K-813/2017-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, uz sudjelovanje Jelene Galić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv prvooptuženika ŠR ŠRR i drugooptuženice ŠRR zbog kaznenih djela protiv imovine na način da bi prvooptuženik počinio kazneno djelo teškom krađom – djelo opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; u daljnjem tekstu KZ/11) u svezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a drugooptuženica ŠRR da bi počinila kazneno djelo poticanjem na tešku krađu – djelo opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. KZ/11 u svezi sa člankom 228. stavkom 1 KZ/11 uz primjenu članka 37 KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-2329/2016 od 19. svibnja 2017., na raspravi održanoj 24. srpnja 2025., 19. rujna 2025. i 8. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Dina Hrustića, prvooptuženika, drugooptuženice te branitelja provooptuženika DR, odvjetnika u [adresa], odvjetnika u Splitu, dana 11. prosinca 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24.,75/25: u daljnjem tekstu: ZKP/08)

optuženik ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin LR i RR rođene Š, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar, zaposlen u turističkoj agenciji "Travel with Andrea", s mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 eura, sa srednjom stručnom spremom, oženjen, otac troje maloljetne djece, srednjih imovinskih prilika, neosuđivan

i

optuženica ŠRR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer DRR i LRR, rođena **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, kozmetičarka, nezaposlena, sa završenom srednjom turističkom školom, udana, majke troje maloljetne djece, dobrih imovinskih prilika, vlasnice stana u [adresa], neosuđivana

oslobađaju se optužbe

I. da bi 31. listopada 2016. godine u Splitu, drugookrivljena ER zatražila od prvookrivljenog ŠR da neovlašteno uđe u poslovni prostor "Udruge umirovljenika Split" u [adresa], i da joj iz istog donese njezin tabure sa slikom Kipa slobode i natpisom "P. Service" te dva registratora u kojima se nalazila poslovna dokumentacije njezine turističke agencije, kao i da otuđi sav novac koji tamo pronađe, opisavši mu pritom gdje se nalazi novac Udruge, što joj je bilo poznato jer je ranije bila zaposlenica iste, nakon čega je prvookrivljeni ŠR prihvatio njezin zahtjev te je u razdoblju od 31. listopada do 2. studenog 2016. u vremenu od 21:00 do 12:00 sati, u nakani da se nepripadno okoristi, nasilno otvorio zaključana vrata poslovnog prostora "Udruge umirovljenika Split", ušao u unutrašnjost te s police ispod pulta uzeo i za sebe zadržao žutu omotnicu s novčanim iznosom od 9.270,00 kn, koji novac je potom podijelio s drugookrivljenom kao naknadu za pružene informacije, oštetivši time "Udrugu umirovljenika Split" za 9.270,00 kn,

II. dakle, prvookrivljeni ŠR provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, a drugookrivljena ER s namjerom potakla prvookrivljenog da provaljivanjem dođe do stvari iz zatvorenog prostora i tuđe pokretne stvari oduzme drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

III. pa da bi time počinili po jedno kazneno djelo protiv imovine, i to prvookrivljeni ŠR kazneno djelo – teškom krađom – opisano u čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. istog Zakona, a drugookrivljena ER kazneno djelo – poticanjem na tešku krađu – opisano u čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona uz primjenu čl. 37 istog Zakona, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona.

IV. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenik Udruga umirovljenika Split, [adresa]. upućuje se u parnicu sa svojim imovinskopravnim zahtjevom.

V. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u članku 149. u stavku 2. do 5. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Dana 24. svibnja 2017. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je optužnicu pod brojem K-DO-299/2023 od 20. ožujka 2023. protiv prvooptuženika prvooptuženika ŠR i drugooptuženice ŠRR zbog počinjenja po jednog kaznenog djela protiv imovine, i to prvookrivljeni ŠR Alil kaznenog djela – teškom krađom – djelo opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. KZ/11 u vezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. KZ/11, a drugookrivljena ER kaznenog djela – poticanjem na tešku krađu

– djelo opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi sa člankom 228. stavku 1. KZ/11 uz primjenu članku 37. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. KZ/11.

