REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-894/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Trgovački centar – Milenij d.o.o. u stečaju, Sesvete, Ljudevita Posavskog 3, kojeg zastupa stečajni upravitelj Jurica Tončić, protiv tuženika OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. studenoga 2025. u prisutnosti stečajnog upravitelja tužitelja i tuženika, 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milke Čergar poslovni broj Ovrv-6/06 od 18. svibnja 2006. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 146,23 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. travnja 2006. do isplate po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04) do 31.12.2007., od 01.01.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2022. po stopi prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar poslovni broj Ovrv-6/06 od 18. svibnja 2006. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 3.931,02 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 174,30 eura od 24. listopada 2003. do isplate;

- na iznos 178,28 eura od 26. studenoga 2003. do isplate;

- na iznos 183,94 eura od 26. prosinca 2003. do isplate;

- na iznos 214,36 eura od 26. siječnja 2004. do isplate;

- na iznos 207,70 eura od 26. veljače 2004. do isplate;

- na iznos 197,41 eura od 26. ožujka 2004. do isplate;

- na iznos 193,98 eura od 26. travnja 2004. do isplate;

- na iznos 194,15 eura od 24. svibnja 2005. do isplate;

- na iznos 151,29 eura od 24. lipnja 2004. do isplate;

- na iznos 159,06 eura od 24. srpnja 2004. do isplate;

- na iznos 169,46 eura od 24. kolovoza 2004. do isplate;

- na iznos 167,63 eura od 24. rujna 2004. do isplate;

- na iznos 162,70 eura od 24. listopada 2004. do isplate;

- na iznos 171,53 eura od 25. studenoga 2004. do isplate;

- na iznos 173,91 eura od 25. prosinca 2004. do isplate;

- na iznos 179,94 eura od 25. siječnja 2005. do isplate;

- na iznos 165,22 eura od 25. veljače 2005. do isplate;

- na iznos 176,05 eura od 25. ožujka 2005. do isplate;

- na iznos 192,15 eura od 25. travnja 2005. do isplate;

- na iznos 175,84 eura od 25. svibnja 2005. do isplate;

- na iznos 178,25 eura od 25. lipnja 2005. do isplate;

- na iznos 164,30 eura od 25. srpnja 2005. do isplate;

te se za navedeno tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos 1.914,39 eura te se za taj iznos platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milke Čergar poslovni broj Ovrv-6/06 od 18. svibnja 2006. ukida.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu 265,45 eura, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 5. travnja 2006. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženika (prije ovršenika) potražuje iznos 44.541,23 kune / 5.991,64 eura sa zateznim kamatama.

2. Na osnovu tog prijedloga, javni bilježnik Milka Čergar je 18. svibnja 2006. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-6/06.

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio pravovremen i obrazložen prigovor u kojem prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, navodeći kako tužitelj nema valjani ugovor o upravljanju te kako ničim nije dokazao da je ovlašten upravljati poslovnim objektom Millenium centar.

4. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama posl. br. Ovrv-2450/06 od 21. ožujka 2007. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milke Čergar posl. br. Ovrv-6/06 od 18. svibnja 2006. je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj tijekom postupka u bitnom navodi da je temeljem Međuvlasničkog ugovora od 15. srpnja 2003. i Ugovora o upravljanju od 18. rujna 2003. bio zakoniti upravitelj Milennium centra te da se u konkretnom slučaju radi o regresnoj tužbi kojom potražuje povrat režijskih troškova za zajedničke dijelove nekretnine koje je platio umjesto tuženika, a da je obračun režijskih troškova određen Odlukom o izmjeni načina obračuna režijskih troškova zajedničkih dijelova centra koju je 30. kolovoza 2003. donijelo Upravno vijeće suvlasnika, a u primjeni je od 1. rujna 2003. Također, ističe da je zakonska obveza tuženika, kao jednog od suvlasnika nekretnine, da plaća režijske troškove zajedničkih dijelova nekretnine. Osim toga, ističe da je i tužitelj jedan od suvlasnika predmetne nekretnine slijedom čega je od tuženika kao drugog suvlasnika ovlašten potraživati razmjerni dio tih troškova koji otpadaju na njega.

