 2021. pod brojem: 9 Su-307/2021-5 pa da se isto poništava (toč. III).

1.4.1. Tužiteljica predlaže, ukoliko sud nađe da tužbeni zahtjevi pod točkom II i III ne bi bili osnovani, da se prihvati podredni tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdilo da je ništavo rješenje predsjednika Općinskog suda u Zadru Maria Pešića od dana 30. lipnja 2021. pod poslovnim brojem: 7- Su – 12/2021 pa da se isto oglašava ništavim (toč. IV) i kojim bi se utvrdilo da je ništavo rješenje predsjednika Županijskog suda u Zadru od dana 15. srpnja 2021. pod brojem: 9 Su-307/2021-5 pa da se isto oglašava ništavim (toč. V), a sve na temelju odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a. Iz navedenog proizlazi, da tužiteljica u slučaju da sud nađe da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, i dalje predlaže zahtjev iz točke I, te zahtjeve pod točkom IV i V.

2. Upravni sud u Splitu donio je rješenje broj 10USL 2766/2021 od 8.11.2021. kojim se oglašava nenadležnim i kojim tužbu ustupa nadležnom Općinskom sudu u Zadru. Međutim, Općinski sud u Zadru je na temelju odredbe čl. 68. st. 1. ZPP-a zatražio od Vrhovnom suda RH da u ovom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s obzirom tužiteljica obnaša dužnost sutkinje Općinskog suda u Zadru, a što je Vrhovni sud RH prihvatio te je rješenjem broj Gr1 28/2022 od 7.2.2022. za postupanje u ovom predmetu odredio Općinski sud u Splitu.

2.1. Općinski sud u Splitu je izazvao sukob nadležnosti smatrajući da se radi o nadležnosti Upravnog suda, a povodom čega je Vrhovni sud RH donio rješenje br. Gr1-79/2022 od 24.6.2024. kojim je odredio da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Splitu. U obrazloženju odluke Vrhovni sud RH navodi, da iz sadržaja tužbe ne proizlazi da bi tužbeni zahtjev bio usmjeren protiv upravnog akta već da je usmjeren na poništenje rješenja donesenih u postupku po zahtjevu za korištenje godišnjeg odmora.

2.2. Ovaj sud prihvaća pravni stav Vrhovnog suda RH. Naime, rješenje o korištenju godišnjeg odmora ne donosi se u upravnom postupku već u okviru unutarnje organizacije rada suda, odnosno tijela sudbene vlasti.

3. Općinski sud u Splitu je rješenjem broj Pr-193/2022 od 14.11.2024. pozvao tužiteljicu da izvrši ispravak tužbe na način da kao tuženicu označi Republiku Hrvatsku zastupanu po Općinskom državnom odvjetništvu, a s obzirom su do tada kao tuženici bili označeni Županijski sud u Zadru i Općinski sud u Zadru, a sudovi kao tijela državne vlasti nemaju pravnu osobnost pa ne mogu biti stranke u postupku već kao stranka može nastupiti samo Republika Hrvatska koju u građanskom postupku radi zaštite imovinskih i drugih prava zastupa nadležno Državno odvjetništvo.

