Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29A
Poslovni broj: Gž -2811/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja „Erste card club“ d.o.o., OIB: 85941596441, iz Zagreba, Ulica Frane Folnegovića 6, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, protiv tuženika ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marijani Tomić, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 7034/22-17 od 29. kolovoza 2025., dana 11. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 7034/22-17 od 29. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud dana 29. kolovoza 2025. donio sada pobijano rješenje kojim je u naložio tuženiku da s osnove naknade troškova parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 388,27 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da odbije zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, a parnični trošak dosudi tuženiku. Podredno predlaže da drugostupanjski sud ukine rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Sporno je u ovoj žalbenoj fazi postupka jesu li se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke da nakon utvrđenja da je tužba povučena, tuženik naknadi tužitelju trošak parničnog postupka.
6.
Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tuženik u žalbi posebno ukazuje) jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Pored toga, ono je jasno, razumljivo i nije kontradiktorno.
4. Prvostupanjski je sud utvrdio, odnosno iz spisa proizlaze slijedeće činjenice:
- da je tužitelj 22. prosinca 2022. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.228,26 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (sada 428,46 eura[1] sa pripadajućim zateznim kamatama),
- da je tuženik 31. ožujka 2023. podnio odgovor na tužbu u kojem je podnesku izričito priznao tužbu i tužbeni zahtjev,
- da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo i to kako nije dao povoda tužbi jer da ga tužitelj nikada nije obavijestio o postojanju duga, pozvao na mirno rješenje ili plaćanje duga,
- da je tuženik 28. travnja 2023. tužitelju u cijelosti isplatio utuženo potraživanje,
- da je tužitelj 13. lipnja 2023. predao sudu podnesak u kojem ističe kako nakon podmirenja duga od strane tuženika povlači tužbu, te zahtjeva naknadu parničnog troška.
5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski se sud poziva na odredbu članka 158. stavak 2. ZPP-a i dosuđuje tužitelju parnični trošak.
6. Tuženik u žalbi navodi kako sve do primitka tužbe nije znao za dugovanje, a također kako ga tužitelj prije podnošenja tužbe nije pozvao na plaćanje duga. S druge pak strane kako je on odmah po saznanju za postojanje duga, priznao tužbeni zahtjev i izvršio isplatu utuženog iznosa tužitelju. Stoga da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud trebao obvezati tužitelja da naknadi parnični trošak tuženiku, a ovo u suglasju sa odredbom članka 157. ZPP-a. Naime žalitelj tvrdi kako od 26. listopada 2021. nije član i direktor društva „ZAG Nekretnine“ d.o.o. iz Zagreba, pa da prije podnošenja tužbe nije znao za predmetni dug navedenog trgovačkog društva prema tužitelju. Za napomenuti je kako između stranaka nije sporno kako je upravo tuženik, kao direktor „ZAG nekretnine“ d.o.o., 31. listopada 2019. potpisao zahtjev za izdavanje Visa Corporate kartice za pravne osobe, kojim je preuzeo obvezu da sa
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.
„ZAG nekretnine“ d.o.o. solidarno odgovara za dugovanja koja tužitelj ima prema navedenom trgovačkom društvu s osnova korištenja navedene kartice.
7. Odredbom članka 157. ZPP-a propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Nadalje, odredbom članka 158. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako iznimno od stavka 1. ovog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Već je navedeno kako prvostupanjski sud smatra da u predmetnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 158. stavak 2. ZPP-a, kojeg je shvaćanja i ovaj drugostupanjski sud.
8. Suprotno mišljenju tuženika ovaj drugostupanjski sud smatra kako je tuženik dao povod za tužbu jer nesporno odgovara tužitelju za obveze nastale radi korištenja Visa Corporate kartice solidarno kao i „ZAG nekretnine“ d.o.o. Štoviše, upravo je tuženik kao svojevremeni direktor tog društva, pristao na taj uvjet. Dakle, to što tuženik eventualno nije znao za dugovanje „ZAG nekretnine“ d.o.o. prema tužitelju sve do pokretanja predmetne parnice ne znači da nije dao povod za parnicu. Za predmetni dug tužitelju solidarno su odgovarali i „ZAG nekretnine“ d.o.o. i tuženik. Osim toga posebno je za istaknuti kako tužitelj nije bio ni u kakvoj obvezi prije podnošenja tužbe pozvati tuženika na plaćanje duga, a kako to u svojoj žalbi sugerira tuženik.
9.
Tuženik se u prilog svojoj tvrdnji kako je u predmetnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 157. ZPP-a pozvao na neke odluke različitih županijskih sudova donesenim u drugim predmetima u kojima je došlo do povlačenja tužbe, pa se posljedično tome odlučivalo i o parničnom trošku. S tim u svezi je za navesti kako ne samo da te odluke ne obvezuju ovaj drugostupanjski sud već su donesene i u činjenično različitim postupcima u odnosu na ovaj predmetni, pa bilo kakvoj usporedbi nema mjesta.
10.
Slijedom navedenog za zaključiti je kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio da s osnove parničnog troška isplati tužitelju iznos od 388,27 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a ovo na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.). Stoga je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje, a ovo u suglasju sa odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu 11. prosinca 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