6. Tuženik se protivi takvim navodim ističući da tužitelj nema aktivnu legitimaciju budući da nije zakoniti upravitelj nekretnine, a isto tako nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos kao jedan od suvlasnika nekretnine s obzirom da plaćanje troškova održavanja zgrade nije zakonska obveza suvlasnika. Osim toga, tvrdi da tužitelj nije dokazao na što se odnose utuženi iznosi, kao što nije dokazao niti da je navedene iznose platio trećima niti je dokazao koliki iznos tih troškova otpada na tuženika. Istaknuo je i prigovor zastare potraživanja.

7. Podneskom od 28. veljače 2017. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos 30.720,04 kune / 4.077,25 eura sa zateznim kamatama.

8. Na ovaj način tužitelj je djelomično povukao tužbu, a tuženik se u roku 15 dana od dana primitka podneska nije usprotivio povlačenju tužbe.

9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Sud je tijekom postupka pročitao račune (list 5-28,56-80), rješenje R1-9/05 Općinskog suda u Sesvetama (list 33), Međuvlasnički ugovor od 15. srpnja 2003. (list 43-50), popis suvlasnika (list 51-55), izvadak o promjenama i stanju na računu (list 81-141), potvrda o plaćanju režijskih troškova (list 167-239), obračun režija (list 241- 265), analitičke kartice dobavljača (list 266-332), zapisnik o preuzimanju poslovne građevine TC Tržnice Sesvete (list 340-341), ugovor o upravljanju TC Tržnice Sesvete (list 343-347), odluka o novom načinu obračuna režijskih troškova (list 352), uputa o provedbu odluke o novom načinu obračuna režijskih troškova (list 353), odluka o troškovima upravljanja i održavanja (list 354), zapisnik sa skupštine suvlasnika Milennium centra (list 355-356), Međuvlasnički ugovor (list 367-398), zapisnik sa Skupštine suvlasnika, Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju iz 2005. (list 401-451), popis zajedničkih dijelova građevine Milennium centra (list 454- 464), povijesni prikaz zk izvatka (list 465-466, 472-475, 515-516), dopis Gradskog ureda za prostorno uređenje (list 494), izvod otvorenih stavaka na dan 13. studenog 2007. (list 495-497), obavijest potrošaču o obustavi isporuke vode (list 498-499), kartica Gradske plinare (list 500), predugovor o kupoprodaji poslovnog prostora (list 508-514), Ugovor o kupoprodaji (list 543-550), Odluku Upravnog vijeća suvlasnika temeljem kojih je obračunavana visina režijskih troškova i troškova održavanja zajedničkih dijelova centra i troškova promidžbe (list 580-582), izveden je dokaz saslušanjem stranaka (list 532, 575-576), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Zrinku Ručeviću (list 627-634, 748) i usmenim očitovanjem vještaka na ročištu (list 748).

11. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom dijela troškova režija i redovnog održavanja nekretnine Trgovačkog centra Millenium u Sesvetama za razdoblje od rujna 2003. do lipnja 2005. godine.

13. Ovaj sud je u istom postupku već donio presudu posl. br. P-2625/15 od 7. srpnja 2017., koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 2568/18 od 8. siječnja 2018. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupka. U ukidnoj odluci viši sud navodi da nije bitna činjenica upravljanja nekretninom, već činjenica da je tužitelj jedan od suvlasnik te da je u tom svojstvu izvršio plaćanje umjesto drugog. Također, navodi da je tuženik, kao suvlasnik, dužan snositi troškove održavanja nekretnine.

14. Odredbom čl. 218. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme plaćanja režijskih troškova, bilo je propisano da onaj tko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

15. Prema čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01; dalje: ZV), plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

16. Sukladno čl. 89. st. 1. ZV, troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Prema čl. 89. st. 3. ZV, suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u stavku 1. i 2. tog članka, i to:

- odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnoga potroška svakoga pojedinoga suvlasnika,

- suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku, glede svih ostalih troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine te doprinosa zajedničkoj pričuvu.

17. Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik 9. Suvlasničkog dijela nekretnine: 23,99/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 9), povezano s vlasništvom posebnog dijela - lokal oznake D3-L176, površine 31,95 m2.

18. Prije svega, sud ukazuje da u ovom parničnom postupku nije odlučna činjenica valjanog imenovanja tužitelja za upravitelja predmetne nekretnine, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari tužitelj postupak ne vodi kao zastupnik suvlasnika, već kao onaj tko je učinio izdatak za tuženika kojeg je tuženik po zakonu bio dužan učiniti, kako to navodi i tužitelj u svome podnesku od 2. travnja 2009. (U tom smislu Županijski sud u Zagrebu u Gž-857/25 od 8. travnja 2025.). Međutim, ukazuje je da je nesporno da tužitelj u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bio upravitelj predmetne nekretnine i da stoga njegova aktivna legitimacija u ovom postupku ne može proizlaziti iz te činjenice i odredbe čl. 93. i 379. ZV.