2. Dana 24. srpnja 2025. održana je rasprava na kojoj su na temelju članka 416. ZKP/08 prvooptuženik ŠR i drugooptuženica ŠRR pozvani da se izjasni o tome kakav stav zauzimaju prema optužnici, nakon čega su oboje izjavila da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Na temelju članka 417. a stavka 5. ZKP/08 oboje su svoje obrane iznijeli na kraju dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 430. ZKP/08 pročitani su i pregledani slijedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju svjedokinje LRR (list 29-31 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje – predstavnice oštećene pravne osobe ĆR (list 25-28 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PUSD, Policijske postaje Kaštela, broj: KU-34/16 od 8. veljače 2016. (list 8 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PUSD, I Policijske postaje Split, broj: 935087 (list 7 spisa), ispis iz Registra udruga za "Udrugu umirovljenika Split" (listovi 11-13 spisa), Ugovor o zakupu sklopljen između Udruge umirovljenika Split i Travel with Andrea d.o.o. od 16. veljače 2016. (listovi 139-142 spisa), Eletronični zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27. ožujka 2025. za ŠRR (listovi 143-146 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između Travel with Andrea d.o.o. i Udruge umirovljenika Split od 2. ožujka 2016. (listi 147 spisa), Aneks ugovor sklopljen između Travel with Andrea d.o.o. i Udruge umirovljenika Split od 17. ožujka 2016. (list 148 spisa), Ugovor sklopljen između Udruge umirovljenika Split ŠR od 15. siječnja 2016. (listovi 153-155 spisa), novinski članak iz Slobodne Dalmacije (list 156 spisa).

3.2. Na raspravi je izveden dokaz ispitivanjem svjedokinje ĆR (list 114-116 spisa), svjedokinje JR (listovi 134-137 spisa).

3.3. Prije ispitivanja optuženika pregledani su i pročitani: Potvrda Odjela za prekršajne evidencije za drugooptuženicu od 16. siječnja 2025. (list 98-99 spisa), Potvrda Odjela za prekršajne evidencije za prvooptuženika od 16. siječnja 2025. (list 100-101 spisa), Uvjerenje odjela za kaznene evidencije za prvooptuženika od 5. veljače 2025. (list 103 spisa) i od 5. prosinca 2025., Uvjerenje odjela za kaznene evidencije za drugooptuženu od 5. veljače 2025. (list 104 spisa) i od 5. prosinca 2025.

3.4. Na kraju dokaznog postupka ispitan je prvooptuženik ŠR te je pregledan, pročitan i reproduciran zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog ŠR s pripadajućom DVD snimkom (list 42-46 spisa) te drugooptuženica ŠRR te je pregledan, pročitan i reproduciran zapisnik zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene TR s pripadajućom DVD snimkom (list 19-23 spisa).

4.1. U završnom govoru zastupnik optužbe je na temelju članka 444. ZKP/08 iznio svoju ocjenu dokaza izvedenih na raspravi. Smatra utvrđenim da su optuženici počinili kazneno djelo na način kako ih se to tereti optužnicom. Premda isti negiraju počinjenje kaznenog djela, suglasno navodeći osobne motive jedne od svjedokinja da ih tereti, iz rezultata i cjelokupne analize izvedenih dokaza proizlazi da su optuženici imali motiv i potrebno znanje kako o prostorijama udruge tako i o mjestu gdje se nalazi novac. Kod drugooptuženice pronađen je jedan od predmeta koji je iste prigode i u istom vremenskom razdoblju otuđen iz predmetnih prostorija, također skreće se pozornost da je djelo počinjeno provaljivanjem, a ne običnom uporabom istovjetnog ključa i otvaranjem zaključanih vrata. Kao olakotne okolnosti valja uzeti u obzir kaznenu neosuđivanost oboje okrivljenika, slijedom čega se predlaže da ih ovaj sud proglasi krivima i osudi po zakonu na način da im najprije utvrdi pojedinačna kazne zatvora u trajanju po 8 mjeseci, zatim temeljem članka 56. KZ/11 prema istima izrekne uvjetnu osudu na način da se naprijed izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenici u roku provjeravanja od tri godine ne počinu novo kazneno djelo, te da se na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 naloži optuženicima da poprave štetu nastalu kaznenim djelom u roku kojeg to odredi sud.