4. Nakon što je tužiteljica postupila po nalogu suda iz prethodne točke, tužba je dostavljena na odgovor Općinskom državnom odvjetništvu, a koje je u odgovoru na tužbu od 11.12.2024. predložilo da sud odbaci tužbu s obzirom prije podnošenja tužbe nije podnesen zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbama čl. 186.a ZPP-a. Osim tog kako je rješenjem Vrhovnog suda RH br. Gr1-79/2022 od 24.6.2024. određeno da se ovdje radi o radnom sporu, to da se tužiteljica nije obratila poslodavcu zahtjevom za zaštitu prava u skladu s odredbama čl. 133. st. 1. ZR-a, a da se ne radi o zahtjevu za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa pa da prema odredbi čl. 133. st. 3. ZR-a tužiteljica nije ovlaštena na podnošenje tužbe s obzirom prethodno nije podnijela zahtjev poslodavcu za zaštitu prava. Nadalje, tuženica ističe da je predsjednik suda odlučio o korištenju godišnjeg odmora tužiteljice za 2021. godinu pa da iz toga proizlazi točka 1. tužbenog zahtjeva nije osnovana. Poslodavac da je o korištenju godišnjeg odmora tužiteljice odlučio rješenjem od 30. lipnja 2021., a s obzirom je određeno korištenje godišnjeg odmora u vremenskom razdoblju od 21. listopada 2021. do 17. studenog 2021., time da je ispunjena zakonska obveza poslodavca iz čl. 85. st. 4.. Osim toga, raspored za korištenje godišnjeg odmora da je donesen 14. svibnja 2021. i da je tužiteljica već tada mogla znati kada može koristiti godišnji odmor. Predsjednik suda da je postupio u skladu s odredbama čl. 40. st. 2. Sudskog poslovnika jer da je u rješenju obrazloženo da će tužiteljica koristiti godišnji odmor u razdoblju kako je to naprijed spomenuto zbog potreba urednog i pravodobnog obavljanja posla u sudu.

5. Općinski sud u Splitu je rješenjem br. Pr-193/2022 od 27.1.2025. naložio tužiteljici da dostavi dokaz, da je prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari podnijela zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom Državnom odvjetništvu. Tužiteljica je na nalog suda podneskom od 29.1.2025. odgovorila kako nije u mogućnosti udovoljiti prednjem nalogu suda budući je tužiteljica ustala tužbom Upravnom sudu, a nakon čega je prvostupanjski sud izazvao sukob nadležnosti i Vrhovni sud RH je odlučio da je u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Splitu.

5.1. Općinski sud u Splitu rješenjem br. Pr-193/2022-11 od 25.2.2025. odbacio je tužbu jer tužiteljica prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske nije podnijela zahtjev Državnom odvjetništvu za mirno rješenje spora, sve pozivom na odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP-a. Međutim, po žalbi tužiteljice Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem br. Gžr-35/2025 od 18.4.2025. uvažio je žalbu tužiteljice, ukinuo rješenje prvostupanjskog suda i predmet vratio sudu na ponovni postupak navodeći da je ovdje riječ o iznimci propisanoj iz čl. 186.a st. 1. ZPP-a pa da je osnovano tužiteljica u žalbi navela da nije postojala njezina obveza da se prije podnošenja tužbe obrati protivnoj strani sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

6. Na ročištu od 25. studenog 2025. tužiteljica je ispravila podredni tužbeni zahtjev pod točkom IV i V navodeći da umjesto pogrešno napisanog termina "ništa" treba stajati ispravno napisani termin "ništetan".

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem Zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora (list 13 spisa), dopisa predsjednika suda tužiteljici broj 8Su-1156/2021 od 2.7.2021., očitovanja Sonje Miljak od 5.7.2021. ureda predsjednika suda te e-mail poruke upraviteljice sudske pisarnice, pisarnice sudske uprave CG od 5.7.2021., rješenja o korištenju godišnjeg odmora 7Su-12/2021 od 30. lipnja 2021., žalbe/prigovor tužiteljice predsjedniku Županijskog suda u Zadru i predsjedniku Općinskog suda u Zadru od 12.7.2021. s kopijama dostavnica (list 22-34 spisa), dopuna žalbi od 14.7.2021. s kopiranom dostavnicom (list 35-40 spisa), rješenja ureda predsjednika Županijskog suda u Zadru br. 9Su-307/2021-5 od 15.7.2021., rješenja Općinskog suda u Zadru o korištenju godišnjeg odmora sutkinje Ivane Čačić Brčić od 30.6.2021., pročitan je kopija pribavljenog spisa Općinskog suda u Zadru br. 7Su-12/2021, rješenja o korištenju godišnjih odmora za 2021. JG, Ivane Klišmanić i Ivane Čačić Brčić i spisu druga priložena dokumentacija, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice Sonje Miljak u svojstvu parnične stranke i svjedoka JG.