19. Nadalje, ocjena je suda da za primjenu čl. 218. ZOO/91 nije relevantno je li tužitelj u utuženom razdoblju bio suvlasnik predmetne nekretnine. Ipak, ukazuje se da je tužitelj u spis dostavio predugovor o kupoprodaji poslovnog prostora (list 508- 514), Ugovor o kupoprodaji (list 543-550) iz kojih proizlazi da je u utuženom razdoblju bio predmnijevani suvlasnik predmetne nekretnine.

20. Slijedom navedenog, bitno je utvrditi je li tužitelj i u kojem iznosu plaćao izdatke koje je po zakonu tuženik bio dužan plaćati.

21. Tadašnji zakonski zastupnik tužitelja RF je u svom iskazu naveo da je tuženik vlasnik jednog od lokala u trgovačkom centru od 1998. te da je isti obvezan plaćati individualne troškove svog lokala, i to trošak struje i telefona, te zajedničke troškove koji se odnose na potrošnju vode, održavanje zgrade, čišćenje centra, korištenje sanitarnog čvora, potrošnju struje, plina, odvodnje i komunalija, odvoza smeća te troškova knjigovodstva. Ističe da tuženik za svoj prostor plaća potrošnju struje i telefona, dok se svi drugi troškovi obračunavaju na razini cijelog centra, i to premda odluci suvlasnika 2/3 po m2, a 1/3 svaki suvlasnik jednako. Navodi da su osim navedenih troškova iskazani i odvjetnički troškovi jer je odlukom suvlasnika opunomoćen odvjetnik koji je prilagođavao propise i obavljao druge poslove, a da je također od suvlasnika dobio nalog za obavljanje promidžbe centra tako da je angažirana agencija za vanjsku promidžbu. Izričito navodi da je do 2005. godine naplaćivao samo troškove režija, a pričuvu da nije naplaćivao niti je izdavao račune.

22. Tuženik je u svom iskazu naveo da je s tuženikom sklopio Ugovor o upravljanju kojim je ugovoreno da će tužitelj podmiriti troškove plina, vode i čistoće, i to kako za zajedničke prostorije, tako i za svaki od poslovnih prostora te će od tada kada podmiri račune fakturirati poseban račun za svaki poslovni prostor. Smatra da su predmetni računi falsificirani jer troškovi u toj visini ne postoje i nisu realni te da nikad nije pristao podmirivati odvjetničke troškove, troškove upravitelja, naknade za rad te troškove promidžbe. Smatra da je ništetna odredba Ugovora o kupoprodaji temeljem koje je bio u obvezi zaključiti ugovor o upravljanju s tužiteljem radi čega smatra da tužitelj za upravitelja nije izabran na zakoniti način.

23. Sudski vještak Zrinko Ručević je u pisanom nalazu i mišljenju od 4. siječnja 2017. sastavio tablicu iz koje su vidljivi svi režijski troškovi i troškovi održavanja nekretnine, prema datumima i iznosima. Pritom je vještak posebno izvan tablice iskazao paušalne troškove koje je tužitelju obračunalo društvo Termoblok d.o.o., a koje je tužitelj platio, odnosno kompenzirao s navedenim društvom. Naveo je da te račune nije uzeo u obzir jer ugovaranje usluga u paušalnim iznosima nije uobičajeno, pogotovo ne u tako velikim iznosima, jer računi nisu ispostavljeni prema stvarno obavljenom poslu, jer uz račune nisu ispostavljeni nikakvi dokazi o obavljenim poslovima i jer se u ugovorima navode pojedine usluge koje društvo Termoblok d.o.o. nije moglo obaviti.