4.2. U završnom govoru branitelj prvooptuženika naveo je da optužba nije nesporno dokazala da bi optuženici počinili utuženo kazneno djelo. Ne postoji niti jedan dokaz koji bi ukazivao na to da su optuženici počinili tešku krađu, a obzirom da isti nikada nisu ušli u prostorije udruge, a niti je iz prostorija udruga otuđena bilo koja stvar koja pripada Udruzi umirovljenika. Optuženici nisu znali gdje se čuva novac a niti je optužba dokazala da je bilo kakav novac bio prisutan u prostorijama udruge. Obrana ističe da se ovdje radi o školskom primjeru dopuštene samopomoći jer su isti koristeći vlastite ključeve uzeli poslovnu dokumentaciju od firme Travel with Andrea, a koji im je nezakonito oduzet od strane majke drugooptuženice. Slijedom svega navedenoga obrana predlaže donošenje oslobađajuće presude.

4.3. Sa završnim govorom branitelja prvooptuženika složio se i prvooptuženik i drugooptuženica.

5.1. Prvooptuženik je u svojoj obrani naveo kako je prostor bio zapušten, svi koji su tamo radili imali su ključ od udruge. Ovaj cijeli problem je krenuo od trenutka kada su se svjedokinja LRR i njezina kćer (drugooptuženica ŠRR) posvađale oko stana koji je bio u vlasništvu Andreina oca i Andreina strica. Andrein otac je odlučio taj stan prodati ŠRR. U tom stanu su živjeli Andrein otac, brat i majka. Bio je dogovor da će majka ići živjeti u stan na Kmanu, a da provooptuženik i drugooptuženica doći živjeti u taj stan sa djecom. Dok se to odvijalo postupak preseljenja, djeca su trebala krenuti u školu, bilo je nervoze, došlo je do neke glupe svađe oko neke tuš kade, sve je krenulo naopako i tako traje do dana današnjeg. ŠRR je kupila i očev dio stana i stričev dio stana, stric nije htio prodati svoj dio Andreinoj majci, nego isključivo ŠRR, to također vrijedi i za Andreinog oca. Andreini roditelji su razvedeni.

5.2. Na upit suda tko je koristio WC-e koji su se nalazili u prostoru iza prostora udruge, svjedok navodi da su ih koristili svi, a pri tom misli i udruga i iznajmljeni dućani kojih je bilo misli tri. Na daljnji upit je li se moglo doći do tih WC-a iz udruge optuženik navodi sve je to povezano, to je sve kroz hodnik. Tu ima i stubište i u te WC-e može doći bilo koji stanar. Na daljnji upit jeli se iz prostora gdje su WC-i mogli ući u prostore udruge, optuženik navodi "naravno da jest kad su tu vrata".

5.2. Prvooptuženik ostaje je pri svemu što je iznio u prethodnom postupku. On je u udruzi radio sve što je trebalo, a ono što je svjedokinja LRR rekla to je laž. U prethodnom postupku naveo je da nije bilo nikakve provale, da su svi imali ključeve. On je tamo radio "sve živo", što god bi LRR rekla da se napravi. Prostor je bio u rasulu. On je dao ključ ČR te mu je rekao da uzme tabure što je isti i napravio. Izabrao je ČR jer njemu kad nešto kažeš, on to napravi. ČR nije uzeo novac a taj tabure vratio je krajem rujna. Zašto ih je LRR prijavila sa se to dogodilo krajem listopada 2016., on to ne zna, ona je njega i drugooptuženicu prijavljivala svaki dan. Ona mu je stavila toliko toga na teret, unučad bježi od nje. LRR je glava u udruzi umirovljenika a ne ĆR, što LRR kaže ĆR radi.

6.1. Drugooptuženica je u svojoj obrani navela kako nije istina ono što je svjedokinja LRR (njezina majka) navela da je ona u Udruzi umirovljenika bila kratko zaposlena, naime tamo je radila pet godina. Poslije nje tu je radilo i dosta članova njezine obitelji kao što su njezin brat, tetka, rođak, svi su oni imali ključeve Udruge, kao i svjedokinja ĆR. Ključ za prolaz prema WC-ima imali su i svi zaposlenici u iznajmljenim prostorima. Nadalje, njezina majka nije dostavila nikakve uplatnice kojima bi dokazala koliki je iznos novaca ukraden, a pošto je svjedokinja tamo radila zna vrlo dobro kako stvari funkcioniraju. Naime, ĆR je objasnila da će sve objasniti majka drugooptuženice, a majka drugooptuženice je rekla da su svi imali ključeve. U tom vremenskom periodu majka drugooptuženice podnijela je 15 prijava protiv drugooptuženice a po niti jednoj prijavi nije osuđena. Njezina majka je tražila i vlasništvo stana u parničnom postupku, upravo onog stana kojeg je opisao prvooptuženik i tu je parnicu izgubila, a ovo sve se upravo i događa radi tog stana.