8. Glavni tužbeni zahtjev (u tekstu: tužbeni zahtjev) djelomično je osnovan.

9. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da ovaj sud utvrdi da predsjednik Općinskog suda u Zadru Mario Pešić nije donio rješenje po zahtjevu tužiteljice od dana 6.5.2021. za korištenjem godišnjeg odmora za razdoblje od 30.6.2021. do 27.7.2021., a koje da je bio dužan donijeti najkasnije do 15.6.2021., s čime da je počinio povredu odredbe čl. 10. Konvencije, čl. 85. Zakona o radu, čl. 33. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 40. Sudskog poslovnika.

9.1. Nadalje, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi nezakonitim rješenje o korištenju godišnjeg odmora koje je donio predsjednik Općinskog suda u Zadru, Mario Pešić br. 7-Su-12/2021 dana 30.6.2021. i da ga sud poništi, a isto tako traži i u odnosu na rješenje predsjednika Županijskog suda u Zadru br. 9 Su-307/2021-5 od dana 15.7.2021. kojim je odbačena žalba/prigovor sutkinje Sonje Miljak izjavljen na rješenje predsjednika Općinskog suda u Zadru, Maria Pešića br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021.

10. Tuženica prigovara da tužiteljica nije ovlaštena za podnošenje predmetne tužbe jer da prethodno nije podnijela zahtjev poslodavcu za zaštitu prava u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a.

10.1. Članak 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 94/2014, 127/2017, 98/2019, u tekstu ZR) propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

10.2. Što se tiče tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužiteljica traži da sud utvrdi da predsjednik Općinskog suda u Zadru Mario Pešić nije donio rješenje po zahtjevu tužiteljice od dana 6.5.2021. za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od 30.6.2021. do 27.7.2021., tužiteljica je saznanje o tome imala tek od 6.7.2021. kada joj je dostavljeno rješenje predsjednika Općinskog suda u Zadru br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021., a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice i iz žalbe/prigovora od 12.7.2021. (list 22 spisa) koju je tužiteljica izjavila na spomenuto rješenje. Kako je tužiteljica u žalbi/prigovoru od 12.7.2021. zahtijevala od predsjednika suda ostvarenje prava za koje smatra da joj je povrijeđeno nedonošenjem rješenja o njenom zahtjevu od 6.5.2021., proizlazi da je tužiteljica to zatražila u roku od 15 dana od kada ima saznanje o povredi svoga prava (6.7.2021.). Proizlazi i to, da je tužiteljica u odnosu na rješenje predsjednika Općinskog suda u Zadru, Maria Pešića br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021., za koje traži da ga sud utvrdi nezakonitim i poništi, u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja (6.7.2021.) podnijela žalbu/prigovor od 12.7.2021., odnosno da je od predsjednika suda zatražila ostvarenje povrijeđenog prava. Nakon što je predsjednik Županijskog suda u Zadru donio rješenje br. 9 Su-307/2021-5 od dana 15.7.2021. kojim je odbačena žalba/prigovor sutkinje Sonje Miljak i nakon što joj je to rješenje dostavljeno, a čije utvrđenje nezakonitosti i poništenje traži u ovom postupku, tužiteljica je u daljnjem roku od 15 dana zatražila zaštitu povrijeđenog prava pred sudom podnoseći tužbu 2.8.2021., a kako to propisuje čl. 133. st.2. ZR-a pa iz svega navedenog proizlazi, da je tužiteljica bila ovlaštena podnijeti predmetnu tužbu i da u tom dijelu prigovor tuženice nije osnovan.

