Poslovni broj: UsI-688/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja Alba civitas d.o.o. Biograd na Moru, Bukovačka ulica 23, OIB: 92397305020, kojeg zastupa opunomoćenik Šime Lukačić, odvjetnik u Biogradu na Moru,, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede RH, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 11. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva poljoprivrede RH, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320- 02/21-21/75, URBROJ: 525-06/195-23-3, od 14. prosinca 2023. godine i rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, KLASA: UP/I- 320-02/21-02/84, URBROJ: 2198/1-19-05/1-21-6, od 29. travnja 2021. godine.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva poljoprivrede RH, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/21-21/75, URBROJ: 525-06/195-23-3, od 14. prosinca 2023. godine, odbijena je žalba društva Alba civitas d.o.o. (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, KLASA: UP/I-320-02/21-02/84, URBROJ: 2198/1-19-05/1-21-6, od 29. travnja 2021. godine, kojim mu je utvrđena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u ukupnom iznosu od 11.894,00 kuna, za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za površinu od 862 m[2] .

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 12. ožujka 2024. godine tužitelj je naveo da namjena zemljišta ovisi o prostorno-planskoj dokumentaciji, te da je to pravno pitanje koje se utvrđuje prema dokumentima prostornog uređenja, a ne prema stanju na terenu. Smatra da Zakon o poljoprivrednom zemljištu ne definira pojam „namjene zemljišta“ i što uopće podrazumijeva pod „promjenom namjene zemljišta“, te da ne definira ni tko je obveznik nankade za prenamjenu zemljišta. Istaknuo je da se definicija pojma „namjene zemljišta“ nalazi samo u Zakonu o prostornom uređenju i nigdje drugdje. Dodao je da je Europski sud za ljudska prava u velikom broju svojih odluka naglasio da zakonske odredbe trebaju biti precizne i predvidljive, te da nepreciznost i nepredvidljivost normi ne smije ići na štetu građana, odnosno da državna tijela u svojim odlukama takve neprecizne i proturječne norme ne smiju tumačiti na štetu građana. Naveo je da je predmetna nekretnina u vrijeme kad ju je kupio već predstavljala građevinsko zemljište, te da ju je platio po tržišnoj cijeni za građevinsko, a ne poljoprivredno zemljište, te da su korist od promjene namjene zemljišta imali raniji vlasnici zemljišta jer je u vrijeme dok je zemljište bilo u njihovom vlasništvu došlo do promjene namjene zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, kada je i porasla vrijednost tog zemljišta. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 13. studenoga 2025. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 23. stavkom 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18, 115/18 i 98/19; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

9. Člankom 24. stavkom 3. Zakona određeno je da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

10. Člankom 25. stavkom 1. Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

11. Člankom 98. stavkom 13. Zakona određeno je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

12. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je nakon izdane pravomoćne i ovršne građevinske dozvole Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostave Biograd na Moru, KLASA: UP/I-361- 03/19-01/000317, URBROJ: 2198/1-07-02/2-19-0016, od 11. prosinca 2019. godine, kojom je predmetnom poljoprivrednom zemljištu promijenjena namjena, prvostupanjsko tijelo sukladno članku 24. stavku 3. Zakona odredilo prosječnu vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja. Tako određena tržišna vrijednost utvrđena je temeljem odredbe iz članka 25. stavka 1., odnosno članka 98. stavka 13. Zakona, tj. temeljem podataka iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Biograd na Moru, KLASA: 945-02/2020-01/1, URBROJ: 513-07-13-02- 20-02, od 16. ožujka 2020. godine, u kojem je navelo da je prosječna vrijednost tog zemljišta unutar granica građevinskog područja predmetnog zemljišta 551,93 kn/m[2] . Na temelju toga, prvostupanjsko tijelo državne uprave je, s obzirom da predmetno zemljište ima površinu od 862 m[2] , 29. travnja 2021. godine donijelo rješenje kojim je tužitelju odredilo da plati naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u ukupnom iznosu od 11.894,00 kuna (2,5% od tržišne cijene tog zemljišta). Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

13. Suprotno tvrdnjama tužitelja, upravo odredbe Zakona definiraju pojam promjene namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, a to je izdavanje izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno izdavanje rješenja o izvedenom stanju (članak 23. stavak 1. Zakona). Ova odredba propisuje i obvezu plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, a obveznik je investitor, odnosno pravna ili fizička osoba u čije se ime gradi građevina. Stoga, kako je upravo tužitelj pravna osoba u čije ime se gradi predmetna građevina u površini od 862 m[2] , jer je građevinska dozvola od 11. prosinca 2019. godine izdana na njegovo ime, sukladno odredbi iz članka 23. stavka 1. Zakona dužan je platiti jednokratnu naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta za tu površinu.

14. Jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta plaća se samo kada se izdaje izvršni akt kojim se odobrava građenje, odnosno izdaje rješenje o izvedenom stanju, a ne kada zemljište bude proglašeno građevinskim sukladno odlukama nadležnih tijela.

15. Sve tužiteljeve tvrdnje u tužbi u kojima navodi da je Europski sud za ljudska prava u velikom broju svojih odluka naglasio da zakonske odredbe trebaju biti precizne i predvidljive, te da nepreciznost i nepredvidljivost normi ne smije ići na štetu građana, odnosno da državna tijela u svojim odlukama takve neprecizne i proturječne norme ne smiju tumačiti na štetu građana, a čime tužitelj aludira da zakonodavac i javnopravna tijela u ovoj upravnoj stvari nisu tako postupili, nisu točni, te nemaju nikakvog utjecaja na ovu upravnu stvar.

16. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

17. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. prosinca 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