6.2. U prethodnom postupku navela je da je njena majka (LRR) sve izmislila i da je stalno prijavljuje. Motiv joj je spor oko vlasništva stana zbog kojeg se vodi parnični postupak. Majka joj je ukrala papire i dokumentaciju vezanu za turističku agenciju optuženice a i osobnu dokumentaciju. To se nalazilo u tabureu. Ona je majku prijavila za krađu dokumentacije, bila je i policija, no majka nije htjela to vratiti. Osobnu dokumentaciju je majka drugooptuženice koristila protiv drugoooptuženice. Kako policija nije učinila ništa a nije htjela voditi postupke s majkom, ona je svoje ključeve dala svom momku (prvooptuženiku) te mu je naložila da ih da bilo kome tko će ući u udrugu i vratiti njezine papire. Momak joj je spominjao nekog D, nije se raspitivala o njemu, bitno joj je da je vratila papire. Ključeve od udruge su imali mnogi pa i drugooptuženica. Nije bilo govora o novcu. Zna gdje novci stoje jer je tamo radila. Smatra je ako je i bilo novaca da ih je majka uzela.

7. Nesporno je da je drugooptuženica naložila prooptuženiku da iz prostora Udruge umirovljenika uzme njezin tabure u kojem se nalazila njezina osobna i poslovna dokumentacija. Sporno je je li u prostor provaljeno i je li uz taj tabure sa dokumentacijom iz prostora ukraden i iznos od 9.270,00 kuna.

8.1. Svjedokinja ĆR (predsjednica Udruge umirovljenika) navela je da prvooptuženik nije radio za Udrugu umirovljenika a da je drugooptuženica radila jedno kratko vrijeme radila kao tajnica, dok ne pronađu zamjenu. Taj dan kad se dogodio ovaj događaj radila je JR. Udruga je sklopila ugovor o najmu sa drugooptuženicom za obavljanje djelatnosti nevezane za udrugu umirovljenika. Kada su provooptuženik i drugooptuženica trebali produljiti ugovor o najmu oni su zaključali prostor. Oni su stavili lokot i nikako da vrate ključeve, a ne zna je li ostalo što njihove dokumentacije unutra. Ni danas taj prostor nema nikakvu funkciju. Ne zna jesu li uredno plaćali zakupninu, navodi da to treba pitati LRR. Ključ od prostora u vrijeme počinjenja djela je imala LRR.Na upit branitelja drugooptužene tko je sve imao ključ u vrijeme kada se zbio događaj opisan u optužnici od udruge svjedokinja navodi da taj ključ ima LRR. Na daljnji upit ima li ona kao predsjednica taj ključ, ista navodi da nema jer joj taj ključ nije potreban.

8.2. Poznato joj je da su odnosi između LRR i drugooptuženice bili narušeni godine 2016. Udruga je novac imala jer ga je dobivala od prostora u zakupu, kojih prostora je udruga vlasnik. Novac koji se nalazio ispod pulta je novac od članarina i novac za izlete umirovljenika. Kako taj novac nije iznosio 10.000,00 kuna tako je možda JR htjela pričekati još jedan dan pa ga odnijeti na FINU. Dakle radilo se o iznosu koji je bio skoro 10.000,00 kuna. Njoj je JR rekla da se na FINU ne može položiti više od 10.000,00 kuna. Novcima udruge raspolaže LRR ali da i ona (svjedokinja) vodi evidenciju i zna točno što se s novcima događa. U udruzi je bio i tabure koji je pripadao drugooptuženoj. Navodi da je prvooptuženik obavljao neke "sitnice" za Udrugu, ne zna koje, to zna LRR. Ne zna je li prvooptuženik imao ključeve udruge Kada joj je predočen iskaz kojeg je dala u prethodnom postupku u kojem je navela da je prvooptuženik imao ključ te da je noću znao čuvati prostorije udruge jer su se događale krađe, svjedokinja je potvrdila da je to istina. Razliku u iskazu u prethodnom postupku i onom danom na raspravi objašnjava na način da je mislila da "me zovete radi ovog slučaja zbog kojeg sam danas, a ne zbog slučajeva koji su bili prije".