11. Tuženica tvrdi da tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se od suda traži utvrđenje da predsjednik Općinskog suda u Zadru, Mario Pešić, nije donio rješenje o zahtjevu tužiteljice od 6.5.2021. za korištenjem godišnjeg odmora u zatraženom vremenskom razdoblju od 30.6.2021. do 27.7.2021., a koje da je bio dužan donijeti najkasnije do 15.6.2021., s čime da je počinio povredu odredbe čl. 10. Konvencije, čl. 85. Zakona o radu, čl. 33. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 40. Sudskog poslovnika.

11.1. Tuženica osporava osnovanost tog zahtjeva ističući da je predsjednik suda odlučio o korištenju godišnjeg odmora tužiteljice rješenjem od 30. lipnja 2021., a osim toga predsjednik suda da je 14.5.2020. donio Plan korištenja godišnjih odmora za 2021. godinu.

11.2. Nadalje tuženica osporava osnovanost zahtjeva u dijelu kojim tužiteljica od suda traži utvrđenje da je nezakonito rješenje predsjednika Općinskog suda u Zadru Maria Pešića od dana 30. lipnja 2021. pod poslovnim brojem: 7-Su-12/2021 i rješenje predsjednika Županijskog suda u Zadru od dana 15. srpnja 2021. pod brojem: 9 Su- 307/2021-5 i kojim traži poništenje tih rješenja. Naime, rješenjem predsjednika suda da je obrazloženo kako zbog potreba urednog i pravodobnog obavljanja posla u sudu tužiteljica neće moći koristiti godišnji odmor u srpnju 2021. već u razdoblju od 21.10.2021. do 17.11.2021.

12. Članak 85. st. 1. ZR-a propisuje da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i tim Zakonom, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima (st.3.). Poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja (st. 4).

12.1. Članak 33. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/2013., 33/2015., 82/2015., 67/2018., 126/2019., 130/2020., dalje ZS) propisano je da je predsjednik suda odgovoran za pravilno i zakonito obavljanje poslova sudske uprave u sudu.

12.2. Članak 40. st. 1. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" br. 37/2014, 49/2014, 8/2015, 35/2015, 123/2015, 45/2016, 29/2017, 33/2017, 34/2017, 57/2017, 101/2018, 119/2018, 81/2019, 128/2019, 39/2020, 47/2020, 138/2020, 147/ 2020, 70/2021) propisuje da se godišnji odmor, u pravilu, koristi se tijekom mjeseca srpnja i kolovoza tekuće godine. Predsjednik suda donosi rješenje o korištenju godišnjeg odmora po pribavljenom mišljenju ustrojstvenih jedinica, polazeći pritom od potrebe urednog i pravodobnog obavljanja svih poslova u sudu (stavak 2.).

12.3. Članak 10. st.1. Konvencije 132 o plaćenom godišnjem odmoru ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" br. 3-27/02, 3/2002.) propisuje da vrijeme korištenja odmora određuje poslodavac nakon savjetovanja s dotičnom zaposlenom osobom ili njenim predstavnikom, ako to nije utvrđeno pravilnikom, kolektivnim ugovorom, arbitražnom odlukom ili na drugi način u skladu s nacionalnom praksom. Prilikom utvrđivanja vremena korištenja odmora, uzet će se u obzir potrebe posla i mogućnosti odmaranja i opuštanja koje su na raspolaganju zaposlenoj osobi (stavak 2.).

13. Iz kopije spisa Općinskog suda u Zadru br. 7Su-12/2021 proizlazi da je tužiteljica na traženje predsjednika suda, dana 26.4.2021. podnijela zahtjev za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 30.6.2021. do 27.7.2021. (20 radnih dana). Navedeno je tužiteljica prijavila putem obrasca koji joj je dostavljen iz sudske uprave, a na kojem obrascu je navedeno: "navesti samo ljetni dio godišnjeg odmora".