24. U usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak je naveo da svoje izračune nije temeljio na računima koje je tužitelj slao suvlasnicima, nego na ulaznim računima dobavljača stvarno izvršenih usluga te na temelju odluka tužitelja samo prikazao način raspodjele troškova. Navodi da postoje različite uobičajene metodologije raspodjele zajedničkih troškova, primjerice prema vrsti troška, broju poslovnih prostora ili njihovoj veličini. Računi koje je tužitelj priložio uz tužbu stoga nisu bili predmet vještačenja, jer je ono provedeno na temelju stvarnih troškova vidljivih u poslovnim knjigama. Vještak naglašava da su svi obuhvaćeni troškovi podmireni, što je utvrdio uvidom u knjigovodstvenu dokumentaciju i izvatke po žiro računu te je datume podmirenja naveo u tabeli. Na prigovor da neki od troškova ne bi trebali teretiti suvlasnike, vještak navodi da je to pravno pitanje, a on je evidentirao troškove onako kako su prikazani u dokumentaciji tužitelja. Na pitanje punomoćnika tuženika o tome dokazuje li pregled ulaznih računa da su isti plaćeni, vještak odgovara da izdani račun sam po sebi nije dokaz plaćanja, zbog čega je osim računa pregledao i izvatke po žiro računu te dokumente koji potvrđuju podmirenje, poput obračunskih plaćanja, cesija i prijeboja. Zaključuje da su svi oblici podmirenja koje je naveo u nalazu evidentirani u poslovnim knjigama, što znači da su doista izvršeni.

25. Ovaj nalaz i mišljenje sud u potpunosti prihvaća jer je obrazložen i utemeljen, a niti stranke nakon usmenog očitovanja na njega nisu imale daljnje prigovore.

26. Kako je već obrazloženo, tužitelj ima pravo na naknadu samo onih troškova koji se odnose izravno na nekretninu i na održavanje nekretnine i koji se smatraju zajedničkima u odnosu na tu nekretninu, u smislu čl. 38. st. 2. i čl. 89. st. 1. ZV. Iz tablice koju je vještak sastavio to su prema stavu ovog suda slijedeći troškovi:

- trošak potrošnje vode od 10. prosinca 2003. u iznosu 1.728,57 kuna;

- trošak potrošnje vode od 10. prosinca 2003. u iznosu 1.418,62 kuna;

- trošak potrošnje plina od 11. studenoga 2003. u iznosu 3.129,73 kuna;

- trošak potrošnje vode od 18. prosinca 2003. u iznosu 780,84 kuna;

- trošak potrošnje vode od 18. prosinca 2003. u iznosu 673,55 kuna;

- trošak materijala za održavanje od 10. studenoga 2024. u iznosu 1.317,60 kuna;

- trošak potrošnje vode od 6. travnja 2004. u iznosu 387,44 kuna;

- trošak potrošnje plina od 10. veljače 2004. u iznosu 46.892,30 kuna;

- trošak potrošnje vode od 6. travnja 2004. u iznosu 560,30 kuna;

- trošak potrošnje plina od 7. travnja 2004. u iznosu 30.000,00 kuna;

- trošak potrošnje plina od 6. svibnja 2004. u iznosu 5.000,00 kuna;

- trošak potrošnje plina od 11. svibnja 2004. u iznosu 4.046,53 kuna;

- trošak potrošnje plina od 18. svibnja 2004. u iznosu 7.398,47 kuna;

- trošak potrošnog materijala za održavanje od 10. studenoga 2004. u iznosu 7.304,54 kune;

- trošak potrošnje plina od 18. svibnja 2004. u iznosu 38.511,80 kuna;

- trošak potrošnje plina od 18. svibnja 2004. u iznosu 29.089,73 kuna;

- trošak potrošnje vode od 21. travnja 2004. u iznosu 548,38 kuna;

- trošak potrošnje plina od 23. srpnja 2004. u iznosu 29.089,73 kuna;

- trošak potrošnje vode od 26. listopada 2004. u iznosu 548,38 kuna;

- trošak potrošnje vode od 21. travnja 2004. u iznosu 554,34 kune;

- trošak potrošnje vode od 21. travnja 2004. u iznosu 464,93 kune;

- trošak potrošnje vode od 21. travnja 2004. u iznosu 673,55 kuna;

- trošak potrošnje vode od 21. travnja 2004. u iznosu 868,85 kuna;

- trošak dimnjačara od 19. srpnja 2004. u iznosu 2.122,80 kuna;

- trošak potrošnog materijala za održavanje od 10. studenoga 2004. u iznosu 4.028,44 kune;

- trošak potrošnje plina od 21. travnja 2004. u iznosu 847,31 kuna;

- trošak potrošnje plina od 1. travnja 2004. u iznosu 1.148,90 kuna;

- trošak potrošnje plina od 14. rujna 2004. u iznosu 277,00 kuna;