Kada joj je predočen dio iskaza u kojem navodi da je ŠRR bila blagajnica, svjedokinja potvrđuje da je to istina ona je bila blagajnica, a ne tajnica, onda ne može nikako biti tajnica – u iskazu na raspravi je navela da je bila tajnica ali "to smo se krivo razumjeli".

8.3. Zainteresirana je za kazneni progon. Ne može se sjetiti jesu li provooptuženik i drugooptuženica niti je li ona tražila da se ti ključevi vrate.

8.4. Drugooptuženica je dok je bila u zakupu poslovnog prostora taj prostor koristila samostalno, imala samostalni prostor. Ne zna kako je njezin tabure završio u prostoru Udruge umirovljenika.

8.5. Na upit suda da objasni je li se dakle radilo o dva prostora jedan do drugog ista navodi da je to točno, da je udruga umirovljenika bila na anagrafskom broju 18, a prostor drugooptuženice da je bio na anagrafskom broju 16, a novci su bili u kancelariji koja se nalazi na adresi [adresa]. U tu prostoriju kancelarije može se ući iz prostora koji se nalazi na adresi [adresa] anagrafske oznake 14. U tom prostoru umirovljenici igraju karte i druže se. Ključeve od ove prostorije koja je anagrafske oznake 14 ima LRR kao i stanovnici koji stanuju "gore". Između ureda na br. 14. i kancelarije u kojoj se nalazi pulta, a ispod kojeg se nalazio novac jer prolaz kroz koji mogu proći svi. Tu je i dućan te djelatnice dućana koriste WC. Tu su zapravo dva WC-a i nalaze se u toj prostoriji anagrafske oznake [adresa]. Kada me decidirano pitate znači li to da svatko može doći u kancelariju i proći kraj tog pulta svjedokinja odgovara "a L moj", međutim to se zaključava. Kada me decidirano pitate kako se zaključava svjedokinja odgovara da LRR ima ključeve. Kada me pitate kako onda mogu prodavačice koristiti WC kad LRR ne stoji cijeli dan tamo i otključava i zaključava ista odgovara da i prodavačice imaju ključeve. Kada se zbio ovaj štetni događaj jedna od prodavačica je htjela ući u WC ali nije mogla otvoriti vrata jer je ključ bio s unutarnje strane vrata, LRR je došla i utvrdila da je došlo do provale.

Na daljnji upit vodi li se evidencija o ovom novcu koji se nalazio u koverti, ista navodi da evidenciju o tome vode tajnica i blagajnica na kraju radnog vremena.