13.1. Prema Planu korištenja godišnjih odmora za 2021. godinu, koji je donio predsjednik Općinskog suda dana 14.5.2020., proizlazi da će svi suci parničnog odjela prvi dio godišnjeg odmora koristiti u srpnju i kolovozu 2021. Suci su pojedinačno navedeni, imenom i prezimenom, s točnim datumom korištenja godišnjeg odmora pa tako i sutkinja Sonja Miljak za koju je navedeno da će godišnji odmor koristiti od 30.6.2021. do 27.7.2021.

13.2. Svjedok Tomislav Bago iskazao je da su sutkinje Sonja Miljak, Tereza Mitrović, Katarina Dragičević i Katija Morić Arambašić imale referade koje zadužuju predmete iz područja obiteljskog prava. Nadalje, iz Plana korištenja godišnjih odmora za 2021. godinu proizlazi da će sutkinja Tereza Mitrović koristiti godišnji odmor u vremenskom razdoblju od 26.7.2021. do 20.8.2021., sutkinja Katarina Dragičević u vremenskom razdoblju od 2.8.2021. do 20.8.2021. i sutkinja Katija Morić Arambašić u vremenskom razdoblju od 28.7.2021. do 19.8.2021.

13.3. Iz navedenog proizlazi da u vrijeme kada je tužiteljica prema svom zahtjevu i prema Planu korištenja godišnjih odmora trebala biti na godišnjem odmoru (od 30.6.2021. do 27.7.2021.), da su tada trebale raditi sve druge sutkinje koje kao i tužiteljica zadužuju predmete iz područja obiteljskog prava i to, Katarina Dragičević i Katija Morić Arambašić, dok se sutkinja Tereza Mitrović "preklapala" s tužiteljicom u korištenju godišnjeg odmora samo za dva dana-26. i 27.7.2021. Iz iskaza tadašnjeg predsjednika parničnog odjela, JG, koji je godišnji odmor koristio prema Planu i rješenju o korištenju godišnjeg odmora, od 2.8.2021. do 20.8.2021.,proizlazi da kada bi se išlo na godišnji odmor da bi uvijek jedna sutkinja bila dežurna, a u slučaju da se ta jedna, dežurna sutkinja razboli, da bi tada on kao predsjednik odjela preuzeo hitni predmet ili da bi potpisao nekakvu hitnu odluku. Tužiteljica je iskazala da u vrijeme kada je planirala godišnji odmor nije imala ni jedno zakazano ročište za objavu presude, nije imala za odlučiti o ni jednoj privremenoj mjeri i općenito, da nije bilo ni jedne radnje koja se trebalo hitno obaviti u tom razdoblju jer da je sve hitno do tada riješila. Iz navedenog proizlazi da korištenje godišnjeg odmora tužiteljice u zatraženom vremenu od 30.6.2021. do 27.7.2021., ne bi utjecalo na uredno i pravodobno obavljanje poslova u njenoj referadi ni u radu suda.

14. Rješenjem o korištenju godišnjeg odmora br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021. predsjednik suda je utvrdio da će tužiteljica koristiti godišnji odmor u vremenskom razdoblju od 21.10.2021. do 17.11.2021. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je predsjednik suda upravo tim rješenjem odlučio o zatraženom godišnjem odmoru sutkinje Sonje Miljak jer se navodi:"…pa je uvažavajući potrebe posla predsjednik suda odredio da će sutkinja Sonja Miljak zatraženih 18 dana godišnjeg odmora iz 2021. godine koristiti od 21. listopada 2021. godine do 17. studenog 2021. godine…"