- trošak potrošnje vode od 15. prosinca 2004. u iznosu 1.378,68 kuna;

- trošak potrošnje plina od 1. prosinca 2004. u iznosu 9.108,36 kuna;

- trošak potrošnog materijala za održavanje od 10. studenoga 2004. u iznosu 5.465,60 kuna;

- trošak potrošnje vode od 15. prosinca 2004. u iznosu 4.796,64 kuna;

- trošak potrošnje plina od 10. prosinca 2004. u iznosu 15.170,62 kune;

- trošak potrošnje vode od 6. lipnja 2005. u iznosu 3.920,61 kune;

- trošak potrošnje plina od 30. ožujka 2005. u iznosu 56.730,70 kuna;

- trošak potrošnje vode od 1. travnja 2004. u iznosu 983,74 kune;

- trošak odvoza smeća od 15. veljače 2005. u iznosu 186,54 kune;

- trošak odvoza smeća od 15. veljače 2005. u iznosu 475,80 kuna;

- trošak odvoza smeća od 1. travnja 2005. u iznosu 475,80 kuna;

- trošak odvoza smeća od 1. travnja 2005. u iznosu 186,54 kuna;

- trošak potrošnje plina od 30. ožujka 2005. u iznosu 13.269.30 kuna;

- trošak potrošnje plina od 20. travnja 2005. u iznosu 39.774,48 kuna;

- trošak potrošnje plina od 31. siječnja 2005. u iznosu 610,00 kuna;

- trošak potrošnog materijala za održavanje od 20. svibnja 2005. u iznosu 5.394,84 kune;

- trošak potrošnog materijala za održavanje od 1. rujna 2009. u iznosu 1.213,90 kuna;

- trošak odvoza smeća od 18. svibnja 2005. u iznosu 5.205,98 kuna;

- trošak odvoza smeća od 21. travnja 2005. u iznosu 186,54 kuna;

- trošak odvoza smeća od 21. travnja 2005. u iznosu 475,80 kuna;

- trošak odvoza smeća od 20. travnja 2004. u iznosu 7.479,94 kune;

- trošak potrošnje plina od 9. lipnja 2005. u iznosu 20.000,00 kuna;

- trošak potrošnje plina od 20. travnja 2005. u iznosu 30.632,12 kuna;

- trošak potrošnje vode od 1. travnja 2005. u iznosu 1.752,07 kuna;

- trošak potrošnje vode od 20. travnja 2005. u iznosu 854,49 kuna;

- trošak odvoza smeća od 1. travnja 2005. u iznosu 475,80 kuna;

- trošak odvoza smeća od 1. travnja 2005. u iznosu 186,54 kune;

- trošak potrošnje plina od 9. lipnja 2005. u iznosu 10.000,00 kuna;

- trošak potrošnje vode od 6. lipnja 2005. u iznosu 1.407,40 kuna;

- trošak naknade za vode od 6. lipnja 2005. u iznosu 2.047,50 kuna.

27. Pritom se ističe da bi troškovi potrošnje struje u načelu ulazili u troškove na koje bi tužitelj imao pravo, ali da je zakonski zastupnik tužitelja u svojom iskazu izričito naveo da tuženik za svoj prostor plaća potrošnju struje i telefona. Nadalje, sud je stava da bi u te troškove ulazili i trošak popravka klimatizacijskog sustava od 25. srpnja 2003., ali kako je u računima tužitelja izričito navedeno da utuženo razdoblje počinje u rujnu 2003. i završava u lipnju 2005. taj mu trošak nije dosuđen. Iz istog razloga tužitelju nije dosuđen trošak potrošnje plina od 26. srpnja 2005. te 10. kolovoza 2005., kao i trošak potrošnje vode od 22. kolovoza 2005., imajući u vidu da je tužitelj utuženo razdoblje ograničio do lipnja 2005. godine.

28. U odnosu na ostale troškove koje tužitelj traži u ovom postupku poput troškova odvjetnika, zaštite, knjigovodstva, pošte i sl., sud ukazuje da se prema njegovom pravnom stavu ne radi o troškovima koji se odnose izravno na nekretninu ili na održavanje nekretnine i koji se smatraju zajedničkima u odnosu na tu nekretninu te da se stoga ne radi o zakonskoj obvezi tuženika koju je tužitelj ispunio u smislu čl. 218. ZOO/91 u vezi s čl. 38. st. 2. i čl. 89. ZV. Pritom osobito treba istaknuti da tužitelj nema pravo na naknadu troškova čišćenja prema ugovoru sa društvom Termoblok d.o.o. jer je ocjena suda da se radi o nevjerodostojnim ugovorima i poslovima, upravo kako je vještak to naveo u svom nalazu i mišljenju.

29. Osim toga, valja ukazati da obveza naknade navedenih troškova ne može nastati niti na temelju međuvlasničkog ugovora jer je to protivno pravnoj naravi i predmetu međuvlasničkog ugovora, kako je to propisano čl. 375. ZV., s obzirom da se njime može utvrditi visina zajedničke pričuve, ali se ne može konstituirati obveza suvlasnika da naknađuje navedene troškove, pri čemu se osobito ističe da tuženik Međuvlasnički ugovor od 15. srpnja 2003. nije niti potpisao. Nadalje, u odnosu na tužiteljevo pozivanje na Ugovor o upravljanju sklopljen između tužitelja i tuženika, valja ukazati da se Ugovor o upravljanju Tržnicom Sesvete (list 162 spisa), kojeg je tužitelj dostavio u spis odnosi na lokal SK 27, površine 33,83 m2, a da je u ovom postupku predmet potraživanje koje se odnosi na lokal koji je u zemljišnoj knjizi označen kao lokal oznake D3-L176, površine 31,95 m2, zbog čega sud smatra da se ne radi o istom poslovnom prostoru pa Ugovor nije od utjecaja na odluku u ovom postupku. Međutim, sve i kad bi se navedeni ugovor odnosio na predmetni poslovni prostor, ocjena je suda da isti nije primjenjiv u ovom postupku, i to iz razloga što je isti protivan prisilnim propisima i stoga na temelju čl. 103. st. 1. ZOO/91 ništav. Naime, odnos suvlasnika i upravitelja ne može se uređivati dvostranim ugovorima između njih, već isti može biti predmet isključivo Međuvlasničkog ugovora, odnosno ugovora kojeg predstavnik suvlasnika sklapa s upraviteljem i koji obvezuje sve suvlasnike, sve sukladno odredbi čl. 375 ZV.

29. Dakle, ukupni zbroj navedenih iznosa je 459.258,96 kuna, odnosno 60.954,14 eura.

30. Tužitelj nema pravo na naplatu troškova prema odluci upravnog tijela suvlasnika od 30. kolovoza 2003. na bazi fiksnih i varijabilnih troškova, već ima pravo troškove podijeliti na suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, kako je to propisano odredbama čl. 38. st. 2. i 89. ZV. To stoga što upravno vijeće suvlasnika nije bilo ovlašteno donijeti takvu odluku, s obzirom da se takva odluka mora donijeti jednoglasno od strane svih suvlasnika (Tako Županijski sud u Zagrebu u Gž-857/25 od 8. travnja 2025.).

31. Među strankama je nesporno da suvlasnički dio tuženika iznosi 23,99/10000, što stavljeno u razmjer s iznosom 60.954,14 eura daje iznos 146,23 eura kojeg je tuženik na temelju čl. 218. ZOO/91 dužan naknaditi tužitelju.

32. U odnosu na prigovor zastare tuženika ukazuje se da se na predmetno potraživanje primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 371 ZOO, koji od najranijeg učinjenog izdatka 2003. godine do podnošenja prijedloga za ovrhu 2006. godine nije mogao proteći.

33. Tužitelj na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) ima pravo i na zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Međutim, kako su ti iznosi dospijevali u trenutku plaćanja (čl. 218. ZOO/91), a tužitelj traži zatezne kamate od izdavanja računa, od kojih je veći broj izdan prije nego što je tužitelj uopće učinio izdatke na koje se odnose, sud je zateznu kamatu tužitelju dosudio od podnošenja prijedloga za ovrhu, odgovarajućom primjenom čl. 183. st. 2. ZOO.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

35. Odredbom članka 164. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

36. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP. Naime, tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj je prema ocjeni ovog suda s osnovom uspio u sporu 100% dok je s visinom uspio u 3,6% pa je utvrđeno da su stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima i da stoga svaka stranka na temelju čl. 154. st. 4. ZPP treba snositi svoje troškove postupka.

37. Ipak, kako je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i kako je tužitelj djelomično uspio u sporu to tužitelju u cijelosti pripada naknada troškova financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-311/2022 od 19. ožujka 2024.).

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Stečajnom upravitelju tužitelja

2. Punomoćniku tuženika