9.1. Svjedokinja JR, majka drugooptuženice navela je u svom iskazu da je Udruga umirovljenika vlasnik četiri poslovna prostora koji se nalaze u [adresa]. To je u početku bio jedan poslovni prostor kojeg su oni podijelili na 4 dijela. Jedan prostor je u zakupu dućanu koji se zove Ornament. Drugi poslovni prostor je sada u zakupu dućana koji se zove Voćni trg, a nije se mogla sjetiti tko je bio u zakupu u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Treći poslovni prostor je u zakupu "Hasbija" gdje se prodaju ćevapi. Četvrti poslovni prostor koristi Udruga umirovljenika. Dva prostora koriste WC koji se nalazi u prostoru kojeg koristi udruga umirovljenika. To su Ornament i "Hasbij" firma. Dakle u prostoru kojeg koristi Udruga umirovljenika nalaze se naše dvije kancelarije. U prvu kancelariju se ulazi sa [adresa]., a druga kancelarija se nalazi odmah iza ove opisane kancelarije. Ta druga kancelarija ima prolaz iz prve kancelarije, ali ima i vrata bočno. U ostalom dijelu tog poslovnog prostora se nalaze dva WC-a. Ova druga kancelarija koja ima vrata bočno, a u sklopu je poslovnog prostora ima ta bočna vrata koja su uvijek zaključana. Jednoga dana prodavačica iz Ornamenta je morala ući u WC i nije mogla ući kroz vrata koja obično koristi za ući u naš poslovni prostor. Naime, ona u naš poslovni prostor, a da bi otišla u WC treba proći kroz vrata koja se nalaze u drugoj ulici, [adresa], u hodnik u produžetku kojeg se nalazi firma Voćni trg. Ona ta vrata nije mogla otvoriti. Stoga je iz te [adresa] "zaokružila" do [adresa]. Ušla je u prvu kancelariju u kojoj je radila svjedokinja i koja Udruzi služi kao šalter. Svjedokinja je odmah išla provjeriti o čemu se radi, krenula je prema WC-ima, ali ne iz [adresa] nego iz [adresa] i odmah je uočila da nešto nije u redu sa kancelarijom broj 2 odnosno s bočnim vratima te kancelarije. Naime u ključaonici su visjela dva ključa, cilindar je bio promijenjen, njen ključ nije mogao otvoriti ta vrata. Pojašnjava kako ulazi u ostatak poslovnog prostora kada se nalazi u kancelariji broj 1. (gdje je šalter - pult): u ostatak poslovnog prostora kad se nalazi u kancelariji broj 1. ulazi kroz kancelariju 2. koja je spojena sa kancelarijom 1. te u ostatak poslovnog prostora prolazi kroz gore opisana bočna vrata. Odmah je shvatila da se radi o provali, cilindar je promijenjen i na vratima kroz koja prolaze prodavačice iz Ornamenta, dakle na vratima koja "spajaju" Ornament i hodnik na čijem kraju se nalazi prostor Voćnog trga. Bili su vidljivi tragovi provale i na jednim i na drugim vratima. Čim je vidjela da se radi o provali išla je provjeriti blagajnu koja se nalazi u kancelariji br. 1., gdje se nalazi šalter, tu primaju uplate. To su bile uplate od toplica i izleta. Bilo je negdje od 9.600,00 do 9.700,00 kuna. Odmah je zvala predsjednicu udruge međutim ona nije bila u Splitu te je pozvala i policiju. Primijetila je da nedostaje tabure koji je pripadao drugooptuženici, taj tabure je bio u kancelariji br. 2. Smatra da ŠRR nije provalila jer koliko je zna nije nikad nigdje provalila nego smatra da je provoptuženik provalio.

9.2. Ključeve od glavnog ulaza u kancelariju br. 1. dakle od ulaza u kojeg se ulazi sa [adresa] imala je ona (svjedokinja) i eventualno ako je tada još netko bio zaposlen. Ukoliko su tada imali zaposlenu osobu onda je ključeve od tih glavnih vrata imala i ta osoba. Ključevi u kancelarije br. 2. u koju se ulazi iz te kancelarije br. 1., a koja je imala i vrata s bočne strane, ti ključevi su uvijek bili u vratima s unutarnje strane. Ključ od vrata u koje se ulazilo u WC u taj naš poslovni prostor imali su zaposlenici "Hasbija" i zaposlenici Ornamenta. Naglasila je da čim bi se promijenila neka osoba koja bi radila u udruzi, oni bi odmah mijenjali brave. Dakle mijenjale su se brave sa glavnog ulaza sa [adresa]., brava na vratima kancelarije br. 2., te brava na vratima na koja su ulazili radnici iz Ornamenta i "Hasbija".

9.3. Drugooptuženica je radila za Udrugu par godina prije ovog događaja. Prvooptuženik je dolazio u prostor umirovljenika ali nije tu nije radio, niti je dolazio u ovaj prostor. Drugooptuženica kao zastupnica svoje Agencije i Udruga nikada nisu sklopili ugovor o zakupu. Nikakva dokumentacija vezana za agenciju nije ostala u poslovnim prostorima Udruge. U lošim je odnosima sa optuženicima otkada je je drugooptuženica prevarila za stan. Nije ništa ukradeno osim novca i taburea na ovom mjestu, ali da u Marmontovoj 16 koja je skroz druga zgrada od ove i gdje je bila ŠRR u najmu ostala je dužna za struju, uzela je TV i aparat za vodu, međutim to nisu prijavljivali. Na daljnji upit, a s obzirom da je u prethodnom postupku izjavila da su nestali registratori u kojem se nalazila poslovna dokumentacija od ŠRR, svjedokinja odgovara sad se tog detalja stvarno ne može sjetiti, prošlo je puno godina.

9.4. Drugooptuženica je tražila da joj se vrate njezine stvari i tabure međutim, ona joj to nije mogla dati dok tu ne bude prisutna predsjednica i da se na taj način izvrši primopredaja. Čak je tada zvala i policiju jer je ŠRR bila jako neugodna.

9.5.Prvooptuženik nije obavljao nikakve poslove za udrugu niti je imao ključeve.

9.6. Provala je vršena sa strane Marmonotve ulice, a ne sa strane [adresa], jer ključevi od glavnog ulaza nisu bili kod nikoga osim kod svjedokinje JR i zaposlenika ako je tada bio tko zaposlen. Ne zna je li predsjednica tada uopće imala ključ od glavnog ulaza. Svjedokinja odgovara da je prvooptuženik imao sklopljen ugovor sa udrugom vezano za čuvanje prostora gdje je R provaljivao. U ugovoru je navedeno da neće biti plaćen za to jer je to, bilo privremeno možda 15 dana dok ne uzmu zaštitarsku tvrtku.

9.7. Na upit drugooptuženice gdje su osobe iz [adresa] išle na WC svjedokinja odgovara da one imaju svoj WC.

9.8. Ključeve od glavnog ulaza u kancelariju br. 1. dakle od ulaza u kojeg se ulazi sa [adresa] imala je ona (svjedokinja) i eventualno ako je tada još netko bio zaposlen. Ukoliko su tada imali zaposlenu osobu onda je ključeve od tih glavnih vrata imala i ta osoba. Ključevi u kancelarije br. 2. u koju se ulazi iz te kancelarije br. 1., a koja je imala i vrata s bočne strane, ti ključevi su uvijek bili u vratima s unutarnje strane.

10. Iz elektroničkog zapisa – e radna knjižica vidljivo je da je drugooptuženica bila zaposlenica Udruge umirovljenika u dva navrata, prvi put na razdoblje od 4 godine i 11 mjeseci a drugi put na razdoblje od 3 mjeseca i 17 dana.

11. Iz Ugovora o zakupu sklopljenog između Udruge umirovljenika Split i Travel with Andrea Split utvrđeno je da je drugoptuženica bila u zakupu kod Udruge umirovljenika.

12. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog između Travel with Andrea i Udruge umirovljenika od 2. ožujka 2016. te Aneksa tog ugovora od 17. ožujka 2016. utvrđeno je a je agencija drugooptuženice organizirala izlete članovima Udruge.

13. Iz Ugovora sklopljenog između Udruge umirovljenika i prvooptuženika na kojem su svjedokinja ĆR i provooptuženik ovjerili svoje potpise pred javnim bilježnikom u Splitu Antom Šuškom pod poslovnim brojem ovjere Ov-173/2016 od 15. siječnja 2016. utvrđeno je da se prvooptuženik obvezao čuvati prostor na adresi [adresa] (a na kojeg je neovlašteno postavljena oznaka [adresa]).

14. Nema dokaza koji bi upućivali da su optuženici postupali na način kako je navedeno u optužnici. Sud je detaljno analizirao razlike u iskazima ispitanih osoba, s jedne strane prvooptuženika i drugooptuženice, a s druge strane svjedokinja JR te ĆR te je utvrdio vjerodostojnim iskaze prvooptuženika i drugooptuženice. Utvrđeno je da su odnosi između prvooptuženika i drugooptuženice s jedne strane i svjedokinja JR s druge strane narušeni zbog vlasničkih sporova vezano za stan.

15.1. Iskaz svjedokinje JR je nevjerodostojan u dijelu u kojem je navela da prvooputženik nije ulazio u prostor umirovljenika i nije radio za udrugu što nije točno a to proizlazi i iz Ugovora od 15. siječnja 2016. sklopljenim između Udruge umirovljenika i prvooptuženika a i iz iskaza ĆR koja je navela da je prvooptuženik za Udrugu obavljao neke prvooptuženik obavljao neke "sitnice", ali ne zna koje, da to zna JR. Također iskaz je nevjerodostojan u dijelu u kojem se navodi da nije sklopljen ikakav ugovor između Agencije koja je u vlasništvu drugooptuženice i Udruge umirovljenika jer spisu prileži Ugovor o poslovnoj suradnju sklopljen između Travel with Andrea i Udruge umirovljenika od 2. ožujka 2016. kao i Aneks navedenog ugovora od 17. ožujka 2016. Također svjedokinja je upitana ima li dokaza o tome koliko je novaca bilo u blagajni na što je svjedokinja odgovorila da taj dokaz može dostaviti u spis, svaki dan se vodi blagajna, te ima saldo za to razdoblje. Taj dokaz do kraja dokaznog postupka nije dostavila.

15.2. Nevjerodostojan je iskaz svedokinje JR u dijelu u kojem je navela da je odbila predati tabure bez prisutnosti predsjednice udruge ĆR; predsjednic ĆR je navela kako uopće ne zna kako je taj tabure završio u prostoru Udruge umirovljenika. Naime, kao što je naprijed navedeno drugooptuženica je imala u zakupu poslovni prostor na drugoj adresi tako da tabure nije ni trebao biti u prostorijama udruge, predsjednica udruge čak nije ni znala da je tabure tu, ni tko ga je donio. U tom smislu nevjerodostojan je iskaz svjedokinje JR da joj je trebala dozvola predsjednice udruge – svjedokinje PR da vrati tabure koji je potpuno nebitan za presjednicu koja je i bitnije stvari vezano za funkcioniranje Udruge prepustila JR, i to ne da je samo prepustila već nije ni vodila računa niti imala saznanja kako stvari funkcioniraju. U tom smislu svjedokinji JR nije bila potreba tolika čvrstoča u stavu vezano za tabure da je po tom pitanju trebala uredovala i policija, pa sud zaključuje da se ovdje se ne radi o tabureu nego o rezultatu narušenih odnosa između svjedokinje JR i njezine kćerke drugooptuženice.

16. Iz elektroničkog zapis, – e – radna knjižica za drugooptuženicu razvidno je da je ista bila zaposlena u udruzi umirovljenika od 1. travnja 2007. do 7. ožujka 2012., dakle, 4 godine i 11 mjeseci, te da je bila zaposlena u istoj udruzi od 14. siječnja 2016. do 30. travnja 2016., dakle nekoliko mjeseci prije događaja iz optužnice iz čega proizlazi da je uistinu i mogla imati ključ ureda.

17. Iskaz svjedokinje PR je konfuzan i proturječan sam sebi. Iz iskaza je vidljivo da o bitnim stvarima za ovaj postupka koje su se u udruzi događale svjedokinja nema saznanja i da se oslanjala na rad i djelovanje LRR. Tako ista ne zna jesu li optuženici imali ključeve udruge i je li i što je točno prvooputženik radio za Udrugu. Navela je da evidenciju o novca vode tajnica i blagajnica na kraju radnog vremena te da i ona vodi evidenciju o tome, no u spisu nema popis umirovljenika koji su platili izlet.

18. Drugooptuženice ne spori da je naložila prvooptuženiku da iz Udruge uzme tabure i dokumentaciju koja joj pripada no navela je da mu je u tu svrhu dala ključ od Udruge.

19.1. Osnovno nije razjašnjeno do kraja postupka, a to je koliko je novaca bilo u prostoru, nema dokaza o navedenom iznosu, te nema dokaza o provali koju svjedokinja JR navodi kao način počinjenja djela. I optuženici i svjedokinje su naveli da su svi zaposlenici u prostorima u zakupu koristili WC koji se nalazi u prostoru iz kojeg se može ući u prostoriju u kojoj je novac. Između prostora u kojem je WC i prostora u kojem je bio novac je još jedna prostorija (kancelarija broj 2) kroz čija se vrata prolazilo a ključevi od tih vrata su uvijek bili u ključanici sa unutarnje strane te kancelarije.

19.2. Tko je koga u ovom predmetu prevario, tko se okoristio od novaca umirovljenika i koliko je novaca bilo ako ga je uopće bilo nije utvrđeno do kraja postupka stoga je donesena oslobađajuća presuda.

20. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenik se upućuje u parnicu sa svojim imovinskopravnim zahtjevom.

21. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u članku 149. u stavku 2. do 5. ZKP/08.

Split, 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. prvooptuženik

3. branitelj prvooputženika

4. drugooptuženica

5. oštećenik Udruga umirovljenika

6. u spis