14.1. Dakle, tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu kojim tužiteljica od suda traži deklaraciju-utvrđenje, da predsjednik Općinskog suda u Zadru Mario Pešić nije donio rješenje o zahtjevu tužiteljice od 6.5.2021. za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 30.6.2021. do 27.7.2021., a koje da je bio dužan donijeti najkasnije do 15.6.2021. Navedeno stoga, što je predsjednik suda odlučio o zahtjevu tužiteljice za korištenje godišnjeg odmora i to, rješenjem br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021., dakle o rasporedu korištenja godišnjeg odmora odlučio je do 30. lipnja tekuće godine (čl. 85. st. 1. ZR-a). Kako je predsjednik suda utvrdio da će tužiteljica koristiti godišnji odmor u razdoblju od 21.10.2021. do 17.11.2021. i kako je rješenje br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021. tužiteljici dostavljeno 6.7.2021., proizlazi da je tužiteljica obaviještena petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora o trajanju godišnjeg odmora i o razdoblju njegova korištenja (čl. 85. st. 4. ZR-a). Stoga je u tom dijelu, deklarativni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. Međutim, osnovan je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica od suda traži utvrđenje nezakonitim rješenje predsjednika Općinskog suda u Zadru, Maria Pešića br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021. kojim je odlučeno o korištenju godišnjeg odmora tužiteljice i poništenje istog, kao i u djelu utvrđenja nezakonitim rješenja predsjednika Županijskog suda u Zadru br. 9 Su-307/2021-5 od dana 15.7.2021. kojim je odbačena žalba/prigovor sutkinje Sonje Miljak izjavljena protiv rješenja predsjednika Općinskog suda u Zadru, Maria Pešića br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021. i poništenje istog.

15.1. Naime, predsjednik suda odlučio je o zahtjevu tužiteljice za korištenje godišnjeg odmora rješenjem br. 7-Su-12/2021 od 30.6.2021., ali je to rješenje nezakonito pa ga je kao takvo valjalo poništiti, kao i drugostupanjsko rješenje predsjednika županijskog suda br. 9 Su-307/2021-5 od dana 15.7.2021., kojim je odbačena žalba tužiteljice izjavljena na prvostupanjsko rješenje, s obzirom se radi o cjelovitom postupku pa ukoliko je odbačena žalba na prvostupanjsko rješenje za koje je sud utvrdio da je nezakonito i koje je poništio, tada je i drugostupanjsko rješenje nezakonito i kao takvo ga valja poništiti.

15.2. Prema mišljenju ovog suda, rješenje o korištenju godišnjeg odmora br. 7-Su- 12/2021 od 30.6.2021. nezakonito je jer je odluka poslodavca/predsjednika suda protivna odredbi čl. 40. st. 1. Sudskog poslovnika koja propisuje da se godišnji odmor, u pravilu, koristi se tijekom mjeseca srpnja i kolovoza tekuće godine i jer je protivna odredbi čl. 40. st. 2. Sudskog poslovnika koja propisuje, da predsjednik suda donosi rješenje o korištenju godišnjeg odmora po pribavljenom mišljenju ustrojstvenih jedinica, polazeći pritom od potrebe urednog i pravodobnog obavljanja svih poslova u sudu (stavak 2.) Navedeno rješenje protivno je i odredbi čl.10. st.1. Konvencije 132 o plaćenom godišnjem odmoru koja propisuje da vrijeme korištenja odmora određuje poslodavac nakon savjetovanja s dotičnom zaposlenom osobom ili njenim predstavnikom, koju Konvenciju je RH ratificirala pa ona prema odredbi čl. 134. Ustava RH ("Narodne novine" br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014.) postaje dio unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi je iznad zakona pa ju je sud obvezan primijeniti.

16. Naime, tužiteljica je pred sudom iskazala da su sve kolege na parničnom odjelu koristile godišnji odmor tijekom srpnja i kolovoza 2021. godine, a kako to proizlazi i iz Plana korištenja godišnjih odmora (samo što je u odnosu na tužiteljicu naknadnim rješenjem predsjednika suda odlučeno drugačije, da će to biti od 21.10.2021. do 17.11.2021.), iz pribavljenih rješenja o korištenju godišnjeg odmora za druge suce (Tomislava Bagu, Ivanu Klišmanić, Ivanu Čačić Brčić) i iz iskaza svjedoka JG kada navodi da se godišnji odmor uglavnom koristio ljeti, do kraja kolovoza. Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi da korištenje godišnjeg odmora tužiteljice u zatraženom vremenskom razdoblju od 30.6.2021. do 27.7.2021., ne bi negativno utjecalo na uredno i pravodobno obavljanje poslova u referadi tužiteljice i poslova na sudu jer su u to vrijeme radile druge sutkinje s "obiteljskim referadama", a i predsjednik odjela je u slučaju hitnosti mogao rješavati u tim predmetima (o tome je više navedeno pod točkama 13. obrazloženja ove odluke).

16.1. Svjedok Tomislav Bago iskazao je, da predsjednik suda od njega nije pribavio mišljene prije nego li je donio odluke o tome kada bi koja od sutkinja s "obiteljskim referadama" trebala koristiti godišnji odmor. Iz iskaza tužiteljice proizlazi, da se predsjednik suda s njom nije savjetovao o vremenskom razdoblju korištenja godišnjeg odmora jer je ista iskazala, da predsjednik suda s njom uopće nije razgovarao i da joj nikada nije obrazložio zašto bi od svih sudaca parničnog odjela jedino ona trebala koristiti godišnji odmor tekuće godine u mjesecu listopadu i studenom, a njoj da je bilo bitno da koristi odmor u zatraženom vremenskom razdoblju, dakle tijekom ljetnog razdoblja kada su svi drugi suci koristili godišnji odmor, s obzirom je imala troje djece vrtićkog i školskog uzrasta, koje nije imao tko čuvati, a termin koji je bio utvrđen spomenutim rješenjem za korištenje godišnjeg odmora, od 21.10.2021. do 17.11.2021., da joj nije odgovarao jer je tada imala zakazana ročišta, ročišta za objave presuda i tada da je obavljala tekući posao pa da u tom razdoblju nije koristila godišnji odmor već ga je koristila tek u lipnju 2022.

17. Dakle, tužiteljica nije koristila godišnji odmor tijekom mjeseca srpnja i kolovoza tekuće godine što je protivno odredbi čl. 40. st. 1. Sudskog poslovnika, predsjednik suda je za tužiteljicu donio rješenje o korištenju godišnjeg odmora bez prethodno pribavljenog mišljenja predsjednika odjela što je protivno odredbi čl. 40. st. 2. Sudskog poslovnika i bez prethodnog savjetovanja s tužiteljicom što je protivno odredbi čl. 10. st. 1. Konvencije 132 o plaćenom godišnjem, slijedom čega je sud za navedena rješenja utvrdio da su nezakonita, poništio ih i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan.

18. Tužiteljica na temelju odredbe članka 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) ima pravo na naknadu parničnog troška od tuženice jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

18.1. Članak 40. st. 4. ZPP-a propisuje ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, da će sud prvoga stupnja brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 eura (čl. 40. st. 5. ZPP).

18.2. Budući tužiteljica nije odredila vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva niti je to učinio sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave u smislu citiranih odredbi, smatra se da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 eura.

18.3. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife), u skladu s popisanim troškom (list 127 spisa) tužiteljici je određen sljedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav žalbe od 27.2.2025. – 125 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife), za sastav žalbe od 13.3.2025. – 50 bodova (Tbr. 10. t. 4. Tarife), za sastav podnesaka od 24.11.2021., 19.11.2024., 29.1.2021. – za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 8.7.2025., 14.10.2025., 25.11.2025. – za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 875 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.187,50 eura, koliko je naloženo tuženici da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

18.4. Tužiteljici nije određen trošak sastava podnesaka od 24.9.2021. i od 31.10.2025. jer se radi o podnescima kojima se samo požuruje postupanje suda pa ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Nadalje, tužiteljici nije određen trošak sudske pristojbe na tužbu presudu i žalbe, s obzirom se radi o radnom sporu u kojem je radnik oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11., st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18, 51/23).

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis